Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-330/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:
Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČIS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po OD Anić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika ČI iz [adresa], **.**.2006., OIB: [osobni identifikacijski broj], EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EIS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Marku Rafaj, odvjetniku iz Siska, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji, broj: P-270/2022. od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužiteljice osnovanom, te se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj: P-270/2022. od 18. travnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj: P- 270/2022. od 18. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da je ustupanje nasljednog dijela u ostavinskom postupku broj: O-1565/2019. koji se vodio kod Općinskog suda u Sisku od strane nasljednika ČI prema majci EI i njeno prihvaćanje ustupljenih dijelova nasljedstva bez učinka prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koju ima prema tuženiku ČI u iznosu od 32.000,00 EUR-a uvećano za pripadajuće kamate od 10. svibnja 2019. te uvećano za iznose dosuđene na ime troškova postupka i zabilježbe tužbe sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da se utvrdi da je Ugovor o darovanju od 25. ožujka 2021. sklopljen između EI kao darovatelja i EIS kao daroprimatelja bez učinka prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice koju ima prema tuženiku ČI u iznosu od 32.000,00 EUR-a uvećano za kamate od 10. svibnja 2019., te za troškove postupka, kao i troškove zabilježbe tužbe, kao i da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica svoju tražbinu prema tuženiku namiri prodajom predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Istom presudom naloženo je tužiteljici da tuženima EI i EIS naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.031,25 EUR-a.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.
3. Tužene EI i EIS su u odgovoru na žalbu osporile žalbene navode, te predložile žalbu kao neosnovanu odbiti.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ustupanje nasljednog dijela od strane nasljednika ČI u ostavinskom postupku iza oca, a prema majci EI kao i njezino prihvaćanje ustupljenih dijelova nasljedstva bez učinka prema tužiteljici u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje njezine tražbine koju ima prema tuženiku ČI, a slijedom toga da se utvrdi da je bez učinka prema tužiteljici i Ugovor o darovanju od 25. ožujka 2021. sklopljen između tuženih EI i EIS u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužiteljice prema tuženiku ČI.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer da iz dokumentacije koju je tužiteljica dostavila uz tužbu ne proizlazi zaključak da je tražbina tužiteljice dospjela budući da na presudi nema potvrde ovršnosti.
8. Odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.
9. Iz presude Okružnog suda u Düsseldorfu broj: 150 107/19 od 21. lipnja 2019. koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2021. te za koju presudu je taj sud izdao Potvrdu o odluci u građanskim i trgovačkim predmetima sukladno članku 53 Uredbe EZ broj 1215/2012-Europski ovršni naslov proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici platiti iznos od 32.000,00 EUR-a s kamatama što bi onda značilo da je tražbina tužiteljice dospjela.
Zakon o obveznim odnosima ne zahtjeva naime da vjerovnik koji pobija pravnu radnju dužnika mora imati ovršnu ispravu nego da njegova tražbina mora biti dospjela ali ta činjenica u ovom postupku nije niti bila sporna jer tuženici tome uopće nisu prigovorili kao niti sam tuženik MI koji u svom iskazu nije osporio da ne bi bio u odnosu dužnika i vjerovnika, niti je na bilo koji način osporio svoje dugovanje prema tužiteljici zbog čega je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) jer nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.
10. Odredbom članka 65. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je time da dužnik za ispunjenje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
Prema odredbi članka 66. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a prema stavku 3. istoga članka pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo.
Odredbom članka 67. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
11. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku temeljio samo na tome da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je njezina tražbina dospjela i da zbog toga ne može pobijati pravnu radnju svoga dužnika te tužbeni zahtjev odbio, dok o drugim pretpostavkama radi pobijanja pravne radnje poduzete na štetu vjerovnika uopće nije raspravljao niti dao obrazloženje odnosno nije ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno a na temelju rezultata cijeloga postupka.
12. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužiteljice uvažiti, te prvostupanjski presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pravilnim pristupom predmetu spora dopuniti činjenično stanje i raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano u ovoj odluci, kao i u žalbi tužiteljice te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima time da će sud sukladno odredbi članka 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.
Vukovar, 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijana Žulj Jakovljević
