Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-259/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Neviu Svilar, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupan po OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-10684/2021. od 26. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se djelomično osnovanom, a žalba tužitelja osnovanom u cijelosti, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P- 10684/2021. od 26. veljače 2024.:

- potvrđuje u pobijanim točkama I., II., III. izreke u dijelu kojim je odlučeno o isplati iznosa od 14.101,27 EUR-a sa zateznim kamatama, točki V. i točki VI. izreke,

- preinačava u točki III. izreke u odluci o trošku tako da se tužitelju pored dosuđenog iznosa troška dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 26,59 EUR-a.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-10684/2021. od 26. veljače 2024. utvrđena je ništetnom odredba točke 7. Ugovora o kreditu od 3. kolovoza 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (točka I. izreke), zatim utvrđena je ništetnom odredba točke 8. istoga Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva kao i način obračuna i naplate (točka II. izreke), zatim naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.101,27 EUR-a sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.180,22 EUR-a (točka III. izreke).

Točkom IV. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 1.206,72 EUR-a s pripadajućim kamatama, a točkom V. odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika radi prebijanja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 1.208,36 kuna odnosno 160,38 EUR-a sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci te je točkom VI. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu točke III. izreke kojom je odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude koji mu nije dosuđen. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači te mu se dosudi i taj trošak , kao i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik pobijajući istu u točki I., II., III., V. i VI. izreke zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a žalba tužitelja osnovana je u cijelosti.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti , osim što je odlučujući o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Tuženik se u žalbi poziva na subjektivnu i objektivnu nepristranost suda smatrajući da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavak 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) odnosno ispitati je li sudac ili njemu bliska osoba imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu u kojem slučaju da se podnesena žalba ima smatrati zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe članka 73. istoga Zakona s tim da istovremeno predlaže i postupanje u skladu s odredbom članka 72. stavak 2. istoga Zakona.

8. Takvi žalbeni navodi tuženika su međutim neosnovani.

Navedene prigovore i prijedloge tuženika ovaj sud nije ocijenio pravno obvezujućim s obzirom da u konkretnom slučaju suci koji sudjeluju u ovom drugostupanjskom postupku, niti njima bliske osobe nemaju kredit u CHF, niti postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, a navedeno tuženik nije određeno niti tvrdio već je predlagao da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe članka 71. stavak 7. Zakona o parničnom postupku i potom postupe sukladno navedenim odredbama ukoliko imaju kredit u CHF odnosno uvjetno pri čemu odredbe sadržane u Zakonu o parničnom postupku ne predviđaju takvo uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu zaključenog dana 3. kolovoza 2006. između njega kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula odnosno dijela članka 7. i 8. toga Ugovora, a slijedom toga i zahtjev za isplatom iznosa od 15.307,99 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zatezanim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate.

10. Prvostupanjski sud je odlučujući o ništetnosti naprijed navedenih ugovornih odredbi ocijenio da su u cijelosti ispunjeni uvjeti da se takve odredbe Ugovora utvrde ništetnim te je tužbeni zahtjev za isplatu prihvatio do iznosa od 14.101,27 EUR-a, dok je tužbeni zahtjev odbio za iznos od 1.206,72 EUR-a, a jer je utvrdio da je zaključenim Ugovorom o kreditu od 3. kolovoza 2006. od strane tuženika kao kreditora tužitelju kao korisniku kredita odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 67.550,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da se taj iznos kredita tužitelj obvezao vratiti u roku od 300 mjeseci uz valutnu klauzulu i uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,50% godišnje, da je kredit tužitelj koristio za kupovinu nekretnine površine 28,72 m2 u ..., ... time da se tužitelj kao kupac obvezao kupoprodajni iznos platiti upravo kreditom tuženika, a založni dužnik odnosno prodavatelj BMT d.o.o. dao suglasnost za upis hipoteke radi osiguranja tražbine iz ugovora na 85/10000 dijela nekretnine, da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj: P - 1401/2012. vođen kolektivni spor protiv banaka, između ostalih i tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, da je u tom predmetu dana 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., da je saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnost pregovaranja o spornim ugovornim odredbama utvrđeno da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da prilikom pregovaranja i sklapanja Ugovora tužitelj nije dobio potrebne informacije o načinu promjene kamatne stope i rizičnosti ugovaranja kredita uz valutu CHF, da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama, da je nalazom i mišljenjem knjigovodstveno financijskog vještaka na koji tuženik nije prigovarao u pogledu matematičkog izračuna utvrđeno da je preplaćen zbog rasta kamatne stope iznos od 1.206,72 EUR-a, dok je zbog rasta tečaja više plaćeno 14.101,27 EUR-a time da tzv. negativna razlika iznosi 160,39 EUR-a, te da tužitelj nije evidentiran kao iznajmljivač u Upisniku pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu odnosno iznajmljivač apartmana u ... niti je evidentiran kao obveznik plaćanja poreza od iznajmljivanja nekretnine.

11. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja i pozivanjem na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. prvostupanjski sud zaključuje da su sporne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula kao i promjenjiva kamatna stopa nepoštene ugovorne odredbe, a onda i ništetne slijedom čega iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

12. Prvostupanjski sud slijedom navedenog prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom do iznosa od 14.101,27 EUR-a, dok odbija tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.206,72 EUR-a uvažavajući u tom dijelu istaknuti prigovor zastare osnovanim, a smatrajući da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa izvršenog temeljem ništetnih odredbi i to upravo u iznosu kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem knjigovodstveno financijskog vještaka.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača broj: Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. kao i da pobijana presuda nema nikakvih razloga u pogledu odlučne činjenice zbog čega se utvrđuju ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje reguliraju primjenu valutne klauzule i način promjene kamatne stope odnosno da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da nije ocijenio dokaze tuženika o informiranosti tužitelja prilikom sklapanja Ugovora.

14. Prvostupanjski sud je naime proveo sve dokaze koje su stranke predložile odnosno saslušao tužitelja kao i svjedoka VK djelatnicu tuženika koja je iskazala da joj predmetni Ugovor nije poznat jer nije sudjelovala u postupku obrade kredita odnosno pregovara sa tužiteljem.

15. Dakle, u predmetnom sporu ima se primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 3. kolovoza 2006., a sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) članka 138a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13.) članka 118. ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15., 14/19.) uz daljnju primjenu Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

16. Dakle, tuženik nije dokazao da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužitelju značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kada je pobijanom točkom I. i II. izreke presude utvrdio da su ništetni dijelovi odredbe članka 7. i 8. Ugovora o kreditu koje reguliraju primjenu valutne klauzule kao i način promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

17. Neosnovano tuženik osporava tužitelju status potrošača jer taj njegov status jasno proizlazi iz dokumentacije te iskaza tužitelja i svjedoka ĆK slijedom čega je na tuženiku bio teret dokaza da tužitelj ne bi imao taj status (tako i Rev-18/2018.) što tuženik nije dokazao.

18. Protivno žalbenim navodima tuženika tužitelj je mogao preinačiti tužbu jer se radilo o preinaci iz članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a osim toga Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. zauzeo stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

19. Protivno žalbenim navodima tuženika sud je odlučio o njegovom prigovoru radi prijeboja onako kako je postavljen podneskom od 21. studenoga 2022. kada je tuženik izričito naveo kako "on sada glasi", a zatim je i na zapisniku sa ročišta od 10. siječnja 2024. odlučeno o preinaci tužbe prema zahtjevu od 23. studenoga 2022. i konstatirano da tuženik ostaje kod prigovora radi prebijanja kao u podnesku od 21. studenoga 2022. te glavna rasprava zaključena.

Prigovor radi prijeboja je prvostupanjski sud pravilno odbio jer tuženik ne ulazi u kategoriju potrošača, a nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu tuženika i tužitelja jer tužitelj plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja nižeg od početnog nije ništa primio odnosno stekao, pa nema niti obveze vraćanja slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužitelju.

20. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je sud pogrešno ocijenio prigovor zastare samo djelomično osnovanim.

Odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) propisan je naime prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a takav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/2017. od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima u individualnim postupcima.

U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je i stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina što znači da se primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 31. siječnja 2022. koje je obvezujuće za niže stupanjske sudove a prema kojem zastara ponovno počinje teći od pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora.

21. Tužitelj je u ovom postupku tužbu podnio dana 23. prosinca 2021., a pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara je počela teći 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjive kamatne stope odnosno 14. lipnja 2018. u odnosu na valutne klauzule, pa kako je tužba podnesena 23. prosinca 2021. to je prigovor zastare neosnovan u smislu članka 225. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na isplatu po osnovi valutne klauzule vezane uz CHF, dok je osnovan u odnosu na isplatu po osnovi promjene kamatne stope zbog čega je po toj osnovi tužbeni zahtjev i odbijen.

22. Slijedom navedenog, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa po osnovu odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnim sukladno odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima i to u visini kako je utvrđeno knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

23. S obzirom da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužitelja na temelju nepoštenih a time i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ne može se smatrati poštenim stjecateljem, pa je dužan platiti i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.

24. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika treba reći da je prvostupanjski sud dao svoju ocjenu provedenih dokaza sukladno obvezi iz odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, a stranke su u ovoj parnici sudjelovale ravnopravno i tako je zadovoljeno načelo kontradiktornosti, omogućeno im je predlaganje dokaza, isticanje prigovora, korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava te nije došlo ni do povrede prava stranke, a posebno nije došlo do povrede članka 338. Zakona o parničnom postupku na što ukazuje tuženik.

25. Protivno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i zbog toga se može ispitati, a zbog čega je neosnovan žalbeni navod tuženika kojim ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

26. U pogledu odluke o trošku žalbeni navodi tužitelja su osnovani jer mu sud neosnovano nije dosudio i trošak pristupa na ročište za objavu presude budući je punomoćnik pristupio na to ročište, a troškovnikom je zatražio i taj trošak, pa mu je isti nastao te sukladno odredbama iz Tbr. 9. stavak 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a u svezi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ima pravo na naknadu troška pristupa na to ročište, pa tužitelju na ime toga troška pripada iznos od 125,00 EUR-a.

27. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelj nije dužan platiti sudsku pristojbu na presudu jer je oslobođen od plaćanja pristojbi u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama , treba reći da je odredbom članka 6. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 51/23.) izmijenjena odredba članka 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.) tako da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

Stoga je zbog naprijed navedenog u tom dijelu osnovana žalba tuženika u odnosu na dosuđeni trošak sudske pristojbe budući da su navedene izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023., pa je tužitelj oslobođen plaćanja pristojbi na presudu u iznosu od 98,41 EUR jer je presuda donesena 26. veljače 2024.

28. Kako tužitelju pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR-a a ne pripada mu dosuđeni trošak sudske pristojbe na presudu to je odluka o trošku preinačena i tužitelju dosuđen daljnji trošak od 26,59 EUR-a.

29. Nije međutim osnovan žalbeni navod tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći odluku o troškovima jer je primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 37/22.)

Navedene izmjene objavljene su naime 24. listopada 2022. a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama odnosno 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju jer prema Tbr. 48/3. kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 26. veljače 2024. onda je sud pravilno obračunao trošak po vrijednosti boda od 2,00 EUR-a, pa se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife s obzirom da se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka.

30. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je u nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

31. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. i 154. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da su stranke sa žalbom uspjele samo u neznatnom dijelu i to u pogledu odluke o troškovima postupka.

Vukovar, 10. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević