REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-167/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, te umješača na strani tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB:94472454976, koju zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matije Bartola, odvjetnika i punomoćnika tuženika DD, punomoćnika po zaposlenju, dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.340,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose od:

- 140,00 eura, od 10.03.2026., do isplate,

-2.200,00 eura od 30.01.2023., do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva a da mu tuženik isplati iznos od 2.460,00 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da mu na iznos od 140,00 eura plati zateznu kamatu tekuću od 30.01.2023. do 09.03.2026. III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.824,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24.05.2022. zadobio ozljedu na radu kod Poslodavca hrvatske autoceste d.d. Zagreb Širolina 4, na Autocesti Bregana-Zagreb- Lipovac (A3), Čvor Ivanja Reka, prilikom ophodnje autoceste i osiguravanja vozila u kvaru. Naime, vozilo koje se kretalo autocestom naletio je zbog neprimjerene brzine na zaustavljeno ophodarsko vozilo pod signalizacijom, a tužitelj je, kada je vidio da se vozilo ne zaustavlja, preskočio odbojnu ogradu kako bi spasio svoj život i pri tome se ozljedio. Nadalje, sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanom ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Slijedom navedenog, tužitelj po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje; za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.600,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 1.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženja 700,00 eura, za tuđu pomoć 300,00 eura, ukupno 4.800,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 30.1.2023. (dan podnošenja tužbe) pa do isplate. Ovako postavljeni tužbeni zahtjev potražuje tužbom i preinakom tužbe na ročištu održanom 12.9.2023., dok podneskom od 8.9.2025., nakon provedenog vještačenja tužbeni zahtjev postavlja u visini glavnice od 3.000,00 eura sa zateznom kamatom. Tužitelj potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu nastanka štetnog događaja kako je navedeno u Prijavi o ozljedi na radu. Ne osporava činjenicu da osiguranik Hrvatske autoceste d.o.o. ima sa tuženikom sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti broj 228700089525 za razdoblje od 04.03.2022. do 03.03.2023. Osporava odgovornost osiguranika tuženika budući da predmetni štetni događaj ne predstavlja osigurani rizik jer se radi o isključenju temeljem čl. 8 st. 4. točka 1. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u kojoj se navodi „osiguranjem prema ovim Uvjetima nisu pokrivene štete koje proizlaze iz odgovornosti za štete iz uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon“. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi kako je predmetnu nezgodu prouzročilo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je imalo sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 06820261071 kod Adriatic osiguranja d.d. Tužitelj je navedenom osiguranju prijavio štetu koja se vodila pod brojem 2282 10503266. Dakle, predmetnu nezgodu je prouzročilo vozilo koje imalo sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za štete koje prouzroči trećim osobama te budući da se radi o obveznom osiguranju tužitelj treba svoj zahtjev upraviti upravo prema osiguratelju predmetnog vozila odnosno Adriatic osiguranju d.d. (što je tužitelj u mirnom postupku i učinio). Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Podredno, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ujedno ističe da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu raznih natučenja. RTG obradom utvrđeno je da nema znakova svježe koštane traume. Od terapije tužitelju je preporučeno korištenje analgetika po potrebi te korištenje hladnih obloga. Nikakva daljnja terapija niti liječenje nije dalje bilo potrebno. Slijedom navedenog tuženik smatra kako tužitelj nije zadobio ozljedu za koju bi u smislu čl. 1100 ZOO-a imao pravo na naknadu štete (tzv. bagatelna šteta).

3. Umješač poriče činjenične navode tužbe te se pridružuje navodima tuženika. Osporava da bi tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu u vidu istegnuća mišića vrata jer dijagnoza nije objektivno medicinski utvrđena i opisana temeljem priležeće medicinske dokumentacije ( PVM vrata mekana, pokreti VK uredni), obzirom se pri pregledu fizijatra tek od 07.06.2022. opisuje napetost muskulature. Spori osnovu i visinu tužbenog zahtijeva jer kod tužitelja nije došlo do trajnog oštećenja na njegovo tjelesno i duševno zdravlje, niti je došlo do povrede prava osobnosti koja bi opravdala zatraženu visinu novčane naknade. Imajući u vidu naprijed navedeno, umješač osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege i predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku i umješaču. Osporava i zatraženi tijek kamata.

4. Sud je proveo dokaze uvidom u: Odštetni zahtjev tužitelja od 05.08.2022., Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Ponude osiguranja br:2287 00089525, Uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti, fotografije i drugu dokumentaciju te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću, koji vještak je i saslušan tijekom postupka. Saslušan je i tužitelj u svojstvu stranke u postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Iz Prijave o ozljedi na radu koja je sastavljena od poslodavca tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., proizlazi da je tužitelj ozlijeđen tijekom rada 24.05.2022. kada je povodom osiguranja vozila u kvaru došlo do naleta na ophodarsko vozilo sa signalizacijom, prilikom čega je tužitelj preskočio odbojnu ogradu zbog izbjegavanja naleta vozila na njega. Sam tijek štetnog događaja jasno opisuje i sam tužitelj navodeći da je tada obavljao svoje poslove vozača službenog vozila u Hrvatskim autocestama d.o.o., a sa zadatkom ophodnje prometnica. Kada se s kolegom vraćao u bazu, uočili su automobil u lijevoj brzoj traci, koji automobil je bio zaustavljen. Budući da je njihov zadatak bio osigurati ovaj automobil to su pristupili istom. Tužitelj je, kako iskazuje, izašao iz službenog vozila, a potom je čuo komentar kolege koji je samo rekao: "ovaj ne staje". Nadalje tužitelj iskazuje da je tada uočio vozilo koje im je dolazilo u susret po lijevoj traci i koje vozilo se kretalo velikom brzinom. Vozilo je u konačnici prošlo pored njega u trenutku kada je stajao do zaštitne (odbojne) ograde, radi čega se bacio na glavu i leđa preko nje. Nadalje iz iskaza tužitelja slijedi da je ophodarsko vozilo od udarca navedenog vozila zadobilo brzo kretanje, te je udarilo u automobil koji je prvi stajao u lijevoj traci, odnosno do je došlo do lančanog sudara. Tužitelj iskazuje i da su nakon prometne nesreće kolega i on zvali hitnu pomoć te da su u međuvremenu pokušali utvrditi stanje ozlijeđenog vozača, te je on osobno kroz razbijeni vozački prozor opipao puls na vratu vozača, koji je bio u nesvijesti. Stoga su kolega i on otvorili vozačka vrata automobila, kako bi ozlijeđeni vozač imao više zraka. Tužitelj štetni događaj opisuje jasno i logično, te sukladno podacima iz Prijave o ozljedi na radu te fotografijama mjesta štetnog događaja, pa sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz jasnog iskaza tužitelja koji je potvrđen i dostavljenim fotografijama iz štetnog događaja, jasno proizlazi da je tužitelj nastradao na radu u obavljanju svojih poslova, te da je uzrok samog štetnog događaja vozilo koje se kretalo velikom brzinom i koje je izazvalo potrebu za instinktivnom reakcijom tužitelja radi izbjegavanja da ga vozilo udari. Međutim, rizike ovakvog ozljeđivanja koji nastaju u pogledu opasne djelatnosti koje obavlja tužitelj, snosi poslodavac čija je djelatnost osigurati sigurno prometovanje na hrvatskim prometnicama, što je opće poznata činjenica.

8. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti u ovom konkretnom slučaju, budući da iz samog iskaza tužitelja jasno slijedi da je prije nastanka štetnog događaja ophodarsko vozilo imalo uključene sve znakove opasnosti, pa je tada na istom svjetlila strelica visine 90 cm, koja ima i bočne krakove svaki visine oko 30 cm, a isto tako je treptao i znak opasnosti. Sud smatra da je primjerena i očekivana reakcija tužitelja bila, da se baci preko odbojne ograde do koje je do tada stajao, jer je navedeno postupanje instinktivno i opravdano u spašavanju vlastitog života. Okolnost da li su nakon nesreće kolega tužitelja i tužitelj pružali pomoć ozlijeđenom vozaču nije relevantna okolnost, a kako su kolega i on zajedno otvarali vozačka vrata automobila koja po iskazu tužitelja nisu bila previše teška za otvaranje, to sud smatra da isto nije i ne može biti u uzročno posljedičnoj vezi sa samim ozljeđivanjem tužitelja. Tuženik suprotno tome nije dokazao tijekom postupka.

9. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i tijekom postupka: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje, fizičke bolove, strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10. Tuženik je dužan naknaditi štetu temeljem Police osiguranja broj [broj police osiguranja], budući je ista sklopljena za razdoblje do 04.03.2022. do 03.03.2023. između tuženika i osiguranika Hrvatske autoceste d.o.o., a predmet osiguranja, između ostalog je i osiguranje od dogovornosti prema djelatnicima.

11. Uvidom u Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti koji su sastavni dio prethodno navedene police osiguranja i to iz članka 8. st.4. tih Uvjeta, proizlazi da osiguranjem nisu pokrivene štete koje proizlaze iz odgovornosti za štete iz uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih i ostalih vozila) u prometu kada je šteta nastala za vrijeme dok je vozilo/radni stroj bio u funkciji prijevoznog sredstva namijenjenog za kretanje po cesti. Međutim u konkretnom slučaju je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tužitelj u trenutku lančanog sudara, stajao kod zaštitne ograde a ophodarsko vozilo je stajalo na cesti, odnosno isto je bio u stanju mirovanja i nije se kretalo. Navedeno isključenje odgovornosti iz Uvjeta moguće je primijeniti jedino u slučaju kada bi tuženik bio osiguratelj takvih vozila i ista bi uzrokovala štetu dok su bila u funkciji prijevoznog sredstva. U suprotnom bi se radilo o nejasnoj ugovornoj odredbi, koju bi tuženik u svakom pojedinom slučaju kada bi mu to odgovaralo, tumačio ekstenzivno. Pri tome je za ukazati i da se sukladno čl.320. st.1 ZOO-a, nejasne ugovorne odredbe tumače u korist druge strane, ukoliko je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, kao što je to učinio tuženik u pogledu navedenih Uvjeta u odnosu na osiguranika-poslodavca tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik odgovara temeljem zaključene police osiguranja od odgovornosti koja je bila sklopljena u vrijeme nastanka štetnog događaja te je dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

12. Vještačkom nalazu dr. Miljenka Franića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Iz nalaza i mišljenja slijedi da je tužitelj zadobio ozljede: istegnuća vratne paravertebralne muskulature i udarac u desno rame i desni kuk. Očitujući se na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještak je te primjedbe otklonio pa iz njegova iskaza slijedi: da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, priloženoj medicinskoj dokumentaciji te izvršenom kliničkom pregledu 17. srpnja 2025.; da s obzirom da se tužitelj prilikom kliničkog pregleda uopće nije žalio na bolove u desnom ramenu te da je kliničkim pregledom utvrđena puna pokretljivost vratne kralježnice i desnog ramena, nije cijenio trajne posljedice koje bi bile u svezi ovoga štetnog događaja. Nadalje, da je ocjena straha korektno ocijenjena sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te samom tijeku liječenja tužitelja; da je u svom pisanom nalazu i mišljenju označio 01. kolovoza 2022. za stabilizaciju zdravstvenog stanja tužitelja s ortopedsko traumatskog stajališta obzirom da je u medicinskoj dokumentaciji priložen nalaz fizijatra od 11. srpnja 2022. gdje se predlaže provesti fizikalna terapija pet do deset puta uz poštedu. Temeljem navedenog vještak navodi da je procijenio da se zdravstveno stanje stabiliziralo cca tri tjedna nakon tog zadnjeg nalaza. Vještak ukazuje i da se u nalazu pogrešno pozvao na nalaz traumatologa od 01. kolovoza 2022. koji mu je očito zaostao od prethodnog nalaza u drugom spisu. Imao je na uvid zdravstveni karton tužitelja za period od 04. srpnja 2007. do 17. srpnja 2025., te je kod izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir i nalaze psihijatra , sve u sklopu izvršenog kliničkog pregleda gdje se tužitelj nije posebno žalio na takve simptome nakon stabilizacije zdravstvenog stanja. Vještak je također potvrdio da otvaranja vrata na automobilu u konkretnoj situaciji, ne može uzrokovati trzajnu ozljedu vratne kralježnice.

13. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bol jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana, te manjeg intenziteta još 20 dana. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.200,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu i brojnost pretrpljenih ozljeda, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda.

14. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta 20 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 2.200,00 eura.

16. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika i na fizikalnu terapiju, i to dva sata dnevno kroz 10 dana te jedan sat kroz 20 dana. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 40 sati, tužitelju pripada iznos od 140,00 eura, pri čemu sud uzima u obzir visinu cijene jednog neto sata za pružanje pomoći i njege od 3,50 eura primjenom odredbe članka 223. stavka 1. ZPP. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužitelja da mu je nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružala supruga koja mu je pomagala pri kretanju, obavljanju higijene, nabavi namirnica i sve drugo što je bilo potrebno.

17. Sveukupno tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na naknadu štete u visini od 2.340,00 eura.

18. Tužbeni zahtjev je tužitelj postavio podneskom od 08.09.2025., te je zatražio ukupni iznos glavnice po osnovi naknade štete u visini od 3.000,00 eura, dok je tužbeni zahtjev prethodno u pogledu glavnice iznosio 4.800,00 eura (postavljen na ročištu 12.9.2023.). Tuženik se podneskom od 22.09.2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je predložio da sud kod odmjeravanja parničnog troška uzme u obzir cjelokupni tužbeni zahtjev tužitelja, specificiran tužbom. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi iznos od 2.340,00 eura (glavnica), a tužitelja odbiti za iznos od 2.460,00 eura.

19. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvan sudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a). Vještak navodi da se zdravstveno stanje tužitelja u pogledu štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo 1.8.2022. Stoga je zatezna kamata na naknadu neimovinske štete dosuđena od dana podnošenja tužbe 30.01.2023. do isplate, kako to tužitelj traži.

20. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu od 30.01.2023. do 09.03.2026.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a, važećoj Odvjetničkoj Tarifi, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema VPS od 4.100,00 eura i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 12.09.2023., 28.01.2026. i 11.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,9.t.1.), za sastav podneska od: 08.09.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.,8.t.1.), te za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr.9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 650 bodova, a imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura, trošak iznosi 1.300,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 325,00 eura, te troškove medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.824,08 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 24.05.2023., 25.05.2025. i 11.01.2024. jer su u pitanju požurnice što sud smatra nepotrebnim troškom za vođenje postupka. Nadalje, nije mu priznat trošak za sastav podneska od 15.09.2023. i 18.09.2023. jer je dokumentaciju koji dostavlja ovim podnescima mogao dostaviti ranije uz tužbu. Nadalje, niju mu priznat trošak za sastav podneska od 18.09.2023., jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma, što nije bilo potrebno jer je sudu isto vidljivo u sustavu kojim raspolaže; 14.10.2024., budući isti nije bio potreban za vođenje postupka. Sud pri dosuđivanju parničnog troška uzima u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a većim dijelom i u odnosu na visinu istog. Stoga, tuženik i umješač nemaju pravo na naknadu parničnog troška. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Punomoćniku umješača