REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-798/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužitelja FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Kinkela, odvjetnik u Opatiji, I. M. Ronjgova 3, protiv tuženice Općine Lupoglav, Lupoglav 17, OIB 52610588846, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., odvjetnici u Puli, Dalmatinova 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vedrana Kinkele i punomoćnice tuženice FTČ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Utvrđuje se da je tužitelj FT vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], oranica, bez upisane površine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti te dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., zgrada, bez upisane površine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio nekretnine je na Situacionom planu sa prijedlogom diobe u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mjernične struke i procjene nekretnina mr. sc. Slobodana Đekića od 25. travnja 2022., Elaborat br. 18/22, koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, označen brojem čestice *24/2, ima površinu od 162 m2, po kulturi predstavlja kuću i dvorište te je omeđen točkama A-B-C-D-E, pa je tuženica Općina Lupoglav dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, ishodi parcelaciju za dio k. č. [katastarska čestica] zgr., zgrada, bez upisane površine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u skladu sa Situacionim planom s prijedlogom diobe stalnog sudskog vještaka mjernične struke i procjene nekretnina mr. sc. Slobodana Đekića od 25. travnja 2022., a po izvršenoj parcelaciji uknjižbu prava vlasništva tužitelja na novoformiranoj nekretnini na temelju ove presude i prijavnog lista, kao i uknjižbu prava vlasništva tužitelja na nekretnini k. č. [katastarska čestica], oranica, bez upisane površine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na temelju ove presude i po njenoj pravomoćnosti."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 3.437,50 eura (tri tisuće četiristo trideset sedam eura i pedeset centi) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dijela k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naveo je da je sam i preko svojih pravnih prednika u isključivom i mirnom posjedu tih nekretnina već više od 120 godina i da cijelo to vrijeme te nekretnine koriste. Njega i njegove pravne prednike nitko nije smetao niti im je osporavao posjed kroz cijelo to vrijeme. Utuženi dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja gospodarsku zgradu – štalu i dio dvorišta

– okućnice između ceste koja prolazi kroz mjesto [adresa] s jedne strane te k. č. [katastarska čestica] zgr. i 24/3. zgr. k. o. [katastarska općina] s druge strane. U kući izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] rođeni su i živjeli su njegovi prapradjed, pradjed i djed, kao i članovi njihovih obitelji. Njegov otac tamo nije rođen, ali je cijelog života posjećivao svog djeda i baku dok su oni bili živi i dok su tamo živjeli. Nakon njihove smrti te je nekretnine (kuću, štalu i okućnicu) nastavio redovito koristiti i o njima brinuti njegov otac, a danas koristi on. Svi su oni koristili (a i danas koriste) štalu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koja je služila svrsi osnovne nekretnine – obiteljske kuće izgrađene na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. U njoj su ranijih godina držali boškarine i konje, tamo su spremali i sijeno te držali poljoprivredne i druge alate, kao i brojne predmete iz svakodnevnog života koje su koristili. U štali na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] se i dan danas nalazi stari drveni voz koji je pripadao njegovom pokojnom pradjedu. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je prije jako puno godina bila oranica koju su obrađivali njegovi prednici. Nakon što se prestala obrađivati, ta je nekretnina zarasla i pretvorila se u livadu s obraslim šipražjem. Prije otprilike 30 godina taj dio zemljišta je uredio kao parkirališni prostor i od tada ga koristi u te svrhe, kao i u svrhe odlaganja materijala (drva i sl.).

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navela je da je tužitelj u tužbi samo paušalno naveo da on i njegovi pravni prednici utužene nekretnine koriste već 120 godina, a da nije naveo kako se zovu njegovi pravni prednici, kada su oni rođeni i od kada žive u mjestu [adresa]. Činjenica da se u predmetnoj nekretnini nalazi voz i neke stare stvari ne dokazuje da su vlasništvo tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika. Navodi tužitelja da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nekada bila oranica su neutemeljeni jer je nelogično da bi ta nekretnina, s obzirom na to da se nalazi usred sela [adresa], bila oranica. Tužitelj je vidio opis te nekretnine u zemljišnim knjigama, pa je iskonstruirao priču kako su to prije kao oranicu koristili njegovi pravni prednici, dok u stvarnosti tu nekretninu nikada nisu koristili niti imali u posjedu.

3. Tužitelj je u podnesku od 4. listopada 2021. naveo da se činjenica da on i njegovi prednici utužene nekretnine koriste već jako dugo vremena vidi i iz činjenice da je u katastru zemljišta na k. č. [katastarska čestica] zgr. i 24/3 zgr. k. o. [katastarska općina] od osnutka katastarskog operata 1952. kao posjednik upisan ĐT pok. AT, njegov pradjed. Na k. č. [katastarska čestica] zgr. i 593/2 k. o. [katastarska općina] je od osnutka katastarskog operata 1952., pa do 1974. kao posjednik bio upisan UT pok. BT (brat NT), a nakon toga je upisano društveno vlasništvo. ĐT rođen je **.**.1929. kao ČT. Pok. JT je zapravo ŠT, a umro je 28. travnja 1938. Od 1903. je kao vlasnik predmetnih čestica u zemljišnim knjigama bio upisan BT pok. BT, a kasnije su kao vlasnici upisani PT pok. BT i UT pok. BT (ista osoba koja je navedena u posjedovnom listu). Kako se radi o bliskim rođacima tužitelja, posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika je neprekinut već više od 110 godina. Osim toga, kuća tužitelja i štala koja je spojena na tu kuću (koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) se vodi pod jednim te istim kućnim brojem, odnosno kbr. 8. Ti objekti su oduvijek spojeni i čine jednu cjelinu, pa su od pamtivijeka u njegovom vlasništvu i vlasništvu njegovih pravnih prednika. Dakle, predmetne nekretnine su prije njega koristili njegov prapradjed AT (ŠT), pradjed ĐT, djed RT, pa otac LT. Njegov pradjed ĐT se rodio i živio u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a koja je spojena s predmetnom štalom na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i koja se oduvijek koristila za potrebe obiteljskog gospodarstva. Utuženi dio te nekretnine, osim štale, predstavlja i dio dvorišta na kojem su nekada bili kokošinjac i svinjac. Iako se njegov pradjed ĐT za života od tamo odselio, i dalje je vrlo često dolazio na te nekretnine i koristio ih zajedno sa svojom suprugom DT. Tamo je rođen i njegov djed RT koji je tamo živio u mladosti i u srednjim godinama, a nakon njega kuću, kao i predmetnu štalu i dvorište, su nastavili koristiti isključivo on i njegov otac LT. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je i ostala u namjeni dvorište iza kuće i štale, a povijest posjeda te nekretnine ista je kao i kuće na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] te štale i dvorišta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] jer se radi o jednoj cjelini.

