Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-2100/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Natalija Labavić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/347, ur.broj: 513-04- 25-2 od 30. lipnja 2025. i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/25, ur.broj: 513-07-17-01-22-4 od 25. svibnja 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 400,00 EUR (četiristo eura) u roku od 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/347, ur.broj: 513-04-25-2 od 30. lipnja 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/25, ur.broj: 513-07-17-01-22-4 od 25. svibnja 2022.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 224.000,00 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužitelj je obvezan na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obveznih doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj navodi da je kao vlasnik tada aktivnog obrta „ [obrt] – obrt za usluge programiranja i savjetovanja“, predao nadležnom poreznom uredu ispunjeni upitnik za „utvrđivanje obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za 2020. godinu“, a u kojem je jasno naveo obilježja svog poslovnog odnosa sa Agilno d.o.o. - klijentom isplatiteljem primitaka čije isplate čine 50% ili više ukupnih primitaka tužitelja. Tužitelj je istaknuo da poslovni odnos postoji od 2018. godine, u što porezna tijela imaju uvid putem transakcija, da je riječ o projektnom odnosu (više raznih projekata u nizu) u kojem nema ugovorenog posebnog postupka u slučaju raskida suradnje te se plaćanje vršilo po obavljenom radu, uobičajeno oko 15-tog dana u mjesecu. Tužitelj je također opisao i sve ostale karakteristike poslovnog odnosa sa navedenom strankom u spomenutom upitniku.
4. Tužitelj ističe da su se isplate vršile redovnom dinamikom jer bi se plaćanjem tek po okončanju projekta (nakon npr. više mjeseci) u pitanje dovela njegova egzistencija i poslovanje budući da ovisi o svome radu. U suprotnom ne bi postojao normalni kontinuitet ostvarivanja prihoda koji je potreban za podmirivanje obaveza. U odnosu na promatranog najznačajnijeg isplatitelja tvrdi da nije imao sklopljeni ugovor na izdvojenom mjestu rada koji bi bio nužan da je u radnom odnosu te je svoj rad mogao prenijeti na treću osobu, dok je karakteristika nesamostalnog rada da se može vršiti isključivo osobno. Isto tako, poslodavac mu nije naknađivao poslovne i putne troškove, nije ulagao u njegovu opremu i alate, nije određivao koje proizvode i usluge koristi u izvršavanju posla, nije kontrolirao njegov način i opseg pružanja usluga na tržištu. Pritom nemaju sklopljeni ugovor koji ima bitna obilježja ugovora o radu niti mu je isplatitelj primitaka naknađivao troškove tipične za nesamostalni rad (godišnji odmor, bolovanje i sl.).
5. Tužitelj navodi i kako se djelatnost unutar IT industrije poput „projektiranja“ ne može promatrati usko u smislu pružanja istovjetne usluge. Riječ je o uobičajenom poslovanju na IT tržištu, a tužitelj je u bilo kojem trenutku mogao raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica. Domaći zakon kao djelatnost po NKS-u predviđa samo široki naziv „računalne i srodne usluge“, što ne podrazumijeva da svi koji pružaju usluge pod tom djelatnošću pružaju, odnosno znaju pružati isti uži segment usluga. Isto tako, isplatitelj navedenu djelatnost nema registriranu niti kao pretežitu, a što je vidljivo uvidom u sudski registar, pa ostaje nepoznato temeljem čega je prvostupanjsko tijelo paušalno utvrdilo da se i isplatitelj i tužitelj bave istovjetnom djelatnošću. Nadalje, ako je riječ o angažmanu koji zahtjeva opsežan rad nalogoprimca, logično je ujedno i da isti paralelno ne radi za druge klijente, a čemu govori u prilog i činjenica da sama isplata u 100% obujma primitaka od jednog isplatitelja nije niti može biti dokaz prikrivenog zaposlenja.
6. Tužitelj smatra da isplatitelj nije u odnosu na njega imao presudan utjecaj kontrole ponašanja odnosno financijske kontrole, niti su međusobno imali presudnu povezanost u ostvarenju posla. Predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko porezno rješenje te obveže tuženika na nadoknadu troškova ovog upravnog spora za sastav tužbe i zastupanje na ročištu za raspravu po odvjetniku u vrijednosti po 100 bodova za svaku radnju.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
8. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. U sporu je održana rasprava 3. ožujka 2026. uz nazočnost tužitelja i zamjenice opunomoćenice tužitelja, Ružice Petrović, odvjetnice u Splitu. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
10. Zamjenica opunomoćenice tužitelja navela je kako se sukladno Pravilniku obilježja nesamostalnog rada utvrđuju kroz tri kriterija: kontrolu ponašanja, odnos stranaka i financijsku kontrolu te su navedeni kriteriji razrađeni kroz ukupno 18 elemenata čije postojanje indicira da je porezni obveznik ostvario porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Prvostupanjsko tijelo nije ovlašteno selektivno izdvojiti nekoliko elemenata koji idu u prilog zaključku da je riječ o radnom odnosu, a potom u potpunosti ignorirati preostale elemente koji ne idu u prilog tom istom zaključku. Navedeno uz sudsku praksu dostavljenu uz tužbu proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda poslovnog broja Usž- 2668/24. U predmetnom je postupku tuženik ocijenio da je ispunjen ukupno 3 od 18 propisanih kriterija te je temeljem činjenice da je tužitelj plaćen u redovnim razmacima i da je riječ o kontinuiranoj suradnji utvrdio postojanje prikrivenog radnog odnosa. Tužitelj spori da su spomenuta 3 elementa pravilno utvrđena te ističe da čak i neovisno o navedenom tuženik mora ocijeniti sve propisane elemente prije formiranja validnog zaključka.
11. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
13. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.
14. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.
15. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.
16. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužitelja radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.
17. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da je tužitelj, kao vlasnik obrta registriranog za računalno programiranje, u 2020. godini imao jednog isplatitelja primitka Agilno d.o.o., Split, od kojeg je u predmetnom razdoblju ostvario primitke u iznosu od 224.000,00 HRK, i to putem redovnih mjesečnih uplata. Nadalje, na temelju očitovanja tužitelja i ispunjenog upitnika, porezno je tijelo utvrdilo još i da ugovor o poslovnoj suradnji nije bio sklopljen te da je trajanje posla vezano uz više projekata.
18. Na temelju iznesenih utvrđenja, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.
19. Međutim, Sud smatra da elementi utvrđeni u poslovnom odnosu između tužitelja i isplatitelja primitka Agilno d.o.o., Split, ne ispunjavaju u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezno tijelo nije uzelo u obzir i druge elemente iz poslovnog odnosa koji ne ukazuju na ispunjenje kriterija propisanih radi utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada.
20. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da bi u konkretnom slučaju nedvojbeno bio ostvaren samo element kriterija financijske kontrole iz članka 32.g točke 5. Pravilnika budući da je isplatitelj primitka obavljao isplate tužitelju u redovnim mjesečnim iznosima. Pritom nijedan drugi element kriterija nije nedvojbeno utvrđen.
21. S obzirom na navedeno, Sud nalazi na temelju podataka spisa predmeta kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka Agilno d.o.o., Split, nema dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se za sada ne može ocijeniti da je tužitelj, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog posla, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
22. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na tužiteljevu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenje poništiti, čime se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom poreznom tijelu. U ponovnom postupku porezno je tijelo dužno, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. i II. točki izreke.
23. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
24. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
25. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
26. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
27. Nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife. Nadoknada troška priznaje se u okviru stavljenog zahtjeva, odnosno u iznosu od 400,00 EUR. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 10. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i rješenja o troškovima spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.
