REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-6748/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆB, zastupanog po braniteljima Pani Handžinkom i Borisu Peziću, odvjetnicima iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VII. policijske postaje Zagreb, broj: 211-07/25-1/5692 od 14. travnja 2025., nakon glavne i javne rasprave održane dana 5. ožujka 2026., u nazočnosti okrivljenika i odsutnosti branitelja i predstavnika tužitelja, dana 10. ožujka 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

okrivljenik: ĆB, sin Ć i Ž, rođen **.**.1960. u [adresa] ([adresa]) državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], VSS, dr. dentalne medicine, zaposlen kao direktor u BR Adria d.o.o., s mjesečnim primanjima od 5.000,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno kažnjavan, s prebivalištem [adresa]

kriv je

što je:

dana 14. travnja 2025. u 10:15 sati u Zagrebu, Metalčeva ulica - Ulice A. Žaje narušavao javni red i mir na način da je na ulici, dostupno pogledima većem broju građana, unio licem u lice ŽB, te ga rukom udario po njegovoj desnoj ruci

dakle, na javnom mjestu remetio javni red i mir,

čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivo po istom članku istog Zakona,

pa mu se na osnovi citiranog propisa

izriče

NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 eura (tristo eura).

Temeljem odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

II) Temeljem odredbe članka 139. stavak 3., u svezi s odredbom članka 138. stavak 2. točka 1. i 3.a. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će u protivnom, na temelju odredbe članka 152. stavak 4. i stavka 11. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, VII. policijska postaja Zagreb, broj: 211-07/25-1/5692 izdala je 14. travnja 2025. prekršajni nalog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji je okrivljenik pravodobno izjavio prigovor, pa je isti stavljen izvan snage, te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da pristaje dati obrani bez nazočnosti branitelja, poriče izvršenje djela prekršaja i ne smatra se krivim, a da je točno da se 14. travnja 2025. oko 10,15 sati nalazio u Zagrebu, raskrižje Metalčeve i Ulice A. Žaje, a gdje je prethodno bio u obližnjem kafiću s grupom inženjera obzirom da je on glavni izvođač rekonstrukcije krova Doma sportova. Grupa inženjera je otišla prema gradilištu a on je još malo ostao kako bi platio račun i kada je izašao na ulicu vidio je da su isti zastali i da nešto razgovaraju s jednom muškom i ženskom osobom. Dok je prilazio prema njima inženjeri su otišli, a on je došao do te muške i ženske osobe i pitao ih o čemu se radi, da bi mu muška osoba rekla da je on sudski građevinski vještak i da je kamion prešao preko dvorišta te da će nastati tamo šteta. Pokušao mu je objasniti da ima ugovor i da sve radove obavlja u skladu s pravilima struke. Normalno su razgovarali, nije tu bilo vike i povišenih tonova, u razgovor se uključila i supruga te muške osobe pokušavajući objasniti da su oni ljubitelji prirode, da okoliš treba zaštiti. U jednom trenutku ta muška osoba je uzela mobitel i pokušao ga slikati istim, a on je samo podigao ruku i ispružio ju prema mobitelu, kako bi se zaštitio, te mu rekao da nema pravo fotografirati. Nakon toga je napustio mjesto događaja. Nakon cca pola sata dobio je poziv djelatnika policije da im se javi, što je i učinio, tako da je došao na lice mjesta, a djelatnik policije mu je tada izdao prekršajni nalog s kojim je bio iznenađen, te misli da se radi o neiskustvu djelatnika policije, odnosno da je bio impresioniran time što je ta muška osoba rekla da je sudski vještak. Dakle, poriče navode optužnog prijedloga da se toj muškoj osobi unosio u lice na ulici i da ga je rukom udario po njegovoj desnoj ruci jer to ne odgovara istini.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka ŽB i svjedokinju ĐB, te je proveden dokaz suočenja okrivljenika i svjedoka ŽB, sud je pročitao dokumentaciju u spisu: službenu zabilješku o dojavi (str. 8 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽB (str. 10-12 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐB (str. 13-15 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĆB (str. 16-17 spisa). Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije od 15. svibnja 2025., iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan za istovrsni prekršaj ali je osuđivan za prekršaje iz područja prometa presudom ovog suda poslovni broj Pp-6495/2024 od 28.5.2024., pravomoćno 28.5.2024. (str. 18-19 spisa).

4. Svjedok ŽB je iskazao da se sjeća da je 14.4.2025. oko 10:00 sati sa suprugom ĐB išao u šetnju i bili su na Trgu Krešimira Ćosića koji se nalazi u blizini Metalčeve i Ulice A. Žaje, te je vidio da izvan ograde gradilišta Doma sportova idu teški kamioni preko trga, a koji je nakon 40 godina renoviran i po kojem se igraju djeca. S obzirom na njegovu struku, morao je reagirati te je vidio radnika tog gradilišta i zaustavio ga, te zamolio da pozove voditelja gradilišta. Došle su dvije mlađe muške osobe te im je pokazao na mobitelu fotografije sa tim teškim kamionima koji prelaze preko trga. Naknadno su došle još dvije gospođe. Svima je pokušao objasniti da ti teški kamioni ne mogu prelaziti preko trga, a nakon nekoliko minuta došao je i ovdje nazočni okrivljenik koji je reagirao na veoma ružan način i pitao ga da što on hoće, ponašao se veoma bahato, ružno, s visoka, te nastupio huliganski, zbog čega je u jednom trenutku osjetio opasnost prema sebi. Također mu je objasnio da teški kamioni ne mogu prelaziti preko trga i zbog toga se tako prethodno ponašao. Inače, bili su na udaljenosti nekih par koraka, ali mu se unosio u lice, pokazao mu je fotografije, pričao je normalnim tonom (svjedok), a okrivljenik je vikao i bio je agresivan. U jednom trenutku odlučio je da ga fotografira kako se ne bi nešto desilo i u trenutku dok ga je fotografirao on ga je snažno udario u desnu ruku i nakon toga se udaljio s mjesta događaja. Cijeli događaj se odvijao na pješačkom nogostupu raskrižja Metalčeve i Ulice A. Žaje, a nakon toga je pozvao policiju kojima je dao izjavu, a sve zbog osjećaja opasnosti njega i supruge.

4.1.Okrivljenik nije imao posebnih pitanja za svjedoka, a na iskaz svjedoka je stavio primjedbe u svim dijelovima koji su u suprotnosti s njegovom obranom.

5. U daljnjem tijeku postupka zbog kontradiktornosti u izjavama, proveden je dokaz suočenja okrivljenika i svjedoka ŽB, nakon što su pozvani da ustanu i okrenu lice jedan prema drugom, okrivljenik okrenut u pravcu svjedoka izjavljuje: "Ja sam stariji, a vi ste još stariji i nema potrebe se tako ponašati, ja sam refleksno reagirao i pružio ruku kako me ne fotografirali. Nisam vas udario, samo sam htio spriječiti fotografiranje". Svjedok okrenut u pravcu okrivljenika izjavljuje: "Udarili ste me snažno u ruku, osjetio sam opasnost i agresiju vaše strane." Okrivljenik izjavljuje: "To je vaš problem."

5.1. Sud je konstatirao da okrivljenik i svjedok ŽB tijekom postupka dokaza suočenja razgovaraju o pravilima struke, odnosno da li se ti kamioni smiju prevoziti preko trga ili ne, na što ih sud upozorava da se usmjere na konkretan događaj remećenja javnog reda i mira. Nakon toga isti nastavljaju razgovarati o tim kamionima, razgovaraju mirnim tonom, gledajući jedan drugog u oči i pri tome okrivljenik ostaje kod svoje obrane, a svjedok kod svog iskaza.

6. Svjedokinja ĐB je iskazala da se sjeća da se 14. travnja 2025. oko 10:15 sati nalazila na Trgu Krešimira Ćosića, te se šetala sa svojim suprugom ŽB i vidjeli su da se po trgu kreću teški kamioni s teretom, odnosno šutom, izvan gradilišta Doma sportova, gdje su došli i do fontane. Kako je njen suprug te struke pitao je vozača zbog čega vozi po trgu, a taj vozač mu je rekao da pita nadređenog, što je njen suprug i učinio. U međuvremenu ona je otišla u obližnji kafić na kavu, a kada je vidjela da se nešto događa otišla je do supruga koji se nalazio na ulici odmah do gradilišta i tada je razgovarao sa okrivljenikom koji je bio dosta grub prema njenom suprugu i zna da ga je tom prilikom udario u ruku, što je kod nje izazvalo veliku traumu i dan danas ima traume od tog događaja. Okrivljenik je tom prilikom vrijeđao i galamio, nastupio je sa visoka, a samo iz razloga što je njen suprug stručnjak i rekao mu je da ti kamioni ne mogu ići preko trga. Suprug je fotografirao okrivljenika jer ga se bojao i u tom trenutku okrivljenik je supruga udario u ruku. Nakon toga suprug je pozvao policiju, a okrivljenik je otišao prema gradilištu.

6.1. Sud je konstatirao da svjedokinja veoma emotivno iskazuje tijekom iskaza i plače.

6.2. Okrivljenik je na iskaz svjedokinje stavio primjedbu u dijelovima koji su u suprotnosti s njegovom obranom, nije imao posebnih pitanja, te naveo da iz iskaza svjedoka proizlazi kao da je ovaj cijeli događaj trajao satima, a sve skupa je trajao oko 3 minute, normalno su razgovarali, tom prilikom nije bio agresivan i cijeli ovaj događaj se ne bi desio da ga svjedok nije pokušao fotografirati.

7. U daljnjem tijeku postupka sud nije proveo dokaz suočenja okrivljenika i svjedokinje ĐB, jer je svjedokinja veoma emotivno i traumatično doživjela ovu situaciju, u što se sud uvjerio tijekom ispitivanja svjedokinje, a kako je svjedokinja ispitana na sve bitne okolnosti i okrivljenik je imao mogućnost svjedokinji postavljati pitanja, sud smatra da nije niti bilo potrebno izvoditi dokaz suočenja okrivljenika i svjedokinje, imajući u vidu sve ostale dokaze provedene u ovom postupku.

8. U završnoj riječi okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, nema grižnju savjesti jer tom prilikom nije udario svjedoka. Kao što je rekao samo je pružio ruku kako bi se zaštitio od fotografiranja. Osim toga, svjedok je u svojoj izjavi kontradiktoran, jer je rekao da su bili na distanci 2-3 m udaljeni i ne zna kako bi mu se tom prilikom unosio u lice, bili su na udaljenosti na 1,5 m i nije mu se unosio u lice. Razgovarali su i nije bilo vike niti galame, niti je bio agresivan kako svjedoci tvrde. Osim toga, da je udario svjedoka u ruku u kojoj je držao mobitel tako snažno kako je tvrdio u iskazu, za pretpostaviti je da bi taj mobitel ispao iz ruke i pao na pod, a što se nije desilo.

9. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenika i svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način kako je to precizno opisano u izreci presude radi čega ga je proglasio krivim i kaznio kao u izreci presude.

10. Ovakvo činjenično stanje proizlazi iz stanja spisa, jer je ovaj sud iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode na javnom mjestu remetio javni red i mir građana. Naime, okrivljenik je inkriminirane zgode u Zagrebu, kao pješak, raskrižje Metalčeva ulica - Ulice A. Žaje narušavao javni red i mir na način da je na ulici, dostupno pogledima većem broju građana, unio licem u lice ŽB, te ga rukom udario po njegovoj desnoj ruci.

11. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao izvršenje djela prekršaja navodeći da

je zaista na raskrižju Metalčeve i Ulice A. Žaje na ulici razgovarao sa muškom osobom, (za koju nije sporno da se radi o ŽB) i da su razgovarali oko problema s kamionima, u jednom trenutku je ŽB uzeo mobitel i pokušao ga slikati istim, a on je samo podigao ruku i ispružio ju prema mobitelu, kako bi se zaštitio, te mu rekao da nema pravo fotografirati, porekao je da mu se tom prilikom unosio u lice na ulici i da ga je rukom udario po njegovoj desnoj ruci, te je napustio mjesto događaja.

12. Prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira čini tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, pri čemu je zakonsko obilježje prekršaja javnost mjesta.

13. Dakle, ovaj prekršajni postupak vodi se protiv okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, čije zakonsko obilježje je javnost mjesta. Neprijeporno se sukob dogodio na kolniku ulice, koje je neograničeno javno mjesto trajno dostupno neograničenom skupu osoba. Budući da na takvo mjesto svaka osoba u bilo koje vrijeme ima mogućnost pristupa nije potrebno posebno utvrđivati niti obrazlagati prisutnost javnosti jer se to samo po sebi podrazumijeva.

14. Iz iskaza svjedoka ŽB proizlazi da je predmetne zgode zbog teških kamiona koji su izlazili izvan ograde gradilišta Doma sportova i kretali se preko trga morao reagirati, a nakon nekoliko minuta došao je okrivljenik koji je reagirao na veoma ružan način i pitao ga da što on hoće, ponašao se veoma bahato, ružno, s visoka, te nastupio huliganski, zbog čega je u jednom trenutku osjetio opasnost prema sebi, bili su na udaljenosti nekih par koraka, ali mu se unosio u lice, okrivljenik je vikao i bio je agresivan. U jednom trenutku odlučio je da ga fotografira kako se ne bi nešto desilo i u trenutku dok ga je fotografirao on ga je snažno udario u desnu ruku i nakon toga se udaljio s mjesta događaja.

15. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je potpunosti poklonio vjeru ispitanom svjedoku ŽB koji je ovom sudu dao detaljan, precizan, okolnosan i uvjerljiv iskaz, a koji je iskaz je dao pod kaznenom dogovornošću. Sud je zaključio da je svjedok iskazivao na temelju osobnog saznanja i neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sud u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti zbog čega nije bilo razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza. Kod takvog svojeg iskaza svjedok je ustrajao i prilikom suočenja sa okrivljenikom, što njegov iskaz pored naprijed navedenog, osnažuje i čini dodatno uvjerljivim. Iako su obrana okrivljenika i iskaz svjedoka bili u suprotnosti, a u provedenom dokazu suočenja okrivljenik i navedeni svjedok, iako su se većim dijelom gledali u oči, pokazujući na taj način postojanost u svojim tvrdnjama, u ovom postupku sud je zaključio da se međusobno ne susprežu od konfrontacija. Temeljem ovog izvedenog dokaza sud nije utvrdio nikakvu novu bitnu činjenicu ili okolnost, ali je sud nakon izvođenja ovog dokaza učvrstio svoje mišljenje, s jedne strane, o neuvjerljivosti obrane okrivljenika, a s druge strane, o uvjerljivosti i objektivnosti iskazivanja svjedoka ŽB, kao i svoje uvjerenje da je predmetne zgode okrivljenik postupio suprotno zakonskoj odredbi iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način naveden u optužnom prijedlogu i opisan u izreci ove presude.

16. Svjedokinja ĐB je u svom iskazu opisala događaj i potvrdila da je njen suprug ŽB na ulici razgovarao sa okrivljenikom koji je bio dosta grub, potvrdila je da je suprug fotografirao okrivljenika jer ga se bojao te ga je isti u tom trenutku udario u ruku što je kod nje izazvalo veliku traumu i dan danas ima traume od tog događaja. U svom iskazu svjedokinja je također navela da je okrivljenik tom prilikom vrijeđao i galamio, nastupio je sa visoka, a samo iz razloga što je njen suprug stručnjak i rekao mu je da ti kamioni ne mogu ići preko trga.

17. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u potpunosti povjerovao ispitanoj svjedokinji ĐB, koja je opisala postupanje okrivljenika kao i cijeli predmetni događaj pri čemu je iskazivala jasno, nedvosmisleno i uvjerljivo, a sud u njenom iskazu nije našao nedosljednosti pogotovo ne u svezi s odlučnom činjenicom okrivljenikovog ponašanja predmetne zgode.

18. Sud je prihvatio zapisnike o ispitivanju svjedoka ŽB i ĐB, koji su dali na zapisnik djelatniku policije VII. policijske postaje Zagreb, u kojima su prethodno propisno upozoreni po zakonu, potvrdili navode optužnog prijedloga, svaki u okviru svojih neposrednih saznanja, te suglasno potvrdili da se okrivljenik unio licem u lice ŽB i nakon što ga je isti fotografirao, okrivljenik ga je udario svojom rukom u njegovu desnu ruku. Iste zapisnike sud smatra dokazom u postupku, a što je sukladno odredbi čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona te ih je u cijelosti prihvatio kao valjane i zakonite dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka. Također, iskazi ispitanih svjedoka koji su dali na zapisnik u policiji od 14.4.2025. u suglasju je sa iskazima koji su dali pred ovim sudom, u kojima su potvrdili dinamiku dešavanja i ponašanje okrivljenika.

19. Iskazi navedenih svjedoka ŽB i ĐB predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu, jer su u skladu s ostalim provedenim dokazima, te se međusobno i pojedinačno u cijelosti potkrjepljuju, a ovaj sud nije imao razloga u sumnju u njihovu objektivnost u iskazivanju.

20. S obzirom na sve navedeno nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik počinio predmetno djelo prekršaja, jer je na javnom mjestu remetio javni red i mir građana. Sud smatra da ponašanje okrivljenika na javnom mjestu – ulici i to unošenjem u lice i fizičkim kontaktom (udarac u ruku) predstavlja ponašanje koje odstupa od prihvatljivog društvenog ponašanja na ulici kao javnom mjestu, tim više što sam fizički kontakt odnosno udarac u ruku pokazuje viši stupanj agresije pa je samim time na frekventnom mjestu bilo vidljivo drugim građanima i okrivljenik je u većoj mjeri remetio javni red i mir.

21. Zbog svega naprijed navedenog, sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je na temelju cjelokupno provedenog postupka stekao uvjerenje da je neuvjerljiva, proturječna provedenim dokazima, koje je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne, i po ocjeni ovog suda obrana okrivljenika je dana sa namjerom da sebe otkloni prekršajnu odgovornost za inkriminirani prekršaj.

22. Za navedeno djelo prekršaja propisana je za novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

23. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Kod odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne. Olakotne okolnosti nisu utvrđene, ali je sud vodio računa o imovinskim prilikama okrivljenika. Sud je kao otegotnu okolnost kod okrivljenika cijenio činjenicu da okrivljenik na javnom mjestu pokazao viši stupanj agresije (unošenje u lice i fizički kontakt - udarac u ruku) i time u većoj mjeri remetio javni red i mir na ulici kao veoma

frekventnom mjestu pa sami time vidljivo drugim građanima. Također, kao otegotno je uzeto dosadašnja prekršajna osuđivanost, ne zbog istovrsnog prekršaja ali činjenica osuđivanosti postoji.

24. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenica u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplati 2/3 ukupno izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

25. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Gordana Nikšić

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik: ĆB, [adresa]

2. branitelj: Pane Hadžinski, Zagreb, Demetrova 22

3. branitelj: Boris Pezić, Zagreb, Vončinina 2/1

4. tužitelj: PU zagrebačka, VII. policijska postaja Zagreb

5. spis