4. Tuženica je u odgovoru na tužbu prigovorila i vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi. Navela je da vrijednost predmeta spora sigurno ne iznosi preko 100.000,00 kuna s obzirom na to da je predmet spora ruševna zgrada s okućnicom koja se nalazi na neatraktivnoj lokaciji (selo [adresa], na obroncima Ćićarije).

4.1. Stoga je sud u skladu s čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u nastavku: ZPP), a nakon što je na ročištu za uviđaj utvrđeno koji dio nekretnina tužitelj potražuje u ovom postupku, odredio vrijednost predmeta spora. S obzirom na to da je predmet postupka utvrđenje prava vlasništva starog neuređenog kamenog objekta i okućnice manje površine, vrijednost predmeta spora je određena u iznosu 13.272,28 eura (100.000,00 kuna).

5. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 5-6, 9), izvod iz katastarskog plana (str. 10, 24), potvrda DGU, PUK Pula, Odjel za katastar nekretnina Pazin od 11. kolovoza 2020. (str. 25-26), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 27-28), smrtni listovi (str. 29-30), izvod iz matične knjige rođenih (str. 31), povijesni zemljišnoknjižni izvaci (str. 32-47), izvod iz posjedovnog lista (str. 87), nalaz i mišljenje vještaka (str. 101-110) te su razgledane fotografije (str. 11-14) i DOF snimak (str. 88). Pored toga izvedeni su dokazi uviđajem, mjerničnim vještačenjem po vještaku mr. sc. Slobodanu Đekiću, saslušanjem svjedoka ĆT, CT, ŽT, KT, GT, IT, ZT, VT, MT, LT i TT te saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice ST.

5.1. U skladu s uputom drugostupanjskog suda izvršen je i uvid u predmet ovog suda posl. br. P-201/08 te je na zapisniku od 27. siječnja 2026. konstatirano što je utvrđeno. Utvrđeno je da su tužbu u tom predmetu podnijeli LT (otac tužitelja) i ZT (tetka tužitelja) protiv OT, ET, HT i FD. Predmet tog postupka bilo je utvrđenje vlasništva k. č. [katastarska čestica] ZGR., 582/1, 593/1, 593/4, 598/2, 599/1, 603/2, 612/1, 656/2, 661/1, 812/1, 815/2, 935/3, 935/4, 1082/1, 1178, 1240, 1245 i 1246 k. o. [katastarska općina]. Presudom ovog suda posl. br. P-201/08-40 od 28. travnja 2011. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, a presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3242/11-2 od 18. ožujka 2013. odbijene su žalbe III. i IV. tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Na temelju uviđaja, izvatka iz katastarskog plana, ortofoto snimaka i vještačenja mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, identificirane su nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr., 24/2 zgr., 24/3 zgr. i 593/2 k. o. [katastarska općina] te je, po pokazivanju tužitelja, identificiran i dio k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koji potražuje u ovom postupku. K. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja kuću, gospodarsku zgradu i dvorište nepravilnog oblika. Kuća je katnosti suteren + kat. Na terenu nema gospodarskog objekta, a u naravi pripadajuće dvorište je neodržavano. Sa zapadne strane graniči s k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (srušeni gospodarski objekt) i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. K. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] s k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] čini manji niz od dva objekta, a na fasadi je vidljiva međa između te dvije kuće. Južna međa definirana je podzidom prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a istočna međa žičanom ogradom prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na sjevernom dijelu iza objekta nalazi se vrt oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sa svojom istočnom međom naslanja na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. U naravi stvarno stanje ne odgovara upisu po kulturi u katastarskom operatu, već ista predstavlja dvorište iza objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i čini jedinstvenu površinu.

7.1. Na izvodu iz katastarskog plana (str. 108) vidljivo je da se iza objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nalazi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da se iza objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nalazi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.2. Vještak je u svom nalazu i mišljenju prikazao sporni dio k. č. [katastarska čestica] zgr. (*24/2) k. o. [katastarska općina] na način da je istočnu među i prijedlog parcelacije označio slovima A-B-C-D-E (str. 104). Točka A se nalazi na spoju međe k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i srušenog gospodarskog objekta te se po njegovom rubu proteže do točke B. Točka C se nalazi na polovici dužine između južnog ruba kuće i međe s k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], dok se točka D nalazi na polovici dužine između sjevernog ruba kuće i loma na međi k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Točka E se nalazi na polovici sjeverne međe k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Parcelacijom bi matična parcela k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (koji dio je predmet postupka) imala površinu 162 m2 i po kulturi bi bila upisana kao kuća i dvorište, dok bi ostatak te čestice (koji nije predmet postupka) imao površinu od 178 m2 i po kulturi bi bio dvorište.

7.3. Na fotografijama na str. 106-107 spisa vidljiv je objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. i objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] te međa između tih čestica, kao i točke koje predstavljaju prijedlog diobe k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Osim toga, na posljednje dvije fotografije na str. 107 spisa vidljivi su navedeni objekti sa njihove stražnje strane, kao i utužena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površina iza objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]).

7.4. Mjernično vještačenje prihvaćeno je u cijelosti kao objektivno i stručno, a stranke na njega nisu imale primjedbi.

8. Tužitelj je nakon izrade nalaza i mišljenja precizirao tužbeni zahtjev (str. 135) na način da je zatražio da se utvrdi da je vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dijela k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koji je na situacionom planu s prijedlogom diobe u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića označen brojem čestice *24/2, ima površinu 162 m2, po kulturi predstavlja kuću i dvorište te je omeđen točkama A-B-C-D-E, a da je tuženica dužna trpjeti da on, po pravomoćnosti presude, ishodi parcelaciju za dio k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i da se uknjiži kao vlasnik na novoformiranoj nekretnini, kao i na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Na temelju izvedenih dokaza, a prvenstveno iz u tom dijelu suglasnih iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja, utvrđeno je da nije sporno da je k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] dugi niz godina u vlasništvu obitelji tužitelja i da posljednjih nekoliko godina tužitelj tu nekretninu uređuje. U kući na navedenoj čestici je rođen njegov djed IT koji se kasnije preselio u Rijeku, pa su u toj kući do 80-ih godina prošlog stoljeća živjeli njegovi podstanari IT (Tonić) i ĐD. Nakon njih, a s obzirom na to da je kuća bila u ruševnom stanju, u toj kući nije živio nitko. Tužiteljev djed je, i nakon preseljenja, dolazio u [adresa], ali bi tada spavao u drvenom objektu (baraci, bungalovu) koji je postavio u dvorište ispred kuće.

