Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-378/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Hotku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Narodne Novine d.o.o., Zagreb, Savski gaj XIII. 6, OIB: 64546066176, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o., zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-533/2023-31 od 28. kolovoza 2025., dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-533/2023-31 od 28. kolovoza 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u svezi odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. veljače 2023. i da radni odnos tužitelja nije prestao te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta Grafičar tiska II (toč. I/ izreke); naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura u roku od 15 dana (toč. II/ izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukine pobijana odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženika uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 17. veljače 2023. kojom mu je izvanredno otkazao ugovor o radu i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ga vrati na poslove radnog mjesta grafičar tiska II koje je obavljao na temelju sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. travnja 2018.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Poslodavac je tužitelju dao otkaz iz razloga što je svojevoljno i neosnovano obustavio rad u razdoblju od 6. veljače 2023. do 17. veljače 2023. i što je u e-mail poruci koju je poslao na preko 250 adresa radnika, vanjskih suradnika i osoba koje nemaju veze s poslodavcem, nadređene osobe okarakterizirao kao: „nesposobno ili nekvalificirano rukovodstvo koje ruinira i uništava tiskaru“.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom zasnovao radni odnos sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. travnja 2018. radi obavljanja poslova radnog mjesta grafičar tiska II,

- da su tužitelj i troje radnika iz odsjeka tiska arka koji su dobili izvanredni otkaz ugovora o radu (RG, JG i MG), zatražili sastanak s predsjednicom uprave, direktorom tiskare, voditeljem odjela proizvodnje, voditeljicom odjela kontrolinga, predsjednikom Radničkog vijeća i voditeljicom pravne službe; kako je sastanak održan 31. siječnja 2023., kada su tužitelj i ostalih troje radnika zahtijevali povećanje plaće, smjenu rukovodećih osoba (OG i ČG), istaknuli problem neadekvatnog klima uređaja u tiskari i zatražili da se omoguće tečajevi jer da će u protivnom, ukoliko ne bude udovoljeno njihovim zahtjevima, prestati s radom 6. veljače 2023., sve do ispunjenja njihovih zahtjeva, a kako radnici nisu naveden prigode spominjali neispravnost strojeva i ugroženost osobne sigurnosti radnika tiskare,

- da su tužitelj i navedenih troje radnika u dopisu od 2. veljače 2023. predsjednici Uprave najavili da će strojevi u „odjelu tiska iz arka“ prestati s radom u ponedjeljak 6. veljače 2023., sve do ispunjenja svih zahtjeva pa i pod cijenu otkaza,

- da su mediji Dnevnik Nove TV i Dnevnik.hr izvijestili o najavi radnika tiskare Narodne novine da će zaustaviti strojeve i prestati s radom jer radnici od uprave traže veće plaće, i da se u medijima nije spominjala neispravnost strojeva i osobna sigurnost radnika tiskare,

- da je tužitelj (s trojicom navedenih kolega) dana 6. veljače 2023. svojevoljno i neosnovano obustavio rad,

- da tužitelj od 6. veljače 2023. pa do otkaza 17. veljače 2023., neopravdano nije obavljao radne zadatke po dobivenim radnim nalozima nego je samo dolazio na posao i sjedio pored stroja,

- da je tuženiku zbog navedenog postupanja tužitelja i njegovih troje kolega, prouzročen poremećaj u procesu rada zbog kojeg je tuženik dio poslova trebao rasporediti na drugog radnika, a za dio poslova je angažirao i platio vanjsku tvrtku Print Centar Krapina,

- da je zbog kašnjenja s tiskom jedan tuženikov kupac (ZVIBOR d.o.o.) otkazao suradnju, čime je tuženiku nastala šteta,

- da je dana 8. veljače 2023. tužitelj uputio e-mail pod nazivom „Apel“ na velik broj adresa radnika (preko 250), vanjskih suradnika, ali i osoba koje nemaju veze s tuženikom, u kojem je okarakterizirao nadređene osobe poslodavca kao:“ nesposobno ili nekvalificirano rukovodstvo koje ruinira i uništava tiskaru“, ukazao na problem „neispravnih i po život opasnih mašina“, navodeći da ne odbijaju rad već da su u tome onemogućeni na svim razinama, šikaniranim omalovažavani, potplaćeni, nadzirani, izloženi pritiscim, obmanjivani, mobingirani itd.

- da tužitelj tek u navedenom „Apelu“ prvi put spominje neispravne i opasne strojeve,

- da tužitelj kao i ostala tri navedena radnika prije obustave rada i tijekom obustave rada, nisu pismeno obavijestili nadređene ili osobu ovlaštenu za zaštitu na radu da su strojevi neispravni i opasni pa da zbog toga više ne mogu raditi,

- da je Zavodu za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o. dana 16. svibnja 2022. svaki pojedini stroj ocijenio da ispunjava sigurnosno zdravstvene zahtjeve i da se mogu koristi uz uvjete ispravnog rukovanja i održavanja do propisanog roka za slijedeći pregled i ispitivanje (16. svibnja 2025),

- da iz Zapisnika inspekcijskog nadzora od 22.3.2023. proizlazi da se kod tuženika nalazi ukupno 6 tiskarskih strojeva te da je utvrđeno da isti ispunjavaju sigurnosno zdravstvene zahtjeve te da nema nikakvih nedostataka na strojevima osim kod Speedmaster kod kojeg je bilo nedostataka koji nisu utjecali na sigurnost i zdravlje u procesu rada,

- da je na stroju na kojem je radio tužitelj bio problem sa kompresorom, ali da se na istom moglo raditi, kako je to izjavio svjedok A, a koji je na istom stroju radio i tijekom obustave rada,

- da je tužitelj u roku od 15 dana od zaprimanja odluke 3. ožujka 2023. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa koji je tuženik primio 6. ožujka 2023., na koji se nije očitovao u roku od 15 dana pa je tužitelj podnio tužbu 5.4.2023. čime je postupio u rokovima iz odredbe članka 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje ZR).

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer je navedenom neprimjerenom i neprofesionalnom komunikacijom pokazao izrazito nepoštovanje prema poslodavcu i nadređenim osobama i jer je neopravdanim neizvršavanjem radnih zadataka kroz dulje vrijeme pokazao ustrajnost u neizvršavanju svojih radnih obaveza, čime je nepovratno narušio povjerenje poslodavca prema tužitelju pa po ocjeni prvostupanjskog suda, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa poslodavca i radnika, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, slijedom čega je zaključio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11. Tužitelj drugačijom interpretacijom izvedenih dokaza i drugačijim stavovima u vezi primjene materijalnog prava nije uspješno doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

12.1. Tuženik u žalbi ističe da sud nije pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje pa da je time počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka. Naime, tuženik je predlagao da sud izvede dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke kako bi se utvrdilo da tužitelj u razdoblju prekida rada nije mogao raditi zbog neispravnosti radnog stroja.

12.2. Ovdje je za reći, da je sud taj koji je ovlašten i dužan odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a kako to proizlazi iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a, pri čemu nije obvezan prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka. Sud odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga, ne čini bitnu povredu postupka ako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

12.3. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice i pravilno zaključio da je tužitelj svojevoljno i neopravdano obustavio rad u razdoblju od 6. veljače 2023. do 17. veljače 2023., iz razloga što poslodavac-tuženik nije postupio po zahtjevima tuženika vezano uz plaće, smjenu rukovodećih osoba, neadekvatnog klima uređaja i mogućnosti pohađanja tečajeva, a ne iz razloga neispravnosti radnog stroja pa u tom kontekstu, nije bilo osnove za provođenje vještačenja o ispravnosti radnog stroja na kojem je radio tužitelj.

13.1. Prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13.2. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza pravilno zaključio da je tužitelj time što je s još troje radnika svojevoljno i neopravdano obustavio rad u razdoblju od 6. veljače 2023. do 17. veljače 2023., počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

13.3. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa i time što u e-mail poruci koju je poslao na preko 250 adresa radnika, vanjskih suradnika i osoba koje nemaju veze s tuženikom, nadređene osobe poslodavca karakterizira kao:“ nesposobno ili nekvalificirano rukovodstvo koje ruinira i uništava tiskaru“. Radi se o neprimjerenoj i neprofesionalnoj komunikaciji koja dovodi, u najmanju ruku, do poremećaja radne atmosfere pa je poslodavac imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju u skladu s odredbom članka 116. stavak 1. ZR-a jer nastavak radnog odnosa više nije moguć.

14. Tužitelju, koji u sporu nije uspio, pravilnom je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo tuženiku platiti dosuđeni trošak postupka.

15. Tuženiku se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje jer nije bio potreban i nužan primjenom odredbe članka 155. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.

16. Iz naprijed iznesenih razloga se žalba tužitelja odbija kao neosnovana i primjenom odredbe članka 368 stavak 1. ZPP-a potvrđuje pobijana presuda.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci drugostupanjske presude.

U Splitu, 11. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr.sc. Ivan Tironi