Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-622/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZF i dr., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama 1. i 2. optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K- 386/2021 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja 1. optuženika odvjetnika Ljube Pavasovića-Viskovića i braniteljice 2. optuženika odvjetnice SF

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe 1. optuženog ZF i 2. optužene pravne osobe TD Operater za mobilnost u gospodarskom poslovanju, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca predsjednika vijeća.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-386/2021 od 19. prosinca 2024., proglašeni su krivim 1. optuženi ZF i 2. optuženo trgovačko društvo "Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju" d.o.o. Zagreb, da su počinili kaznena djela, 1. optuženi ZF, djelima pod točkama 1.) i 2.) krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11, a djelima pod točkama 3.) i 4.) kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevaru u gospodarskom poslovanju u pokušaju - opisano po članku 247. stavku 1. i 2. KZ/11, u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11, a 2. optuženo Trgovačko društvo "Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju" d.o.o. djelom pod točkom 5.) dva kaznena djela protiv krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po članku 278 stavku 1. KZ/11 i dva kaznena djelo protiv gospodarstva - prijevaru u gospodarskom poslovanju u pokušaju

- opisano po članku 247. stavku 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 u svezi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11 u svezi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

1.1. Temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11 1. optuženom ZF utvrđene su sljedeće kazne zatvora: za kazneno djelo pod točkom 1.) temeljem članka 278. stavka 1. KZ/11 u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2.) temeljem članka 278. stavka 1. KZ/11 u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3.) temeljem članka 247. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo pod točkom 4.) temeljem članka 247. stavka 2. KZ/11 u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, te mu je temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

1.2. Temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11 i članka 9. i 10. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela 2. optuženoj pravnoj osobi TD ''Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju'' utvrđuju se sljedeće novčane kazne: za kazneno djelo pod točkom 1.) u iznosu 1.000,00 eura (tisuću eura), za kazneno djelo pod točkom 2.) u iznosu 1.000,00 eura (tisuću eura), za kazneno djelo pod točkom 3.) u iznosu 5.000,00 eura (pet tisuća eura), te za kazneno djelo pod točkom 4.) u iznosu 7.000,00 eura (sedam tisuća eura), pa je temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 11. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela 2. optuženoj pravnoj osobi TD ''Operator za mobilnost u gospodarskom poslovanju'' izrečena jedinstvena novčana kazna zatvora u iznosu 10.000,00 (desettisuća) eura.

1.3. Temeljem članka 148. stavka 1. i 3. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), 1. optuženik i 2. optužena pravna osoba dužni su na ime troškova grafološkog vještačenja svaki platiti iznos 313,37 eura , tj. ukupno 626,74 eura, te svaki paušalnu svotu sudu u iznosu 500,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi ZF po branitelju Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

2.1. Žalbu protiv presude podnijela je i 2. optužena pravna osoba po predstavnici SF, odvjetnici iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim suce.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća na traženje 1. optuženika uredno su obaviješteni branitelji 1. i 2. optuženika, te 1. i 2. optuženici kao i državni odvjetnik. Na sjednicu vijeća pristupili su branitelji 1. i 2. optuženika dok sami optuženici kao i državni odvjetnik nisu pristupili na sjednicu vijeća, te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti. Iznoseći žalbene navode branitelji 1. i 2. optuženika u cijelosti su ostali pri iznesenim žalbenim navodima, dok je branitelj 1. optuženika posebno obrazložio i razloge zbog kojih smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a braniteljica 2. optuženika se dodatno osvrnula na propust u obrazloženju odgovornosti pravne osobe.

5. Žalbe 1. i 2. optuženika su osnovane.

6. U pravu su 1. i 2. optuženik kada žalbom ukazuju na povrede zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. koje prvenstveno vide u proturječju između izreke i obrazloženja prvostupanjske presude. Naime, navedeno proturječje, upravo kao što to i ističe 1. i 2. optuženik, proizlazi iz činjenice da je pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude navedeno; da je „…optuženik na neutvrđeni način pribavio ugovor…“, iz čega jasno proizlazi da se radi o jednom ugovoru, a činjenica da se radi o jednom Ugovoru, jasno proizlazi i iz izreke točke 2. prvostupanjske presude. Suprotno tome, iz obrazloženja prvostupanjske presude (točka 4 prvostupanjske presude) izrijekom proizlazi da se radilo o „dva lažna ugovora pod točkom 1. i 2. presude…“. Dakle, ispravno se žalbom ukazuje na postojanje proturječja između izreke prvostupanjske presude i njezinog obrazloženja.