9.1. Navedena nekretnina, kao i nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja se nalazi iza k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) bile su predmet postupka koji se vodio pod posl. br. P-201/08 (t. 5.1. obrazloženja), pa su prije nego su bile uknjižene kao vlasništvo tužitelja bile uknjižene kao vlasništvo njegovog oca LT i tetke ZT (tužitelja u tom postupku).

9.2. Sporno je jesu li tužitelj i njegovi prednici koristili i objekt - štalu koji je spojen s navedenom kućom i površinu iza te štale (utužene nekretnine) i ako jesu, od kada su te nekretnine posjedovali i jesu li se, s obzirom na to, ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. U odnosu na te okolnosti svjedoci nisu u cijelosti iskazivali na istovjetan način.

10.1. Tako su svjedoci ĆT i AD naveli da je k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] bila vlasništvo UT i DT (sestre njihove bake), da su oni 50-ih godina prošlog stoljeća preselili u [adresa] kod [adresa] i da su s državom izvršili zamjenu na način da su za utuženu česticu dobili neku nekretninu u [adresa]. Nakon što je UT odselio iz mjesta [adresa] pa do unazad deset godina, taj objekt je nastavila koristiti njihova obitelj (njihov djed IT, zatim otac IT i stric F, pa oni) i na tome im nitko nije prigovarao. U prizemlju su držali razni poljoprivredni alat, a po ljeti volove, dok su na katu tog objekta držali sijeno. Sijeno su na kat kuće unosili s puta koji se nalazi sa strane kuće (lijevo gledajući od prometnice). Taj put koriste i kako bi došli do svojih vrtova koje je AD 2011. otkupio od Općine, a koji su, prije zamjene nekretnina, također bili vlasništvo UT. UT je i nakon preseljenja u [adresa] dolazio u [adresa] te je znao prespavati kod njih, a taj objekt više nije koristio, već su ga koristili isključivo oni. Oni su taj objekt prestali koristiti jer su se odselili i više nisu držali blago, pa im on više nije bio potreban. Dok su taj objekt koristili, oni su ga i održavali na način da su popravljali krov kako ne bi prokišnjavao te su 1986. ili 1987. proširili vrata na objektu kako bi u njemu mogli držati traktor. Taj objekt su koristili i u vrijeme kada je u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] živjela obitelj ĐD koji su koristili isključivo kuću i vrt ispred kuće, a ne i utuženi objekt. Nakon obitelji ĐD, kuću u kojoj su oni živjeli više nije nitko koristio, a prema navodima svjedoka CT tužitelj ju je počeo uređivati unatrag pet, šest godina. Unatrag nekoliko godina tužitelj je počeo koristiti i utuženi objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Tako se u tom objektu danas nalaze neke tužiteljeve stvari, a još uvijek se nalaze i stari plug i voz koji su vlasništvo njihove obitelji. Škurnice koje se nalaze na objektu su nove i te škurnice nisu postavili oni. Njihova obitelj nije koristila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno površinu iza utuženog objekta i ne znaju tko je tu površinu koristio.

10.2. Suglasno iskazima svjedoka ĆT i AD, iskazivao je i svjedok ŽT koji od rođenja 1944. živi u mjestu [adresa], na udaljenosti jedan kilometar od predmetnih nekretnina. Iako ima isto prezime kao prethodna dva svjedoka, s njima nije u nikakvom srodstvu. I on po pričanjima zna da je ta nekretnina u vlasništvu Općine, a da je raniji vlasnik bio UD koji se 50-ih godina prošlog stoljeća odselio negdje na područje [adresa]. Naveo je i da su taj objekt koristili AD i ĆT, odnosno ranije njihov otac IT i djed IT. O načinu na koji su oni taj objekt koristili (prizemlje i kat) i kako su ga održavali, kao i načinu na koji su pristupali do svojih vrtova, iskazivao je na isti način kao i oni te je naveo da im je i on dugi niz godina pomagao nositi sijeno. Naveo je i da je, negdje do vremena kada je imao 10-15 godina, u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] živio RT i da on tada nije koristio i utuženi objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Nakon RT u toj kući je živjela obitelj ĐD, ali ni oni nisu koristili taj objekt. Nije mu poznato tko je koristio površinu iza tog objekta.

10.3. Svjedok KT je naveo da je, po njegovom mišljenju, objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja i da je on taj objekt stekao od oca i djeda, ali da ne zna kako su oni tu nekretninu stekli. Međutim, i taj svjedok je naveo da tužiteljev djed i otac, kao ni obitelj ĐD, taj objekt nikada nisu koristili. Obitelj ĐD je eventualno znala odložiti neku stvar u taj objekt, ali taj objekt su uglavnom koristili AD i ĆT, odnosno ranije njihov otac RT i stric F. Oni su taj objekt koristili od 70-ih godina prošlog stoljeća do unazad 5-6 godina i na tome im nikada nitko nije prigovarao. U prizemlju objekta su držali voz i neki alat, a na katu objekta sijeno koje su unosili s bočne strane, odnosno s puta koji se nalazi sa strane objekta. Po tom istom putu AD dolazi do vrtova koje obrađuje. Ni njemu nije poznati tko je koristio površinu iza objekta, odnosno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10.4. Svjedoci GT, IT i VT su naveli da se utuženi objekt oduvijek nazivao " Đ štala", a da je A naziv (nadimak) obitelji RT. GT i IT su naveli i da je taj objekt koristio djed tužitelja RT koji je živio u [adresa] na način da je u njega sve do svoje smrti 1992. odlagao drva (prema svjedoku GT) odnosno poljoprivredni alat (prema svjedoku IT), dok je svjedok VT naveo da su vrata prizemlja većinom bila zatvorena i da nije gledao što se nalazi unutra, ali da misli da je u prizemlju vidio neki stari voz. Taj objekt su, do unazad 10-ak godina, koristili i AD i ĆT na način da su u prizemlju odlagali stvari, a na katu držali sijeno koje su unosili s puta s bočne strane objekta kojim putem AD pristupa do svojih vrtova. Prema iskazu svjedoka GT oni su taj objekt počeli koristiti nakon smrti RT, prema iskazu VT koristili su ga samo pet ili šest godina, dok su prema iskazu svjedoka IT taj objekt koristili i ranije, odnosno istovremeno kada ga je koristio i RT. Od smrti RT do danas taj objekt nije koristio nitko od obitelji RT, a svjedok GT je naveo da je tužitelj unazad dvije ili tri godine popravljao krov na tom objektu. Svjedok VT je naveo da je u prizemlju tog objekta i obitelj ĐD držala zečeve i kokoške, ali da to nije siguran jer je moguće da su životinje držali u nekom drugom objektu sa strane. Svjedok GT je naveo da je obitelj ĐD znala staviti neke stvari u taj objekt, a svjedok IT da oni taj objekt uopće nisu koristili i da su imali štalicu koja se nalazila u blizini tog objekta. Oni su u svojim iskazima naveli i da površinu iza objekta (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), uz odobrenje tužitelja, koristi GT na način da na toj površini odlaže stvari (prikolicu, pijesak, drva). Prema svjedocima GT i VT ranije je tamo stvari znao odlagati i RT, dok je prema svjedoku IT on odlagao stvari samo ispred svoje kuće.

10.5. Na okolnost posjedovnog stanja utuženih nekretnina iskazivali su i svjedokinja ZT (tetka tužitelja) i svjedok LT (otac tužitelja). Oni su djeca pok. RT (djeda tužitelja) te su kuću na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], koju su stekli nasljeđivanjem, poklonili tužitelju. Njihov otac se rodio u mjestu [adresa], ali u vrijeme rođenja svjedokinje ZT (1957.) tamo više nije živio i oni su u to vrijeme već živjeli u [adresa]. Naveli su da je njihov otac često dolazio u [adresa] i da bi tada prespavao u bungalovu (baraci) koji se nalazio ispred kuće. Kad im je pokazivao što čini njegovo imanje, pokazivao im je i štalu na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. U toj štali su on i LT držali alat. Svjedokinja ZT je navela da ne zna je li itko drugi koristio taj objekt, jesu li se u njemu nekada držale životinje ili traktor, čije su vlasništvo stvari koje se danas nalaze u objektu, što se nalazi na prvom katu objekta, kako je njezin otac taj objekt stekao, jesu li podstanari koji su živjeli u kući koristili i utuženi objekt te da ne poznaje CT i ĆT. Navela je i da nikada nije pitala oca da joj pokaže što je sve njegovo vlasništvo, pa da ne zna je li i površina iza utuženog objekta njegova. Ne sjeća se je li njezin otac tu površinu koristio, a ne zna ni je li ju je koristio njezin brat LT. On je u mjestu [adresa] znao parkirati na različita mjesta, pa je tako znao parkirati i na tu površinu. S druge strane, svjedok LT je naveo da su utuženi objekt koristili i članovi obitelji ĐD, kao i još neki čovjek koji je na katu štale držao sijeno, a misli da je to dogovorio s njegovim ocem. Taj čovjek je štalu koristio do vremena kada su njegov otac i on stavili baraku u dvorište (80-ih godina prošlog stoljeća), a poslije ju više nije koristio. U prizemlju štale nalazi se neki alat koji nije njihov, pa se tako nalaze i stari plug i voz za koje ne zna čije su vlasništvo. Svjedok LT je naveo i da je njihov djed RT (pradjed tužitelja) do svoje 50-e godine života živio u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i da je u utuženom objektu držao svoje krave i konje, svinje je držao u objektu koji se nalazio ispred te štale, a kokoške u kokošinjcu pored svinjca. Po pričanjima mu je poznato da je, prije njegovog djeda RT, kuću i štalu koristio njegov pradjed AT, ali ne zna je li netko i prije njega iz njihove obitelji koristio te nekretnine. Misli da je moguće da je štalu izgradio upravo njegov pradjed AT, a ljudi u selu su tu štalu nazivali " Đ štala". S obzirom na to da su kuća i štala spojeni i s obzirom na kamen od kojeg su izgrađeni, zaključio je da oni čine jedinstveni objekt. U razdoblju od 1992., do 2004. (kada je bio u Hrvatskoj vojsci) u [adresa] je dolazio povremeno (dva puta mjesečno) i u tom razdoblju nitko nije koristio štalu, put uz štalu ni površinu iza štale. Danas na površini iza štale susjed drži pijesak, a za to je dozvolu pitao njegovog sina (tužitelja). Nije mu poznato je li netko drugi, osim njegove obitelji, radio kakve građevinske radove na štali. Betonski okvir je napravio njegov otac 80-ih godina prošlog stoljeća, a prije četiri ili pet godina su njegov sin i on zamijenili drvena vrata.

10.6. Svjedokinja TT (majka tužitelja) je u [adresa] počela odlaziti početkom 80-ih godina prošlog stoljeća kada se udala za LT. U to vrijeme njezin svekar više nije živio u [adresa], ali je često vikendom tamo odlazio. Tada su u kući do štale živjeli podstanari, ali ih ona nikada nije vidjela jer bi u [adresa] bili po nekoliko sati kako bi obišli kuću i vrt koji su održavali. Kuću su počeli sređivati nakon što su se podstanari odselili, a ne zna jesu li njezin sin, suprug ili svekar radili građevinske radove na štali. I ona je navela da se štala zajedno s kućom smatrala jednim imanjem (oba objekta imaju isti kućni broj) i da su u štali držali razne stvari. Navela je da je drveni voz koji se nalazi u štali vlasništvo njezinog svekra, a da je vlasništvo njihove obitelji i sijeno koje se nalazi na prvom katu štale, kao i da nitko treći u toj štali nije držao svoje stvari. Površina iza štale je uvijek izgledala isto, na njoj nitko nije držao stvari i ne zna tko ju je počistio, a put uz štalu su koristili susjedi.

10.7. Svjedok MT (prijatelj tužitelja) posljednjih osam godina često s tužiteljem odlazi u [adresa] gdje su zajednički posadili aroniju koju uzgajaju. Prije toga u [adresa] nije bio, već mu je po pričanjima poznato da tužitelj ima neku starinu koju želi srediti, a koliko je shvatio tužitelj želi srediti i kuću i štalu koja se nalazi uz kuću. Kad god tamo dođu kose i uređuju dvorište koje se nalazi ispred kuće i štale, kao i utuženu površinu iza štale. U prizemlju štale drže karijolu (tačke), kolce i razni poljoprivredni alat. Osim njihovog alata u prizemlju se nalazi i stari voz za krave, dva ili tri kola od voza, plug, stara motika i razne druge stvari, ali ne zna tko je vlasnik tih stvari. Ne zna ni tko je vlasnik sijena koji se već godinama nalazi na prvom katu štale. Naveo je i da je tužitelj zamijenio vrata na štali jer su stara vrata oronula, a ne zna tko je na objekt stavio plave škure.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da kuća u kojoj je ranije stanovao njegov djed RT i štala do kuće predstavljaju cjelinu, a po načinu gradnje i kamenu koji se koristio u izgradnji, zaključio je da su se oba objekta gradila istovremeno. Štalu je koristio njegov djed na način da je u njoj držao poljoprivredni alat, sjeme krumpira koji su sadili, kolce i slično, a to se sjeća iz vremena kad je sa sedam godina s djedom odlazio u [adresa]. Obitelj ĐD nije poznavao jer su oni u djedovoj kući živjeli prije nego je on počeo s djedom odlaziti u [adresa], a koliko mu je poznato njima je u najam dana cjelina, odnosno kuća zajedno sa štalom. Je li ta obitelj tu štalu i koristila ne zna, ali pretpostavlja da je. Na prvom katu štale se uvijek stavljalo sijeno i to sijeno je tamo stavio njegov djed. Misli da su sijeno koje se i danas nalazi na prvom katu štale, kao i stari kolci, stara drvena vrata, stari voz, dva pluga i alat koji se nalaze u prizemlju, bile vlasništvo njegovog djeda. Koliko mu je poznato nitko drugi, osim njegovog djeda, nije koristio utuženu štalu, a ne zna je li njegov djed nekome u selu dao da tu štalu koristi ili da u nju nešto odloži. Nije mu poznato ni da je itko iz obitelji ĆT koristio tu štalu, a ni AD mu nikada to nije rekao. Prije nekih sedam godina, u vrijeme kada je počeo saditi aroniju, zamijenio je stara dvokrilna vrata na štali te je postavio plave škurnice, a u nekoliko navrata je i na krovu preslagivao crjepove. Ne zna tko je stavio žbuku iznad vrata štale, ali pretpostavlja da je to napravio njegov djed. U [adresa] je počeo intenzivnije odlaziti posljednjih sedam godina, odnosno od kada je postao vlasnik kuće kraj utužene štale. U razdoblju od 1992. kada je umro njegov djed, pa do unazad sedam godina, u [adresa] je odlazio sa svojim ocem, majkom i pokojnom bakom kada bi išli u posjet rodbini u Umag. Tada bi obišli svoje nekretnine i nikada nisu vidjeli da bi netko drugi koristio utuženu štalu. Po pričanjima zna da je i njegov pradjed ĐT rođen u kući u [adresa] i da je u štali držao svoje boškarine. Njegov djed nije imao blago, ali mu je sijeno koje je držao na katu štale bilo potrebno za pokrivanje podova i za stavljanje oko biljaka. K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi iza štale, koristi na način da na nju parkira vozilo i odlaže materijal, a susjedi na tu površinu znaju parkirati prikolicu od traktora. Tako su ga i susjed GT i susjed BD pitali mogu li na tom mjestu odložiti svoje stvari što im je on i dozvolio. Osim članova njegove obitelji, na toj površini svoje vozilo parkira i susjed GT i njegova sestra. U zadnjih sedam godina je na toj površini uklonio bršljan, ispilio stari grm i travu prošao trimerom. Ranije su se na toj površini odlagala drva za ogrjev i to se sjeća iz razdoblja dok je njegov djed RT bio živ. Osim njega, još je jedan susjed tamo odlagao drva te je i on uvijek njegovog djeda pitao za dozvolu. Čuo je za osobu imena UT i moguće je da je ta osoba živjela u [adresa] i bila s njima u srodstvu, moguće je da se radi od bratu njegovog prapradjeda. Poznato mu je da je netko iz obitelji prije puno godina odselio na područje Poreštine, ali mu nije poznato da bi netko iz njihove obitelji za nekretnine u mjestu [adresa] dobio nekretnine na području Poreštine. Njemu, a ni njegovom ocu i djedu, se nikada nije obratio nitko iz Općine Lupoglav i nikada im nisu prigovarali što utužene nekretnine koriste.

11.1. ST je načelnik Općine Lupoglav od 2001., a utužene nekretnine su postale vlasništvo Općine još za vrijeme mandata njegove prethodnice. Te su nekretnine bile društveno vlasništvo, pa su na temelju zakona postale vlasništvo Općine. Nakon zaprimanja tužbe u ovom predmetu, prvi susjed GT ga je uputio na CT koji je tu nekretninu godinama koristio. AD mu je to potvrdio i rekao da je u toj štali imao krave i držao sijeno, da je na štali popravljao krov i da ima ključ lokota koji je bio na štali. Rekao mu je i da su te nekretnine postale društveno vlasništvo kada je neka obitelj, koja je išla živjeti na Poreštinu, izvršila zamjenu nekretnina s tadašnjom državom. AD je prije desetak godina otkupio neke nekretnine od Općine, ali ne zna jesu li i te nekretnine na isti način postale društveno vlasništvo. Naveo je i da često prolazi uz utužene nekretnine te da je primijetio da se posljednjih tri ili četiri godine počela uređivati kuća do utužene štale, ali nije primijetio da se uređivala i utužena štala. Nitko iz Općine nije odlazio na utužene nekretnine sa ciljem obilaska nekretnina koje su u vlasništvu Općine. Općina u svom vlasništvu i suvlasništvu ima dosta nekretnina, a u Općini ima malo zaposlenih, pa to ne stignu raditi. Na teren izlaze jedino ako dobiju zahtjev za otkup neke nekretnine, a vijeće odobri prodaju. U Općini je, zajedno s njim, zaposleno ukupno četiri osobe, a jedna pročelnica je zaposlena na pola radnog vremena.

12. Sud je iskaze svjedoka ĆT, AD i ŽT ocijenio istinitima jer su iskazivali na objektivan i uvjerljiv način, međusobno suglasno i u skladu s ispravama u spisu. Svi svjedoci koji žive u mjestu [adresa], pa i svjedoci čije je saslušanje predložio tužitelj, su u svojim iskazima naveli da su objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i put uz objekt koristili svjedoci ĆT i AD. S obzirom na to, tim je svjedocima dobro poznato na koji način se ta nekretnina koristila i jesu li, osim njih, tu nekretninu koristili i tužitelj i njegovi pravni prednici. ĆT i AD su naveli da je tužitelj objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] počeo koristiti posljednjih nekoliko godina, da su ranije taj objekt koristili isključivo oni i njihovi pravni prednici (djed, otac i stric), odnosno da taj objekt nije koristila obitelj tužitelja, kao ni obitelj ĐD koja je živjela u kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. ĆT i AD tu nekretninu nisu koristili kao vlasnici jer su znali da je nekretnina koju koriste vlasništvo tuženice i da je 50-ih godina prošlog stoljeća prijašnji vlasnik UT s državom izvršio zamjenu nekretnina te se sa suprugom DT odselio na područje grada [adresa] ([adresa]). Navedeno im je dobro poznato jer je DT sestra njihove bake i jer su oni, i nakon preseljenja u [adresa], dolazili kod njih u posjet. Navedeno je potvrdio i svjedok ŽT koji od rođenja 1944. živi u mjestu [adresa] u blizini predmetnih nekretnina, pa je logično da mu je poznato tko je ranije bio vlasnik te nekretnine i na koji način je ta nekretnina postala općinsko vlasništvo. S obzirom na vrijeme kada je izvršena zamjena nekretnina i vrijeme rođenja svjedoka GT (rođen 1973.), IT (rođen 1963.) i VT (rođen 1980.) logično je i da njima te okolnosti ne mogu biti poznate i da UT, koji se iz mjesta [adresa] odselio prije njihovog rođenja, nisu poznavali.

12.1. S obzirom na to da su svi svjedoci iz mjesta [adresa] suglasno naveli da su GT i AD taj objekt i put s kojeg su unosili sijeno u objekt koristili dugi niz godina, nisu prihvaćeni iskazi svjedoka LT i tužitelja u dijelu u kojem su naveli da su tu nekretninu koristili isključivo njihovi pravni prednici. Tužitelj i njegov otac LT nikada nisu živjeli u mjestu [adresa], a tužiteljev djed je iz mjesta [adresa] davno odselio, pa su im okolnosti oko posjedovnog stanja te nekretnine manje poznate. Međutim, s obzirom na to da su naveli da su u mjesto [adresa] redovito dolazili, oni bi, u slučaju da su utuženi objekt obilazili i održavali, morali primijetiti da se u tom objektu nalaze stvari koje nisu njihove i da netko treći taj objekt održava, odnosno da su na tom objektu izvršeni određeni građevinski radovi (proširenje ulaznih vrata, popravljanje krova i dr.). Nije logično i životno uvjerljivo da tužitelj i njegovi pravni prednici, ako su taj objekt zaista smatrali svojim vlasništvom, ne bi imali saznanja o tome tko taj objekt koristi, odnosno da se o tome ne bi raspitivali u selu. Navedeno posebno iz razloga što su GT i AD taj objekt koristili nekoliko desetljeća i jer je to svima u selu bilo poznato. Tako je i svjedok GT uputio načelnika tuženice ST koji se, nakon zaprimanja tužbe u ovom predmetu raspitivao o načinu korištenja utuženih nekretnina u vlasništvu tuženice, upravo na svjedoka CT, a ne na tužitelja i njegovu obitelj. Osim toga, ako su tužiteljevi pravni prednici objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], put uz objekt i površinu iza objekta smatrali svojim vlasništvom (kao i kuću na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]), nije logično ni da svjedokinja ZT (tetka tužitelja, kćerka tužiteljevog djeda RT) ne bi imala saznanja je li k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo njezinog oca, kako je njezin otac predmetne nekretnine stekao i na koji način ih je koristio te čije su vlasništvo stvari koje se nalaze u utuženom objektu. Nije prihvaćen ni dio iskaza svjedokinje TT i tužitelja u kojem su naveli da je sijeno koje se nalazi na prvom katu štale stavio tužiteljev djed RT jer su svi svjedoci naveli da je sijeno na prvom katu držala samo obitelj GT i CT i da su sijeno unosili kroz prozor s utuženog puta te su, za razliku od RT, imali blago (stoku). S obzirom na to da su GT i AD živjeli u blizini utuženog objekta i kontinuirano ga koristili godinama, a što su potvrdili i ostali svjedoci, oni bi, u slučaju da je taj objekt istovremeno koristio i tužiteljev djed, to sigurno znali.

12.2. Svjedoci GT i AD ne polažu nikakvo pravo na utužene nekretnine i nemaju nikakav interes za ishod ovog postupka, pa ne postoje razlozi koji bi upućivali na nevjerodostojnost njihovih iskaza. Ni okolnost da svjedok AD do svog vrta dolazi preko utužene čestice ne ukazuje da bi on bio zainteresiran za ishod ovog postupka jer, eventualni uspjeh tužitelja u ovom postupku, ne znači da on ne bi mogao dolaziti do svog vrta drugim putem, odnosno (ako to ne bi bilo moguće) da ne bi mogao podnijeti zahtjev za osnivanje nužnog prolaza. Osim toga, svjedok AD je potvrdio da tužitelj utuženi objekt zaista koristi posljednjih godina i da se u prizemlju objekta danas nalaze i neke stvari tužiteljeve obitelji. To je potvrdio i svjedok MT koji posljednjih osam godina s tužiteljem odlazi u mjesto [adresa] jer tamo zajednički uzgajaju aroniju. Prema mišljenju ovog suda na nevjerodostojnost njihovih iskaza ne ukazuje ni okolnost da je svjedok IT naveo da su oni znali popričati s tužiteljevim djedom jer je su u tom dijelu njihovi iskazi ocijenjeni kao uvjerljiviji. Oni su u cijelosti iskazivali u skladu s ispravama u spisu (t. 13. obrazloženja) te na detaljan i uvjerljiv način.

12.3. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj u utuženi objekt odlaže svoje stvari posljednjih desetak godina, odnosno nakon što su ga prestali koristiti GT i AD. Tužitelj je posljednjih nekoliko godina počeo uređivati kuću na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a susjedni (utuženi) objekt nitko nije koristio i u njemu su se nalazile razne stare stvari i poljoprivredni alat. Stoga je razumljivo da je tužitelju i njegovom prijatelju taj objekt poslužio za odlaganje alata koji im je potreban u njihovim poljoprivrednim radovima, a površina iza objekta za odlaganje građevinskog materijala i parkiranje vozila. Međutim, tužitelj nije dokazao da te nekretnine koristi kao vlasnik i da su ga na isti način koristili i njegovi pravni prednici. S obzirom na to da je taj objekt, nakon izvršene zamjene, postao društveno vlasništvo i da ga tuženica nije koristila i održavala, logično je i da su tužiteljevi pravni prednici ponekad svoje stare stvari, alat i drva odlagali u taj objekt i na površinu iza objekta, ali ni navedeno ne znači da su te nekretnine posjedovali kao vlasnici i da nisu znali da im ne pripada pravo na posjed.

12.4. Slijedom navedenog, nisu prihvaćeni ni iskazi svjedoka GT, IT i VT u dijelu u kojem su naveli da je objekt koristio tužiteljev djed RT i da je on bio njegov vlasnik. Oni su, prema mišljenju ovog suda, a uzimajući u obzir sve njima poznate okolnosti, pogrešno zaključili da je tužiteljev djed RT, osim kuće na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], bio i vlasnik utuženog objekta (štale pored kuće) i površine iza njega. Oni su u tom dijelu iskazivali kontradiktorno iskazima svjedoka ĆT, CT i ŽT čiji su iskazi ocijenjeni istinitim i koji imaju saznanja o vlasničkom stanju objekta na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i prije njihovog rođenja, odnosno prije nego je taj objekt postao vlasništvo tuženice. Osim toga, oni su o načinu korištenja štale i površine iza štale od strane pravnog prednika tužitelja iskazivali na različit način, a da je ta štala bila vlasništvo tužiteljevog pravnog prednika zaključio je i svjedok KT koji je naveo da tužiteljev djed, otac i njihovi podstanari tu štalu nikada nisu koristili, već da su eventualno u nju znali odložiti neku stvar. Tako je i svjedok IT naveo da tužiteljev djed RT nije koristio površinu iza štale, ali da mu je logično da je ta nekretnina njegovo vlasništvo jer se nalazi iza objekta kojeg smatra vlasništvom RT. S obzirom na to da je utuženi objekt spojen s kućom tužitelja, da su oba objekta građena na isti način i od istog materijala, da imaju isti kućni broj (str. 25) i da se utuženi objekt nazivao po nadimku za obitelj RT (" Đ štala"), kao i da im je bilo poznato da članovi obitelji ŽT taj objekt ne koriste kao vlasnici, logično je i razumljivo da su zaključili da se radi o jedinstvenom imanju i da su oba objekta i njihova okućnica vlasništvo obitelji tužitelja. Međutim, navedeni svjedoci su u svojim iskazima naveli i da ne znaju kako je djed tužitelja (kojeg smatraju vlasnikom utuženih nekretnina) stekao te nekretnine, a nisu poznavali UT koji je, prema svjedocima ĆT, AD i ND, bio vlasnik utuženih nekretnina. S obzirom na to da se i on prezivao UT, za zaključiti je da je objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] dobio naziv " Đ štala" upravo po njegovoj obitelji ili da su ranije oba objekta (kuća i štala) bili vlasništvo jedne obitelji.

13. Da su svjedoci ĆT, AD i ŽT u cijelosti iskazivali istinito i da su utužene nekretnine do negdje 50-ih godina prošlog stoljeća bile vlasništvo UT proizlazi i iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka (str. 32- 47) i povijesti promjena na katastarskim česticama (str. 27-28). U ponovljenom postupku tužitelj je dostavio još jedan primjerak povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka (str. 151-175), a isto je uloženo i od strane suda (str. 183-201) kako bi preslike povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka bile što čitljivije.

13.1. Uvidom u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] (str. 194-200) utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] bila upisana na ČD od pok. U i OT pok. U u jednakim dijelovima. Na temelju rješenja o nasljeđivanju (decreto d' aggiudicazione) od 7. studenog 1899. je 1/2 dijela te nekretnine s imena JD upisana na ČD.

13.2. Na temelju ugovora o diobi (contratto di divisione) od 15. siječnja 1903. izvršena je dioba navedene čestice na k. č. [katastarska čestica] zgr. i 24/2 zgr. k. o. [katastarska općina]. Tada je u zk. ul. [broj ZK uloška] katastarskoj čestici [katastarska čestica] dodana oznaka "/1" te su ta čestica i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površina iza k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) pripale OT (ŠD), a utužene k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površina iza k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] te su pripale ČD (BT).

13.3. U listu A (Seconda parte) zk. ul. [broj ZK uloška] je naznačeno da je na temelju ugovora o diobi do 15. siječnja 1903. izvršeno cijepanje i otpis čestica iz tog uloška u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tako je i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (u tom ulošku precrtana crvenom bojom), a zatim prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška]. I u listu A (Seconda parte) zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je naznačeno da su, nakon sklapanja ugovora o diobi od 15. siječnja 1903., čestice u taj zk. ul. prenijete iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.4. Nadalje je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] utvrđeno da je pravni prednik tužitelja JT (prapradjed tužitelja) sklopio ugovor o kupoprodaji s PD 1910. (dakle nakon izvršene diobe), pa je predmet kupoprodaje bila isključivo 1/2 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (jedna nerazdijeljena polovina), pa je JT i upisan kao vlasnik 1/2 dijela te čestice. Nakon smrti JT taj dio nekretnine je naslijedio ĐT (rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-186/66 od 14. ožujka 1968.), a nakon njegove smrti DT rođ. B (rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-128/73 od 11. prosinca 1973.). Da je ŠD (OT) ostao suvlasnik te nekretnine proizlazi i iz činjenice da je bio jedan od tuženika u predmetu ovog suda posl. br. P-201/08, a u kojem se među ostalim, odlučivalo i o utvrđenje prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] zgr. i 593/4 k. o. [katastarska općina].

13.5. Utužene k. č. [katastarska čestica] zgr. i 593/2 k. o. [katastarska općina] nisu bile predmet kupoprodaje i u to vrijeme su već bile upisane u drugom zemljišnoknjižnom ulošku kao vlasništvo ČD pok. ČD. Te su nekretnine 1929. na temelju ugovora o darovanju (contratto di donazione) upisane kao vlasništvo RD u 7/16 dijela i LD u 9/16 dijela. Na temelju pravomoćne odluke kotarske agrarne komisije u Pazinu od 21. listopada 1948. vlasništvo je s imena N i UT (RD i LD) upisano na ime Opće narodne imovine pod upravom Mjesnog narodnog odbora Lupoglav. Dana 5. listopada 1995. je k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prenesena u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženice (str. 183-185). K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je i dalje upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a upisana je kao vlasništvo tuženice (str. 9). Iako u spisu ne prileži dokaz o zamjeni nekretnina (nijedna od stranaka nije predložila uvid u zbirku isprava niti je dostavila ispravu na temelju koje su predmetne nekretnine upisane kao Opće narodna imovina) činjenica je da su te nekretnine upisane kao društveno vlasništvo upravo oko 50-ih godina prošlog stoljeća na temelju odluke kotarske agrarne komisije, pa navedeno dodatno ukazuje na istinitost iskaza svjedoka AD i ĆT koji su naveli da su te nekretnine tada pripale državi.

13.6. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je da se k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] od osnutka katastarskog operata 1952. nalazi u posjedovnom listu br. 39 na posjednika ĐT. AT, a od 1974. na posjednika DT. Utužene k. č. [katastarska čestica] zgr. i 593/2 k. o. [katastarska općina] su od osnutka katastarskog operata upisane u posjedovnom listu br. 84 na UT pok. BT iz [adresa], a od 1974. u posjedovnom lisu br. 64 kao Općenarodna imovina. K. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] je, na zahtjev tuženice, brisana iz posjedovnog lista br. 64 i upisana u posjedovni list br. 144 na tuženicu.

13.7. Uvidom u smrtni list UT (str. 30) utvrđeno je da su se njegovi roditelji zvali RD i BT.

14. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na pravnom institutu dosjelosti. Dosjelost je stjecanje vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

14.1. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve potrebne pretpostavke predviđene u § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakonika (u nastavku: OGZ) koji se je primjenjivao do 30. kolovoza 1980. godine. Uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom, općinskom i crkvenom vlasništvu iznosio je 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a). U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., u nastavku: ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, s tim da se u skladu s čl. 29. ZOVO- a na stvarima u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

14.2. Od 1. siječnja 1997. u primjeni je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., u nastavku: ZV). Prema čl. 159. ZV-a za stjecanje vlasništva nekretnine potrebno je vrijeme od 10 godina godine ako posjed ima kvalitete zakonitosti, istinitosti i poštenja odnosno vrijeme od 20 godina ako je posjed samo pošten (st. 2. i 3.). Za stjecanje dosjelošću stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave potrebno je da je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga koje je potrebno za stjecanje vlasništva stvari koje nisu u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave (st. 4.). Prema tome za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su u vlasništvu općina potrebno je vrijeme od 20 godina ako posjed ima kvalitete zakonitosti, istinitosti i poštenja odnosno vrijeme od 40 godina ako je posjed samo pošten. U skladu s čl. 160. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st.1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st. 2.).

14.3. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da je prema odredbama ZV-a, kao i prema ranije važećim propisima, uvjet za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću samostalnost posjeda (da posjednik stvar posjeduje kao njezin vlasnik) i da vrijeme potrebno za dosjelost može početi teći tek od trenutka kada je posjednik stupio u samostalan posjed. Osim toga, posjednik koji je znao ili je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (nepošteni posjednik) ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, osim ako se ne dokaže suprotno.

15. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je utužena k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem i da su prije diobe 1903. obje utužene čestice bile u vlasništvu osoba koje su bile vlasnici k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Tužiteljev pravni prednik je na temelju ugovora o kupoprodaji iz 1910. (nakon izvršene diobe) stekao vlasništvo dijela k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a ne i utuženih čestica. Te čestice je diobom stekao BT te ih je darovao PT i UT koji ih je koristio do negdje 50-ih godina prošlog stoljeća kad se odselio iz mjesta [adresa] u [adresa] (kako je i upisan u posjedovnom listu). S obzirom na to da su pradjed i djed tužitelja rođeni u kući do utuženog objekta i da su u toj kući živjeli u vrijeme kada je utuženi objekt koristio UT, znali su da utužene čestice nisu njihovo vlasništvo, pa te nekretnine nisu koristili kao vlasnici ni nakon što se UT preselio u [adresa]. Budući da su tužitelj i njegov otac LT u [adresa] odlazili sa RT (djedom tužitelja, ocem LT) ni njima nije moglo ostati nepoznato da utužene nekretnine nisu njihovo vlasništvo te je utvrđeno da ih na taj način nisu ni koristili.

15.1. Naime, na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da utužene čestice, nakon odlaska UT u [adresa], tuženica (nova vlasnica) nije koristila, pa da su te nekretnine koristili AD i ĆT i ostali susjedi, ali da ih oni, kao ni tužitelj i njegovi pravni prednici koji su na tim nekretninama znali odlagati svoje stvari, nisu posjedovali kao vlasnici i da su znali da im ne pripada pravo na posjed.

15.2. Da je i ocu tužitelja bilo poznato da njegovoj obitelji ne pripada pravo vlasništva i na utuženim česticama proizlazi i iz činjenice da su on i njegova sestra ZT (djeca pok. RT) pokrenuli parnični postupak pod posl. br. P-201/08 isključivo za utvrđenje vlasništva kuće na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i površine iza te kuće (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koje su bile u dugogodišnjem posjedu njihove obitelji, ali ne i na utuženim česticama, očigledno znajući da im na tim nekretninama pravo vlasništva ne pripada.

15.3. S obzirom na to da tužitelj i njegovi pravni prednici nisu vršili posjed na utuženim nekretninama kao samostalni posjednici i da iz izvedenih dokaza proizlazi da su morali znati da im ne pripada pravo na posjed (nisu pošteni posjednici), tužitelj ne može steći pravo vlasništva tih nekretnina na temelju dosjelosti.

15.4. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

16. Obje stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka.

16.1. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu, valjalo joj je dosuditi opravdane parnične troškove.

16.2. Tuženica je zatražila naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu, za sastav odgovora na žalbu te za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2021., 12. travnja 2022., 19. prosinca 2022., 28. ožujka 2023. i 27. siječnja 2026. u iznosima od po 500,00 euro (250 bodova x 2,00 eura), uvećano za PDV.

16.3. Troškovi zastupanja za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima od 12. travnja 2022., 19. prosinca 2022., 28. ožujka 2023. i 27. siječnja 2026. su opravdani i pravilno obračunati u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarife).

16.4. Na ročištu od 14. listopada 2021. nisu se izvodili dokazi, niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima, pa naknada prema tar. br. 9. t. 2. Tarife iznosi 250,00 eura uvećano za PDV. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP- a.

16.5. Prema tome opravdani troškovi tuženice iznose 3.437,50 eura (2.750,00 eura uvećano za PDV).

16.6. Stoga je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 3.437,50 eura (t. II. izreke), dok su odbijeni zahtjev tuženice u preostalom dijelu i zahtjev tužitelja u cijelosti (t. III. i IV. izreke).

U Pazinu 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužitelj p. p.,

- tuženica p. p.

Po pravomoćnosti:

- Porezna uprava, Područni ured Pazin.