REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5321/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: MU, rođen **.**.2002., u mjestu Rukum, Savezna Demokratska Republika Nepal, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/4697, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 27. studenog 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/4697, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 27. studenog 2025., odbijen je tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je tužitelj obvezan u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tuženik neutemeljeno ocijenio nevjerodostojnima njegove navode o vjerskom progonu, samo zato što ih nije naveo prilikom podnošenja zahtjeva već tek na saslušanju. Ističe da je takva ocjena paušalna jer je uobičajeno da tražitelji međunarodne zaštite naknadno iznose traumatična iskustva nakon stjecanja povjerenja u postupak. Navodi da su ga hinduisti fizički napadali zbog njegove kršćanske vjere, što predstavlja proganjanje u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tužitelj osporava i zaključak tuženika da je riječ o isključivo ekonomskom migrantu, navodeći da prema praksi Suda Europske unije ekonomski razlozi ne isključuju postojanje osnovanog straha od proganjanja ako su povezani s drugim okolnostima. Smatra da tuženik nije proveo dovoljno dubinsku analizu položaja kršćana u Nepalu niti je pribavio relevantne informacije o zemlji podrijetla. Poziva se na izvješća međunarodnih organizacija, osobito Amnesty Internationala, prema kojima je tijekom prosvjeda u Nepalu 2025. došlo do nasilja, političke nestabilnosti i povećanog rizika za vjerske manjine, uključujući kršćane. Tvrdi da politički kaos i djelovanje radikalnih hinduističkih skupina stvaraju opasnost od nasilja nad kršćanima, uključujući napade na crkve i imovinu. Također osporava zaključak tuženika o mogućnosti unutarnje relokacije (internog bijega), smatrajući da tuženik nije dokazao da bi preseljenje u drugi dio Nepala bilo realno dostupno i sigurno. Zaključno, tužitelj smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja nepotpuno i nerazumljivo, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Tužitelj predlaže da sud poništi rješenje tuženika, odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži tuženiku naknadu troškova zastupanja odvjetniku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio tek nakon isteka dozvole za boravak i rad, odnosno nakon što je utvrđeno da nezakonito boravi u [adresa], zbog čega smatra da je zahtjev podnesen s ciljem odgode ili otežavanja povratka u zemlju podrijetla. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i potvrdi osporavano rješenje.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog tijela te održao raspravu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal;

- da je tužitelj 14. srpnja 2025. u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu;

- da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao u ožujku 2024. godine temeljem dozvole za boravak i rad, koristeći vlastitu putnu ispravu;

- da je tužitelj legalno napustio Nepal te nije imao poteškoća pri izlasku iz zemlje;

- da je tužitelj naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog ekonomskih razloga, odnosno radi zapošljavanja i vraćanja dugova nastalih zbog liječenja njegova oca;

- da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio tek nakon isteka dozvole za boravak i rad, odnosno više od godinu dana nakon dolaska u Republiku Hrvatsku;

- da je tužitelj tijekom postupka naknadno naveo tvrdnje o navodnim problemima zbog vjerske pripadnosti, tvrdeći da je kršćanin i da su ga hinduisti fizički napadali, iako takve navode nije iznio prilikom podnošenja zahtjeva;

- da tužitelj nije predočio nikakve dokaze koji bi potvrdili navode o vjerskom progonu;

- da je tužitelj naveo da u zemlji podrijetla: nije bio uhićen, nije bio pritvaran, nije bio kazneno ili prekršajno gonjen, nije bio politički aktivan, niti je bio izložen institucionalnom progonu;

- da iz dostupnih izvješća o zemlji podrijetla proizlazi da u Nepalu ne postoji opće nasilje koje bi ugrožavalo civilno stanovništvo, broj sigurnosnih incidenata je nizak, nije zabilježeno političko nasilje sa smrtnim posljedicama u relevantnom razdoblju, nedavni prosvjedi u Nepalu nisu povezani s religijskim progonima, već s političkim i antikorupcijskim prosvjedima te nema oružanog sukoba niti situacije proizvoljnog općeg nasilja.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i primjenom mjerodavnog prava tuženik je utvrdio da je tužitelj napustio zemlju podrijetla iz ekonomskih razloga, odnosno radi zapošljavanja i vraćanja dugova, što ne predstavlja osnovu za priznavanje međunarodne zaštite. Naknadno izneseni navodi o navodnom vjerskom progonu nisu ocijenjeni vjerodostojnima, jer nisu navedeni prilikom podnošenja zahtjeva, naknadno su izneseni bez konkretnih i detaljnih okolnosti i nisu potkrijepljeni dokazima. Iz osobnih navoda tužitelja proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju, nije bio izložen ozbiljnoj nepravdi i nije bio predmet progona državnih tijela niti drugih aktera. Dostupni podaci o stanju u zemlji podrijetla ne potvrđuju postojanje sustavnog progona ili sigurnosne situacije koja bi upućivala na postojanje ozbiljne i individualne prijetnje životu ili sigurnosti civilnog stanovništva.

7.1. Tuženik je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje azila u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.), niti su ispunjeni ni uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite iz članka 21. navedenog Zakona, jer nije utvrđeno postojanje stvarnog rizika od smrtne kazne ili smaknuća, mučenja ili nečovječnog postupanja ili ozbiljne i individualne prijetnje životu zbog općeg nasilja u situaciji oružanog sukoba. Budući da zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan, odlučeno je da tražitelj mora napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja, uz mogućnost dragovoljnog odlaska.

8. Sud prihvaća ocjenu tuženika da navedeni naknadni navodi o vjerskom progonu nisu učinjeni vjerodostojnima. Naime, tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva nije naveo nikakve okolnosti koje bi upućivale na proganjanje zbog vjerske pripadnosti, niti je tada istaknuo da su takve okolnosti bile razlog njegova odlaska iz zemlje podrijetla. Tvrdnje o navodnim fizičkim napadima iznio je tek naknadno tijekom postupka, bez konkretnih i detaljnih opisa događaja te bez ikakvih dokaza koji bi potvrdili postojanje takvih okolnosti. Samo naknadno iznošenje određenih okolnosti ne dovodi samo po sebi u pitanje vjerodostojnost tužitelja, međutim u konkretnom slučaju takvi navodi nisu potkrijepljeni konkretnim okolnostima niti drugim dokazima koji bi ih učinili uvjerljivima.

9. Sud nalazi da je tuženik pravilno zaključio da razlozi koje je tužitelj naveo prvenstveno imaju ekonomsku narav. Iz tužiteljevih vlastitih navoda proizlazi da je zemlju podrijetla napustio radi zapošljavanja i otplate dugova te da je u Republiku Hrvatsku došao temeljem dozvole za boravak i rad. Navedene okolnosti same po sebi ne predstavljaju razloge za priznavanje međunarodne zaštite u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

10. Iz tužiteljevih izjava proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio kazneno gonjen, uhićen, pritvaran niti je bio izložen postupcima državnih tijela koji bi upućivali na proganjanje. Naveo je i da je Nepal napustio legalno koristeći vlastitu putnu ispravu te da pri izlasku iz zemlje nije imao nikakvih poteškoća. Navedene okolnosti dodatno potvrđuju zaključak da tužitelj nije bio izložen proganjanju u zemlji podrijetla.

11. Sud ne nalazi osnovanim ni tužbene navode kojima se osporava ocjena tuženika o sigurnosnoj situaciji u zemlji podrijetla. Sud je razmotrio i izvješća međunarodnih organizacija na koja se poziva tužitelj, kao i izvore o zemlji podrijetla pribavljene u upravnom postupku, te ocjenjuje da oni ukazuju na političke prosvjede i sporadične sigurnosne incidente, ali ne potvrđuju sustavno proganjanje kršćana niti postojanje razine proizvoljnog općeg nasilja relevantne za priznavanje supsidijarne zaštite. Sama činjenica postojanja političkih prosvjeda ili nestabilnosti ne znači postojanje razine proizvoljnog općeg nasilja koja bi dosezala prag ozbiljne i individualne prijetnje životu civilnog stanovništva u smislu članka 21. Zakona.

12. Sud prihvaća zaključak tuženika da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi tužitelj povratkom u zemlju podrijetla bio izložen stvarnom riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnji smrtne kazne ili smaknuća, mučenju ili nečovječnom postupanju ili ozbiljnoj i individualnoj prijetnji životu zbog općeg nasilja.

13. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. niti uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Stoga je Sud utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.).

16. Sud je, na temelju podataka o imovnom stanju tužitelja, utvrdio da on nema dostatnih novčanih sredstava, slijedom čega mu je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

17. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis