REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž R-34/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Pleš, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB:35506269186, zastupana po punomoćniku Vladimiru Buriću odvjetniku iz Osijeka, radi isplate dodatka na plaću, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, od 23. siječnja 2026. Poslovni broj : Pr-230/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 23. siječnja 2026., Poslovni broj: Pr- 230/2024-10.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Utvrđuje se da tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti dodatak na plaću za vremensko razdoblje od mjeseca rujna 2021. do mjeseca veljače 2023. u ukupnom bruto iznosu od 3.415,87 eur, sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a koja kamata teče od dana dospijeća svako mjesečnog iznosa dodatka na plaću, sve sa zateznim kamatama kako je gore navedeno, i to na iznose kako slijedi:

- iznos od 87,29 EUR od dana 16.9.2020. do isplate

- iznos od 84,38 EUR od dana 16.10.2020. do isplate

- iznos od 84,47 EUR od dana 16.11.2020. do isplate

- iznos od 84,78 EUR od dana 16.12.2020. do isplate

- iznos od 84,77 EUR od dana 16.1.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.2.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.3.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.4.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.5.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.6.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.7.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.8.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.9.2021. do isplate

- iznos od 88,20 EUR od dana 16.10.2021. do isplate

- iznos od 75,62 EUR od dana 16.11.2021. do isplate

- iznos od 88,61 EUR od dana 16.2.2022. do isplate

- iznos od 88,61 EUR od dana 16.3.2022. do isplate

- iznos od 88,61 EUR od dana 16.4.2022. do isplate

- iznos od 88,61 EUR od dana 16.5.2022. do isplate

- iznos od 92,16 EUR od dana 16.6.2022. do isplate

- iznos od 92,15 EUR od dana 16.7.2022. do isplate

- iznos od 92,16 EUR od dana 16.8.2022. do isplate

- iznos od 92,16 EUR od dana 16.9.2022. do isplate

- iznos od 92,16 EUR od dana 16.10.2022. do isplate

- iznos od 97,77 EUR od dana 16.11.2022. do isplate

- iznos od 98,13 EUR od dana 16.12.2022. do isplate

- iznos od 98,15 EUR od dana 16.1.2023. do isplate

- iznos od 98,13 EUR od dana 16.2.2023. do isplate

- iznos od 73,60 EUR od dana 16.3.2023. do isplate

- iznos od 98,13 EUR od dana 16.4.2023. do isplate

- iznos od 100,11 EUR od dana 16.5.2023. do isplate

- iznos od 100,10 EUR od dana 16.6.2023. do isplate

- iznos od 100,10 EUR od dana 16.7.2023. do isplate

- iznos od 87,93 EUR od dana 16.8.2023. do isplate

- iznos od 100,10 EUR od dana 16.9.2023. do isplate

- iznos od 100,10 EUR od dana 16.10.2023. do isplate

- iznos od 105,19 EUR od dana 16.11.2023. do isplate

- iznos od 47,99 EUR od dana 16.12.2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.375,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.Smatra da je obrazloženje suda kontradiktorno zbog toga što visina dodatka na plaću nije određena niti jednom važećom odlukom odnosno propisom tako da ne može niti biti različito određen pojedinim aktima da bi sud imao mogućnost izbora najpovoljnijeg prava odnosno iznosa za tužitelja. Također da pravni stav prvostupanjskog suda nema uporišta u provedenim dokazima, što pobijanu presudu čini nerazumljivom i proturječnom obzirom da su odlučne činjenice na temelju kojih sud donosi odluku u suprotnosti sa sadržajem provedenih dokaza, pa je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

2.2.U žalbi analizira provedene dokaze te daje svoje viđenje kakvo je činjenično stanje prvostupanjski sud trebao zaključiti i na temelju toga donijeti prvostupanjsku presudu.

2.3.Navodi da je u vrijeme sklapanja novog ugovora o radu, Pravilnik o plaćama iz 2020.g. je već bio na snazi, a kako se radi o internom aktu tuženika, bio je dostupan svakom djelatniku, što je tužitelj i potvrdio svojim potpisom na ugovoru o radu, navodeći u ugovoru da je upoznati sa sadržajem općih akata Agencije, te da je tužitelj imao mogućnost odbiti potpisivanje ugovora o radu, a kako je ugovor potpisao, prihvatio je da se na obračun plaće primjenjuje Pravilnik o plaćama Agencije iz lipnja 2020. godine.

2.4.Ističe da novi Pravilnik o plaćama nije donesen da bi se smanjivala prava radnika, već iz razloga što je temeljni Kolektivni ugovor temeljem kojega je postojala osnova za isplatu 10% dodatka na plaću prestao važiti, a granski kolektivni ugovor nije niti donesen za utuženi period. Također, da bi se taj dodatak mogao isplaćivati tužitelju, visina tog dodatka mora se utvrditi granskim Kolektivnim ugovorom kako je propisano čl. 54. st. 2. temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jer tuženik ne može samoinicijativno određivati kolika bi visina tog dodatka trebala biti ,a da je Granski kolektivni ugovor sklopljen dana 15. studenog 2023.g. te je istim propisana visina dodatka na plaću u iznosu od 5%, pa ukoliko je sud smatrao da je iznos od 10% dodatka na plaću odrediv, isti je bio dužan svoju odluku detaljno obrazložiti, a što je propustio učiniti i nije uzeo u obzir činjenicu da je navedeni dodatak na plaću određen Pravilnikom o plaćama iz 2010.g, dakle sa znatnim vremenskim odmakom.

2.5. Posebno ističe da je tuženik državna agencija i visina plaće njegovih zaposlenika određuje se temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, pa tuženik ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana.

2.6. Tvrdnji je da su svi Pravilnici tuženika doneseni su u skladu sa Zakonom o radu, prilikom kojeg donošenja se tuženik savjetovao s Radničkim vijećem, što među strankama nije bilo niti sporno, pa ne postoji neki drugi akt koji bi drugačije uređivao pravo tužitelja kako sud pogrešno u obrazloženju presude navodi, tim više što je novim Pravilnikom izričito navedeno kako stupanje na snagu novog Pravilnika prestaju vrijediti svi prethodni Pravilnici o plaćama.

2.7. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu budući da ista nije primjenjiva u konkretnom predmetu spora.

2.8. Pobija i odluku o dosuđenim troškovima parničnog postupka budući da su isti dosuđeni suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima i tužitelje odbije s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenih troškova tuženiku, te da mu nadoknadi troškove ove žalbe u iznosu od 312,50 EUR sukladno Tbr. 10. toč. 1. OT-a, kao i troškove sudske pristojbe na žalbu u visini koju prvostupanjski sud odredi rješenjem ili pobijaju presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

5. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži za utvrđenje da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće za razdoblje rujna 2020. do prosinca 2023. te posljedično tome isplata istog.

6. Nesporno je da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu stručni savjetnik te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.) kao i da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.415,87 EUR naznačena u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je ista u skladu s izračunom tuženice, a sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

7.Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je člankom 5. Ugovora o radu propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, naknadu plaće, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju propisi, odredbe akata poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz radnog odnosa i Kolektivni ugovor.,

- da je člankom 2. stavkom 3. Pravilnika 2020. propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je člankom 27. stavkom 1. Pravilnika 2020. propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika 2020. te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama. I raniji Pravilnici priznavali su radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika),

- da Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020. – dalje u tekstu: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. člankom 54. stavkom 1. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u članku 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 56/2022., 127/2022. i 58/2023. – dalje u tekstu: TKU/22,.

- da iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% osnovne plaće (čl. 13.),

- da je člankom 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, a člankom 9. stavkom 3. ZOR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno,

- da tuženik nije osporavao navode tužitelja iz tužbe da je postojala Odluka tuženice prema kojoj je zaposlenicima tuženice ranije bilo priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10% te da je takva odluka ukinuta od strane tuženice.

8. Prvostupanjski sud je stajališta da s obzirom da nakon ukidanja navedene Odluke tuženice visina tog dodatka nije bila definirana niti jednim drugim aktom, dolazi u obzir primjena članka 9. stavka 3. ZOR-a i to na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini (10 % prema ranijoj Odluci) sve do stupanja na snagu nove odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljen 15. studenog 2023., koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće.

8.1. Nadalje da nije prihvatljiv obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% tužiteljeve bruto plaće, koji je dostavio tuženik, jer je Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da isti stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja, što navodi i tuženik u odgovoru na tužbu.

8.2.Također u odnosu na prigovor tuženika, da je državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, prvostupanjski sud nalazi da je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. koju je novim Pravilnikom iz 2020. stavio izvan snage, pa je stajališta da tužitelju pripada ukupan iznos od 3.415,87 EUR bruto (članak 433.a stavak 1. ZPP-a) za razdoblje od rujna 2020. do prosinca 2023. s pripadajućim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008.,125/2011.,78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.) te stoga usvaja postavljeni tužbeni zahtjev.

9.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su utvrđene i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

10.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje predmetne presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja tužitelj kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, i u utuženom vremenskom periodu ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, iako visina tog dodatka nije bila propisana aktima tuženika.

11.1. Visinu spornog dodatka, sud je pravilno utvrdio temeljem odredaba članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. TKU/17, članka 53. TKU/22 te članka 94. ZR. Pritom, sud je pravilno cijenio i činjenicu da je Odlukama tuženika od 29. prosinca 2015. i 1. lipnja 2018., tuženik kao poslodavac tužitelju uvećavao plaću za 10%, obzirom se radi o zaposleniku koji obavlja poslove kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020.

11.2. Činjenica da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i da tuženik kao poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), prvostupanjski sud pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

11.3. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u dvojbu pravilnost i zakonitost predmetne presude.

12. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je po osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a po visini je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.) sve to prema vrijednosti predmeta spora.

13. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

14. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić