Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-106/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FL, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2026. broj Kov-22/2026-29, u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog FL.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podnesene optužnice, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog FL produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a te je određeno da se okrivljeniku u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 29. prosinca 2025. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni FL, po branitelju, odvjetniku Darku Kožiću, iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine i okrivljenika pusti na slobodu, podredno da mu se odredi mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP-a ili neka druga mjera za koju sud ocijeni da će ispuniti svrhu istražnog zatvora.
3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana
5. Iako je u žalbi uvodno naznačio da rješenje prvostupanjskog suda pobija iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, iz obrazloženja njegove žalbe proizlazi da se okrivljeni FL žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Pobijajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11., okrivljeni OL u žalbi ističe da u njegovom mobitelu nisu nađene poruke iz kojih bi se moglo zaključiti da je dogovarao sa KL lokaciju na kojoj su tri strana državljanina stopirali te da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da su trebali ući u vozilo plave boje, a da su po policijskom službenicima zaustavljeni u vozilu sive boje. Ukazuje ujedno i na iskaz svjedoka BL, iz kojeg proizlazi da je na dijelu puta zaspao i da stoga ne zna jesu li morali stopirati te da se ne koristi aplikaciju Whatsapp.
6.1. Međutim, izloženim žalbenim tvrdnjama okrivljeni FL nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, što je jasnim i valjanim razlozima i obrazložio, da iz iskaza ispitanih svjedoka KL i BL proizlazi da su, nakon ulaska u Republiku Hrvatsku preko rijeke koju su prešli čamcem, u Zagrebu dobili upute o lokaciji na koju trebaju otići, pri čemu je svjedok KL iskazao da su dobili i fotografiju vozila koje će ih dočekati, da ih je vozač prilikom ulaska u vozilo fotografirao te da vozaču nisu govorili kuda treba voziti, već im je on rekao da ih vozi do Slovenije, što sve, na razini osnovane sumnje, upućuje na zaključak o protuzakonitom ulaženju i kretanju trojice stranih državljana u Republici Hrvatskoj, kao i da je okrivljeni FL, koji je na lokaciji na koju su bili upućeni, primio na prijevoz trojicu stranih državljana, fotografirao ih i, bez da su o tome razgovarali, prevozio ih u Sloveniju, počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Pri tome, s obzirom na iskaze dvojice ispitanih svjedoka iz kojih proizlazi da su za svoje prebacivanje do željenog odredišta (u Veliku Britaniju, odnosno Njemačku) dogovorili plaćanje od 16.000,00 funti, odnosno 6.000,00 eura, koje su morali platiti po dolasku, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni FL postupao kao dio krijumčarskog lanca, s nakanom da se materijalno okoristi.
6.2. Slijedom izloženog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a, koja se ogleda u postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni FL počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
7. Nadalje, okrivljeni FL u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP-a, već tvrdi da se svrha istražnog zatvora može ostvariti mjerom opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP -a. Pri tome u žalbi navodi da postoji „mala vjerojatnost“ da će se vratiti u državu čiji je državljanin, a Češka, u kojoj ima prebivalište, je kao i Republika Hrvatska, država članica Europske unije, pa da bi se njegova nazočnost mogla osigurat i mehanizmima pravosudne suradnje.
7.1. Suprotno istaknutim žalbenim navodima okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica njegovog ukrajinskog državljanstva, kao i činjenica da ni na koji način nije vezan za Republiku Hrvatsku, uz postojanje osnovane sumnje da je ovdje počinio kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. za koje mu može biti izrečena kazna zatvora, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost da će okrivljeni FL, bude li pušten na slobodu, pobjeći, sve kako bi postao nedostupan tijelima kaznenog progona. Pri tome, a s obzirom težinu i narav kaznenog djela za počinjenje kojega je osnovano sumnjiv te činjenicu da okrivljenika ni jedna životna okolnost ne povezuje s Republikom Hrvatskom, niti ima boravište u [adresa], to je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se opasnost od bijega ovdje ne može prevenirati jamstvom ili mjerama opreza, pa stoga ni mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP-a, čiju primjenu okrivljenik sugerira u žalbi. Nadalje, s obzirom na to da odredbama ZKP-a nije propisana mogućnost održavanja rasprave i ispitivanja okrivljenika putem video konferencije, kako to okrivljenik predlaže u žalbi, a instrumenti pravosudne suradnje, prije svega izdavanje europskog uhidbenog naloga, podrazumijeva poduzimanje niza prinudnih mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika u kaznenom postupku (određivanje istražnog zatvora, uhićenje u nekoj od država članica Europske unije i predaju tražene osobe Republici Hrvatskoj), to se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi kojima okrivljeni FL osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora te ukazuje na blaže mjere kojima bi se navodno mogla otkloniti opasnost od bijega.
8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog FL po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
