Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-545/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mariju Patači, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da u roku od 15 dana tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, plati iznos od 92,57 EUR (devedeset dva eura i pedeset sedam centi) te zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 22,45 EUR od 26. studenoga 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 134,96 EUR (sto trideset četiri eura i devedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 13. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženice ĐH u kojoj navodi kako je tuženica vlasnica i posjednica nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto broj 0300951390, broj brojila 8569670, za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja u iznosu od 92,57 EUR evidentirano u poslovnim knjigama tužitelja s osnova utroška električne energije i mjesečne novčane obveze. Navodi da je tuženica kao vlasnica odnosno posjednica predmetne nekretnine i pravna slijednica prethodnog kupca ujedno i obveznica plaćanja računa za isporučenu električnu energiju, a koja obveza tužitelju nije podmirena . Tuženica je u utuženom razdoblju preuzimala električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto odnosno troši električnu energiju tužitelja na način da se priključila na mrežu tužitelja, a nikada ranije nije stek la status korisnika mreže za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Eventualni propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta odnosno posjeda opskrbljivaču usluge leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik ili korisnik prostora, sve sukladno članku 24. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tuženica kao vlasnica s tužiteljem nikada nije sklopila ugovor o opskrbi električnom energijom niti je na bilo koji način stekla status korisnika sukladno članku 26. i članku 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Navedeno postupanje tuženice je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženica je krajnji kupac - kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 42. st. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Tužitelj je električnu energiju obračunao temeljem ostvarene količine električne energije i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Općih uvjeta, Zakona o tržištu električne energije (NN br. 22/13 i 102/15), Zakona o energiji (NN br. 120/12, 14/14 i 102/15), primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 134/15), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 134/15) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu kojom predlaže da sud tuženicu obveže na plaćanje utuženog iznosa i pripadajućih zakonskih zateznih kamata kako je to navedeno u izreci presude kao i troškova postupka.
2. Rješenjem broj P-545/2025-2 od 16. listopada 2025. tuženici je dostavljena tužba te je ista pozvana da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Tuženici su tužba i rješenje broj P-545/2025-2 od 16. listopada 2025. uredno dostavljeni 4. studenoga 2025. (dostavnica na poleđini stranice 216 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženica nije podnijela pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331. b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.
3. Naime, prema spomenutoj odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,
- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Tuženica, dakle, iako su joj tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnijela odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe (navedenih u točki 1. obrazloženja). Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (Opći uvjeti isporuke električne energije, Uvjeti opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom objavljeni u "Narodnim novinama" broj 85/2015 i broj 104/2020, Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, račun broj 2200452027-241020-7, uplatnice, izvod iz poslovnih knjiga od 28. travnja 2025., knjigovodstvena kartica, z.k izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ranije u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.
6.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tuženica, koja je u cijelosti izgubila spor, tužitelju dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 134,96 EUR. Tužitelju je prema njegovom zahtjevu iz tužbe priznat trošak za zastupanje u ovom postupku u kojem vrijednost predmeta spora iznosi manje od 100,00 EUR u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR sukladno tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa) te zatražen i PDV u iznosu od 25,00 EUR sukladno tbr. 46. Tarife. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu i to u iznosu od 6,64 EUR kao iznos polovice pristojbe koji je tužitelj i platio prije podnošenja tužbe sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018 i 51/2023, dalje: ZOSP) sukladno vrijednosti predmeta spora te tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi. Sukladno načelu ekonomičnosti postupka iz čl. 10. st. 1. ZPP (prema kojem sud i stranke moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova) trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe priznat je u iznosu od 3,32 EUR sukladno tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika, istome se sukladno čl. 133. st. 5. ZPP ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužitelj ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na ovu presudu u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe.
6.2. Na ove troškove tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i zakonska zatezna kamata i to tekuća od dana donošenja ove prvostupanjske presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Varaždinu 10. ožujka 2026.
Sutkinja
Dubravka Kraljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćniku Mariju Patača, odvjetniku iz Zagreba
2. Tuženica ĐH, [adresa]
