Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-172/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković iz Pazina, protiv tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, zastupanog po punomoćniku Kristijanu Čuligu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva „Lovrić & Klobučar“ j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, izvan ročišta, 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, da tužiteljici JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 449,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine novčane iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 0,28 eura od dana 13.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 7,93 eura od dana 12.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 0,81 eura od dana 11.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 8,57 eura od dana 12.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 7,65 eura od dana 12.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 9,45 eura od dana 11.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 0,90 eura od dana 14.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 0,82 eura od dana 12.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,83 eura od dana 12.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,26 eura od dana 13.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 4,26 eura od dana 14.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 7,44 eura od dana 13.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 6,88 eura od dana 12.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 22,23 eura od dana 03.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 eura od dana 13.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 9,49 eura od dana 12.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 0,54 eura od dana 14.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 2,38 eura od dana 14.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 12,53 eura od dana 14.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 7,86 eura od dana 14.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 7,64 eura od dana 13.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 3,55 eura od dana 12.05.2022. pa do isplate,

- na iznos od 3,78 eura od dana 13.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 20,47 eura od dana 13.07.2022. pa do isplate,

- na iznos od 7,66 eura od dana 12.08.2022. pa do isplate,

- na iznos od 23,98 eura od dana 13.09.2022. pa do isplate,

- na iznos od 7,29 eura od dana 11.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 9,11 eura od dana 11.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 1,60 eura od dana 14.12.2022. pa do isplate,

- na iznos od 1,53 eura od dana 13.01.2023. pa do isplate,

- na iznos od 15,15 eura od dana 13.02.2023. pa do isplate,

- na iznos od 39,10 eura od dana 13.03.2023. pa do isplate,

- na iznos od 7,25 eura od dana 13.04.2023. pa do isplate,

- na iznos od 17,90 eura od dana 12.05.2023. pa do isplate,

- na iznos od 46,60 eura od dana 14.06.2023. pa do isplate,

- na iznos od 25,40 eura od dana 13.07.2023. pa do isplate,

- na iznos od 11,19 eura od dana 11.08.2023. pa do isplate,

- na iznos od 1,54 eura od dana 13.09.2023. pa do isplate,

- na iznos od 19,63 eura od dana 13.10.2023. pa do isplate,

- na iznos od 7,82 eura od dana 13.11.2023. pa do isplate,

- na iznos od 0,94 eura od dana 14.12.2023. pa do isplate,

- na iznos od 0,77 eura od dana 12.01.2024. pa do isplate,

- na iznos od 1,14 eura od dana 13.02.2024. pa do isplate,

- na iznos od 4,89 eura od dana 13.03.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3,86 eura od dana 12.04.2024. pa do isplate,

- na iznos od 1,30 eura od dana 13.05.2024. pa do isplate,

- na iznos od 0,72 eura od dana 13.06.2024. pa do isplate,

- na iznos od 10,34 eura od dana 12.07.2024. pa do isplate,

- na iznos od 5,49 eura od dana 13.08.2024. pa do isplate,

- na iznos od 0,71 eura od dana 13.09.2024. pa do isplate,

- na iznos od 4,16 eura od dana 11.10.2024. pa do isplate,

- na iznos od 3,44 eura od dana 14.11.2024. pa do isplate,

- na iznos od 1,03 eura od dana 13.12.2025. pa do isplate,

- na iznos od 0,52 eura od dana 14.01.2025. pa do isplate,

- na iznos od 0,81 eura od dana 13.02.2025. pa do isplate,

a koje kamate do 31.12.2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do dana 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u visini od 125,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena duže od pet godina. Tuženik da je tužiteljici neispravno obračunao i isplatio plaće, i naknade plaće u manjem iznosu nego što joj po zakonu i drugim propisima pripada. Tužiteljici su plaće za utuženo razdoblje isplaćivane u iznosima koji su sadržani u platnim listama priloženim tužbi, odnosno koje će biti zatražene od tuženika. Prije pokretanja ovog postupka, na zahtjev Sindikata radnika Hrvatske lutrije (SRHL), dana 18. prosinca 2024. stalna sudska vještakinja za područje ekonomije, grane financije i bankarstvo Goranka Šmer Maraš, dipl. oecc., izradila je financijsko vještačenje u kojem su ispravno izračunate plaće za dvije radnice tuženika u skladu s propisima tuženika i to odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora koji reguliraju način obračuna i isplate plaće za sve radnike tuženika. U nalazu i mišljenju od 18. prosinca 2024. vještakinja je utvrdila (str. 23) da je poslodavac Hrvatska lutrija d.o.o. Zagreb, ovdje tuženik, radnicama JŽ i EŽ, u promatranom razdoblju od 2021. do 2023. godine: - neispravno obračunavao osnovnu plaću budući da je aktima koji reguliraju plaću propisano da osnovnu plaću čini umnožak osnovice i koeficijenta složenosti radnog mjesta uvećano za 644,00 HRK bruto, dok je poslodavac osnovnu plaću obračunavao na način da je osnovnu plaću činio umnožak osnovice i koeficijenta složenosti radnog mjesta za svaki sat rada, a potom je u obračunu plaće dodao bruto iznos od 644,00 HRK razmjerno satima rada, - neispravnim obračunom osnovne plaće radnicama manje obračunavao bruto plaću te su posljedično manje obračunata uvećanja plaće za posebne uvjete rada (npr. za rad u smjeni, nedjeljom, praznikom i sl.), - neispravnim obračunom osnovne plaće radnicama manje obračunao i dodatak za minuli rad s obzirom da se isti obračunava na osnovicu puta koeficijent složenosti radnog mjesta ali se uključuju i uvećanja za posebne uvjete rada - dodaci za rad u smjeni, nedjeljom i sl., - s obzirom na to da se naknada plaće za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora utvrđuje na osnovi prosječne plaće, neispravnim obračunom bruto plaća manje obračunavao i naknadu za godišnji odmor i bolovanje (nije materijalno značajan iznos), - za promatrano razdoblje manje obračunao i isplatio bruto plaće u iznosima od 7,85 EUR do 48,09 EUR mjesečno, - neispravno obračunavao osnovne plaće u razdoblju od kolovoza 2023. godine nadalje jer je radnicama osnovna plaća u tome razdoblju niža od iznosa zakonske minimalne plaće u RH, - neispravno vršio zapljenu plaće u skladu s Ovršnim zakonom, te je radnici EŽ ovršen veći iznos plaće od propisanog uslijed neispravno utvrđenih izuzeća od ovrhe. Nakon što su provedenim vještačenjem potvrđene sumnje u vezi s nezakonitim obračunavanjem i isplatom plaća pribavljena je dodatna dokumentacija tuženika pa je ista vještakinja provela financijsko vještačenje na okolnost izračuna plaće za iste dvije radnice za razdoblje od 1. siječnja 2020. do zaključno 13. veljače 2025. (zaključno za mjesec siječanj 2025.) te je izradila nalaz i mišljenje od dana 25. travnja 2025. Vještačenje je provedeno na temelju sljedeće dokumentacije tuženika: Pravilnik o radu na snazi od 29. rujna 2014., Pravilnik o radu od 15. siječnja 2020. – pročišćeni tekst, Odluka o dopunama Pravilnika o radu od 1. travnja 2020., Odluka o dopunama Pravilnika o radu od 3. travnja 2020., Pravilnik o radu na snazi od 2. prosinca 2021., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu na snazi od 15. rujna 2022., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu na snazi od 20. prosinca 2023., Pravilnik o radu na snazi od 1. srpnja 2023., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu na snazi od 20. prosinca 2023., Pravilnik o radu na snazi od 1. travnja 2024., Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta, na snazi od 1. travnja 2023., Kolektivni ugovor zaključen između Sindikata trgovine Hrvatske i Republičkog sindikata radnika Hrvatske s jedne strane i Hrvatska lutrija d.o.o. s druge strane, na snazi od 1. kolovoza 2023., Odluke Hrvatske Lutrije d.o.o. od 1. ožujka 2022., 22. prosinca 2022. i 7. prosinca 2023., obračunske isprave plaće za radnicu JŽ za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 13. veljače 2025., obračunske isprave plaće za radnicu EŽ za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 13. veljače 2025. Iz mišljenja vještakinje od 25. travnja 2025. (str. 146) proizlazi da je tuženik kao poslodavac radnici JŽ, ovdje tužiteljici, uslijed neispravnog obračuna osnovne plaće obračunao i isplatio plaće i naknade plaće u manjem iznosu i to ukupno 461,35 EUR kako je specificirano u Tabeli broj 5. za razdoblje od 1. veljače 2020. do 13. veljače 2025. Tuženik i dalje tužiteljici neispravno obračunava plaće i naknade plaće protivno zakonu i propisima tuženika, pa tako i za mjesece veljaču, ožujak i travanj 2025. Iz navedenog proizlazi da je tuženik i tužiteljici kao radnici neispravno obračunavao plaće protivno zakonu i propisima tuženika jer je pogrešno obračunavao osnovnu plaću odnosno nije primjenjivao pozitivne propise o minimalnoj plaći. Slijedom svega navedenog, tužiteljica u ovom postupku potražuje sve razlike manje obračunate i isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od pet godina unazad od dana podnošenja tužbe, odnosno razlike manje obračunate i isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od mjeseca svibnja 2020. pa do danas, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji će se svi pojedinačni mjesečni iznosi nedovoljne uplate točno precizirati nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu . Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik, bez upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, ističe kako priznaje tužbeni zahtjev tužiteljice, kako u pogledu osnove, tako i visine istog. Nastavno prethodno navedenom tuženik ovom tužbom potražuje parnični trošak koji mu je nastao sastavom ovog odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura + PDV, odnosno u ukupnom iznosu od 125,00 eura (s PDV-om). Naime, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, na samom kraju siječnja 2025., Sindikat radnika Hrvatske lutrije (dalje: Sindikat) se, kao zastupnik ovdje tužiteljice te drugih svojih članova koji su radnici tuženika u skladu s člankom 169. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZOR), obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavom svih akata, odnosno propisa tuženika kojima se definira način određivanja, obračunavanja i isplate plaće radnicima tuženika, kao i sa zahtjevom za mirno rješenje spora postavljenim na temelju financijskog vještačenja Goranke Šmer Maraš od 18. prosinca 2024. koje je nepotpuno izrađeno na temelju samo pojedinih akata tuženika te platnih lista za dvije radnice tuženika – EŽ i ovdje tužiteljicu, a koje su se platne liste odnosile na razdoblje od 2022. do 2023. Odmah po primitku prethodno spomenutih zahtjeva tuženik je počeo postupati po istima. Otpočeo je komunikaciju s punomoćnicima Sindikata koji je djelovao kao zastupnik tužiteljice i drugih radnika. Bez odgađanja, odmah po prikupljanju, Sindikatu je u elektroničkom obliku dostavljena tražena dokumentacija, odnosno Kolektivni ugovor te svi interni akt i tuženika kojima su bila uređena prava radnika u proteklih pet godina. Štoviše, kada nije dobiven povratni odgovor, tuženik je kontaktirao zajednički ured punomoćnika ovdje tužiteljice, koji je bio i punomoćnik Sindikata, radi provjere jesu li zaprimili traženu dokumentaciju, gdje mu je od strane djelatnice odvjetničkog ureda rečeno da trenutno imaju puno posla, te će se povratno javiti. Nakon toga, u cilju mirnog rješenja spora, na inicijativu tuženika, predložen je i dana 4. ožujka 2025. održan sastanak na kojem je u ime Sindikata sudjelovao punomoćnik ovdje tužiteljice. Na navedenom je sastanku postignut dogovor da će se dostaviti dopunjeno Financijsko vještačenje kroz dva tjedna. Predmetno dopunsko vještačenje, koje je tužiteljica priložila i ovom spisu, u konačnici je dostavljeno 7 tjedana i 5 dana nakon toga sastanka – 28. travnja 2025., što tuženik nije problematizirao jer je iz dostavljenog vještačenja, koje ima preko 140 stanica, potpuno jasno da se radi o zahtjevnom i opsežnom vještačenju koje zahtijeva određeno vrijeme za izradu. Odmah po primitku dopunskog Financijskog vještačenja

– 28. travnja 2025., tuženik je započeo analizu istog. No, kako je predmetno vještačenje iznimno složeno i opsežno, tuženik je, u cilju mirnog rješenja spora, odlučio angažirati stalnog sudskog vještaka za financije kako bi upravo on, kao neovisna i stručna osoba koja ne odgovara tuženiku, izradio nalaz i mišljenje kojim bi se utvrdile obveze tuženika prema članovima Sindikata, uključujući i ovdje tužiteljicu. U skladu s time, tuženik je, cijeneći činjenicu da je vještaku, s obzirom na opsežnost zadatka, potrebno određeno vrijeme za izradu nalaza i mišljenja, ali i činjenicu da tuženik zapošljava oko 1.500 radnika glede kojih je potrebno napraviti novi obračun, zamolio da se rok za dostavu prijedloga za mirno rješenje spora produlji za šest tjedana. Međutim, suprotno proklamiranoj volji za mirnim rješenjem spora, Sindikat radnika koji je djelovao kao i zastupnik ovdje tužiteljice, svoje članice i predsjednice, takvo je produljenje roka uvjetovao odricanjem tuženika od prava na isticanje prigovora zastare za sve tražbine koje su već tada bile zastarjele u razdoblju od 21. siječnja 2025. do 13. svibnja 2025., a koje u ovom postupku tužiteljica nije niti utužila. Kako tuženik na predmetno odricanje od prigovora zastare, u situaciji kada isti nikako nije kriv za prolongaciju cijelog postupka mirnog rješenja spora i posljedičnu zastaru pojedinih potraživanja, nije mogao pristati, punomoćnici Sindikata su, protivno suglasno izraženoj namjeri za mirnim rješenjem spora, obavijestili tuženika da će članovi toga Sindikata odmah, odnosno već tada, 20. svibnja 2025., pokrenuti pojedinačne sudske sporove; te su na taj način jednostrano prekinuli postupak mirnog rješenja spora. Jedan od tih sudskih postupaka je i ovaj u kojem tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće i naknade plaće u posljednjih pet godina od dana podnošenja tužbe, do kojih je došlo uslijed drugačijeg načina obračuna plaće. Iz prethodnog historijata odnosa između tuženika i Sindikata, koji tuženik potkrepljuje i priloženim dokazima, potpuno je jasno da tuženik nije dao nikakav povod za tužbu. Štoviše, iz izloženog je historijata razvidno upravno suprotno, a to je da je tuženik od početka mirnih pregovora svojim ažurnim postupanjem, sazivanjem sastanaka i promptnim udovoljavanjem zahtjevima Sindikata tužiteljice, bez osporavanja njihovih zahtjeva za isplatom nezastarjelih potraživanja s osnova razlike manje obračunate i isplaćene plaće i naknade plaće, komunicirao prema Sindikatu i tužiteljici isključivo namjeru za mirnim rješenjem spora koja ne može predstavljati povod za tužbu. Člankom 157. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) propisano je: „Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Slijedom navedenog, kako tuženik, koji nije osporio zahtjeve Sindikata za isplatom s osnova nezastarjelih manje obračunatih i isplaćenih plaća i naknada plaća, nije dao povod za tužbu tužiteljice čiji je tužbeni zahtjev priznao ovim odgovorom na tužbu bez upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, to je jasno da tuženiku, na temelju članka 157. ZPP-a, pripada parnični trošak koji mu je nastao sastavom ovog odgovora na tužbu.

3. Sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice obzirom na priznanje tuženika, a sve temeljem odredbe članka 331. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.

- dalje u tekstu: ZPP).

4. Sud nije našao da bi bilo riječi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati temeljem odredbe članka 331. stavak 2, a u svezi s člankom 3. stavak 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

5. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži i dosuđenje zateznih kamata na cijelu razliku bruto plaće, sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04. - dalje u tekstu: ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06. i 68/07. - dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Budući da tužiteljica nije izostavila potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužiteljicu s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke ove presude.

6. U odnosu na zahtjev za naknadom parničnog troška, navodi se da tuženik smatra da nije dao povoda tužbi, te sukladno tome da nije dužan platiti tužiteljici troškove. Navedeno obrazlaže činjenicom da je odmah po zaprimanju zahtjeva za dostavom svih akata i zahtjeva za mirno rješenje spora počeo postupati po istima, odnosno otpočeo komunikaciju s punomoćnicima Sindikata koji je djelovao kao zastupnik tužiteljice i drugih radnika, da je 4. ožujka 2025. (na inicijativu tuženika) održan sastanak na kojem da je dogovoreno da će se dostaviti dopunjeno financijsko vještačenje od strane vještaka Goranke Šmer Maraš, koje da je dostavljeno tek 28. travnja 2025., nakon čega da je tuženik započeo analizu istog, a kako je isto iznimno složeno i opsežno, da je u cilju mirnog rješenja spora, odlučio angažirati stalnog sudskog vještaka , kao neovisnu i stručnu osobu da izradi nalaz i mišljenje kojim bi se utvrdile obveze tuženika prema članovima Sindikata, uključujući tužiteljicu te je predložio da se rok za dostavu prijedloga za mirno rješenje spora produlji za šest tjedana. Međutim, Sindikat da je takav prijedlog uvjetovao odricanjem tuženika od prava na isticanje prigovora zastare za sve tražbine koje su tada bile zastarjele, a koje tužiteljica u ovom postupku nije niti utužila. Kako tuženik na predmetno odricanje od prigovora zastare (u situaciji kada nikako nije kriv za prolongaciju cijelog postupka mirnog rješenja spora i posljedičnu zastaru pojedinih potraživanja) nije mogao pristati, to da je Sindikat obavijestio tuženika da će članovi Sindikata odmah, tj. 20. svibnja 2025. pokrenuti pojedinačne sudske sporove, te da su na taj način jednostrano prekinuli postupak mirnog rješenja spora.

6.1. Suprotno tome, tužiteljica smatra da na strani tuženika postoji obveza da joj naknadi parnični trošak obzirom da joj je tuženik pogrešno obračunavao plaću, da mu se tužiteljica obratila zahtjevom za mirno rješenje spora u siječnju 2025 ., te ponovno 28. travnja 2025. kada je tuženiku dostavljen nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl.oecc., da je tuženik tražio da se produži rok za rješenje spora za šest tjedana, s kojim prijedlogom bi se Sindikat složio uz uvjet da se tuženik odrekne prava isticanja prigovora zastare za tražbine tužiteljice za koje se utvrdi da postoje, a koje su u tom trenutku bile dospjele i nezastarjele, s čime se tuženik nije složio.

7. Odredbom članka 157. ZPP-a propisano je da ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište – onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

8. Prema navedenim odredbama jasno proizlazi da se sukladno odredbi članka 331. ZPP-a, ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev (kao u ovom slučaju), sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), dok prema odredbi članka 157. ZPP-a, ako tuženik nije dao povoda za tužbu i ako je u odgovoru na tužbu odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište – onda na glavnoj raspravi, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

9. To u konkretnom slučaju znači da, kada je u odgovoru na tužbu tuženik priznao tužbeni zahtjev, da je priznao i sve činjenice na kojima je temeljen tužbeni zahtjev, te s obzirom na činjenice navedene u tužbi i dokaze priložene uz tužbu, to je ovaj sud mogao samo na temelju činjenica iznesenih u tužbi odlučiti o troškovima postupka.

10. Prema navedenom, priznanje tužbenog zahtjeva treba tumačiti na način da priznanje tužbenog zahtjeva ujedno predstavlja i priznanje činjenica navedenih u tužbi.

11. Dakle, kako se presuda na temelju priznanja ne donosi na temelju raspravne građe, čiji bi sadržaj bile činjenice utvrđene određenim dokazima, već se donosi na temelju volje stranaka, koja je izražena izjavom tuženika da priznaje navode tužbe i tužbenog zahtjeva i prijedlogom tužiteljice da sud donese presudu na temelju priznanja, to je za zaključiti da odredbe o priznanju tužbenog zahtjeva treba tumačiti na način da priznanje tužbenog zahtjeva ujedno predstavlja i priznanje činjenica navedenih u tužbi.

12. Iz činjeničnog opisa predmetne tužbe proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika duže od pet godina, da joj je tuženik neispravno obračunavao i isplatio plaće, i naknade plaće u iznosu manjem nego što joj po zakonu i drugim propisima pripada, da je prija pokretanja ovog postupka stalna sudska vještakinja iz područja ekonomije, grane financije i bankarstvo Goranka Šmer Maraš, dipl. oecc. izradila nalaz i mišljenje od 18. veljače 2024. u kojem je ispravno izračunala plaće za dvije radnice tuženika , uključujući tužiteljicu, sukladno propisima tuženika i to Pravilniku o radu i Kolektivnom ugovoru, kojim vještačenjem su potvrđene sumnje glede nezakonitog obračunavanja i isplate plaće, nakon čega je pribavljena dodatna dokumentacija tuženika te je imenovana vještakinja izradila nalaz i mišljenje od 25. travnja 2025., temeljem kojih je tužiteljica podnijela ovu tužbu.

13. Dakle, cijeneći sve naprijed iznijeto, posebno cijeneći činjenicu da odredbe o priznanju tužbenog zahtjeva treba tumačiti na način da priznanje tužbenog zahtjeva ujedno predstavlja i priznanje činjenica navedenih u tužbi, to je ocjena je ovog suda da je priznanjem tužbenog zahtjeva tuženik priznao i činjenicu navedenu u tužbi da tuženik nije pravilno obračunavao plaću i naknade plaće tužiteljici u utuženom razdoblju, zbog čega je tužiteljica bila primorana ustati predmetnom tužbom radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa, a čime su tužiteljici nastupili troškovi ovog postupka.

14. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi cjelokupan parnični trošak.

15. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, uz napomenu da je tužiteljica u tužbi zatražila i specificirala parnični trošak. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe (100,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a od 25% (25,00) iznosi 125,00 eura, slijedom čega je tužiteljici priznat parnični trošak u iznosu od 125,00 eura. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.