Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-858/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupanih po punomoćnicima iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić odvjetnicima iz Karlovca, protiv tuženika EA Sistemi d.o.o., Karlovac, Gažanski trg 8/III, OIB: 46982500708, zastupan po punomoćnicima iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin odvjetnicima iz Karlovca, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P- 10/2024 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Uvažava se žalba tuženika EA Sistemi d.o.o., preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P 10/2024 od 23. siječnja 2025. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1. HG i 2. EG koji glasi:

„Utvrđuje se nedopuštenom ovrha koja se pred Općinskim sudom u Karlovcu vodi povodom prijedloga EA SISTEMI d.o.o. za pružanje poslovnih usluga, Karlovac, Gažanski trg 8/III, OIB: 46982500708, na pokretninama ovršenika 1. HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., sve na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr 320/2022 od 13. travnja 2022. godine u cijelosti. Nalaže se tuženiku EA SISTEMI d.o.o. za pružanje poslovnih usluga, Karlovac, Gažanski trg 8/III, OIB: 46982500708, da tužiteljima 1. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.079,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 23. 1. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II.Nalaže se 1. i 2. tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.258,25 eur u roku od 15 dana.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke utvrđena je nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem Ovr 320/2022, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.079,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji su osporili žalbene navode tuženika kao neosnovane, te zatražili trošak odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je prvostupanjski sud utvrdio bitne činjenice, no u pravu je kada ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u točki I. izreke, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

7.Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da su ovdje tuženik i ovdje 1. i 2. tužitelji 14. ožujka 2013. sklopili Izvansudsku nagodbu u predmetu poslovni broj Ovr 627/2001, koji se postupak vodio radi prisilne naplate iznosa od tadašnjih 1.725,39 eur; da su se ovdje 1. i 2. tužitelji obvezali da će odmah po sklapanju iste obvezuju povući i tužbu podignutu protiv ovdje tuženika pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P 706/2013, kao i eventualne druge prijedloge, podneske ili tužbe pred sudovima i drugim nadležnim tijelima vezanim za naplatu potraživanja radi kojeg se vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr 627/2001,

-da su ovdje 1. i 2. tužitelji predali 25. veljače 2013. tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, zaprimljenu pod poslovnim brojem P 706/2013, podnesenu protiv ovdje tuženika, radi utvrđenja djelomične ništetnosti mjenice i izdavanja isprave; da se Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu rješenjem od 6. ožujka 2013. oglasio nenadležnim, te je predmet ustupljen Općinskom sudu u Karlovcu pod poslovnim brojem P 595/2013; da je na ročištu od 18. prosinca 2014. tuženik predao u spis podnesak potpisan po 1. i 2 tužiteljima, iz kojeg proizlaze da isti povlače tužbu u toj pravnoj stvari, te da se odriču prava na žalbu na rješenje o povlačenju tužbe, no da je presudom od 30. siječnja 2015. meritorno odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva na način da je isti usvojen, a koja je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž 915/2015 od 14. lipnja 2016., upravo obzirom na spomenuti podnesak 1. i 2. tužitelja; da je nakon ukidne odluke, postupak nastavljen pod poslovnim brojem P 329/2018, koji je okončan presudom na temelju odricanja na način da su odbijeni tužitelji s tužbenim zahtjevom, te su obvezani da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 2.430,48 eur, koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž 1009/2018 od 27. veljače 2019.,

-da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje 1. i 2. tužitelja kao ovršenika, pod poslovnim brojem Ovr 320/2022 radi namirenja tražbine po osnovi parničnog troška temeljem prednje citirane presude, te je rješenjem od 13. travnja 2022. doneseno rješenje o ovrsi; da su ovdje 1. i 2. tužitelji kao ovršenici protiv tog rješenja pravovremeno izjavili prigovor, povodom kojeg su rješenjem od 1. prosinca 2023. upućeni u parnicu iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 50. st.1. 7., 9. i 10. OZ-a,

-da iz iskaza svjedoka ČG u bitnome proizlazi da je tuženik imao prema 1. i 2. tužiteljima potraživanje u iznosu od 13.000,00 kn, da su u svezi toga sklopili nagodbu, prema kojoj su 1. i 2. tužitelji trebali tuženiku uplatiti iznos od 12.077,77 eur, a da će tuženik povući prijedlog za ovrhu poslovni broj Ovr 627/2001 i Ovr 17/2002, da je tuženik svoje obveze iz nagodbe ispunio, da su 1. i 2. tužitelji ispuniloi svoje obveze glede uplate iznosa od 12.077,77 eur, no da nisu povukli tužbu koja se vodila pod poslovnim brojem P 706/2013, da su kasnije osporavali da trebaju ispunit svoje obveze do kraja iz te nagodbe, da su 1. i 2. tužitelji nakon sklapanja izvansudske nagodbe pokrenuli kod Općinskog suda u Karlovcu postupak pod poslovnim brojem P 595/2013, koji je zahtjev bio odbijen, te je nastao parnični trošak u iznosu od 2.430,48 eur, koji trošak da tuženiku nisu platili,

-da iz iskaza 2. tužiteljice, proizlazi u bitnome da su pristali na sklapanje izvansudske nagodbe kad je bila određena 2. dražba vezano za prodaju njihove kuće, od tuženika da su pozajmili iznos od 1.725,39 eur, s mjesečnom kamatom od 7% odnosno godišnjom od 84%, da su postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuli nekoliko dana prije sklapanja nagodbe, da su iznos od 12.077,77 eur isplatili tuženiku navečer 14. ožujka 2013., a da su iduće jutro doznali da je odgođena dražba za prodaju njihove kuće.

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, kao i činjeničnih navoda tužbe 1. i 2. tužitelja, sud prvog stupnja zaključuje da iako 1. i 2. tužitelji nisu povukli tužbu u predmetnoj parnici, niti su se odrekli tužbenog zahtjeva, da time što je ipak odbijen njihov zahtjev donošenjem presude zbog odricanja, a posljedično tome im i naloženo da tuženiku naknade parnični trošak, da su dokazali postojanje razloga čl. 50. st.1. t.9. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a), pa odlučuje kao u točki I. izreke.

Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.

9.1.Međutim, u kontekstu do sada izloženog, nisu ovome sudu prihvatljivi razlozi kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je zaključio da je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja osnovan zbog razloga propisanog čl. 50. st.1. t.9. OZ-a.

9.2.Naime, prethodno navedeni žalbeni razlog postoji u situaciji ako je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

Primijenjeno na konkretan slučaj, to prema uvjerenju ovog suda znači da su 1. i 2. tužitelji trebali dokazati da je nakon pravomoćnosti presude poslovni broj P 329/2018, kojom su obvezani namiriti ovdje tuženiku parnični trošak, nastupila okolnost koja je dovela do prestanka tražbine ovdje tuženika, koju isti ima upravo temeljem te presude kao ovršne isprave, a koju nisu mogli istaknuti u tijeku tog parničnog postupka.

U svezi prednjeg, ovdje valja podsjetiti da 1. i 2. tužitelji svoj tužbeni zahtjev u bitnome činjenično temelje na tvrdnji da kako je ovršni postupak poslovni broj Ovr 320/2022 radi namirenja tražbine po pravomoćnoj presudi na temelju odricanja poslovni broj P 329/2018 (početno P 706/2013) pokrenut 25. veljače 2013., a nagodba kojom je bio obuhvaćen i prednje spomenuti postupak, sklopljena 14. ožujka 2013., te kojom se sukladno čl. 5. te nagodbe, smatra da su riješena sva međusobna potraživanja, pa tako i parnični troškovi, da je predmetna ovrha koju je pokrenuo ovdje tuženik nedopuštena.

9.3.U kontekstu do sada navedenog, a napose rezultata dokaznog postupka, nameće se po stavu ovog suda zaključak da u konkretnoj pravnoj situaciji 1. i 2. tužitelji u okviru ovog parničnog postupka nisu dokazali postojanje pretpostavki temeljem kojih se moglo udovoljiti njihovom tužbenom zahtjevu pozivom na čl. 50. st.1. t.9. OZ-a. Naime, nedvojbeno 1. i 2. tužitelji u historijatu tužbe, ali ni u kasnijem tijeku postupka, prema prosudbi ovog suda, ne tvrde da je nakon pravomoćnosti presude poslovni broj P 329/2018, nastupila okolnost koja je dovela do prestanka tražbine ovdje tuženika-tražbine po osnovi dosuđenog parničnog troška u toj parnici, a koju nisu mogli istaknuti u tijeku tog parničnog postupka, niti su u tom pravcu dostavili u spis odnosno predložili provođenje bilo kakvih dokaza.

Nastavno tome, protivno kako tumačenju 1. i 2. tužitelja, ali isto tako i suda prvog stupnja, sklapanje izvansudske nagodbe (u ožujku 2013.), o čemu je iskazivala i 2. tužiteljica u tijeku ove parnice, prema prosudbi ovog suda, je u potpunosti pravno irelevantna za ishod ovog postupka, u kontekstu svega prethodno izloženog, a napose čl. 50. st.1. t.9. OZ-a.

9.4.U svezi sa prethodno iznesenim, ukazuje se kako 1. i 2. tužiteljima, tako i sudu prvog stupnja da je iz postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P 329/2018, nepobitno između ostalog da iako je tuženik još na ročištu od 18. prosinca 2014. dao u spis podnesak koji su potpisali 1. i 2. tužitelji i kojim su povukli tužbu, dok se postupak još vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, da su u kasnijem tijeku tog postupka izrijekom osporili bilo kakvo povlačenja tužbe, te da je iz raspravnog zapisnika od 7. rujna 2018. vidljivo da isti i dalje ustraju na svom tužbenom zahtjevu, da su se što više žalili na presudu na temelju odricanja.

Uvažavajući ovakvo postupanje 1. i 2. tužitelja, te sadržaj čl. 4. izvansudske nagodbe kojom su se pored ostalog obvezali povući tužbu u tom postupku, te posljedično tome čl. 5. iste nagodbe prema kojoj će se smatrati da stranke nemaju daljnjih potraživanja – no tek kada ispune obveze iz prethodnih članaka, sasvim je jasno da 1. i 2. tužitelji nisu ispunili sve svoje obveze koje su preuzeli potpisivanjem Izvansudske nagodbe, pa shodno tome da nema ni mjesta zaključku o podmirenju svih međusobnih potraživanja.

10.Rukovodeći se do sada iznesenim, ocjena je ovog suda da je u konkretnim okolnostima, prvostupanjski sud pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je zaključio da je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja osnovan, pa se posljedično tome, valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti 1. i 2. tužitelje sa njihovim zahtjevom kao neosnovanim.

11.Kako je povodom žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda na način da su 1,. i 2. tužitelji odbijeni sa postavljenim tužbenim zahtjevom, to je primjenom čl. 166. st.1. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika, uz primjenu čl. 154. st.1. i 155. st.1. ZPP-a.

Dosuđeni parnični trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife), a odnosi se na nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur, pristupa na 3 ročišta u iznosu od 500,00 eur (od 16.10.2024., 21.11.2024. u iznosu od po 200,00 eur, 23.01.2025. u iznosu od 100,00 eur), trošak žalbe u iznosu od 250,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 1.187,50 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 70,75 eur, odnosno sveukupno 1.258,25 eur.

12.Zbog svih prethodno iznesenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom čl. 373.t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude.

13.Trošak odgovora na žalbu nije dosuđen 1. i 2. tužiteljima, jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković