Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-41/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu i 2. tužitelja ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Crnički, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-198/2022-48 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-198/2022-48 od 25. studenog 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod posl. br. OU-101/20 dana 28. svibnja 2020.g. ništetan.

2. Nalaže se brisanje upisanog prava suvlasništva tužene KT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to č.k.br. 583/4 Kuća broj 35, Dvorište i Oranica u [adresa] površine 719 m2, sve u roku od 15 dana te se uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije izvršenog upisa tužene."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod posl. br. OU-101/20 dana 28. svibnja 2020. prividan te da predstavlja Ugovor o darovanju između OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja i KT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao daroprimatelja.". III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv navedene presude u stavcima I. i III. izreke žale se 1. tužiteljica i 2. tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da usvoji glavni tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude u stavku II. izreke žali se tuženica također zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da odbije glavni tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženice, 2. tužitelj se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima i predlaže žalbu tuženice odbiti.

5. U odgovoru na žalbu 1. tužiteljice i 2. tužitelja, tuženica se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu 1. tužiteljice i 2. tužitelja.

6. Žalbe stranaka su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pokojnog ŽT, kao primatelja uzdržavanja i KT, kao davateljice uzdržavanja, sastavljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-101/20 dana 28. svibnja 2020., te zahtjev za brisanje upisanog prava suvlasništva tuženice na kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Predmet spora je i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje da je isti ugovor prividan i da predstavlja ugovor o darovanju sklopljen između pokojnog ŽT, kao darovatelja i tuženice KT, kao daroprimatelja.

9. Prvostupanjski sud odbija glavni tužbeni zahtjev uz obrazloženje da sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja prividan pravni posao kojim je prikriven ugovor o darovanju. Sud pritom polazi od utvrđenja da je primatelj uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora bio vitalan, radno sposoban i nije bio u potrebi za uzdržavanjem, da je tuženica i prije sklapanja ugovora povremeno pomagala ocu u kućanstvu, da između njih nije postojao odnos koji bi upućivao na stvarnu potrebu za ugovornim uređivanjem uzdržavanja, te da iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi kako je stvarna namjera primatelja uzdržavanja bila „ostaviti“, odnosno „prepisati“ predmetnu nekretninu tuženici. Sud posebno naglašava da tuženica nije podmirila troškove pogreba, kao ni da nije dokazano da je pružala uzdržavanje u opsegu kakav proizlazi iz ugovora, iz čega zaključuje da izvršavanje ugovornih obveza nije bilo stvarna svrha pravnog posla. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen samo formalno, radi prijenosa imovine, te da je njime prikriven ugovor o darovanju. Sud nadalje zauzima stajalište da u takvoj situaciji ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ni nastao kao stvaran pravni posao, već je riječ o simuliranom pravnom poslu, koji ne proizvodi pravne učinke, pa stoga ne može biti ništetan, slijedom čega odbija glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti.

10. Tužitelji glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora temelje na tvrdnji da je na sklapanje spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utjecala nedopuštena pobuda, odnosno da je primatelj uzdržavanja ugovor zaključio s ciljem isključenja tužitelja iz nasljedstva i prijenosa imovine na tuženicu protivno moralu društva. U tužbi i tijekom postupka isticali su da je takav cilj bio odlučujući za sklapanje ugovora te da je tuženici bio poznat, odnosno da je u tome sudjelovala, smatrajući da je suprotno prisilnim propisima i moralnim načelima zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju s osobom koja je po zakonu već dužna pružati uzdržavanje. Slijedom navedenog, tužitelji su ništetnost ugovora izvodili iz postojanja nedopuštene pobude u smislu čl. 273. Zakona o obveznim odnosima.

11. Tužitelji pritom nisu temeljili ništetnost na tvrdnji o nepostojanju volje za sklapanje ugovora, već isključivo na tvrdnji o nedopuštenoj pobudi kao razlogu ništetnosti.

12. Iz navedenog slijedi da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama na kojima tužitelji temelje glavni tužbeni zahtjev.

13. Odredbama čl. 273. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) je propisano: (1) Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. (2) Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. (3) Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. (4) Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora.

14. Odlučujući o glavnom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud nije utvrđivao je li u konkretnom slučaju postojala nedopuštena pobuda u smislu naprijed citiranog čl. 273. ZOO, nije utvrdio koja je pobuda bila odlučujuća za sklapanje ugovora, niti je ispitao je li tuženici takva pobuda bila poznata ili joj je morala biti poznata.

15. Umjesto toga, sud je ocjenu osnovanosti glavnog zahtjeva u cijelosti vezao uz svoju pravnu kvalifikaciju spornog ugovora kao simuliranog pravnog posla, polazeći od zaključka da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ni nastao, pa stoga ne može biti ništetan. Takvim pristupom sud nije odgovorio na činjenične navode tužitelja koji se odnose na nedopuštenu pobudu kao razlog ništetnosti, već je odlučivanje o glavnom zahtjevu podveo pod razmatranje eventualno kumuliranog zahtjeva.

16. Međutim, pitanje postojanja simulacije pravnog posla i pitanje ništetnosti zbog nedopuštene pobude predstavljaju različite pravne osnove koje pretpostavljaju utvrđenje različitih odlučnih činjenica. Dok simulacija pretpostavlja suglasnost ugovornih strana da pravni posao ne proizvodi učinke kakvi iz njega proizlaze, odlučivanje o pravnim učincima ugovora zbog nedopuštene pobude zahtijeva utvrđenje takve pobude, njezine odlučujuće naravi te znanja druge ugovorne strane o njoj, u smislu čl. 273. ZOO.

17. Budući da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama relevantnim za primjenu čl. 273. Zakona o obveznim odnosima, presuda u dijelu kojim je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno u žalbi ukazuju tužitelji, zbog čega je presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu valjalo ukinuti na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je sporni ugovor prividan i da predstavlja ugovor o darovanju postavljen je podredno, za slučaj odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva. Budući da o glavnom zahtjevu nije odlučeno na zakonit način, niti su utvrđene odlučne činjenice relevantne za njegovu pravnu ocjenu, o eventualno kumuliranom zahtjevu u ovom stadiju postupka nije moguće meritorno odlučiti.

19. Slijedom navedenog, presudu je valjalo ukinuti i u dijelu kojim je odlučeno o eventualno kumuliranom zahtjevu, jer njegova procesna sudbina ovisi o prethodnoj odluci o glavnom tužbenom zahtjevu.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te o glavnom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju odlučiti na temelju činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, imajući u vidu da sud nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele kao razloge ništetnosti.

21. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina