REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-692/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Marku Baraki, na temelju prijedloga sudske savjetnice Tine Jelovac Milošević, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov i partneri d.o.o. sa sjedištem ureda u Zadru, protiv tuženika PETROKOV d.o.o., OIB: 42599613313, Zagreb, Mrkšina 52 D, kojeg zastupa direktorica RĆ, a ovu punomoćnik Branko Lin, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AĆ i punomoćnika tuženika Branka Lina, na ročištu određenom radi objave presude, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku PETROKOV d.o.o., OIB: 42599613313 da tužitelju ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.400,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 11. listopada 2024. godine pa do dana isplate, uz uvećanje referentne stope za tri postotna poena. Pri tome se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa važeća na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa važeća na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku PETROKOV d.o.o., OIB: 42599613313 da tužiteljici SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.714,56 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 11. listopada 2024. godine pa do dana isplate, uz uvećanje referentne stope za tri postotna poena. Pri tome se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa važeća na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa važeća na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku PETROKOV d.o.o., OIB: 42599613313 da tužitelju DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.285,44 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 11. listopada 2024. godine pa do dana isplate, uz uvećanje referentne stope za tri postotna poena. Pri tome se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa važeća na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa važeća na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku PETROKOV d.o.o., OIB: 42599613313 da tužiteljima ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO- a i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji KĆ, SĆ i DĆ (u nastavku teksta: tužitelji) u tužbi koju su podnijeli protiv tuženika PETROKOV d.o.o. (u nastavku teksta: tuženik) navode kako su s potonjim zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora (dalje: Ugovor) za razdoblje od 15. travnja 2021. do 15. travnja 2024. kojim je određena visina mjesečne zakupnine u iznosu od 7.500,00 EUR, uz obvezu tuženika kao zakupnika da istu plati najkasnije do 10. dana u mjesecu za tekući mjesec, pri čemu je određeno da nakon proteka prve dvije godine zakupa, isti može biti raskinut prije isteka ugovorenog roka, uz obvezu poštivanja tromjesečnog roka za iseljenje te da je u slučaju raskida ugovora zakupnik dužan podmiriti zakupninu i pripadajuće režijske troškove do isteka roka za iseljenje. Nadalje, tužitelji navode kako su u odnosu na predmetni ugovor o zakupu s tuženikom zaključili i Aneks Ugovoru o zakupu poslovnog prostora (dalje: Aneks) kojim je visina mjesečne zakupnine određena u iznosu od 8.400,00 EUR te je zakup određen na vrijeme od 15. travnja 2021. do 15. listopada 2024. Prema kazivanju tužitelja, tužitelj Đ 1) je dana 20. lipnja 2024. zaprimio pisanu obavijest o otkazu Ugovora i Aneksa na temelju kojih se tuženik obvezao isplaćivati zakupninu tijekom tromjesečnog roka za iseljenje, a 12. rujna 2024. parnične su stranke sastavile zapisnik kojim je evidentirano stanje brojila električne energije, na koji se tuženik neosnovano poziva kao na dokaz primopredaje poslovnog prostora jer ista nije uistinu tog dana i izvršena. Da je tome tako, tužitelji tvrde da slijedi iz činjenice da se roba i ostala oprema tuženika nalazila u objektu zakupa čime nisu ispunjeni uvjeti za valjanu predaju, kao i da zapisnik nije potpisan od strane nijednog tužitelja kao zakupodavca, već je samo kraj stanja brojila električne energije stavljen paraf tužitelja Ad 1). Dodatno ističu i da je u navedenom zapisniku kao zakupodavac naveden POLJUD d.o.o., pravna osoba koja nije zakupodavac nekretnine. Naime, prema tužiteljevim navodima, primopredaja je izvršena tek 8. listopada 2024. što je potvrđeno zapisnikom o primopredaji sastavljenim istog dana, potpisanim od strane tužitelja Đ 1) kao zakupodavca, kojim potvrđuje da je prostor vraćen u prvobitno stanje te da su ključevi uredno predani. Slijedom navedenog, kako i iz rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša koje tužitelji dostavljaju uz tužbu, a kojim je utvrđena obveza tuženika za plaćanje komunalne naknade u razdoblju od 1. rujna 2024. do 15. listopada 2024., slijedi da je tuženik prekoračio rok za iseljenje za više od pola mjeseca, pri čemu je podmirio samo razmjerni dio zakupnine za sedam dana zakupa, tužitelji navode kako je zakupnina ugovorena na mjesečnoj, a ne dnevnoj razini, radi čega ustaju ovom tužbom i potražuju cjelokupni iznos zakupnine za mjesec listopad 2024.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja, pri čemu nije sporno da su parnične stranke zaključile Ugovor i Aneks, ali da istim nije ugovoreno da bi, u slučaju raskida ugovora, zakupnik bio dužan podmiriti zakupninu do isteka roka za iseljenje, već naknadu u visini zakupnine, i to do proteka roka za iseljenje. Nadalje navodi kako je tuženik bio ovlašten raskinuti ugovor sukladno ugovornim odredbama Ugovora i Aneksa te kako su ga tužitelji zaprimi li 19. lipnja 2024., a da je sporna tvrdnja tužitelja da je tuženik poslovni prostor koristio nakon 20. rujna 2024. kada je isticao rok za iseljenje, jer je tuženik do tog dana iselio svoje stvari, dok je demontaža videonadzora izvršena 24. rujna 2024. jer isto vrši FinaGS Gotovinski servisi na koji termin tuženik nije mogao utjecati. Tuženik nadalje tvrdi kako je iz zapisnika o primopredaji od 12. rujna 2024. vidljivo da je tužitelj Ad 1) potpisao da je prostor vraćen u prvobitno stanje te potvrdio stanje brojila električne energije, a da se ispod imena POLJUD d.o.o., koje da je evidentno preostalo od neke ranije šprance, nije htio potpisati. Također, tuženik navodi da je upravo 12. rujna 2024. iselio svoje stvari iz zakupljenog prostora, međutim da tužitelj Ad 1) nije htio primiti ključeve, već je na to, ne krivnjom tuženika, pristao tek 8. listopada 2024., a do kojeg je datuma tuženik i podmirio naknadu za korištenje prostora, premda ga zaista nije ni koristio. Tuženik ističe kako u ovoj pravnoj stvari i n ije relevantno kojeg je datuma iselio jer je nesporno da je raskidni rok istekao 20. rujna 2024. i s kojim je datumom predmet zakupa stavljen tužiteljima na raspolaganje, dok je navedeno njega onemogućilo u eventualnom raspolaganju istim. U odnosu na rješenje kojim je tuženiku određena komunalna naknada, a na koje se tužitelj u tužbi poziva, tuženik navodi kako je na isto podnio žalbu u kojoj ističe da je još 12. rujna 2024. prestao obavljati djelatnost u predmetu zakupa. Zaključno, tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja u iznosu od najmanje 6.400,00 EUR, navodeći kako je u donjem prostoru predmetne nekretnine napravljen kompletno uređeni sanitarni čvor, vrijednosti veće od utuženog potraživanja, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev, a podredno, ukoliko sud utvrdi osnovanost bilo kojeg dijela utuženog potraživanja, isto prebiti s potraživanjem tuženika, osnovom njegovog ulaganja u nekretninu tužitelja.

3. Očitujući se na tuženikov odgovor na tužbu, tužitelji u bitnome navode kako u cijelosti osporavaju njegove navode te ističu kako je primopredaja predmeta zakupa izvršena 8. listopada 2024. što je potvrđeno i činjenicom da je 8. listopada 2024. sačinjen zapisnik o primopredaji, kao i da je tuženik podmirio iznos za sedam dana mjeseca listopada 2024., što svakako ne bi učinio da je predmet zakupa na raspolaganje tužiteljima stavljen 20. rujna 2024. kako to tuženik tvrdi. Također, tužitelji su naveli kako u odnosu na prigovor prijeboja u ci jelosti osporavaju navode tuženika, da prema odredbama Ugovora zakupnik nije ovlašten bez pisane suglasnosti zakupodavca vršiti građevinske i druge preinake na zakupljenom poslovnom prostoru, stoga da primjenom odredbe članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu, kao i odredbi o poštenom posjedniku i naknadi bilo kakvih troškova, tuženik nije imao pravo zadržanja na predmetu zakupa, što slijedi i iz činjenice da je u zapisniku o primopredaji od 8. listopada 2024. utvrđeno da je predmetni poslovni prostor vraćen u prvobitno stanje. Zaključno, tužitelji su predmetnim podneskom od 14. siječnja 2026. i konačno uredili tužbeni zahtjev.

4. Tuženik je u odnosu na prethodno navedeni podnesak tužitelja naveo kako je isti podnesen suprotno odredbi članka 299. a stavka 4. Zakona o parničnom postupku slijedom čega predlaže sudu isti ne uzeti u obzir, dok se u odnosu na dio podneska kojim se preinačuje tužbeni zahtjev, istom protivi.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list spisa 8-10), Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list spisa 11- 12), zapisnik o primopredaji od 12. rujna 2024. (list spisa 13), zapisnik o primopredaji od 8. listopada 2024. (list spisa 14), Rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-363-03/24-04/1577, URBROJ: 2198/01-9/2-24-2 od 3. rujna 2024. (list spisa 15), otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. lipnja 2024. s povratnicama (list spisa 30-34), potvrdu Hrvatske pošte (list spisa 35), žalbu podnositelja PETROKOV d.o.o. na rješenje o plaćanju komunalne naknade s povratnicom (list spisa 36-38), zapisnik o primopredaji od 12. rujna 2024. (list spisa 39), fotografije (list spisa 41-58), e-mail prepisku (list spisa 59), radni nalog FinaGs Gotovinski servisi (list spisa 60) i zapisnik o primopredaji od 8. listopada 2024. (list spisa 62). Dokazne prijedloge saslušanja svjedoka, saslušanja parničnih stranaka i provođenja uviđaja na licu mjesta, sud je odbio, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno i utvrđeno te da isti nisu potrebni za donošenje odluke.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Isplatu iznosa od 6.400,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tužitelji od tuženika potražuju po osnovi naknade u visini zakupnine temeljem Ugovora i Aneksa, za razdoblje od 8. listopada 2024. do 31. listopada 2024.

8. Među strankama nije sporno da su kao ugovorne strane, odnosno tužitelji kao zakupodavci, a tuženik kao zakupoprimac, zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora te Aneks ugovoru o zakupu poslovnog prostora kojim su ugovorili vrijeme na koje je zakup određen, mjesečnu zakupninu te način na koji isti prestaje , nije sporno da isti raskinut, kao ni da je tuženik izvršio uplatu naknade za korištenje predmeta zakupa za prvih sedam dana listopada 2024.

9. Među strankama je sporno kada je izvršena primopredaja predmeta zakupa te, ukoliko isti nije predan tužiteljima pravovremeno, imaju li pravo potraživanja utuženog iznosa od tuženika s osnove naknade u visini mjesečne zakupnine za razdoblje od izvršene primopredaje do kraja tekućeg mjeseca u kojemu je ista izvršena.

10. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, prvenstveno je potrebno utvrditi kada je izvršena primopredaja predmeta zakupa i je li ista bila pravovremena, a da bi isto bilo moguće prethodno valja utvrditi kada je ugovor raskinut. Naime, parnične stranke zaključile su Ugovor o zakupu poslovnog prostora i Aneks istome, kojim su regulirale svoj ugovorni odnos glede zakupa predmetnog poslovnog prostora, pri čemu su raskid i otkazivanje ugovora uredile na način da se po proteku prve dvije godine zakupa, zakup može raskinuti i prije isteka roka na koji je zaključen, i to jednostrano, ne navodeći pri tom poseban razlog, uz obvezu poštivanja roka za iseljenje od tri mjeseca. Nadalje, ugovoreno je kako se izjava o raskidu daje isključivo u pismenom obliku predajom na poštu preporučenom pošiljkom na adresu druge ugovorne strane naznačene u zaglavlju Ugovora, pri čemu ako je dostava uredna dan raskida bit će dan primitka pošiljke, a u slučaju raskida ugovora zakupnik će biti dužan platiti naknadu u visini zakupnine određene Ugovorom, uvećano za režijske troškove, sve do proteka roka za iseljenje. Iz dopisa od 10. lipnja 2024. slijedi da je tuženik svakome od tužitelja uputio otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora, dok iz priležećih povratnica slijedi da su tužitelji isto zaprimili 19. lipnja 2024. pa iz navedenog proizlazi da rok za iseljenje od tri mjeseca teče od prvog idućeg dana, odnosno od 20. lipnja 2024., a da je zadnji dan roka 20. rujna 2024. Nadalje, u pogledu dana izvršene primopredaje predmeta zakupa potrebno je navesti kako spisu prileže dva zapisnika, i to prvi koji je datiran 12. rujna 2024. kojim je utvrđeno da je predmetni zakupni prostor vraćen u prvobitno stanje, stanje brojila električne energije na dan 12. rujna 2024. te je potpisan ispod potpisnog mjesta zakupoprimca, dok ispod potpisnog mjesta zakupodavca nema potpisa (već stoji paraf kraj evidentiranog stanja brojila električne energije) i drugi koji je datiran 8. listopada 2024. kojim se utvrđuje da je predmetni zakupni prostor vraćen u prvobitno stanje te da su predani ključevi prostora, koji je zapisnik potpisan na potpisnom mjestu zakupoprimca i zakupodavca. Po ocjeni ovog suda, primopredaja poslovnog prostora, premda egzistira zapisnik od 12. rujna 2024., zaista je izvršena 8. listopada 2024. kada je sastavljen drugi zapisnik, čime je tuženik prekoračio rok za iseljenje. Naime, nije životno ni logično da bi stranke pristupile sastavljanju zapisnika 8. listopada 2024. da je primopredaja obavljena i ranije, jednako kao što nije logično ni da bi tuženik tužiteljima podmirio naknadu za korištenje prostora prvih sedam dana mjeseca listopada da isti nije koristio.

11. Preostaje, dakle, utvrditi pripada li tužiteljima ostatak mjesečne zakupnine za razdoblje od 8. listopada 2024. do 31. listopada 2024. s obzirom na to da je tuženik prekoračio rok za iseljenje iz predmeta zakupa. Prema stavu ovog suda, tužitelji nemaju pravo potraživati od tuženika utuženi razmjerni iznos mjesečne zakupnine. Naime, sukladno ugovornim odredbama Ugovora i Aneksa, dan raskida bit će dan primitka pošiljke kojom se dostavlja izjava o raskidu, prema čemu bi 19. lipnja 2024. bio dan raskida ugovora, odnosno dan kada je isti prestao proizvoditi pravne učinke među ugovornim stranama, pri čemu su ugovorne strane suglasno ugovorile rok od tri mjeseca kao rok za iseljenje. Stoga, kako su Ugovor i Aneks raskinuti, tužitelji ne mogu od tuženika potraživati iznos zakupnine za eventualno korištenje predmeta zakupa nakon raskida jer obveza plaćanja zakupnine može proizaći samo iz ugovora o zakupu kao obveza zakupnika dok je ugovor na snazi. Prestankom ugovora o zakupu otpala je pravna osnova potraživanja zakupnine, stoga bi tužitelji kao vlasnici nekretnine od tuženika koji je njihovu nekretninu koristio nakon što je istekao ugovoreni tromjesečni rok za iseljenje iz predmeta zakupa, imali pravo na naknadu za korištenje njihove nekretnine prema pravilima o stjecanju bez osnove. Takav je stav i prihvaćene sudske prakse, izražen primjerice u Rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 2569/15-2 od 12. srpnja 2017, ali i Rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3885/2023-2 od 20. prosinca 2023. Iz navedenog jasno proizlazi da bi tužiteljima pripadala naknada koristi koju je tuženik imao od korištenja njihove imovine u smislu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) koji propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja. Polazeći od sadržaja navedene zakonske odredbe, činjenice da su tužitelji vlasnici predmeta zakupa, da je tuženik od 20. rujna 2024. do 8. listopada 2024. isti koristio bez ikakvog pravnog osnova, na koji je način tužitelje onemogućio u korištenju, tuženik bi tužiteljima bio dužan naknaditi korist koju je isti imao za vrijeme posjedovanja njihove stvari, koja se korist ogleda u iznosu mjesečne zakupnine koju bi platio da je predmetni poslovni prostor iznajmio , odnosno drugim riječima onaj iznos koji bi tužitelji mjesečno ostvarivali po redovitom tijeku stvari, da je tuženik plaćao zakupninu.

12. Dakle, utvrđeno je da tužitelji od tuženika nisu ovlašteni potraživati mjesečnu zakupninu zbog prekoračenja ugovorenog roka za iseljenje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) koje reguliraju ugovor o zakupu, već bi bili ovlašteni potraživati koristi koje je tuženik imao od neovlaštenog korištenja njihove imovine, odnosno kada je bio nepošteni posjednik iste, temeljem stjecanja bez osnove. Međutim, uzevši u obzir da je tuženik tužiteljima naknadio iznos korištenja njihove imovine do 7. listopada 2024, što među strankama u postupku nije bilo ni sporno, a da je 8. listopada 2024. tužiteljima predan predmet zakupa u posjed, to je evidentno da je tuženik svoju obvezu ispunio, da nije zadržao ono što je stekao bez osnove, odnosno da je tužiteljima naknadio korist koju je imao od neovlaštenog korištenja njihove imovine. Upravo radi navedenog je tužbeni zahtjev neosnovan jer se tuženika ne može obvezati da tužiteljima naknadi iznos koji je stekao neovlaštenim korištenjem njihove imovine u razdoblju kada ju isti nije koristio, što ponovno, među strankama nije ni sporno. Samim time, kako do odlučivanja o prigovoru prijeboja dolazi tek ukoliko je osnovan tužiteljev tužbeni zahtjev, odluka o istome je izostala.

13. Odluka o zahtjevu za naknadu parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Primjenom navedene odredbe sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao stranaka koje u cijelosti nisu uspjele u sporu, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka osnovan. Pritom je sud odluku o trošku utemeljio i na odredbi članka 155. ZPP te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 130/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23 ., dalje: Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženiku zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak sastava odgovora na tužbu od 11. lipnja 2025. (100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu održanom 2. veljače 2026. (100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno, uz uvećanje za zatraženi i osnovani PDV, temeljem Tbr. 46 Tarife, iznosi 500,00 Eura. Tuženiku nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 24. siječnja 2026. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP. Također, tuženiku nije priznat ni trošak izbivanja iz pisarnice, kao ni materijalni trošak u vidu putnog troška radi pristupa na ročište koje je održano 2. veljače 2026. Naime, tuženik je za zastupanje u ovom predmetu mogao imenovati punomoćnika iz reda odvjetnika koji su u [adresa] na koji način kao stranka u postupku ne bi morao plaćati niti troškove putovanja niti troškove izbivanja iz pisarnice, jednako kao što je mogao za pristup navedenom ročištu angažirati i zamjenu iz reda odvjetnika u [adresa]. Stoga, imajući u vidu da je tuženik opunomoćio odvjetnika u Rijeci, jasno je kako teret takvog troška ne može snositi suprotna strana, posebice jer je člankom 10. stavkom 1. ZPP propisano da stranke moraju nastojati da se postupak provede i sa što manje troškova. Svakako, tuženiku pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška, a temeljem članka 151. st. 3. ZPP.

U Zadru, 13. ožujka 2026.

Sudska savjetnica

Sudac

Tina Jelovac Milošević

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćniku