Broj: Ppž-1794/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ĐĐ, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i dr. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ĐĐ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Šibenik, Službe za nadzor od 24. prosinca 2025., broj: 109/2025, Klasa: 471-01/25-04/3227, Ur. broj: 513-02-8023/58-25-4 na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I U povodu prigovora okrivljenice ĐĐ, a po službenoj dužnosti, pobijani prekršajni nalog se ukida.
II Uslijed odluke pod točkom I izreke ovog rješenja, prigovor okrivljenice ĐĐ je bespredmetan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica ĐĐ proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. članka 193. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanih izrekom tog prekršajnog naloga te joj je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.600,00 (tritisućešesto) eura.
1.1. Za pojedine prekršaje okrivljenici su utvrđene novčane kazne u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) eura i 600,00 (šesto) eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenica je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, podnijela prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne, s prijedlogom da se odmjerena novčana kazna smanji.
4. Prigovor je bespredmetan.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se odluka temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona.
6. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostaloga, oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
7. Iz obrazloženja pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da se odluka o krivnji okrivljenika između ostalog temelji na materijalnom dokazu - Zapisniku o ispitivanju svjedoka Klasa: 471-01/25-04/3227, Ur. broj: 513-02-8023/32-25-3 od 10. prosinca 2025. koji zapisnik je sastavljen po ovlaštenim službenim osobama tijela državne uprave. Iz citiranog Zapisnika razvidno je kako se svjedokinja ŽĐ, djelatnica zaposlena u obrtu koji je u vlasništvo okrivljenice, očitovala o okolnostima vezanim uz počinjenje inkriminiranih prekršaja koji su okrivljenici stavljeni na teret, iskazujući na upit carinskih službenika „da je kupcu u ranim jutarnjim satima izdala račun za pekarske proizvode, prilikom pokušaja plaćanja karticom, ista je bila odbijena te je kupac rekao da će donijeti novac kasnije te je zbog toga nastao manjak“. Međutim, iako su u predmetnom Zapisniku o ispitivanju svjedoka navedena upozorenja koja moraju biti priopćena osobi koja se u prekršajnom postupku ispituje u tom svojstvu te je nakon njihovog tekstualnog navođenja uslijedila citirana izjava svjedokinje, razvidno je kako je samo donekle naznačeno da ova svjedokinja nije u srodstvu s okrivljenicom, dok sva ostala upozorenja nisu vidljivo zaokružena ili na neki drugi nedvojben način označena (npr. podcrtavanjem) kao znak da su doista usmeno priopćena osobi koja se ispituje.
8. Naime, treba istaknuti da u skladu s odredbom članka 158. stavka 7. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može osobu ispitati u svojstvu svjedoka, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a člankom 158. stavkom 8. citiranog Zakona propisano je da se zapisnici o ispitivanju, između ostalog, svjedoka iz stavka 7. ovog članka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupka.
9. Nadalje, dokaz iskazom svjedoka nije izričito reguliran odredbama Prekršajnog zakona, već je u odredbi članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano da se u prekršajnom postupku primjenjuju smisleno odredbe koje su propisane u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, osim ako Prekršajnim zakonom nije što drugačije određeno i to u slučaju stegovnog kažnjavanja sudionika postupka (članak 166. stavka 2. Prekršajnog zakona), izvanraspravnog ispitivanja (članak 167. stavak 7. Prekršajnog zakona) te odgode i prekida glavne rasprave (članak 168. stavak 2. Prekršajnog zakona). Radi se o personalnom dokazu čije je izvođenje strogo formalno regulirano zakonskim odredbama i čija je povreda propisana kao nezakonitost i neuporabljivost dokaza u postupku. Stoga se u prekršajnim postupcima supsidijarno primjenjuju odredbe članka 283. do 300. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22., 36/24., 72725. i 13/26.), prilikom izvođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, dok su u članku 300. Zakona o kaznenom postupku izričito propisane situacije kada se iskaz svjedoka smatra nezakonitim dokazom.
10. Odredbom članka 288. stavka 3. istog Zakona propisano je da će se svjedok upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u članku 286. stavku 1. ovoga Zakona, odnosno upozorit će se da nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja, ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog rođaka kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti i to će se upozorenje unijeti u zapisnik.
11. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju prekršajni nalog izdan protiv okrivljenice ĐĐ, ovlaštene osobe tijela državne uprave kada su postupale u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, svakako su mogle ispitati u svojstvu svjedoka djelatnicu zaposlenu u obrtu okrivljenice, postupajući pri tom u skladu s odredbom članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona i smislenom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku, koje važe za ispitivanje svjedoka. Međutim, ova svjedokinja je s obzirom na takvu procesnu ulogu prethodno morala biti upozorena u smislu odredbe članka 288. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, a spisu predmeta ne prileži zapisnik iz kojeg bi bilo vidljivo da je postupljeno u smislu citirane zakonske odredbe. Slijedom navedenog, Zapisnik o ispitivanju svjedoka Klasa: 471-01/25-04/3227, Ur. broj: 513-02-8023/32-25-3 od 10. prosinca 2025 koji sadrži izjavu svjedokinje ŽĐ, s obzirom na način pribavljanja, čini nezakonit dokaz, na kojem se dokazu u smislu odredbe članka 90. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odluka ne smije temeljiti.
12. Stoga je u povodu prigovora okrivljenice, a po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Šibenik, Službi za nadzor u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
