Poslovni broj: Us I-2352/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/24-02/734, URBROJ: 443-02-03-21-25-20 od 18. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. rujna 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/24-02/734, URBROJ: 443-02-03-21-25-20 od 18. kolovoza 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi, kako se u obrazloženju akta tuženika navodi da je 6. kolovoza 2025. izvršen terenski pregled kada je utvrđeno da tužitelj nije uklonio sporne dijelove građevine. Tužitelj ističe kako je on po opunomoćeniku dana 22. rujna 2025. zatražio od Šibensko-kninske županije, Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i dogradnju sporne građevine, koji zahtjev zaprimljen je pod klasom: UP/I-361-03/25-01/000360. S obzirom da bi eventualno pozitivno rješenje o ovome zahtjevu imalo utjecaja na izvršenje rješenja od 26. srpnja 2024., samim time bi i rješenje bilo nemoguće izvršiti. Shodno navedenom, u slučaju pozitivnog rješenja zahtjeva od 22. rujna 2025., rješenje će postati nezakonito, slijedom čega tužitelj predlaže sudu da prekine ovaj spor do donošenja odluke o citiranom zahtjevu od 22. rujna 2025. Potom, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, te pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak upravnog spora. Konačno, tužitelj predlaže i da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe jer ukoliko tuženik nastavi s postupanjem sukladno rješenju od 26. rujna 2024. i osporenom rješenju, doći će do rušenja cjelokupne konstrukcije rekonstruirane građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa kako je tužitelj u međuvremenu podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i dogradnju predmetne građevine, ustrajanje na provedbi navedenih odluka tuženika za posljedicu će imati situaciju u kojoj će tužitelju biti srušena cjelokupna građevina, a on će potencijalno za njezinu dogradnju i rekonstrukciju u međuvremenu ishoditi dozvolu. Shodno tome, provedba rješenja za posljedicu će potencijalno imati enormnu štetu na strani tužitelja, koja bi se teško mogla popraviti.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 25. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupio zamjenik zamjenika opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio prijedlog tužitelja i to da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja postupka izdavanja građevinske dozvole koji se vodi pred Šibensko- kninskom županijom, Gradom Šibenikom, Upravnim odjelom za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom: UP/I-361-03/25-01/000360, to iz razloga što okončanje navedenog postupka ne predstavlja prethodno pitanje kako to u vidu ima odredba čl. 104. ZUS-a s obzirom da odluka suda u ovom sporu ne ovisi o pravnom pitanju koje čine samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem nadležno javnopravno tijela nije odlučilo, zbog čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke da sud u smislu odredbe čl. 105. st. 2. toč. 1. ZUS-a prekine ovaj spor.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/24-02/734, URBROJ: 443-02- 03-21-25-20 od 18. kolovoza 2025., točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-362-02/24-02/734 Urbroj: 443-02-04-17-24-1 od 26. srpnja 2024. kojim je naređeno tužitelju kao investitoru u roku od 90 (devedeset) dana, uklanjanje: - dvostrešnog krovišta tlocrtnih dimenzija cca 5 x 5 m, pokrivenog crijepom, s dva izvedena "luminara" odnosno krovne kućice, - armiranobetonske stropne ploče prizemlja tlocrtnih dimenzija cca 5 x 5 m, koja se na južnom pročelju nastavlja izvan osnovnog tlocrta i čini balkon potkrovlja tlocrtnih dimenzija cca 3,95 x 1,65 m; - armiranobetonske stropne ploče suterena tlocrtnih dimenzija cca 5 x 5 m, koja se na južnom pročelju nastavlja izvan osnovnog tlocrta i čini otvorenu terasu prizemlja tlocrtnih dimenzija cca 3,95 x 3,95 m; - zida od bloketa, visine cca 2,05 m, obloženog kamenim pločama, izgrađenog u etaži suterena uz južno pročelje, na kojeg se oslanja otvorena terasa prizemlja; kojim radovima je rekonstruirana postojeća stambena građevina bez građevinske dozvole na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], otok Kaprije, Trg nad selom 7, postalo izvršno 31. prosinca 2024., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevine u ostavljenom roku iz rješenja o uklanjanju od 26. srpnja 2024., točkom 3. tužitelj se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 6.630,00 eura, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine nakon izricanja ove kazne da će se nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika Klasa:

UP/I-362-02/24-02/734 Urbroj: 443-02-04-17-24-1 od 26. srpnja 2024., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno 31. prosinca 2024.

11.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 6. kolovoza 2025. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetne građevine, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/24-02/734 Urbroj: 443-02-04-17- 24-1 od 26. srpnja 2024., postalo izvršno 31. prosinca 2024., koju okolnost tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, a što isto tako tužitelj ne spori i što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 6. kolovoza 2025., koji prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 26. srpnja 2024. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 18. kolovoza 2025., kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja prvom novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 eura.

16.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih prigovora koje tužitelj ističe u ovom sporu i to da je on u međuvremenu, odnosno dana 22. rujna 2025. pred Šibensko-kninskom županijom, Gradom Šibenikom, Upravnim odjelom za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom: UP/I-361-03/25-01/000360, pokrenuo upravni postupak izdavanja građevinske dozvole, slijedom čega smatra da je takva okolnost od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, posebice u slučaju ukoliko mu se u konačnici izda akt kojeg je zatražio pred navedenim tijelom, za kazati je kako navedena okolnost nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika.

17.Naime, u svezi prethodno izloženog, za kazati je kako je tužitelj prije početka građenja trebao ishoditi akt za građenje, no kako on takav akt nije ishodio, tuženik je najprije donio rješenje o uklanjanju, pa kako tužitelj nije postupio po istom u ostavljenom mu roku, potom je donio osporeno rješenje kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne. Kod izloženog stanja stvari, okolnost na koju se tužitelj poziva i to da je dana 22. rujna 2025. pred Šibensko- kninskom županijom, Gradom Šibenikom, Upravnim odjelom za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom: UP/I-361-03/25-01/000360, pokrenuo upravni postupak izdavanja građevinske dozvole, nije niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što se ovdje ne radi o tome da bi tužitelj ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu i to prije donošenja osporenog rješenja, već je riječ isključivo o podnošenju zahtjeva za izdavanjem takvog akta, o kojem tek nadležno tijelo treba odlučiti, a koji zahtjev je nedvojbeno podnesen tek nakon što je tuženik donio osporeno rješenje koje je pak doneseno 18. kolovoza 2025., što znači da samo okolnost da tužitelj u konačnici ishoditi traženi akt, takvo što može biti od utjecaja, ali isključivo na daljnje izvršenje rješenja o uklanjanju, odnosno na donošenje rješenja o drugoj i trećoj novčanoj kazni, dok takva okolnost nema nikakav utjecaj na zakonitost osporenog rješenja tuženika od 18. kolovoza 2025., koje je doneseno prije nego što je tužitelj podnio predmetni zahtjev i prije nego što je nadležno tijelo uopće odlučilo o tom zahtjevu.

18.Također, sud primjećuje i da je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetne građevine spadaju u 2.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom prvi put u iznosu od 6.630,00 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju prve novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

19.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto ni način izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

20.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče prva novčana kazna u iznosu od 6.630,00 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

21.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

22.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24. Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 10. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, T

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 25. veljače 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.