Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2145/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Borna Tafra, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na kuće za odmor za 2023. godinu, 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-15/23-01/143, ur.broj: 513-04- 24-2 od 9. prosinca 2024. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-15/23-01/143, ur.broj: 513-04-24-2 od 9. prosinca 2024. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Grada Šibenika, Upravnog odjela za financije, klasa: UP-I-410-10/23-01/724, ur.broj: 2182-1-06/1-23-1 od 2. svibnja 2023.
2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2023. godinu u iznosu od 654,69 EUR za objekt u Žaboriću, Jasenova 235, površine 328,99 m[2] , u roku od 15 dana od dostave rješenja.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporavanog rješenja tuženika, tužitelj navodi kako obveza plaćanja poreza na dohodak na temelju obavljanja djelatnosti iznajmljivanja apartmana isključuje obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor. Naime, predmetno je prvostupanjsko rješenje doneseno više od pet mjeseci prije stupanja na snagu zakonskim izmjena na koje se tuženik poziva. Stoga je u provedenom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno je budući da je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor utvrđena samo i isključivo na temelju vlasništva tužitelja nad nekretninom te bez utvrđivanja da li se takva nekretnina koristi povremeno ili sezonski za odmor vlasnika. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje, odnosno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te ga oslobodi od plaćanja porezne obveze, a tuženika obveže na nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe i zastupanje na ročištu za raspravu po odvjetniku u vrijednosti po 1.000,00 EUR za svaku radnju uvećano za porez na dodanu vrijednost.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
5. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U sporu je održana rasprava 3. ožujka 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenice tužitelja, Edite Dvornik, odvjetnice u Splitu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikova rješenja.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je tuženik žalbu tužitelja odbio ocijenivši neosnovanim žalbeni navod tužitelja da njegova supruga u predmetnoj nekretnini pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Pritom se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja pozvao na članak 7. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 114/23., objava od 4. listopada 2023.), kojim je propisano da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.
10. Međutim, navedena zakonska izmjena stupila je na snagu 5. listopada 2023. te je u prijelaznim i završnim odredbama propisano kako će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po Zakonu o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16., 101/17. i 114/22.) završiti po odredbama tog Zakona.
11. Budući da je navedena zakonska izmjena stupila na snagu nakon pokretanja predmetnog poreznog postupka, proizlazi kako je upravo okolnost da se predmetna nekretnina u cijelosti ili djelomično koristi za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu odlučna činjenica o kojoj ovisi podliježe li uopće predmetna nekretnina, i u kojem dijelu, oporezivanjem porezom na kuće za odmor u 2023. godini. Stoga se rješenje tuženika za sada ne može ocijeniti zakonitim.
12. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, drugostupanjsko rješenje poništiti, čime se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak po žalbi. U ponovnom postupku tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
13. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
14. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
15. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife te za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, odnosno ukupno 1000 bodova, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% ukupno iznosi 2.500,00 EUR, koliko je i zatraženo.
16. S obzirom na to da, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, obvezan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 10. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena u skladu s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a.
Na temelju članka 148. stavka 5. i 6. ZUS-a, protiv rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje rješenja o troškovima spora.
DNA: - tužitelju, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.
