REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-52/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice FA iz [adresa], OIB: protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak, 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/5076, URBROJ: 524-11-02/6-25- 3 od 9. prosinca 2025., kao i radi poništenja prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I- 551-06/25-10/397, URBROJ: 139-034-055/77-25-2 od 22. travnja 2025. te priznavanja tužiteljici, kao nasljednici iza pok. IA prava na inkluzivni dodatak
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-551-06/25-10/397, URBROJ: 139-034-055/77-25-2 od 22. travnja 2025., obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak IA, čija je ovdje tužiteljica nasljednica, zbog smrti IA.
2. Upravni postupak priznavanja prava pokrenut je 31. siječnja 2025., po službenoj dužnosti. Prvostupanjsko tijelo rješenje obrazlaže, u bitnome, da je prednik tužiteljice preminuo **.**.2025., zbog čega je postupak obustavljen.
3. Tuženik je ovdje osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-551-09/25-01/5076, URBROJ: 524-11-02/6-25-3 od 9. prosinca 2025., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
4. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, navodeći, da u osporavanom rješenju nisu pravilno primijenjene odredbe Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23), odnosno načelo individualizacije opisano u članku 7. Zakona konvalidaciji i odredbe Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja, na štetu tužiteljice. Navodi, da uslijed teškog zdravstvenog stanja u kojem se nalazio sada pokojni IA, kojem je amputirana noga i na koga se primjenjuju kumulativno načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, postupak za priznavanje prava je započet još 07. rujna 2023.g. te je nadopunjen svom potrebnom medicinskom dokumentacijom pa tužiteljica smatra da se na osnovu relevantnih pravnih činjenica mogło u zakonom propisanom roku donijeti Zaključak o upućivanju na predmetno vještačenje, a potom i nalaz i mišljenje koje neosporno potvrđuje da IA, tada korisnik doplatka za pomoć i njegu, ispunjava zakonske uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Stoga tužiteljica ukazuje da su donošenjem osporavanog rješenja tuženika povrijeđene odredbe postupka na štetu tužiteljice, kao i odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), te odredbe Zakona o socijalnoj skrbi, pa je u tužbenom zahtjevu predložila da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje te tužiteljici, kao nasljednici iza pok. IA prizna pravo na inkluzivni dodatak.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
6. U pogledu odluke o obustavi upravnog postupka tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a) te je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocijenio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. U osporavanim rješenjima i odgovoru na tužbu citirane su mjerodavne odredbe Zakona o socijalnoj skrbi i Zakona o općem upravnom postupku. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate pa ih Sud neće posebno navoditi u ovoj presudi.
8. U okviru uređenja načela individualizacije, člankom 7. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je, da su prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
9. Mirovinsko-invalidsko-zdravstveni odjel Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske donio je 31. ožujka 2011. (pod brojem 6 Su-317/2011-3) zaključak o pravnom shvaćanju koji glasi: „Ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu kad zahtjev sadrži - po prirodi stvari - i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i sl.).“ Bez obzira na to što pravna shvaćanja viših sudova više nemaju pravni doseg koja su imala do presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21, zaključak od 31. ožujka 2011. ujedno se može smatrati ustaljenom praksom toga Suda.
10. Taj je zaključak Upravni sud u Rijeci primjenjivao i u predmetima na području socijalne skrbi. Učinio je to, primjerice, i u ovosudnom sporu poslovnog broja Us I- 144/2022 (presuda od 15. ožujka 2022.) u predmetu obustave postupka u upravnoj stvari osobne invalidnine, izričito se pozvavši na zaključak 31. ožujka 2011. godine. Međutim, tu je presudu poništio Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom, poslovni broj: Usž-1967/22-2 od 28. lipnja 2023. godine. Rečeni je Sud pritom iznio stajalište da je u ovoj vrsti predmeta potrebno obustaviti postupak ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi stranka umre. Posrijedi je dosljedna praksa drugostupanjskog suda pri obustavi postupka u predmetima socijalne skrbi u novijem razdoblju.
11. Među zadaćama viših sudova jest i ujednačavanje sudske prakse. Stoga ovaj Sud pri rješavanju ovoga spora polazi od navedenog stajališta drugostupanjskog suda.
12. Meritum ovoga spora tiče se ocjene zakonitosti odluke o obustavi upravnog postupka, pri čemu se ne utvrđuju činjenice vezane uz pitanje osnovanosti, odnosno neosnovanosti prava tužiteljičinog prednika na inkluzivni dodatak, koji postupak je u konkretnom slučaju pokrenut po službenoj dužnosti, kao što je to gore i navedeno.
13. Sporna je činjenica obustave postupka utvrđivanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, jer prema mišljenju tužiteljice, pravo na inkluzivni dodatak bi trebalo priznati njoj kao supruzi i nasljednici za pokojnog supruga IA.
14. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, da je prvostupanjsko tijelo, po službenoj dužnosti, pokrenulo postupak utvrđivanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak IA, da je dana 13. veljače 2024. godine Zaključkom određeno vještačenje imenovanog pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb. U tijeku postupka, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo, da je IA preminuo dana **.**.2024., radi čega je obustavljen postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak.
15. Nije sporno da se pravo na inkluzivni dodatak, sukladno članku 20. Zakona o inkluzivnom dodatku, priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a također nije sporno da u slučaju smrti korisnika prava na inkluzivni dodatak, sukladno članku 26. Zakona, pravo prestaje s danom smrti.
16. Naime, da bi se tužiteljici priznalo pravo na inkluzivni dodatak, kao nasljednici iza pok. IA potrebno je, da rješenje o priznavanju prava na inkluzivni dodatak postane izvršno, što u predmetnom slučaju nije moguće, jer je suprug tužiteljice IA preminuo prije donošenja rješenja o priznavanju mu prava na inkluzivni dodatak pa kako predmetno rješenje nije niti doneseno, tužiteljica kao nasljednica nema pravo zahtijevati priznavanje prava na inkluzivni dodatak, jer prednik tužiteljice IA nije niti bio korisnik prava na inkluzivni dodatak budući da je preminuo u tijeku postupka utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje navedenog prava, odnosno prije donošenja rješenja o priznavanju prava na inkluzivni dodatak
17. Dakle, konkretno pravo prednik tužiteljice nije stekao već sâmim pokretanjem postupka po službenoj dužnosti ili pak podnošenjem zahtjeva kojim se pokreće upravni postupak. Usto, obustava postupka pokrenutog po službenoj dužnosti u slučaju smrti stranke kada je riječ o strogo osobnim pravima opće je pravilo upravnog postupka već skoro 70 godina. Sada je to pravilo sadržano u članku 39. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, a sadržavao ga je i normativni prednik toga Zakona (članak 54. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, "Službeni list FNRJ", broj 52/56, "Službeni list SFRJ", broj 10/65, 18/65 – služb. proč. tekst, 4/77, 11/78, 32/78 – služb. proč. tekst, 9/86, 16/86, 47/86 – služb. pročišćeni tekst, "Narodne novine", broj 53/91 i 103/96).
18. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika, sadržana u izreci drugostupanjskog rješenja, ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24), vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 10. ožujka 2026.
S u t k i nj a
Marija Renner Jakovljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- tužiteljici FA iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,
Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
