REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3862/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LM, državljanina Indije, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Šime Bogović, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191 E, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ilica 245, OIB: 36162371878, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/1162, URBROJ: 511-19-28-25-1 od 26. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za odobravanje besplatne pravne pomoći.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/1162, URBROJ: 511-19-28-25-1 od 26. rujna 2025., utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i dužan je dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 15 dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, a ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen, prisilno će ga se udaljiti u državu njegova podrijetla Indiju, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju te je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako tuženik u cijelosti gubi iz vida činjenicu kako je njegov poslodavac, društvo Apex Limited d.o.o., podnijelo uredan zahtjev za ishođenjem potvrde za boravak i rad na području RH, slijedom čega nema uvjeta za donošenjem pobijanog rješenja sukladno odredbama čl. 92. st. 5. i 6. Zakona o strancima. Ističe kako je državljaninu treće zemlje dozvoljeno da, nakon što istekne dozvola za boravak i rad te nakon što se podnese zahtjev za produljenjem/izdavanjem nove dozvole za boravak i rad, boravi na području Republike Hrvatske sve do donošenja izvršne odluke u pogledu podnesenog zahtjeva, slijedom čega je tuženik, donijevši pobijano rješenje, pogrešno primijenio materijalno pravo koje se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Tužitelju nije jasan razlog protjerivanja, jer je podnesen novi zahtjev za produljenjem dozvole za boravak i rad te ima namjeru raditi u RH i ispunjavati porezne i sve druge obaveze prema RH, a što je mislio da je uspješno iskomunicirao s policijom. Također tvrdi kako je pobijano rješenje protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, jer je sasvim sigurno nerazmjerno postupati na način da se stranci nameću obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama te na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju. Sve navedeno iz razloga što je ima poslodavca te ima namjeru dugotrajnog ostanka u Republici Hrvatskoj. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i odobriti mu besplatnu pravnu pomoć prema Pravilniku o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, budući da nema imovine. Potražuje trošak spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je utvrđeno da je tužitelj u Europski gospodarski prostor, odnosno u Republiku Njemačku , ušao zakonito preko zračnog graničnog prijelaza Frankfurt 27.05.2024., nakon čega preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb isti dan dolazi u RH, koristeći se osobnom putnom ispravom Indije serijskog broja Y7183049, s rokom važenja do 01.08.2033. Za ulazak je imao vizu D broj 300266597, koja je ishodovana temeljem važeće dozvole za boravak i rad. Isti je u RH imao odobrenu dozvolu za boravak i rad važeću od 21.09.2023. do 20.09.2024., koja je izdana od Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-43- 24-4562, klasa: UP/l-216-02/23-09/169754, a koja je istekla dana 20.09.2024. godine, a nakon čega je ishodovao novu radnu dozvolu također od Policijske uprave Splitsko - dalmatinske, broj: 511-12-43-24-5554, klasa: UP/l-216-02/24-09/181740, a koja je istekla dana 20.09.2025. godine, nakon čega nije ishodovao novu radnu dozvolu. Nadalje je po isteku dozvole za boravak i rad nastavio raditi za istog poslodavca u vjeri da je poslodavac aplicirao za produženje navedene dozvole, čime bi regulirao svoj boravak u RH.

3.1. Predmetni je dana 26. rujna 2025. godine u 06,00 sati zatečen na adresi u [adresa], prilikom provjere nadzora smještaja od strane policijskih službenika, kojom prilikom provjerom u evidencijama MUP-a nije bio na kratkotrajnom boravku, nije imao valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, nije imao pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita te nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. Zakona o strancima, a jest državljanin treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, čime je počinio prekršaj iz članka 183. st.1. - „Nezakoniti boravak“, boraveći u [adresa] od 21.09.2025. do 26.9.2025. nezakonito 5 dana. Temeljem članka 184. stavka 1. državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi u [adresa] doneseno je osporavano rješenje o povratku od 26. rujna 2025. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 184. Zakona, uzete su u obzir i sve osobne okolnosti, kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana te mu je određen rok od 15 dana.

3.2. Tuženik nadalje ističe kako je uvidom u evidencije MUP-a vidljivo da je za predmetnoga dana 26. rujna 2025. god. podnijet zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za poslodavca „Rapid Recruits j.d.o.o. za privremeno zapošljavanje“ , o kojem zahtjevu HZZ mišljenje nije pristiglo, a koji zahtjev je u obustavi s razlogom poslodavac odustao - HZZ od dana 29.09.2025. godine s datumom rješenja od 03.10.2025. Također, za predmetnoga je dana 26. rujna 2025. god. podnijet zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za poslodavca APEX LIMITED d.o.o. preko aplikacije HZZ za radno mjesto čistača. Slijedom gore navedenog, utvrđeno je kako je imenovani bio u nezakonitom boravku, s obzirom da nijedan od navedenih zahtjeva nije podnesen prije prestanka zakonitog boravka odnosno prije 20.09.2025., a prema čl. 90. st. 5 Zakona o strancima državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka važenja dozvole za boravak i rad ili privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Nadalje, imenovani stranac ne posjeduje valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u spis te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 10. veljače 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6.1. Tuženik na raspravi navodi da je tužitelj dragovoljno napustio RH 9. listopada 2025. te se prijavio na graničnom prijelazu, slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog iz tužbe za saslušanjem tužitelja.

7. Prema odredbama čl. 90. st. 5. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje Zakon) državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka važenja dozvole za boravak i rad ili privremenog boravka može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

7.1. Sukladno čl. 92. Zakona državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u roku iz stavka 1. ovoga članka (najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad) može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu (st. 5.).

Ako zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad nije podnesen u roku iz stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu, ako je podnesen prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad (st. 6.).

8. Slijedom činjeničnog stanja koje proizlazi iz spisa predmeta i citiranih odredbi, sud nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, s obzirom da zahtjev za produljenje/izdavanje nove dozvole za boravak i rad nije podnesen prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad.

9. Nadalje, prema članku 90. stavku 2. Zakona zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.

10. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

11. U provedenom upravnom postupku je pravilno utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa], sukladno članku 183. Zakona, jer nije na kratkotrajnom boravku, nije imao valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, nije imao pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita te nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. Zakona.

11.1. Nadalje, prema članku 183. stavcima 2. i 3. Zakona državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku. Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka kojemu je izdano rješenje o povratku dužan je napustiti EGP u roku koji mu je određen te je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku.

12. Budući da je prema citiranoj odredbi čl. 183. st. 2. Zakona državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku , sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Sud tužitelju nije odobrio besplatnu pravnu pomoć u ovome sporu, budući da tužitelj odnosno njegov opunomoćenik nije dostavio obrazac Izjave o imovinskom stanju u smislu čl. 6. st. 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka (Narodne novine broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), a niti je sud mogao saslušati tužitelja na navedene okolnosti, jer se tužitelj više ne nalazi u Republici Hrvatskoj. Stoga sud nije mogao utvrditi da li su ispunjeni propisani uvjeti iz članka 198. Zakona.

15. S obzirom na neuspjeh u sporu, sud je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS -a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Šime Bogović, Ilica 191 E, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,

II. Policijska postaja Zagreb, Ilica 245, [adresa] Zagreb

3. U spis