Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-373/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz dvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pr-6275/2021-27 od 12. rujna 2025., dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pr-6275/2021-27 od 12. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 5.540,87 eura bruto s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od prvog slijedećeg dana od dana kada je izvršena isplata plaće pa do isplate; u toč. II. izreke odbijen je zahtjev u dijelu koji se odnosi na više zatraženu zateznu kamatu; u toč. III. odbijen je zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatraženu zateznu kamatu tekuću na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u svakom bruto iznosu; u toč. IV izreke naloženo je tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.265,45 eura s zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presudu žalbu je podnijela tuženica i to, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom IV. Iireke. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati naknadu za rad koji je bio jedan sat i trideset minuta dulji od formalno propisanog radnog vremena u razdoblju od 15. travnja 2017. do 15. ožujka 2021., a koji je tužitelj odradio kod tuženice kao policijski službenik za graničnu kontrolu raspoređen u Postaju granične policije Trilj.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, pravilno primjenjujući na konkretni slučaj Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.

7. Međutim, sud je pogrešno primijenio kolektivni ugovor koji nije bio na snazi u relevantnom razdoblju i to baš, odredbu čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 93/08., 89/12 i 104/13., dalje KU/08), umjesto da primjeni kolektivni ugovor koji je bio na snazi, konkretno, odredbu članka 38. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17). Navedeno nije utjecalo na pravilnost odluke budući su odredbe važećeg kolektivnog ugovora i primijenjenog kolektivnog ugovora sadržajno iste.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9.1. Između parničnih stranaka nije sporno, da tužitelj kada je radio na graničnim prijelazima za pogranični promet, ima pravo na naknadu po osnovi rada u turnusu za rad koji je bio jedan sat i trideset minuta dulji od formalno propisanog radnog vremena u utuženom razdoblju, na temelju odredbi članka 38. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17), koji je tada bio na snazi.

9.2. Između parničnih stranaka nije sporno, da je tužitelj kada je radio na međunarodnim graničnim prijelazima, na radu proveo jedan sat i trideset minuta dulje od formalno propisanog radnog vremena i da tužitelj ima pravo na naknadu po osnovi rada u turnusu za rad koji je bio dulji od formalno propisanog radnog vremena i to baš, za rad računajući od dolaska u policijsku postaju do dolaska na međunarodni granični prijelaz organiziranim službenim prijevozom.

10.1. Između parničnih stranaka je sporno, ima li tužitelj pravo na naknadu za rad koji je bio dulji od formalno propisanog radnog vremena i to baš, za rad računajući od završetka formalno propisanog radnog vremena na međunarodnom graničnom prijelazu do povratka u policijsku postaju organiziranim službenim prijevozom.

10.2. Naime, tuženica u žalbi ističe da je od 14. listopada 2013. vrijeme provedeno u putovanju od međunarodnog graničnog prijelaza do policijske postaje, isključivo u funkciji prijevoza u kojem tužitelj nije imao nikakve radne obveze pa da ga ne pripada pravo na naknadu za tako provedeno vrijeme na radu.

11.1. Između parničnih stranaka je također sporno, obračunava li se visina satnice duljeg rada po osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice ili po osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu.

11.2. Naime, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka koji je obračun visine satnice izvršio na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice, dok tuženica u žalbi ističe da se obračun ima izvršiti na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju kao policajac službenik za graničnu kontrolu raspoređen u Postaju granične policije Trilj,

- da je pretežito radio na graničnim prijelazima za pogranični promet,

- da je kada je radio na graničnim prijelazima za pogranični promet i na međunarodnom graničnom prijelazu, bio u obvezi doći u policijsku postaju radi primitka brzojava i uputa za rad od nadređene osobe,

- da bi se nakon toga ukrcao u službeno vozilo i odvezao na granični prijelaz za pogranični promet ili na međunarodni granični prijelaz, gdje bi izvršio primopredaju smjene,

- da bi nakon završetka formalno propisanog radnog vremena bio u obvezi vratiti se s graničnog prijelaza u policijsku postaju organizirano službenim vozilom,

- da bi u policijskoj postaji voditelj smjene predao izvješća i razdužio vozilo,

- da bi tužitelj na takav način radio ukupno jedan sat i trideset minuta dulje od formalno propisanog rada po odrađenoj smjeni.

13. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

14. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan i kao takvog ga prihvatio u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju naknadu za rad koji je bio jedan sat i trideset minuta dulji od formalno propisanog radnog vremena, sve na temelju odredbe članka 38. stavak 1. KU/17 koja propisuje da će se osnovna plaća službenika uvećat za svaki sat rada, i to: za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%, i na temelju odredbe članka 38. stavak 2. KU/17 koja propisuje da se dodaci iz stavka 1. tog članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

15.1. Razmatrajući žalbeni navod tuženice, da je vrijeme provedeno u putovanju od međunarodnog graničnog prijelaza do policijske postaje bilo isključivo u funkciji prijevoza pa da tužitelja ne pripada pravo na naknadu, za reći je, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj: Revr-466/2007 od 5. rujna 2007., Rev-1155/2021-2 od 30. studenoga 2022., Rev-1130/2020-2 od 19. travnja 2023. i Rev-594/2024-2 od 30. travnja 2024. izrazio pravno shvaćanje, da vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

15.2. Dakle, vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primitka uputa za rad od nadređene osobe prije upućivanja na granični prijelaz kao i vrijeme provedeno nakon završetka smjene, a koje se sastoji od organiziranog službenog prijevoza s graničnog prijelaza do policijske postaje, treba priznati tužitelju kao vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad).

16. Na navode kojima tuženica problematizira način izračuna satnice treba reći da se policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-924/2024-3 od 11. prosinca 2024.).

17. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na drugačije pravomoćne odluke u istim pravnim stvarima, za odgovoriti je da ova odluka nije suprotna odlukama na koje se poziva tuženica jer je pitanje duljine rada tužiteljice izvan redovnog rada činjenično pitanje koje može biti različito od slučaja do slučaja.

18.1. Oluku o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, u vezi s odredbom čanka 155. stavkom 1. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25.).

18.2. Neosnovani su navodi tuženice da je tužitelju trebalo odmjeriti parnične troškove razmjerno uspjehu u postupku jer da je tužena priznala potraživanje tužitelja u iznosu od 491,67 eura. Naime, tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (zatezna kamata) zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa kako mu je dosuđena glavnica u cijelosti i kako tuženica nije izričito priznala dio tužbenog zahtjeva, proizlazi da je tuženica dala povod za tužbu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio primjenom navedene zakonske odredbe da tuženica nadoknadi tužitelju sve troškove koje je imao u ovom parničnom postupku.

19. S obzirom na navedeno, trebalo je žalbu tuženice na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi