REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-222/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Rujak-Marčiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika pod 1) EU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], F [adresa] i pod 2) LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Šinkić, odvjetnici u Zadru i uz sudjelovanje potencijalnog umješača na strani tužiteljice NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), zastupan po Ivi Fejzagić, odvjetnici u Zagrebu, Ivana Šibla 15, radi iseljenja iz nekretnine, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 27. studenog 2025. Poslovni broj: : Ps-21/2021-149, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru od 27. studenog 2025. Poslovni broj: Ps-21/2021-149 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženicima EU i LU da isele iz nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, površine 215 m2, te istu slobodnu od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju, u roku od 15 dana“.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima pod 1) i 2) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbijaju tuženici sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a.

2.2. Navodi da je bitnu povredu prvostupanjski sud počinio u tijeku prvostupanjskog postupka propustivši da se strankama omogući izjavljivanje žalbe protiv točke I raspravnog rješenja od 17. prosinca 2024. godine kojom nije bila dopuštena subjektivna preinaka na tužiteljskoj strani.

2.3.Ističe da je odredbom čl. 378. st. 1. ZPP-a propisano da je protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba osim ako zakonom nije propisano drugačije, a odredbom čl. 192. ZPP-a, koja regulira pitanje subjektivne preinake – bilo na aktivnoj, bilo na pasivnoj stani, nigdje nije navedeno da protiv odluke suda u tom smislu ne bi bila dopuštena posebna žalba, već da je upravo odredbom čl. 190. st. 9. ZPP-a izričito propisano kako protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba. Stoga da je prvostupanjski sud bio dužan o procesnoj dispoziciji tužiteljice odlučiti pisanim rješenjem i tužiteljici omogućiti izjavljivanje žalbe u fazi glavne rasprave a ne tek žalbom protiv presude o glavnoj stvari.

2.4. Navodi da s obzirom da prvostupanjski sud nije dozvolio subjektivnu preinaku na način kako je to bilo traženo podneskom od 24. veljače 2023. godine, postupak se nastavio voditi između inicijalnih parničnih subjekata, kako na aktivnoj tako i na pasivnoj strani, a osim toga u tijeku postupka došlo je i do promjene činjeničnog stanja u pogledu posjedovnog stanja predmetne nekretnine, pa se tako tuženici u trenutku zaključenja glavne rasprave više nisu nalazili u posjedu utužene nekretnine .Zbog toga

prvostupanjski sud zaključuje kako nema mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva na iseljenje i to zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice te promašene pasivne legitimacije na tuženoj strani (točke 16. obrazloženja), a takvu tezu podupire, po stavu tužiteljice nezakonitim tumačenjem odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a koja propisuje da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, da to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, što je po ocjeni tužiteljice pogrešno budući je prvostupanjski je sud trebao analizirati pravni posao temeljem kojega je došlo do prijenosa prava vlasništva s tužiteljice na njezinu kćer GU.

Predlaže da se preinači pobijana presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev te da naloži tuženicima da tužiteljici naknadi parnični trošak, podredno, da ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Traži troškove podnesene žalbe.

3.Pravodobnu žalbu podnose i tuženici zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog

prava, ističući da se radi o predmetu koji se vodio po odluci suda kojom je dopušten prijedlog tuženika za ponavljanje postupka i u kojem je prvostupni sud trebao svoju odluku donijeti na temelju pravilne primjene ovog instituta, navoda tužbe i odgovora na

tužbu i svih dokaza koji su predloženi do zaključenja pripremnog postupka.

3.1. Navode da tuženici nisu u posjedu predmeta spora, jer su temeljem ukinute odluke deložirani, zato su i zatražili ponavljanje postupka da bi se uklonile nezakonitosti ranijeg postupka i odluke, a ne da bi trpjele još veću štetu, a da sve naknadne promjene prava vlasništva, učinjene unatoč zabilježbi ovog spora i znanju da se vodi ovaj i drugi postupci, te zabrani otuđenja i opterećenja, nemaju pravnog učinka prema

tuženoj ad 1 kao suvlasnici predmetne nekretnine.

3.2. Navode da je u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud postupak odugovlačio, čime je povrijedio tuženima pravo na suđenje u razumnom roku, iako je bilo očito da se tužiteljica u postupku služi procesnim pravima na način da izbjegava dostavu poziva, čime je otezala predmet sve dok joj kći u predmetu diobe nije pribavila odluku zasnovanu upravo na nepoštenom posjedu kako nje tako i njena sina.

3.3. Također ističu da je niži sud primijenio osnovna načela parničnog postupka, te postupak vodio na način da u što kraćem roku odluči o pravu tužitelja na iseljenje tuženika, vjerojatno bi tuženicima već davno bio vraćen suposjed predmetne nekretnine u predmetu protuovrhe, pa kako je sud po mišljenju žalitelja postupao protivno mjerodavnim propisima ZPP-a posebice čl. 354 st. 2 t. 11, jer presuda ima nedostatak zbog kojih se ne može ispitati, proturječna je sama sebi i nema razloge odnosno razlozi koji su navedeni nejasni su i proturječni, pa je stoga pobijana presuda nepravilna i na zakonu neosnovana.

3.4. Smatraju da je neosnovana stoga što je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima tužiteljice budući je ista unatoč zabrani otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine i zabilježbi predmetnog spora nekretninu otuđila svojoj kćeri GU, što je protivno prisilnim propisima i moralu društva, a prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na rješenju izvanparničnog suda temeljem kojeg je predmetna nekretnina pripala upravo nepoštenoj stjecateljici.

3.5. Nadalje, tvrdnji su kako je presuda suda nižeg nezakonita jer se zasniva i na odluci izvanparničnog suda koja se odnosi na druge stranke, a ne na tužiteljicu i tuženika pod

2., a isto tako nezakonita je i jer u istoj ne stoji obrazloženje ranije odluke suda o dopuštanju ponavljanja postupka i niti jednom rečenicom svog obrazloženja nije osvrnuo na navedenu odluku suda.

3.6. Analizirajući tijek događanja između stranaka te postupaka koji se prethodili donošenju presude smatraju da je prvostupanjski sud sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno stanje pogrešno primijenio Zakon.

3.7. Pobijaju i odluku prvostupnog suda u pogledu troškova postupka koji su također pogrešno utvrđeni i obračunati sve na štetu tuženika, a stoga što je prvostupanjski sud

postupao protivno ZPP-u i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, kada je tuženicima odmjerio troškove postupka te ih u pretežnom dijelu odbio sa zahtjevom, stoga jer je predmetni postupak okvalificirao kao postupak radi iseljenja vezan za problematiku iz stambenih odnosa, otkaza stanarskog prava i s tim u svezi iseljenja i dr., i takva odluka suda nije pravilna jer se u konkretnom slučaju radi o vlasničkoj parnici radi predaje u posjed, o čemu prvostupni sud i govori u točki 13. obrazloženja svoje odluke, a ne radi se o nekakvom stambenom pitanju i primjeni Zakona o stambenim odnosima, otkazu iseljenju i dr.

Predlažu da se žalba uvaži, te pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu nižeg stupnja na ponovan postupak i odlučivanje. Traže troškove podnesene žalbe.

4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5.Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da se naloži tuženicima predati u posjed nekretninu oznake čest. 6430 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, slobodnu od osoba i stvari.

7.Nesporno je u postupku da su tuženici bili u posjedu predmeta spora, tamo su živjeli, sve do dovršetka ovrhe u svibnju 2016. koju je pokrenuo pok. tužitelj AU broj:

Ovr-2342/2015., te je nesporno i da se tuženici više ne nalaze u su/posjedu utužene nekretnine međutim žele taj posjed vratiti, kako i proizlazi iz rješenja broj: Ovr- 2342/15 od dana 15. ožujka 2017.

8.Prvostupanjski sud je utvrđenja :

- da je čest. oznake 6430 k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište utvrđena kao izvanbračna stečevina tuženice pod 1) EU i pok. ŠU svakog za 1/2 dijela, a što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu prvostupanjskog suda P Ob-9/18 i u kojoj je pravomoćnost nastupila dana 18. kolovoza 2020. godine, nakon podnošenja tužbe,

- da su sada kao suvlasnici uknjiženi tuženica pod 1) i GU svaka za 1/2 dijela. EU temeljem presude broj: P Ob-9/18, a GU temeljem ugovora o darovanju od svibnja 2018. godine.,

- da je suvlasnička zajednica nekretnina na čest. 6430 k. o. [katastarska općina] između GU i EU razvrgnuta na način da je cijela nekretnina pripala u samovlasništvo GU koja je dužna je isplatiti EU s osnova njenog suvlasničkog dijela od 1⁄2 dijela iznosom od 171.500,00 kn, u roku od 15 dana,

- da je tužiteljica u spis priložila potvrdu o uplati Otp banke d.d. iz koje slijedi da je GU dana 22. listopada 2025. godine uplatila na račun tuženice 22.761,96 EUR, što odgovara iznosu od 171.500,00 KN,

9. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZV), te navodi da kako je činjenica da tužiteljica nije uknjižena vlasnica ni suvlasnica utužene nekretnine, niti se tuženici nalaze u posjedu iste u trenutku zaključenja glavne rasprave a bili su u trenutku podnošenja tužbe, te nadalje da s obzirom na otuđenje nekretnine drugoj osobi od strane tužiteljice za vrijeme trajanja parnice (darovanje GU), poziva se na odredbu čl. 195. st. 1. ZPP prema kojoj otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, treba tumačiti na način da odredba ima samo procesnopravni učinak.

9.1. Tvrdnji da time što je tužitelj otuđio stvar ili pravo koje je predmetom spora, on nije izgubio položaj parnične stranke pa može dovršiti započetu parnicu, a iz odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP-a proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojega je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nije djelotvorno na postojanje parnice, ali da je djelotvorno na ishod parnice jer da će se

materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzeti u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu budući je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

9.2. Prvostupanjski sud smatra da tužitelj otuđenjem predmeta spora gubi stvarnopravnu legitimaciju, jer pravilo o pravu na nastavak i dovršenje parnice ne dira u materijalnopravne učine građanskog pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja predmeta spora, ali dira u građanskopravnu aktivnu legitimaciju.

10. Prvostupanjski sud se pri tome poziva na odluku Vrhovnog suda RH Rev x- 698/10-2 i smatra da time što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti

parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva i da će sud u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama (ako na mjesto tužitelja nije stupio stjecatelj), ali će odbiti tužbeni zahtjev.

11. Prvostupanjski sud nadalje ističe da kraj nedvojbeno utvrđene činjenice da tužiteljica u trenutku zaključenja glavne rasprave nije vlasnica prijepora, već je to druga osoba, kao i činjenice da se tuženici ne nalaze u posjedu utužene nekretnine nema mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva na iseljenje i to zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice te promašene pasivne legitimacije na tuženoj strani pa je stoga odbio tužbeni zahtjev.

12. Nadalje smatra da s obzirom na pravomoćno i realizirano razvrgnuće nekretnine civilnom diobom, nije izgledan uspjeh u daljnjem ustrajanju za povratkom izgubljenog posjeda predmeta spora, a u odnosu na potencijalnog umješača NU navodi da odredba čl. 206. st. 1. ZPP omogućuje pridruživanje treće osobe jednoj strani u parnici ako za to ima pravni interes.

13. Uz utvrđenje da umješač svoj pravni interes obrazlaže postojanjem vlastoručne oporuke tužiteljice od dana 29. studenoga 2022. godine kojom je raspolagala svojom imovinom u njegovu korist, a ne ulazeći u valjanost predmetne oporuke sud smatra da je tužiteljica spornom nekretninom već raspolagala darovnim ugovorom iz 2018. godine u korist kćeri GU i koji ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi, pa da tužiteljica u trenutku sastavljanja oporuke kao ni do dana pisanja ove presude više nije vlasnica čest. 6430 k. o. [katastarska općina] i ne postoji konkretan pravni interes potencijalnog umješača da ista uspije u sporu jer se to neće odraziti na njegovu imovinsku i/ili pravnu

Situaciju, a zbog čega je odbio miješanje NU u parnicu.

14. Osnovano žalitelji u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, te se ista presuda ne može ispitati.

14. 1. Osnovano se u žalbi tužiteljica poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 14. rujna 2020. godine u kojem se navodi da otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo, pa je i ovaj sud stajališta da bi za donošenje odluke o aktivnoj legitimaciji tužiteljice bilo nužno analizirati pravni posao temeljem kojega je došlo do prijenosa prava vlasništva s tužiteljice na njezinu kćer GU, pa kako to prvostupanjski sud nije učinio, osnovano se, s obzirom na pravno shvaćanje VSRH, dovodi u sumnju materijalnopravni pristup prvostupanjskog suda jer u tom pravcu presuda ne sadrži

valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega nije ni činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, pa su ostvarene pretpostavke za prihvaćanje žalbe te ukidanje pobijane presude te vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će se otkloniti navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, analizirati ugovor između tužiteljice i njezine kćerke u pravcu pravnog shvaćanja VS RH, te potom ponovnom analizom i ocjenom provedenih dokaza donijeti novu odluku odgovarajući i na prijepore iznesene u žalbi tuženika, iako tuženici s obzirom na donesenu odluku po ocjeni ovog suda nemaju pravni interes za podnošenje žalbe, no koji osvrt bi svakako mogao biti od značaja u slučaju eventualno drugačije odluke prvostupanjskog suda.

15. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima parničnog postupka kao i o troškovima podnesenih žalbi slijedom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.

16.Zbog iznesenog na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić