Poslovni broj: Pp-844/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Kolovrat Bjelinski, uz sudjelovanje Marine Mileković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe Plitvice Đogaš d.o.o., drugookrivljene odgovorne osobe EĐ, zastupanih po braniteljima iz odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak iz Splita, trećeokrivljene odgovorne osobe EĐD i četvrtookrivljene odgovorne osobe OĐD, zbog prekršaja iz odredbe čl. 296. st. 1. i st. 2. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine“ broj 111/21 i 114/22), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja - ZAMP, broj: 329000-0006 od 12. siječnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. prvookrivljena pravna osoba Plitvice Đogaš d.o.o., OIB 65688097699, prekršajno osuđivana, sa sjedištem u [adresa],

drugookrivljena odgovorna osoba EĐ OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivana,

trećeokrivljena odgovorna osoba EĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan,

četvrtookrivljena odgovorna osoba OĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivana,

krivi su

što su 3. veljače 2023. oko 11:00 sati, gostima hotela Cvita, [adresa], koji posluje u sastavu prvookrivljene pravne osobe, javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, kao ovlaštene organizacije autora temeljem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Klasa: UP/I-384-10/2022-001/0001, Ur.broj: 559-08/1-22-0001, na osnovi čl. 224. citiranog Zakona,

dakle, što su kao pravna osoba i kao odgovorna osoba u pravnoj osobi bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava - Hrvatskog društva skladatelja - Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćavali javnosti autorsko djelo, čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 296. st. 1. i st. 2. toč. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,

pa im se na temelju citiranog propisa,

izriče

prvookrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto eura) eura,

drugookrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 270,00 (dvjesto sedamdeset eura) eura,

trećeokrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 270,00 (dvjesto sedamdeset eura) eura,

četvrookrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 270,00 (dvjesto sedamdeset eura) eura.

II. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna, putem priloženih uplatnica i to u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona.

III. Ukoliko okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne, putem priloženih uplatnica, smatrat će se na temelju odredbe čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Na temelju čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset eura) eura – SVAKI, u korist Državnog proračuna, putem priloženih uplatnica, i to u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društvo skladatelja - ZAMP, pod brojem: 329000-0006 od 12. siječnja 2024., podnijelo je optužni prijedlog protiv okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, predlažući da se provede žurni postupak.

2. Prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba u pisanoj obrani su naveli kako se hotelska soba ne može smatrati javnim mjestom i pritom izjednačava pojmove hotelska soba i hotel koji je znatno širi pojam. Hotelska soba ni po kojoj definiciji nije javno mjesto jer nema pristup javnosti tj. neodređenom broju ljudi, već za točno određene osobe. Hotelski gosti nikako ne predstavljaju javnost u smislu čl. 3. st. 3. Zakona, jer navedena odredba javnost označava kao veći broj osoba, što se treba tumačiti kao skupina ljudi, odnosno najmanje pet osoba ili više njih. Autorsko djelo javno izvedeno kada je izvedeno pred većim brojem osoba ili je izvedeno u prostoru dostupnom javnosti. Upravo taj pojam javnosti koji predstavlja odlučnu činjenicu i bitno obilježje traženog prekršaja. Osim toga, treba naglasiti da je dostupnost televizijskog signala u hotelskoj sobi, hotelu, dodatna usluga u odnosu na temeljnu uslugu noćenja, a ne obratno. Naravno, pružanje takvih dodatnih i dodatno naplatnih usluga ne isključuje kvalifikaciju priopćavanja javnosti emitiranja na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice jer se pored plaćanja za te usluge plaća cijena za samu mogućnost prisustvovanja predstavi, na primjer u obliku kino ulaznice. Riječ je, međutim, o situaciji posve različitoj od noćenja u hotelu. Plaćanje noćenja u hotelu s gledišta tumačenja predmetnih pravila bitno različite naravi nego, na primjer, plaćanje ugostiteljskih usluga. Vlasnik ugostiteljskog objekta opremljenog televizijskim prijamnikom može zbog toga također povisiti cijenu svojih usluga, ponajprije prilikom prijenosa emitiranja koja osobito zanimaju javnost, poput sportskih prijenosa. Hotelske sobe nisu mjesta pristupačna javnosti uz plaćanje ulaznice u smislu članka 13. točke (d) Rimske konvencije, tako da priopćavanje javnosti u tim sobama emitiranja organizacija za radiodifuziju ne potpada u isključivo pravo tih organizacija, zaštićeno na temelju tog propisa. Ono što je nužno primijeniti u ovom postupku je hrvatski zakonodavni okvir koji se pak temelji na Europskom zakonodavnom okviru te je mjerodavno u ovom postupku odnosi se na tumačenje članka 8. stavka 3. Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva koji glasi: ,,Države članice moraju organizacijama za radiodifuziju predvidjeti isključivo pravo davanja odobrenja ili zabrane za bežično reemitiranje njihovih radiodifuzijskih emitiranja kao i za priopćavanje javnosti njihovih radiodifuzijskih emitiranja, ako se takvo priopćavanje obavlja na mjestima pristupačnim javnosti uz plaćanje ulaznice." Europskom sudu su u smislu tumačenja navedene odredbe u prethodnom postupku postavljena izravno dva pitanja: Je li ispunjena pretpostavka 'uz plaćanje ulaznice' iz članka 8. stavka 3. Direktive [2006/115] ako: - su u sobama hotela postavljeni televizijski prijamnici te operator hotela kroz njih omogućava prijam različitih televizijskih i radijskih programa (,hotelska televizija'), i operator hotela zahtijeva naknadu za korištenje sobe (s 'hotelskom televizijom') po noćenju ('cijena sobe'), koja uključuje i korištenje televizijskog uređaja i televizijskih i radijskih programa koji se tim uređajem primaju?" U presudi Europskog suda pod brojem C-641/2015 od 16.veljače 2017. godine sud je veoma detaljno obrazložio pojam javnosti u smislu hotelske sobe u kojima se nalazi televizija. Priopćavanje javnosti televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih i radijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne ulazi u područje primjene isključivog prava organizacija za radiodifuziju iz članka 8. stavka 3. Direktive 2006/115. S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 8. stavak 3. Direktive 2006/115 treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice.Radi svega navedenog okrivljenici osporavaju da su počinili djelo koje im se stavlja na teret. Dokaz: Uvid u presude EU suda pod brojem C-641/2015 i C-716/20 3. Trećeokrivljena odgovorna osoba i četvrookrivljena odgovorna osoba su pozvani su na ročište za 19. veljače 2024. koji poziv su uredno primili, a izostanke nisu opravdali.

4. Tužitelj je Sudu dostavio dopis od 28. siječnja 2025. u kojem je istaknuo da okrivljenici nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje, a obavljali su djelatnost u hotelu Cvita te da su sobe hotela Cvita opremljene TV prijamnicima čime je gostima hotela Cvita bilo omogućeno korištenje glazbenih djela u javnosti. Direktiva 2006/115/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (dalje u tekstu: Direktiva) te Presuda EU suda u predmetu C-641/15 od 16. veljače 2017. godine (dalje u tekstu: Presuda), na koje se pozivaju okrivljenici u svojoj obrani, nisu od utjecaja na konkretni postupak. Naime, a kako proizlazi i iz samog naziva Pu Direktive, radi se o srodnom pravu koje nije predmet ovog postupka, kao što citiraju i okrivljenici: „Države članice moraju organizacijama za radiodifuziju predvidjeti isključivo pravo davanja odobrenja ili zabrane za bežično reemitiranje njihovih radiodifuzijskih emitiranja kao i za priopćavanje javnosti njihovih radiodifuzijskih emitiranja, ako se takvo priopćavanje obavlja na mjestima pristupačnim javnosti uz plaćanje ulaznice." Odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za obavljanje djelatnosti ostvarivanja prava autora, klasa: UP/1034-03. Dakle, i odredbe Direktive i Presuda na koju se pozivaju okrivljenici odnose na srodno pravo i to pravo organizacije za emitiranje na njezinim programskim signalima, konkretno isključivo pravo (organizacije za emitiranje, op.a.) javnog priopćavanja svojih programskih signala emitiranih, reemitiranih, prenesenih izravnim protokom ili učinjenih dostupnim javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznice koje je u hrvatskom pravnom sustavu regulirano člankom 158. stavkom 1. točkom 7. i člankom 269. stavkom 61. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Slijedom toga, kako se u ovopredmetnom postupku okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 269. stavka 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, odnosno povreda autorskog prava i to prava priopćavanja autorskog djela javnosti razvidno je da navođenje odredbi Direktive i izreke Presude nije od utjecaja u ovopredmetnom postupku jer se radi o dva potpuno različita prava različitih nositelja prava. U prilog tvrdnjama tužitelja ide i činjenica da je čak i u samoj Presudi na koju se pozivaju okrivljenici izrijekom potvrđeno da se postavljanjem TV uređaja u sobama hotela radi o činu priopćavanja javnosti:

Valja podsjetiti da je Sud u presudi od 7. prosinca 2006., SGAE (C-306/05, EU:C:2006:764, t. 47. i 54.), utvrdio da distribucija signala koju hotel putem televizijskih uređaja omogući svojim klijentima koji su odsjeli u sobama tog hotela, neovisno o tehnici prijenosa korištenog signala, predstavlja čin priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29, i da se privatna narav soba takvog hotela ne protivi tomu da priopćavanje djela tim putem predstavlja čin priopćavanja javnosti u smislu te odredbe.

Glede Direktive 2006/115, čije se tumačenje zahtijeva, Sud je također utvrdio, u presudi od 15. ožujka 2012., Phonographic Performance (Ireland) (C-162/10, EU:C:2012:141, t. 47.), da upravitelj hotela koji sobe svojih klijenata opremi televizijskim i/ili radijskim uređajima kojima distribuira radiodifuzijski signal predstavlja čin priopćavanja javnosti u smislu članka 8. stavka 2. te direktive.".

Tvrdnje tužitelja dodatno potkrjepljuje i mišljenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo klasa: 384-13/24-003/0006, urbroj: 559-07/1-24-002/DK od 24. svibnja 2024. koje tužitelj dostavlja u prilogu ovog podneska.

Prilog: Mišljenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo klasa: 384-13/24- 003/0006, urbroj: 559-07/1-24-002/DK od 24. svibnja 2024.

III. Zaključno, u prilog tužiteljevim tvrdnjama ide i brojna praksa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske stoga se primjera radi navodi:

iz odluke broj Ppž-8987/2022 od 8.9.2023.:

„Nadalje, žalbeni navod kojim se ističe da nije utvrđeno da bi kritične zgode u hotelu bilo gostiju jer svjedok nije bio u sobama niti je vidio goste i s njima razgovarao, neosnovan je jer su sami okrivljenici, iznoseći svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, iskazivali da nisu sigurni jesu li pojedini gosti kojima je soba iznajmljena doista i koristili TV prijamnik, iz čega proizlazi da odlučnu činjenicu, da su u to vrijeme u hotelu nalazili gosti, nisu osporavali. Također, za postojanje prekršaja nije pravno relevantno jesu li gosti koristili TV prijamnik, već da im je sredstvo priopćavanja bilo dostupno.";

- iz odluke broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. (a identičan stav izražen je i u odluci broj Ppž-3657/2022 od 5.7.2023.):

Naime, odredbom članka 3. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ill drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao člankom 3. stavak 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih dijela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih dijela na raspolaganje javnosti, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti smjesta i na vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno je da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicama javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u predmetnom hotelu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne osporavaju."

-iz odluke broj Ppž-4612/2021 od 24.1.2023.:

Međutim, u provedenom je postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom hotelu sobe bile opremljene TV prijamnicima, čime je omogućeno priopćavanje autorskih glazbenih djela javnosti, za što je potrebno pribaviti odgovarajuće odobrenje, s obzirom na činjenici da kontrola i ograničenje praćenja TV programa na sadržaje koji ne sadrže zaštićena glazbena autorska djela nije životna.

Naime, člankom 3. stavkom 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je da se javnim korištenjem autorskog djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, tako da je za zaključak kako su u konkretnom slučaju okrivljenici javno priopćavali autorska glazbena djela dovoljno utvrditi da su okrivljenici u hotelskim sobama posjedovali TV prijamnike, te da su u vrijeme kontrole u hotelu obavljali djelatnost, a što je u postupku i utvrđeno.".

Naposljetku, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici do danas nisu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja.

5. Iz sudskog registra za prvookrivljenu pravnu osobu proizlazi da je EĐ, član uprave te kao direktor zastupa Društvo pojedinačno i samostalno, EĐD kao član uprave i direktor zastupa Društvo skupno, zajedno s drugim članom uprave i OĐD, član uprave i direktor, zastupa društvo skupno, zajedno s drugim članom uprave.

6. Iz zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela broj 999515-329000 proizlazi da je 3. veljače 2023. od 11:00 do 11:10 sati, u hotelu Cvita koji posluje u sklopu prvookrivljene pravne osobe na adresi u [adresa], obavljen nadzor te je utvrđeno da hotel raspolaže sa 60 smještajnih jedinica koje su opremljene TV prijamnikom te ima 100 ležajeva. Nadzoru je prisustvovala vlasnica OĐD koja je isti i potpisala.

7. Sud je ispitao svjedoka OĐ zamolbenim putem na Općinskom prekršajnom sudu u Splitu koji je iskazao kako je zaposlen kao kontrolor – zastupnik u HDS-u ZAMP-u poslovnici Split i 3. veljače 2023. oko 11:00 sati je obavljao kontrolu u hotelu Cvita na adresi [adresa] u [adresa]. Ove prigode je ušao u hotel i pristupio je na recepciju, objasnio je razlog svog dolaska, djelatnik na recepciji je pozvao PĐ koja mu je iskazala kako hotel ima 4 zvjezdice i da svaka soba ima TV prijamnik, te je ista potpisala zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela. U sobe nije ulazio, a u ovom hotelu je bio desetak minuta, te je jedan primjerak zapisnika ostavio vlasnici PĐ, a na temelju kojeg je kasnije od strane HDS-a ZAMP-a podignut optužni prijedlog protiv okrivljenika s obzirom da isti nisu posjedovali odobrenje HDS-a ZAMP-a za javno priopćavanje glazbenih djela.

8. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka OĐ jer se svjedok kritičnog događaja sjeća, nije ni u kakvoj vezi s okrivljenikom, a prekršaj je utvrdio neposrednim zapažanjem na licu mjesta. Svjedok je iskazivao suglasno navodima zapisnika o izvršenoj kontroli. Iz iskaza svjedoka OĐ i izvršenog uvida u zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela utvrđeno je da su okrivljenici ostvarili sva bitna obilježja prekršaja za koje su proglašeni krivima, jer je utvrđeno da su se kritične zgode u navedenom prostoru javno priopćavala autorska glazbena djela bez odobrenja organizacije autora.

9. U ovom slučaju žurni postupak je okončan i donijeta je presuda bez ispitivanja trećeokrivljenika i četvrookrivljenika jer se okrivljenici na uredno primljeni poziv za ročište određeno za 19. veljače 2024. nisu odazvali, niti su izostanke ispričali, a u konkretnom slučaju ispitivanje okrivljenika nije neophodno i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude jer je u dokaznom postupku sa sigurnošću utvrđeno da je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji su proglašeni krivima. Zbog navedenog Sud je donio presudu uz primjenu članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.

10. Sud je ponovno zakazao ročište za dan 18. veljače 2026. i 10. ožujka 2026. kako bi se okrivljenici očitovali na navode iskaza svjedoka, a koji pozive su uredno i na vrijeme primili čime je njihovo pravo na obranu ostvareno.

11. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenih i provedene personalne i materijalne dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se optužuje.

12. Navodi obrane da se hotelska soba ne može smatrati javnim mjestom te da hotelski gosti nikako ne predstavljaju javnost u smislu čl. 3. st. 3. Zakona, jer navedena odredba javnost označava kao veći broj osoba, što se treba tumačiti kao skupina ljudi, odnosno najmanje pet osoba ili više njih pozivajući se na direktivu Europske unije i presude Europskog suda nisu osnovani te su usmjereni isključivo radi izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Naime, za postojanje prekršaja bitno je da je korištenje glazbenih djela potencijalno dostupno javnosti bez obzira je li zvuk na uređaju bio uključen ili nije. Nadzorom je bilo potrebno utvrditi da je kritične zgode hotel radio odnosno obavljao djelatnost i imao goste, a što je i kontrolor ZAMP-a utvrdio. Odredbama članka 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te da se javnim korištenjem autorskog djela smatra svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao i člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29/EZ, koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, a kojim je propisano da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a gosti hotela čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što gostima omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li TV prijamnik uključen ili isključen, s time da je glazbom ispunjen veliki dio tv programa.

13. Stoga je Sud okrivljene proglasio krivima za djelo prekršaja opisano u izreci i izrekao im novčane kazne koje odgovaraju značaju i težini počinjenog djela prekršaja, stupnju odgovornosti počinitelja kao i okolnostima pod kojima je prekršaj počinjen, uzimajući pri tome okrivljenicima u obzir činjenicu da su prekršajno osuđivani za isto djelo prekršaja kao otegotnu okolnost, dok olakotne okolnosti sud nije našao.

14. Obzirom na navedeno Sud je okrivljenicima izrekao novčane kazne i to okrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 900,00 eura, a drugookrivljenoj, trećeokrivljenoj i četvrtookrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 220,00 eura, smatrajući da će se kod okrivljenika u ovom slučaju i ovako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.

15. Nadalje sud je u konkretnom slučaju na okrivljenike primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona tako da, ako okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

16. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Mileković

Vanja Kolovrat Bjelinski

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, na adresu Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj.

Dostaviti:

1. I. okrivljeniku Plitvice Đogaš d.o.o., sa sjedištem u [adresa],

2. II. okrivljeniku EĐ, [adresa],

3. III. okrivljeniku EĐD, [adresa],

4. IV. okrivljeniku OĐD, [adresa],

5. odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak iz Splita, Sukojišanska 4,

6. tužitelju Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP,

7. spis