REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4858/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja EKO-FLOR PLUS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 50730247993, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kusalić, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova 22, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi nadzora nad provođenjem mjera zaštite od požara, nakon održane javne rasprave, dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-245-02/24-07/8, URBROJ: 511-01-208-24-2 od 14. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zašite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove, Odjela inspekcije zaštite od požara, eksploziva i oružja, KLASA: UP/I-245-02/24-06/183, URBROJ: 511-01-361/1-24-02 od 24. srpnja 2024. godine, kojim je tužitelju naređeno da u prostoru gospodarenja otpadom na lokaciji u Zagrebu, Radnička cesta 173 K, provede mjere zaštite od požara: 1. zbog povećanog požarnog rizika, uslijed skladištenja i obrade velike količine otpada (plastika, papir, glomazni otpad), kod kojeg uslijed određenih kemijskih reakcija i manipulacije lako može doći do nastanka požara većih razmjera, zbog čega mogu nastupiti štetne posljedice za ljudsko zdravlje, materijalna dobra i okoliš, potrebno je za cijelo vrijeme trajanja povećanog požarnog rizika osigurati stalnu (24 sata) nazočnost jednog vatrogasnog odjeljenja od najmanje tri člana koji uporabom odgovarajućeg vatrogasnog vozila mogu samostalno djelovati. Svi članovi vatrogasnog odjeljenja moraju biti osposobljeni prema Zakonu o vatrogastvu, te opremljeni odgovarajućom opremom i sredstvima za gašenje požara; 2. skladištenje otpada na otvorenom vršiti na način da se osiguraju požarni odjeljci skladištenja od maksimalno 2000m[2] unutar kojeg će se skladištiti hrpe otpada na površini maksimalno 400m[2] širinom hrpe do 20m i visinom hrpe do 5m, a između hrpa otpada osigurati prolaz od 5 m. Skladištenje na otvorenom prostoru predvidjeti 10 m od mogućih izvora paljenja (od objekta, međe susjednog zemljišta i ostalo). Navedene udaljenosti moguće je smanjiti izvedbom pregradnih zidova na način da pregradni zid nadvisuje hrpu otpada za min 0,5m i da je otpad horizontalno udaljen od ruba pregradnog zida za min. 0,5m, s tim da vatrootpornost pregradnih zidova mora biti minimalno 90 minuta; 3. osigurati količinu vode za gašenje vanjskom i unutarnjom hidrantskom mrežom od minimalno 1600l/min u trajanju od dva sata; 4. osigurati količinu pjenila za gašenje požara za vrijeme od 30 minuta. Rok izvršenja naređenih mjera iz točke 1., 2. i 4. je odmah, a za točku 3. je tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da se javnopravna tijela pozivaju na europske smjernice za obradu i skladištenje otpada European Guideline CEP-E (CEPA-E u prvostupanjskom rješenju) No 32 014 F, međutim Hrvatska nije članica CFPA-e, a i nigdje se u tim Smjernicama ne spominje da bi subjekti na koje se odnose Smjernice bili dužni ili trebali imati vlastito vatrogasno dežurstvo. Ističe da se te Smjernice ne spominju izrijekom u Pravilniku o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara (Narodne novine, broj: 29/13. i 87/15), a također Pravilnikom nije određena obvezna primjena inozemnih smjernica i pravila već je ostavljena samo mogućnost za njihovu primjenu. Navodi da se odredbe Pravilnika o otpornosti na požar, a posebice prijelazne i završne odredbe, imaju primijeniti na projektiranje novih građevina odnosno kod rekonstrukcije građevina, a ne na konkretan slučaj. Smatra da je preduvjet određivanju bilo kakvih mjera zaštite od požara razvrstavanje građevine u određenu kategoriju ugroženosti od požara, kako je to propisano člankom 20. stavkom 1. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine, broj 92/10, 114/22) i člankom 1. Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategoriju ugroženosti od požara (Narodne novine, broj 62/94 i 32/97). Napominje da je tuženik 26. kolovoza 2024. donio rješenje kojim su građevine i prostori na predmetnoj lokaciji razvrstani u IIa kategoriju ugroženosti od požara skladno članku 6. stavku 1. točki 9., ali ne i 6. Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategoriju ugroženosti od požara, a koje rješenje je poništeno presudom ovog Suda, poslovni broj: Us I-4524/2024 od 4. srpnja 2025. i koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3501/2025 od 16. listopada 2025. Navodi da su mjere kontradiktorne onima koje su propisane za IIa kategoriju Pravilnikom o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategoriju ugroženosti od požara, kao i rješenjem tuženika od 26. kolovoza 2024. Navodi da mu je provođenje mjera iz pobijanog rješenja suviše otegotno i nerazmjerno opasnosti koja prijeti od njegove djelatnosti te mu predstavlja velik novčani izdatak. Navodi da tuženik prilikom donošenja rješenja nije uzeo u obzir da je on na predmetnoj lokaciji ispunio niz tehničkih mjera u svrhu prevencije i zaštite od požara iako je to navedeno u zapisniku od 27. lipnja 2024., te da posjeduje vanjsku i unutarnju hidrantsku mrežu, požarna odjeljenja, priključenje na vatrodojavni sustav javne vatrogasne postrojbe u Gradu Zagrebu, 24-satno dežurstvo zaštitarske službe, odnosno vatrogasaca, te da ima ugrađene termovizijske kamere. Navodi da posjeduje dozvolu za obavljanje djelatnosti gospodarenja neopasnim otpadom od 23. veljače 2024., a koja je skupa s elaboratom predočena nadzoru 27. lipnja 2024. Navodi da se ne radi o gospodarenju opasnim otpadom, odnosno zapaljivim otpadom i zapaljivim tvarima već uglavnom o otpadu sakupljenom od kućanstava (žute vrećice), a koji se ne smatra opasnim odnosno zapaljivim otpadom te je neutemeljeno i protivno propisima svrstavanje građevina i prostora na predmetnoj lokaciji u IIa kategoriju ugroženosti od požara, a posljedično i nalaganje mjera iz pobijanog rješenja. Smatra da je predmetna građevina adekvatno zaštićena od požara. Dodaje da tuženik nije Smjernice na hrvatskom jeziku. Ukazuje i na pogrešno pozivanje tuženika na članak 43. Zakona o zaštiti od požara, budući da se istim naređuje poduzimanje dodatnih organizacijskih i tehnički mjera zaštite od požara u slučaju privremenog povećanog požarnog rizika za cijelo vrijeme njegovog trajanja, a tuženik nije učinio vjerojatnim da se radi o privremeno povećanom požarnom riziku. Predlaže provesti očevid na licu mjesta na okolnost mjera zaštite od požara poduzetih od strane tužitelja.

3. Tužitelj predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je inspekcijom pregledom obavljenim dana 27. lipnja 2024. nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje, o čemu je sastavljen zapisnik koji je potpisao predsjednik uprave tužitelja. Nadzorom je, između ostalog, utvrđeno da se na lokaciji Radnička cesta 173 K u Zagrebu, koju tužitelj koristi za poslove vezane za gospodarenje otpadom, nalaze velike količine različitog otpada, a koje, zbog načina smještaja te rasporeda objekata značajnih za zaštitu od požara (trafostanica, spremnik za smještaj zapaljivih tekućina i dr.), predstavljaju povećani požarni rizik, zbog čega je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere zaštite od požara kako bi se smanjila mogućnost nastanka širenja požara na navedenoj lokaciji. Navodi da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno temeljem kojih propisa je određena svaka pojedinačna mjera. Također navodi da se ne može prihvatiti za ovaj slučaj navod tužitelja da je prema hrvatskim propisima preduvjet za određivanje bilo kakvih mjera zaštite od požara donošenje rješenja o razvrstavanju određenih građevina i prostora u jednu od kategorija ugroženosti od požara, kako je to propisano Pravilnikom o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategoriju ugroženosti od požara (Narodne novine, broj: 62/94 i 32/97). Ovo stoga jer je prvostupanjsko rješenje doneseno temeljem članka 43. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine, broj: 92/10 i 114/22). Navedenu odredbu zakonodavac je propisao vodeći brigu o situacijama kada će se tijekom korištenja određenih građevina i prostora promijeniti prvobitni uvjeti u odnosu na početak korištenja građevine ili prostora odnosno situacije kada tijekom korištenja građevina i prostora dolazi do nastajanja povećanog požarnog rizika, a naređene dodatne mjere traju cijelo vrijeme trajanja povećanog požarnog rizika. Uzimajući u obzir odredbu članka 36. Zakona o zaštiti od požara, prema kojoj svaka građevina ili njezin dio, ovisno o namjeni, tijekom svog trajanja, mora biti održavana na način da ispunjava bitni zahtjev zaštite od požara zbog sigurnosti građenja, njihove imovine i okoliša, tuženik prvostupanjsko rješenje smatra zakonitim, a prvostupanjski postupak pravilno provedenim.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti od požara (Narodne novine, broj: 92/10 i 114/22) propisano je da se svaka građevina ili njezin dio, ovisno o svojoj namjeni, mora tijekom svog trajanja održavati na način da ispunjava bitni zahtjev zaštite od požara

10. Prema stavku 2. toga članka Zakona, svaki prostor ili njegov dio, ovisno o svojoj namjeni, mora se održavati na način da ispunjava propisane mjere zaštite od požara.

11. Odredbom članka 43. stavka 1. toga Zakona propisano je da se u slučaju privremenog povećanog požarnog rizika, za cijelo vrijeme njegovog trajanja, poduzimaju odgovarajuće dodatne, organizacijske i tehničke, mjere zaštite od požara, koje uključuju osiguranje vatrogasnog dežurstva, odnosno motrilačko-dojavne službe, kao i primjenu odgovarajuće opreme i sredstava za gašenje.

12. Prema stavku 2. toga članka Zakona, dodatne mjere iz stavka 1. ovoga članka poduzimaju na temelju izrađene prosudbe privremenog povećanog požarnog rizika, a osobito za:

– privremena mjesta pretakanja zapaljivih tekućina i plinova količina većih od onih definiranih držanjem prema posebnom propisu iz područja zapaljivih tekućina i plinova,

– privremena mjesta zavarivanja i uporabe otvorenog plamena ili alata koji u uporabi iskre, u prostoru koji nije za to predviđen, a postoji opasnost za nastanak požara,

– građevine, građevinske dijelove i prostore za vrijeme održavanja skupova na kojima se privremeno okuplja veći broj ljudi (priredbe, sajmovi, izložbe i sl.),

– građevine, građevinske dijelove i prostore za vrijeme obavljanja poslova kojima se privremeno povećava opasnost od nastajanja i/ili širenja požara ili njegovih posljedica (velika gradilišta, žetve i sl.),

– vrijeme povećane požarne opasnosti otvorenog prostora proglašene od nadležnog tijela prema posebnom propisu iz područja ustroja i djelokruga lokalne samouprave.

13. Prema stavku 3. toga članka Zakona, vatrogasno dežurstvo iz stavka 1. ovoga članka smiju obavljati samo osobe osposobljene prema propisima kojima se uređuje područje vatrogastva.

14. Prema stavku 4. toga članka Zakona obveze iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se na vlasnika, odnosno korisnika građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelje zgrada, kao i nositelje drugih stvarnih prava.

15. Odredbom članka 54. toga Zakona propisano je da u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti inspektor Ministarstva, odnosno nadležne policijske uprave, poduzima upravne mjere i radnje prema vlasniku, odnosno korisniku građevine, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora odnosno upravitelju zgrada kao i nositeljima drugih stvarnih prava te jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi provođenja određenih mjera zaštite od požara propisanih Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, odlukama tijela državne uprave i lokalne uprave i samouprave, općim aktima pravnih osoba, procjenama ugroženosti i planovima zaštite od požara, a rješenjem osobito nalaže:

1. izvođenje i održavanje vatrogasnih putova, pristupa i prilaza vatrogasnim vozilima i tehnici radi spašavanja osoba i gašenja požara,

2. izvođenje i održavanje protupožarnih prosjeka,

3. izvođenje i održavanje prohodnim izlaznih putova iz građevine ili njezinog dijela radi omogućavanja žurnog spašavanja ljudi i imovine u slučaju požara,

4. dovođenje u ispravno stanje izvedenih postrojenja, uređaja i instalacija koji predstavljaju opasnost od nastajanja i širenja požara,

5. uklanjanje i zbrinjavanje predmeta i tvari koji predstavljaju opasnost od nastajanja i širenja požara (zapaljivi otpad i sl.),

6. postavljanje, obilježavanje mjesta postavljanja i osiguranje pristupačnosti vatrogasnih aparata za početno gašenje požara,

7. izvođenje i održavanje u ispravnom stanju uređaja, opreme, instalacije i sustava za dojavu i gašenje požara,

8. onemogućavanje izazivanja požara izvana, građevina i drugih nekretnina te prostora kojima je pristup ograničen,

9. osiguranje vatrogasnog dežurstva ili motrilačko-dojavne službe, 10. obavljanje ili obustavljanje obavljanja određenih radnji i postupaka koji su u svezi sa zaštitom od požara,

11. nabavu opreme i sredstava za dojavu i gašenje požara.

16. Prema podacima utvrđenim zapisnikom o inspekcijskom pregledu od 27. lipnja 2024. proizlazi da je na lokaciji Radnička cesta 173 K u Zagrebu proveden nadzor nad provođenjem mjera zaštite od požara na prostoru građevine za obradu i skladištenje rasutog i baliranog otpada (plastika, najlon, papir i dr.), kojom prilikom je utvrđeno da predmetna čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu 19.404 m[2,] , nepravilnog je tlocrtnog oblika, te se na istoj nalazi upravna zgrada, skladišna proizvoda hala, kolna vaga, portirnica, proizvodno-poslovna građevina oznake C i proizvodna-poslovna građevina oznake D. Skladišno-proizvodna hala nalazi se na jugoistočnoj strani čestice, jedna etaža površina objekta 1601 m2, proizvodno- poslovna građevina oznake C zauzima površinu od 1401,15 m², a proizvodno- poslovna građevina oznake D zauzima površinu od 1148,10 m². Za predmetnu lokaciju predočena je dozvola za gospodarenje otpadom od 23. veljače 2024. godine, te je predočen Elaborat gospodarenje otpadom koji čini sastavni dio te dozvole, a u kojem je navedeno da se na predmetnoj lokaciji može skladištiti do 4.400 t svih vrsta otpada u jednom trenutku. Nadzorom je utvrđeno da se na južnoj strani čestice nalazi spremnik dizel goriva koji ima odobrenje i nalazi se na propisnim udaljenostima od međe i objekta. Trenutno se na predmetnu lokaciju dovozi otpadna plastika u vrećicama, papir, karton i glomazni otpad u malim količinama. U proizvodno-skladišnoj hali se otpad sortira, preša i balira, te se kao takav djelomično skladišti u skladišno- proizvodnoj hali, a većim dijelom na vanjskoj asfaltiranoj površini. Sa južne i istočne strane, ispred ozakonjene skladišne zgrade, nalazi se dio prešanog plastičnog otpada u blizini trafostanice koja se nalazi na jugoistočnom rubu čestice. Bale otpadnog plastičnog materijala smještene su neposredno uz objekt trafostanice, dužine 15 m, širine 4 m i visine 3,5 m. U neposrednoj blizini spremnika za diesel gorivo nalazi se pvc palete dužine 4 m, širine 4 m i visine 2 m. Uz sjevernu među predmetne parcele podignut je zid od sendvič panela dužine 80 m i visine 6 m, uz koje se nalaze pregradni armirano-betonski zid debljine 20 cm i visine 2 m. Površina je podijeljena u 6 boksova, dimenzija cca 13 m širine i različite dubine od 10 m do 23 m i visine 2,7 m, u kojima se obavlja prihvat otpada prikupljenog od gradskih komunalnih tvrtki. U prvom boksu sa strane objekta B nalazi se otpadna pvc folija koja zauzima visinu cca 4,5 m. U drugom boksu nalazi se otpadna plastika prikupljena u žutim vrećicama iz kućanstava koja zauzima visinu cca 5 m. U trećem boksu nalazi se usitnjeni glomazni otpad koja zauzima visinu cca 3 m. U četvrtom boksu nalazi se drveni otpad koji zauzima visinu cca 2 m. U petom i šestom boksu nalazi se papirni otpad koji zauzima visinu cca 3 m. Uz istočnu medu susjedne parcele, iza skladišno proizvodne hale (objekt B), nalazi se balirani plastični otpad dužine cca 40 m, širine 3 m i visine cca 3m, koji se nalazi neposredno uz ogradu susjedne parcele, a udaljen je od objekta oznake B cca 6 m. Neposredno uz objekt oznake C nalazi se balirani papirni otpad duljine 20 m, širine 10 m i visine 5 m. Na predmetnoj lokaciji nalazi se 55 djelatnika u proizvodnji zajedno s administrativnim osobljem. Prema izjavi nazočnog na dan 21. lipnja 2024. godine na predmetnoj lokaciji nalazilo se 3900 tona svih vrsta otpada, a dnevna proizvodnja/obrada je do 500 tona.

17. Nadzornom pregledu bio je nazočan predsjednik uprave tužitelja, koji nije imao primjedbi na zapisnik te je isti potpisao.

18. Dakle, budući je nadzorom utvrđeno da se nesortirani otpad dovozi u izgrađene boksove za koje nije utvrđena vatrootpornost, a balirani otpad se skladišti u blizini trafostanice, u blizini spremnika zapaljivih tekućina, u blizini proizvodno- skladišnih građevina i dijelom u proizvodno-skladišnoj građevini te da se na otvorenom prostoru, iza proizvodno-skladišne hale, uz metalnu žičanu ogradu skladišti balirani otpad, a čime nije osigurana minimalna sigurnosna udaljenost (10m) od mogućeg izvora paljenja, a koje činjenično stanje tužitelj nije doveo u sumnju, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora, te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19. Naime, budući se u konkretnom slučaju radi o nesortiranom otpadu, a koji se prikuplja od komunalnih tvrtki u gradu, te je moguće da se u glomaznom ili klasičnom otpadu nađu predmeti skloni samozapaljenju pri određenim uvjetima jer je takva vrsta požara karakteristična za odlaganje nesortiranog otpada i požar je dubinski, a ne površinski, što otežava intervenciju, pravilno je tuženik prosudio da postoji privremeno povećani požarni rizik, zbog čega je bilo nužno tužitelju za cijelo vrijeme trajanja povećanog požarnog rizika narediti mjere zaštite od požara u točki 1. sukladno članku 43. i 54. stavku 1. točkama 9. i 11. Zakona o zaštiti od požara, dok je mjera u točki 2. naređena sukladno odredbama europskih smjernica navedenih u obrazloženju rješenja, a koje se koriste u nedostatku hrvatskih propisa temeljem članka 25. Zakona o zaštiti od požara. Naime, pravilno tuženik zaključuje da uslijed skladištenja i obrade velike količine otpada (plastika, papir, glomazni otpad), kod kojeg uslijed određenih kemijskih reakcija i manipulacije, lako može doći do nastanka požara većih razmjera, zbog čega mogu nastupiti štetne posljedice za ljudsko zdravlje, materijalna dobra i okoliš.

20. Kraj činjenice da je osporavano rješenje doneseno temeljem članka 43. Zakona o zaštiti od požara jer je utvrđen privremeno povećani rizik od požara, a naređene dodatne mjere traju za vrijeme trajanja povećanog požarnog rizika, neosnovani su i ostali prigovori tužitelja te je Sud ocijenio nesvrsishodnim dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem očevida na licu mjesta, na okolnost mjera zaštite od požara poduzetih od strane tužitelja jer se istim ne bi utvrdile relevantne činjenice bitne za odluku u ovoj upravnoj stvari.

21. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

22. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Kusalić, e-komunikacija

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara

3. U spis