6.1. Nadalje, u pravu je 1. optuženik i kada ističe da prvostupanjski sud nije dao razloge na temelju kojih je utvrdio da se radi o „lažnom ugovoru“. Predmetno stoga što sud pod točkom 4. svoga obrazloženja samo navodi svoj zaključak o toj odlučnoj činjenici, ne dajući pri tome svoje obrazloženje na temelju kojih je utvrdio lažnost, odnosno neistinitost navedenog ugovora, da bi potom u nastavku svog obrazloženja dao svoje razloge zbog kojih smatra da su ostvarena obilježja kaznenih djela koje je stavljeno na teret 1. optuženiku. Naime, iako prvostupanjski sud pod točkom 3. obrazloženja (točke: 3.1., 3.2., 3.3., 3.4. i 3.5.) citira sve izvedene dokaze, pa tako i iskaz svjedokinje LF koja je iskazivala o činjenicama na temelju kojih je zaključila da se radi o krivotvorenom ugovoru, takav iskaz nije poslužio prvostupanjskom sudu kao onaj na temelju kojeg bi bila utvrđena „lažnost“ odnosno „neistinitost tog istog ugovora“. Naime, iz izreke prvostupanjske presude upravo se 1. optuženiku stavlja na teret nabava lažne isprave i uporaba te lažne isprave, a to znači i da mu se stavlja na teret dva oblika činjenja istog kaznenog djela, pa su propuštanjem obrazloženja navedenih činjenica u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

6.2. Žalbom se od strane 1. optuženika prigovara i nepotpuna analiza svjedočkog iskaza MF u čemu se također vidi propust prvostupanjskog suda o navođenju razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, iako je točan navod 1. optuženika o postojanju povrede zakona o kaznenom postupku (iz članka 468. stavak 1. točka 11.) i u tom dijelu, treba istaknuti da se navedena povreda očituje prvenstveno u paušalnoj i skupnoj analizi ne samo tog svjedočkog iskaza već i ostalih izvedenih dokaza, pa stoga i nije moguće ocjenjivati samo dijelove tog svjedočkog iskaza na koje ukazuje 1. optuženik, bez da se isti dovedu u svezu i sa ostalim izvedenim dokazima. Za istaknuti je, međutim da 2. optuženik u tom dijelu analize prvostupanjskog suda vidi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, uslijed izostanka analize svakog dokaza pojedinačno i u svezi sa ostalima, pa tako i cjelovitog iskaza svjedoka MF, pa je time ostvarena povreda zakona o kaznenom postupku u vidu odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

7. U pravu je optuženik i kada ukazuje na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP-a. Naime, rasprava održana 19. prosinca 2024. održana je u izočnosti 1. optuženika koji je prije rasprave ispričao svoj izostanak dostavljajući medicinsku dokumentaciju, pri čemu je na navedenoj raspravi prije dovršetka dokaznog postupka prisutni branitelj 1. optuženika tražio da njegov branjenik iznese obranu, a tim navodima se pridružio i prisutni 2. optuženik, predstavnik pravne osobe, usprkos čemu je i bez iznošenja obrana 1. i 2. optuženika zaključena rasprava i donijeta prvostupanjska presuda. Osim toga, iako se na tu okolnost ne upire posebno u samoj žalbi, navedena rasprava provedena je u izočnosti 1. optuženika, bez da je isti prethodno upozoren u smislu odredbe članka 404. ZKP-a. Na opisani način grubo je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda upravo kao što to u svojim žalbama ističu 1. i 2. optuženik.

8. Nadalje, iako se žalbom posebno ne ističe, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, utvrđeno je da prije početka rasprave, nije od strane 1. i 2. optuženika dana suglasnost da istu provodi sudac pojedinac, iako se pod točkom 3. i 4. optužnice, optuženicima stavlja na teret kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) godina. Naime, sukladno odredbi članka 19.b, stavak 3. ZKP-a, za kaznena djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 (deset) godina stranke se mogu do početka rasprave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim za kaznena djela taksativno navedena pod točkama a) i b) tog istog članka. Međutim, uvidom u raspravni zapisnik od 20. rujna 2024. i 19. prosinca 2024., razvidno je da se optuženici nisu usuglasili da istu provede sudac pojedinac kao predsjednik vijeća. Naime, iako se dana suglasnost odnosi na cijeli postupak, navedene suglasnosti u smislu članka 19.b, stavak 3. ZKP-a, nema niti na raspravnim zapisnicima o održanim raspravama: 16. listopada 2023.,13.prosinca 2023., 27. veljače 2024., i 26. ožujka 2024. Dakle, imajući u vidu izričitu zakonsku odredbu, razvidno je da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen, a čime je ostvarena povreda iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP-a.

9. Međutim, nije u pravu 2. optuženik kada povredu Zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 3. ZKP-a vidi u činjenici da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog vještačenja grafološkog potpisa MF. Naime, prvostupanjski sud je dao svoje razloge na raspravnom zapisniku od 19. prosinca 2024. (list 235 spisa) zbog kojih je kao nevažan odbio navedeni dokazni prijedlog obrane postupajući u okviru svoji ovlasti na temelju članka 421. ZKP-a, a zbog čega je navedeni prijedlog obrane razmatran u okviru žalbenih navoda 1. optuženika kojim se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će se ovaj sud u nastavku rješenja posebno osvrnuti.

10. Naime, žalbenim navodima 1. i 2. optuženika ističe se i nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navedena povreda zakona se obrazlaže činjenicom da nije provedeno vještačenje pečata Grada Zagreba na spornom ugovoru kao i grafološko vještačenje potpisa MF kao ovlaštene osobe [adresa] u vrijeme navedeno u samom ugovoru, a sve kako bi se utvrdilo je li njezin potpis na spornom ugovoru. Ističe se naime da, ukoliko je na navedenom ugovoru doista potpis MF kao ovlaštene osobe [adresa] te pečat Grada Zagreba, ne može biti riječi o krivotvorenom (lažnom) ugovoru kako se to navodi u samoj optužnici.

10.1. U odnosu na te žalbene navode treba prvenstveno naglasiti da je 1. optuženiku, pod točkama 1. i 2. optužnicom, stavljeno na teret da je pribavio „lažan“ ugovor, odnosno Ugovor u kojem se nalaze neistiniti podaci, o tome tko je i kada zaključio navedeni ugovor, kao i tko je korisnik navedenog ugovora. Dakle, samom optužnicom ne stavlja se na teret da MF nije ili je potpisala konkretan ugovor, već se „lažnost“ samog ugovora na način opisan optužnicom odnosi na njegov sadržaj, bez obzira što je za korisnika navedenog ugovora, a to je u konkretnom slučaju Grad Zagreb, upravo MF navedena kao potpisnica. Zbog navedenog, a suprotno žalbenim navodima, grafološkim vještačenjem potpisa MF nije moguće utvrditi je li sadržaj ugovora lažan ili ne. Pri tome je posebno potrebno imati na umu dio njezina iskaza iz kojeg proizlazi uobičajeni način potpisivanja pojedinih ugovora, a to je između ostalog i činjenica da svakom pojedinom ugovoru prethode parafi kontrolnih službi Grada Zagreba iz javne nabave i pravne službe. Osim toga, pečat Grada Zagreba koji je u inkriminiranom vremenu bio u uporabi za nabavu pojedinih predmeta, pa tako i onih koji su navedeni u konkretnom ugovoru, podatak je na temelju kojeg je također moguće utvrditi je li određeni ugovor istinitog ili neistinitog sadržaja, odnosno je li potpisan od ovlaštenih osoba Grada Zagreba. Dakle, samu „lažnost sadržaja“ konkretnog ugovora moguće je utvrditi na drugačiji način od onog na koji kao jedini ispravan – upiru 1. i 2. optuženici.

11. S obzirom na utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP-a i članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP-a., na način naveden u obrazloženju ovog rješenja za sada je preuranjeno ispitati je li su u preostalom dijelu činjenice navedene prvostupanjskom presudom ispravno utvrđene, a time i je li pravilno utvrđena vrsta i visina kazne, te visina troškova kaznenog postupka, a što se također osporava žalbenim navodima 1. i 2. optuženika.

12. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će, vodeći računa o svemu što je navedeno u ovom rješenju, ponovno izvesti sve do sada već provedene dokaze te po potrebi i druge dokaze koje smatra nužnim kako bi se utvrdilo jesu li ostvarena sva bitna obilježja kaznenih djela koja su 1. i 2. optuženicima stavljena na teret. Provedene dokaze potom će pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP-a. Ukoliko zaključi da su ostvarena obilježja pojedinih ili svih kaznenih djela, posebno će voditi računa, da je za svoje utvrđenje potrebno iznijeti argumente na kojim činjenicama temelji svoja utvrđenja i to za svako od pojedinih kaznenih djela koja se 1. i 2. optuženicima stavljaju na teret. Ujedno će, ukoliko 1. i 2. optuženike oglasi krivima za sva ili pojedina kaznena djela, prilikom odluke o kazni voditi računa i na svoju dužnost obrazložiti sve odlučne činjenice koje su od utjecaja za izbor vrste i visine kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11, kao i da je dužan posebno obrazložiti odluku o uvjetnoj osudi i izrečenoj duljini roka kušnje.

13. Slijedom navedenog, prihvaćajući žalbe 1. i 2. optuženika, ali i po službenoj dužnosti, valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja. Ponovljeni postupak provesti će se pred novim sucem predsjednikom vijeća koji ni u čemu neće biti opterećen stavom iz prethodne prvostupanjske odluke.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac