Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-376/2026-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, Rijeka, radi smetanja posjeda i određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-3/2026-3 od 23. siječnja 2026., 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-3/2026-3 od 23. siječnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška tuženika odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem u točki I. izreke, radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice zbog činjenja (isporuke električne energije) određena je privremena mjera zabranom tuženiku kao protivniku osiguranja da obustavlja isporuku električne energije u nekretnini tužiteljice u naravi poslovnom prostoru broj ..., koji se nalazi na ... katu zgrade na adresi u [adresa], u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve pobliže navedeno kao u izreci rješenja.

2. Točkom II. izreke odlučeno je da u slučaju da tuženik kao protivnik osiguranja ne poštuje zabranu iz točke I., odnosno ponovno obustavi isporuku električne energije u predmetnu nekretninu izreći će mu se novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, točkom III. izreke odlučeno je da u slučaju da tuženik ni po izricanju novčane kazne iz točke II. ne poštuje zabranu iz točke I. sud će na prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja izreći daljnju novčanu kaznu.

3. Točkom IV. izreke odlučeno je da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Psp-3/2026 ili do drugačije odluke suda, dok je točkom V. izreke odlučeno da žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači odbijanjem prijedloga tužiteljice za određivanje privremene mjere, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje na temelju prijedloga predlagateljice i isprava priloženih uz prijedlog, u bitnom utvrđujući da je tužiteljica 20. siječnja 2026. istovremeno s tužbom kojom traži zaštitu od smetanja posjeda u odnosu na predmetnu nekretninu – poslovni prostor broj ..., koji se nalazi na ... katu zgrade na adresi u [adresa], time što je 12. siječnja 2026. i 15. siječnja 2026. obustavio, odnosno onemogućio isporuku električne energije u tu nekretninu, podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja navedene nenovčane tražbine koji prijedlog temelji na odredbama čl. 346., čl. 347. i čl. 262. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ).

8. Sud je u smislu odredbe čl. 442. ZPP-a o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere odlučio bez saslušanja tuženika. U bitnom je utvrdio da tužiteljica u prijedlogu navodi, a što da dokazuje i ispravama priloženim uz prijedlog, odnosno uz tužbu, da je ona vlasnica navedenog poslovnog prostora, da je tuženik vlasnik poslovnog prostora broj ..., koji se nalazi na ... katu u istoj zgradi, a u ... zgrade da se nalazi poslovni broj 1 u suvlasništvu Republike Hrvatske i društva HLB Adria inženjerski biro d.o.o. u kojem poslovnom prostoru da se nalaze zajednička brojila za vodu i za električnu energiju za oba poslovna prostora, ..., a jedino tuženik da ima ključ ulaznih vrata tog poslovnog prostora broj 1 tako da je prema tvrdnjama tužiteljice jedino tuženik bio u fizičkoj mogućnosti isključiti isporuku električne energije na zajedničkom brojilu, u poslovni prostor tužiteljice na ... katu. Utvrdio je da tužiteljica navodi da poslovni prostori broj ... nemaju odvojena brojila za potrošnju vode i električne energije te da je tužiteljica pristupila utvrđivanju tehničkih uvjeta i mogućnosti fizičkog odvajanja brojila pri čemu da je prilikom obilaska bila u tome onemogućena jer je tuženik zabranio pristup brojilima, da je nadalje tuženik 12. siječnja 2026. samoinicijativno bez prethodne najave onemogućio opskrbu električnom energijom poslovnog prostora u vlasništvu tužiteljice nakon čega je tuženik 13. siječnja 2026. privremeno omogućio opskrbu električnom energijom u poslovnom prostoru tužiteljice, međutim da je 16. siječnja 2026. ponovno isključio električnu energiju, a nakon što je osoba koja koristi poslovni prostor u vlasništvu tužiteljice, odnosno sin zakupnice, SN, verbalno na to upozorio tuženika i zatražio ponovno uključenje električne energije, tuženik da je 16. siječnja 2026. omogućio isporuku električne energije.

9. Sud je ocjenom dokumentacije priložene uz prijedlog ocijenio da su činjenični navodi tužiteljice iz tužbe i prijedloga točni te je, bez saslušanja tuženika, primjenom odredbi čl. 346. i čl. 347. OZ-a donio pobijano rješenje o određivanju privremene mjere, smatrajući da su za to ispunjene sve pretpostavke propisane tim zakonskim odredbama.

10. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost u primjeni materijalnog prava u bitnom navodi da je točno da je on vlasnik poslovnog prostora broj ... koji se nalazi na prvom katu predmetne zgrade, da se u poslovnom prostoru broj 1 koji se nalazi u prizemlju zgrade, a u suvlasništvu je Republike Hrvatske i društva HLB Adria inženjerski biro d.o.o., nalaze zajednička brojila za vodu i električnu energiju za oba navedena poslovna prostora. Tuženik osporava da je on osobno na način kako to tužiteljica navodi u tužbi, odnosno prijedlogu za određivanje privremene mjere, u navedene dane 12. i 15. siječnja 2026. na zajedničkom brojilu koje se nalazi u poslovnom prostoru broj 1 u prizemlju onemogućio dovod električne energije u poslovni prostor broj ... na ... katu u vlasništvu tužiteljice. Uz to tuženik ističe da je tužiteljica predmetni poslovni prostor prenamijenila u stambeni, da u poslovnom prostoru tužiteljice stanuje zakupnik na temelju zaključenog ugovora o zakupu, da je u navedene dane tijekom mjeseca siječnja zbog grijanja stana u vlasništvu tužiteljice došlo do visoke potrošnje električne energije i zbog toga do "ispadanja" osigurača na zajedničkom brojilu, te da tako tuženik s obustavom isporuke električne energije u poslovni prostor (stan) tužiteljice nema ništa. Tuženik u žalbi na okolnost utvrđenja osnovanosti njegovih žalbenih navoda predlaže saslušanje stranaka, očevid na licu mjesta te vještačenje po vještaku odgovarajuće struke, te smatra da u takvim okolnostima sud nije mogao samo na temelju prijedloga tužiteljice bez njegovog saslušanja odrediti privremenu mjeru.

11. Opisani žalbeni navodi tuženika za sada su osnovani. Naime, prema odredbi čl. 442. ZPP-a sud može u tijeku postupka po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne strane odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

12. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu opisano stanje u spisu, prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je privremenu mjeru odredio bez saslušanja tuženika jer su za sada opisanim žalbenim navodima tuženika dovedene u sumnju činjenice i zaključci prvostupanjskog suda o tome da je tužiteljica učinila vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine radi čijeg osiguranja traži određivanje privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. OZ-a, budući da tuženik prvenstveno osporava i tvrdi da on osobno i fizički isporuku električne energije u poslovni prostor (stan) u vlasništvu tužiteljice, na zajedničkom brojilu koje se nalazi u poslovnom prostoru u prizemlju zgrade nije izvršio, već da su posrijedi drugi uzroci, odnosno da su zakupnici u stanu tužiteljice, u navedene dane, zbog zagrijavanja stana doveli do velike potrošnje električne energije i posljedično tome do "iskakanja" osigurača na zajedničkom brojilu koji služi za napajanje električnom energijom u stan tužiteljice.

13. Zato se za sada ne može prihvati kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica učinila vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine, a isto tako ne mogu se prihvatiti kao pravilni ni zaključci prvostupanjskog suda o potrebi određivanja privremene mjere kako bi se spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tužiteljičine nenovčane tražbine, odnosno da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti sve u smislu odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a.

14. Zbog tih razloga prvostupanjski sud će u nastavku postupka, nakon saslušanja stranaka, te eventualno provođenjem drugih dokaza koje predlažu parnične stranke, ponovno odlučiti o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere, te u vezi toga donijeti novu zakonitu odluku.

15. Pritom, potrebno je imati u vidu da tužiteljica, a i sud donoseći pobijano rješenje u točkama II. i III. izreke, očito smatraju da se radi o radnji koju može obaviti samo tuženik (nezamjenjiva radnja) u smislu odredbe čl. 262. OZ-a pri čemu, barem za sada, tužiteljica u prijedlogu za određivanjem mjere, a i sud u pobijanom rješenju, nije odredio rok u kojem tuženik treba obaviti tu radnju. Nadalje, sud je mogao donošenjem rješenja o privremenoj mjeri tuženiku samo istodobno zaprijetiti da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama čl. 16. OZ-a ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu (čl. 262. st. 2. OZ-a), dok je prema stavku 3. sud mogao ako tuženik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud bi bio ovlašten na prijedlog ovrhovoditelja (tužiteljice) rješenjem tuženiku izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio iz čega slijedi da sud nije mogao odmah tuženiku izreći novčanu kaznu, pa proizlazi da pobijano rješenje, a slijedom toga i prijedlog tužiteljice nije pravilno sastavljen u smislu citiranih zakonskih odredbi što je potrebno imati u vidu u nastavku postupka.

16. Isto tako za sada su osnovani žalbeni navodi tuženika o tome da sud nije ničim obrazložio zbog čega smatra odgovarajućom novčanu kaznu od 1.000,00 eura pri čemu će sud prilikom ponovnog odlučivanja imati u vidu odredbu čl. 16. OZ-a.

17. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a te uvaženjem žalbe tuženika odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, dok je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Sudac

Duško Abramović