Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-69/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Leon Zrnić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Stil bazeni d.o.o., OIB: 23146629839, Vinkovačka 39, 21 000 Split, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Aljinović, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na radno mjesto, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-316/2023-20 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-316/2023-20 od 30. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika od 1. veljače 2023., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao toga dana (točka I/ izreke). U točki II/ izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je obavljao do nezakonitog otkaza ugovora o radu ili da tužitelju osigura drugo odgovarajuće radno mjesto. U točki III/ izreke naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2024. do isplate, dok je za više zatražene zatezne kamate, za razdoblje od 14. travnja 2023. do 29. prosinca 2024., zahtjev odbijen.

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže žalbenom sudu uvažiti žalbu i odbaciti tužbu kao nepravovremenu, podredno, preinačiti presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u potpunosti kao neosnovan, uz naknadu troška postupka tuženiku te troška žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten prestanak radnoga odnosa tužitelja kod tuženika od 1. veljače 2023., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao kao i zahtjev za vraćanje na radno mjesto, podredno utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje u žalbi, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu elektroinstalater temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. siječnja 2023.,

- da je tuženik dana 1. veljače 2023. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnoga odnosa,

- da je tuženik odjavio tužitelja kod HZMO-a s danom 1. veljače 2023. uz razlog

"izvanredni otkaz radnika (čl.116 ZOR)",

- da tuženik u postupku nije dokazao da je izradio i dostavio pisanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na temelju koje bi mu prestao radni odnos 1. veljače 2023.,

- da nisu utemeljeni navodi tuženika kako u veljači 2023. tužitelju nije bio uručen izvanredni otkaz ugovora o radu jer je isti izbjegavao zaprimiti takvu odluku putem pošte, jer tuženik nije priložio ni predložio relevantne dokaze na okolnost da je odluka datirana s 1. veljače 2023. tada bila napisana i u veljači 2023. otposlana tužitelju,

- da je tužitelj za otkaz saznao 8. ožujka 2023. (prema iskazu tužitelja kojeg prvostupanjski sud smatra iskrenim i vjerodostojnim, potkrijepljenim whatsApp porukom koju mu je 8. ožujka 2023. poslao direktor tuženika, kao i WhatsApp korespondencijom između tužitelja i direktora tuženika u kojoj stoji 8.3.2023. 08:14 – F; "odjavljen si"),

- da je rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, od dana saznanja za izvanredni otkaz ugovora o radu, istjecao 23. ožujka 2023.,

- da je tužitelj preporučenom pošiljkom 17. ožujka 2023. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koji tuženik nije zaprimio, a pošiljka se vratila punomoćniku tužitelja s naznakom "nepoznat", protekom kojeg dana je počeo teći rok od 15 dana unutar kojeg je tuženik mogao odlučiti o tom zahtjevu, a koji rok je istekao 1. travnja 2023, te je od idućeg dana 3. travnja 2023. (jer je 2. travnja 2023. bila nedjelja pa je sljedeći radni dan 3. travnja) počeo teći daljnji rok od 15 dana unutar kojeg je tužitelj mogao podnijeti tužbu, a koji je rok istjecao 18. travnja 2023., dok je tužitelj predmetnu tužbu predao ovome sudu elektronskim putem 14. travnja 2023.,

- da su zahtjev i tužba podneseni u rokovima propisanim člankom 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR),

- da je tužitelj pisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. veljače 2023. zaprimio dana 16. listopada 2023., (a koju je tuženik 29. rujna 2023. preporučeno putem pošte uputio tužitelju).

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako u trenutku odjave tužitelja kod HZMO-a tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije izradio u pisanom obliku niti ju je obrazložio, a niti dostavio tužitelju. Stoga da nakon prestanka radnoga odnosa tužitelja kod tuženika 1. veljače 2023., pisana odluka dostavljena tužitelju tek 16. listopada 2023., nema nikakve pravne učinke u odnosu na tužitelja jer tada više nije u radnom odnosu kod tuženika pa tužitelj u smislu odredbe članka 133. stavak 1. ZR nije morao podnijeti zahtjev za zaštitu prava protiv iste kao ni tužbu. S obzirom na činjenicu da je tuženik tužitelja odjavio kod HZMO-a s danom 1. veljače 2023. u kojoj odjavi je kao razlog naveo izvanredni otkaz radnika, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelju otkazan ugovor o radu i tužitelj je od saznanja podnio zahtjev za zaštitu prava.

11. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke iz pobijane odluke, kao pravilne prihvaća i ovaj sud, jer su utemeljeni na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza. Prvostupanjski sud je za ova utvrđenja i pravna stajališta dao detaljne, uvjerljive i logične zaključke s time da ih žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Za ukazati je žalitelju kako sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tuženik jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik dana 1. veljače 2023. nije tužitelju dostavio pisanu i obrazloženu odluku o izvanrednom otkazu, već ga je istoga dana odjavio iz sustava obveznog osiguranja, dok je pisana odluka dostavljena tužitelju tek 16. listopada 2023.

13. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je odluka o otkazu koja nema pisani oblik i koja nije dostavljena radniku, odnosno koja nije obrazložena, u smislu odredbe članka 120. ZR, nedopuštena te da je nedopušten prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom 1. veljače 2023. na temelju takve odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu temeljem koje je odjavljen s HZMO-a. Posljedično da je osnovan zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos nije prestao dana 1. veljače 2023. kao i zahtjev za vraćanje na njegovo radno mjesto i obavljanje poslova koje je obavljao do nezakonitog otkaza ugovora o radu.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako je tužitelj za otkaz saznao 26. veljače 2023., pa da je zahtjev za zaštitu prava od 17. ožujka 2023. nepravodoban. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužitelj za povredu prava saznao 8. ožujka 2023., kada je putem poruke obaviješten da je „odjavljen“, odnosno kada je saznao da je evidentiran prestanak radnog odnosa s danom 1. veljače 2023. Utvrđenje prvostupanjskog suda o datumu saznanja temelji se na iskazu tužitelja i sadržaju komunikacije među strankama te ne postoji proturječnost koja bi predstavljala bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

15. Odredbom članka 133. stavak 1. ZR-a propisano je da radnik može u roku od 15 dana od dostave odluke ili od saznanja za povredu prava zahtijevati zaštitu prava. Kako je zahtjev podnesen 17. ožujka 2023., unutar 15 dana od 8. ožujka 2023., pravilno je ocijenjeno da je zahtjev pravodoban, a tužba podnesena u daljnjem roku također pravodobna.

16. Neosnovan je i žalbeni navod da je tužitelj bio dužan podnijeti novi zahtjev nakon zaprimanja pisane odluke u listopadu 2023. Naime, radni odnos je prema evidenciji i postupanju tuženika prestao 1. veljače 2023., bez prethodne dostave pisane odluke. Naknadna dostava odluke, nakon što je radnik već pokrenuo zaštitu prava, ne može proizvesti učinke u smislu pokretanja novih prekluzivnih rokova, niti retroaktivno konvalidirati ranije nezakonito postupanje.

17. Prema članku 120. ZR-a, otkaz mora biti u pisanom obliku, obrazložen i dostavljen radniku. Navedeni uvjeti kumulativne su naravi.

18. U konkretnom slučaju nije sporno da tuženik 1. veljače 2023. nije dostavio tužitelju pisanu i obrazloženu odluku o izvanrednom otkazu, već ga je istoga dana odjavio iz sustava osiguranja. Takvo postupanje predstavlja faktični otkaz bez poštivanja zakonom propisane forme, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je prestanak radnog odnosa nedopušten.

19. Naknadna dostava odluke od 1. veljače 2023., izvršena tek 16. listopada 2023., ne može sanirati izostanak pravodobne dostave niti učiniti zakonitim prestanak radnog odnosa koji je već nastupio suprotno članku 120. ZR-a. Stoga su neosnovani i navodi žalbe da je prvostupanjski sud trebao cijeniti okolnosti i interese obiju ugovornih stranaka te utvrditi je li nastavak radnog odnosa moguć.

20. Neosnovan je i žalbeni navod da između stranaka nije postojao radni odnos. Iz spisa proizlazi da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme te da je tužitelj bio prijavljen HZMO-u kao radnik tuženika. Okolnost da je tužitelj bio povezan s drugim trgovačkim društvom ne isključuje mogućnost istodobnog postojanja radnoga odnosa. Kazneni postupak protiv tužitelja na koji se tuženik poziva nije odlučan za zakonitost otkaza u ovom sporu, osobito imajući u vidu da zakonitost otkaza ovisi o poštivanju propisane procedure i forme, a u konkretnom slučaju ista nije ispoštovana.

21. Kako je utvrđeno da je prestanak radnog odnosa nedopušten, pravilno je naloženo vraćanje tužitelja na rad sukladno članku 124. ZR-a. Navodi o narušenim odnosima i nepovjerenju ne mogu sami po sebi biti osnova za odbijanje zahtjeva za vraćanje na rad, kako neopravdano smatra tuženik.

22. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP uz pravilan obračun prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

23. Slijedom iznijetoga, a kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Tužitelj nije uspio sa svojom žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić