Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Psp-14/2024-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, pravnoj stvari tužitelja: Tivoli turist commerce, d.o.o., OIB 81628924759, Ulica Tribje - Via Tribie 19, 52470 Umag, kojeg zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik iz Novigrada, protiv tuženika: 1. Svila d.o.o., OIB 00263275349, Ulica Jožeta Jame 12, 1000 Ljubljana; 2. FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 3. AJ, [adresa], koje sve zastupa punomoćnik LJ, odvjetnik iz [adresa], radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti prokuriste tužitelja DJ, punomoćnika tužitelja Tonka Bralića, zakonskog zastupnika 1.-tuženika FJ ujedno i 2.tuženika, prokuriste kod 1. -tuženika AJ ujedno i 3.-tuženika i punomoćnika tuženih LJ, temeljem čl.335. u svezi s čl.438 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 10. ožujka 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da su tuženici Svila d.o.o., Ulica Jožeta Jame 12, Ljubljana, Republika Slovenija, OIB 00263275349, te FJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i AJ, [adresa], smetali tužitelja Tivoli turist commerce, d.o.o., Tribje 19, Umag, OIB 81628924759, u posljednjem mirnom posjedu nekretnina koje u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje Općinskog suda u Pazinu nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište, ukupne površine 364 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada i park, ukupne površine 13.305 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, ukupne površine 87 m[2] , i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, ukupne površine 7669 m , sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su promijenili brave na smještajnim objektima, uklonili rampe te postavili teretno vozilo kako bi onemogućili prometovanje i pristup nekretninama u posjedu tužitelja.

II Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana od dana donošenja ovog rješenja uspostave posjedovno stanje kako je bilo u trenutku smetanja, o vlastitom trošku, jer će to u protivnom učiniti tužitelj na trošak tuženik.

III Zabranjuje se tuženicima takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja.

IV Nalaže se svakom tuženiku Svila d.o.o., Ulica Jožeta Jame 12, Ljubljana, Republika Slovenija, OIB 00263275349, FJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i AJ, [adresa], da tužitelju Tivoli turist commerce, d.o.o., Tribje 19, Umag, OIB 81628924759 naknaditi parnični trošak i to svaki u iznosu od 416,67 (četristošestnaest eura i šezdesetsedam centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke 10. ožujka 2026. godine, pa do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana nakon dostave prijepisa ovog rješenja, dok je tužitelj odbijen s razlikom zahtjeva od 4.375,00 (četiritisućetristosedamdesetpet) eura kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženih radi smetanja posjeda nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tužitelj u tužbi od bitnog tvrdi da je u posljednjem mirnom posjedu navedenih nekretnina koje u naravi predstavljaju turističko naselje „Oaza mira“ sa smještajnim objektima, na adresi [adresa], te da tužitelj u istima obavlja turističku djelatnost radi iznajmljivanja kućica-bungalova za vrijeme trajanja turističke sezone, a po potrebi i prije početka službene turističke sezone. Tužitelj u tužbi dalje tvrdi da je u posjedu predmetnih nekretnina temeljem Kupoprodajnog ugovora od 05.07.1995. godine sklopljenog između Svila tekstilna tovarna d.d. Maribor, Maribor, ulica Ob Dravi 6, kao prodavatelja, i Tivoli turist commerce, d.o.o., Tribje 19, Umag, kao kupca, te iste nekretnine koristi neometano od dana sklapanja navedenog ugovora već više od 28 godina, te osim što predmetne kućice-bungalove iznajmljuje, također tužitelj na svakodnevnoj bazi brine o predmetnim kućicama-bungalovima, ulaže u iste, te brine i održava i ulaže sve što je potrebno za cijelo turističko naselje.

Tužitelj u tužbi dalje tvrdi da je dana 23.02.2024. godine obaviješten da su u predmetni kamp „Oaza mira“, koji je u njegovom posjedu, pristupili FJ i AJ, zakonski zastupnici društva Svila d.o.o., te da su skinuli ulaznu rampu, pokidali i pobacali sve nadzorne kamere, te parkirali teško teretno vozilo na ulaz u kamp i nekoliko sati nakon toga su angažirali i postavile zaštitare Klemm Security d.o.o., da su zabranili ulazak u kamp zakonskom zastupniku tužitelja FJR.

Dalje tvrdi kako su najmoprimci obavijestili tužitelja da su tuženici u kampu uklonili nadzorne kamere i oznake kampa, provalili u prostor recepcije i apartmana zakonskog zastupnika tužitelja FJR te promijenili brave, odnijeli sve osobne stvari, poslovnu dokumentaciju, opremu, alat te ispraznili sav namještaj iz prostorija, a sljedećeg dana su i najmoprimci od strane tuženih potjerani iz kampa, te su od tada predmetne nekretnine u posjedu tuženih, a tužitelju je onemogućeno da ispoštuje zaključene ugovora o najmu kućica-apartmana, te mu je posjed nasilno oduzet, slijedom čega tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženici su pravovremeno podnijeli zajednički odgovor na tužbu kojim u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

U odgovoru na tužbu 2. -tuženik i 3.-tuženik ističu prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da nisu apsolutno nikakve radnje poduzimali samostalno, kao fizičke osobe, nego kao osobe ovlaštene na zastupanje 1. -tuženika. Nadalje, tuženici ističu da je tužitelj prekludiran u podnošenju predmetne tužbe, kao i da predmetna tužba predstavlja nedopušteno raspolaganje stranke u smislu članka 3. stavka 3. Zakona o parničnom postupku.

Dalje od bitnog ističu kako su tuženici u posjedu predmetne nekretnine od početka veljače 2024. te je netočno da su u posjedu nekretnina tek od 23.02.2024. kako se to u tužbi navodi.

Osporavaju navod da bi tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine temeljem Kupoprodajnog ugovora od 05.07.1995. koji je navodno sklopio sa 1. -tuženikom, te ističu kako je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o zakupu nekretnine od 14.03.2024. koji je navodno sklopljen sa društvom D.S.U. Družba za savjetovanje in upravljanje d.o.o., te dodaju kako je 1. -tuženik protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-187/2019 vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti, odnosno radi utvrđenja da ne proizvode pravni učinak, c ijelog niza ugovora koje je u pravnom prometu koristio tužitelj kako bi sebi osigurao stjecanje ne pripadne imovinske koristi korištenjem tj. davanjem u najam kućica -bungalova, odnosno predmetnih nekretnina, te je u tom postupku , koji je pravomoćno dovršen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 29.11.2023., poslovni broj Pž-4977/2022, u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, te su ugovori, između ostalih i onaj od 15.07.1995. na koji se poziva tužitelj, utvrđeni nevaljanima, a koju drugostupanjsku presudu je tužitelj primio 02.02.2024. godine. Tuženici stoga imaju razloga opravdano sumnjati da tužitelj uopće nije bio u posjedu nekretnine, te da ugovori o najmu nisu sklopljeni 01.02.2024. nego kasnije, odnosno nakon što je tužitelj primio drugostupanjsku presudu i kada mu je postalo potpuno jasno da nema nikakvo pravo korištenja i raspolaganja predmetnim nekretninama što upućuje na zaključak da tužitelj zloupotrebljava prava i postupak, pa zbog toga tuženici smatraju da je tužbu potrebno odbaciti.

Tuženici dalje navode kako je dana 31.01.2024. supruga 2. -tuženika AJR obišla naselje i utvrdila da je započeta dogradnja jednog objekta neposredno uz objekt br. 14, gdje je srela ČJ, koji koristi jednu prostoriju u naselju.

Nadalje, dana 01.02.2024. 2. -tuženik je došao u naselje i primijetio započetu dogradnju objekta br. 8 uz svježe započetu betonsku gradnju kod objekta br. 44, te su od navedenog dana tuženici svakodnevno obilazili naselje kako bi eventualno zatekli osobe koje su pokrenule nezakonite građevinske radove koje su prijavili nadležnom Državnom inspektoratu u Pazinu.

Nadalje, dana 03.02.2024. tuženici su ušli u naselje su u 13:30 sati na način da su prvo skinuli letvicu ulazne rampe te su prošli vozilom do objekta gdje se nalazio ČJ, te su pregledali cijelo naselje kako bi provjerili da li ima još otvorenih vrata u naselju, te su utvrdili da su sva vrata na bungalovima zatvorena, osim vrata na zgradi koja se nalazi na zk.č.br. 1540 k. o. [katastarska općina], te je 2. -tuženik u telefonskom razgovoru s FJR istom rekao da tuženici od tog dana preuzimaju nadzor i kontrolu nad zemljištem i svim objektima u naselju kako bi zaustavili devastaciju prostora i daljnju nezakonitu gradnju.

Dana 23.02.2024. u 10:15 sati, u naselje su došli 2. -tuženik FJ, 3.-tuženik AJ, MJ, RJ, te dva zaštitara društva Klemm Security, dok je FJR stigao nakon 10-15 minuta u društvu CJ, te su istog tog dana izvršena geodetska mjerenja granica međa u naselju po vještaku geodetu HJ iz društva Geodil d.o.o., a prethodno je FJR, po prijavi 2.-tuženika, zbog svojeg agresivnog ponašanja ,uz policijsku pratnju svojim vozilom otišao iz naselja, a do tada ga nitko nije tjerao van niti branio kretanje po naselju.

Slijedom iznesenog, tuženici predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, a podredno iste odbiti, uz naknadu troška tuženicima.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem, Ugovor o zakupu nekretnine od 14.03.2024. godine (list 7-11), Ugovor o korištenju mreže (kategorija poduzetništvo-niskim napon) (list 27-29), račune o zbrinjavanju otpada (list 30-35), račune za pružene usluge Istarskog vodovoda d.o.o. (list 36 -39), račune za naknadu za uređenje voda (list 45), račune za komunalnu naknadu za zemljište (list 46-47), dopis od 28.02.2024. (list 48), Ugovore o najmu kućice-apartmana za odmor (list 12-21 i 52-236), Porezno rješenje od 08.05.2010. (list 238-239), Zapisnik o kategorizaciji od 20.04.2018. (list 240-241), Rješenje o kategorizaciji od 05.06.2018. (list 242-243), Potvrda Policijske postaje Umag-Umago s ispostavom Buje-Buie od 23.02.2024. godine (list 244-248), Potvrda Policijske postaje Umag- Umago s ispostavom Buje-Buie od 04.03.2024. godine (list 249), Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 29.11.2023., poslovni broj Pž 4977/2022 (stranica 328-344), Presuda Trgovačkog suda u Pazinu od dana 28.10.2022., poslovni broj P-187/2019 (stranica 345-366), zk izvadci za predmetne nekretnine (stranica 367-370), izvadak iz sudskog registra za I-tuženika u ovjerenom prijevodu (stranica 371-379), Izjava KJ u ovjerenom prijevodu (stranica 380-382), Izjava ČJ (stranica 383), Rješenje ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 02.07.2019. godine (stranica 325 - 326), Rješenje Ministarstva turizma od 05.09.2019. godine (stranica 327 -332), SMS korespondencija između II-tuženika i zastupnika po zakonu tužitelja od 31.01.2024. (stranica 392), Potvrda Policijske postaje Umag-Umago s ispostavom Buje-Buie od 14.02.2024. godine (list 393), Povijesni izvadak iz sudskog registra za Tivoli turist commerce d.o.o. (stranica 412-419).

4. U dokaznom postupku sud je proveo uviđaj uz vještaka mjerničke struke, saslušane su parnične stranake, te su saslušani svjedoci IJ, ZJ, VJ, SJ, ĐJ, MJ, AJR, CJ i ČJ.

5. Sud je raspravnim rješenjem od 11. veljače 2026. odlučio da se u postupku se neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka TJ, kojem se iz više pokušaja nije mogao uručiti poziv u inozemstvo, te je sud ocijenio da je u ovoj pravnoj stvari predmet razjašnjen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke i bez saslušanja navedenog svjedoka.

6. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan

7. Predmet spora je pružanje posjedovne zaštite tužitelju u posljednjem mirnom posjedu nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

8. U postupku su sporne okolnosti:

- pravovremenost tužbe za posjedovnu zaštitu,

- osnovanost tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2.-tuženika i 3.-tuženika,

- osnovanost tuženikovog prigovora nedopuštenosti raspolaganja stranaka,

- posljednji mirni posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- čin smetanja posjeda predmetnih nekretnina.

9. Sud je prvo odlučio o pravodobnosti tužbe za posjedovnu zaštitu po prigovoru tuženika.

10. Sukladno čl. 21 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, i 152/2014 – dalje: ZV), tužba radi smetanja posjeda mora se podići u roku od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

11. Prema iskazu svjedoka ČJ, koji je u spornom kampu „Oaza mira“ stanovao nešto duže od godinu dana, proizlazi kako je utuženi čin smetanja posjeda uistinu poduzet dana 23.02.2024. godine i nastavno na 24.02.2024. godine, obzirom da je navedeni svjedok prvo u petak, a koji dan odgovara datumu 23.02.2024. godine, po povratku s posla pri ulasku u kamp vidio kako je rampa stavljena sa strane, a kamere su se nalazile malo niže s desne strane, te je vidio zaštitare i još neke ljude, a idućeg dana tj. u subotu, a koji dan odgovara datumu 24.02.2024. godine, da je vidio drugotuženika i još jednog čovjeka koji je vozio kamion, a koji kamion je bio parkiran na asfaltiranoj cesti iza prostora gdje se nalazi rampa.

12. I sam zakonski zastupnik 1. -tuženika, koji je ujedno i 2. -tuženik, FJ, je u svojem iskazu potvrdio kako su zaštitari od strane tuženih angažirani da pristupe na sporne nekretnine dana 23.02.2024., a za kamion navodi da je također istog dana bio parkiran na prilaznoj cesti, ali da isti nije onemogućavao ulazak u kamp.

13. Iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka IJ, OJ, ŠJ, LJR, ĐJ i CJ, proizlazi zaključak kako su zaštitare, te parkirani kamion i skinutu rampu na ulazu vidjeli dana 23.02.2024. godine.

14. Nadalje, svjedok CJ navodi kako ga je je FJR zvao da dođe s njime do kampa jer da je dobio poziv da je netko maknuo rampu na ulazu i ušao u kamp, te navodi kako je tada ispred rampe preko asfaltiranog dijela kolnika vidio parkiran jedan kamion, te je rampa na ulazu u kamp bila iščupana i maknuta, da je došla i policija, te da je nakon odlaska policije čuo kao je 2. -tuženi FJ rekao FJR da je to sada njegov kamp i da on tu više nema šta tražiti, a toga da su u kamp došli i zaštitari.

Premda svjedok opisani događaj smješta u mjesec ožujak 2024. godine, sud ocjenjuje kako se zapravo radi o događaju iz mjeseca 23. veljače 2024. godine, obzirom da opis događaja odgovara upravo opisu od toga dana kako su isti opisali drugi saslušani svjedoci koji su događaj vremenski smjestili upravo na 23.02.2024. godine.

15. I svjedok MJ u svojem iskazu navodi kako je do predmetnog kampa došao u veljači 2024. s kamionom po pozivu 2. -tuženika, te se sjeća da je tom prilikom došao i jedan gospodin iz Tivoli turist commerce d.o.o. koji je zvao policiju, i kojeg je svjedok u sudnici prepoznao kao zakonskog zastupnika tužitelja tj. FJR.

16. Sud ocjenjuje da iz prethodno navedenih utvrđenja proizlazi nedvojbeni zaključak da se čin smetanja posjeda dogodio dana 23.02.2024. godine, te da je tužitelj po svojem zakonskom zastupniku DJR toga dana i saznao za čin smetanja posjeda i za počinitelja, a budući da iz stanja spisa proizlazi da je tužba zbog smetanja posjeda podnesena dana 20.03.2024. godine, sud zaključuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari predana unutar roka od 30 dana propisanog u čl.21.st.3. ZV-a, slijedom čega sud odbija kao neosnovan prigovor prekluzije odnosno nepravovremenosti tužbe za posjedovnu zaštitu.

17. Sud je obišao nekretnine koje su predmet spora, te je mjernički vještak identificirao nekretnine na kojoj se prema pokazivanju tužitelja dogodio čin smetanja posjeda kao k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

18. Vezano uz spornu okolnost da li je tužitelji bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje čine kamp „Oaza mira“, iz iskaza saslušanih svjedoka IJ, OJ, ŠJ, LJR, ĐJ, CJ i ČJ utvrđeno je kako je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog kampa i nekretnina koje ga čine sve do čina smetanja posjeda.

19. Na takav zaključak upućuje iskaz svjedoka IJ koji navodi da mu je tužitelj dao ključeve od kućice u kojoj ljetuje i daljinski upravljač od rampe na ulazu, da je račune za uslugu smještaja dobivao od tužitelja, da je tijekom ljetne sezone dolazio na godišnji odmor od 14 dana u kolovozu i nakon toga za koji produženi vikend, a izvan sezone da je dolazio povremeno kada bi u kućici trebao nešto napraviti ili popraviti, te kako je cijelo to vrijeme sve do 23.0 2. 2024. u posjedu bio tužitelj.

20. Svjedok ZJ u svojem iskazu navodi kako u kamp „Oaza mira" dolazi na ljetovanje, te da je u posjedu predmetnog kampa 2024. godine bio tužitelj s kojim ima najam za kućicu u kampu, te da je od tužitelja dobio ključeve od kućice koju ima u najmu kao i upravljač od rampe koji su mu predani kada je predmetnu kućicu uzeo u najam, te da je takvo stanje bilo sve do 23.02.2024. kada zbog kamiona koji je bio parkiran iza rampe nije vozilom mogao ući u kamp, a niti pješke preko glavnog ulaza jer mu je to zabranio osobno 2.-tuženik.

21. Svjedok ŠJ u svojem iskazu navodi kako u kampu „Oaza mira" ljetuje već 27 godina da ima u najmu kućicu, da je od tužitelja dobio ključeve od kućice koju je imao u najmu kao i upravljač od rampe, te je 2024. u posjedu predmetnog kampa bio tužitelj, a kada je u veljači 2024. bio u navedenom kampu zajedno sa svojim osmogodišnjim sinom da su do njih došli 2.-tuženik u pratnji još 3 muške osobe i rekli su mu da ima 15 minuta da zajedno sa sinom napusti prostor kampa.

22. Svjedok ČJR u svojem iskazu navodi da u naselje "Oaza mira" dolazi već 25 godina, da u predmetnom naselju ima kućicu za koju je s tužiteljem sklopio ugovor o najmu te da je od tužitelja dobio i ključeve od kućice kao i daljinski upravljač od rampe, te da je prilikom svojeg dolska do kampa u mjesecu veljači 2024. godine na ulazu u kamp gdje se nalazi rampa vidio da je na asfaltiranom putu parkiran kamion, a pored su bila 3 zaštitara koji ga nisu pustili u kamp.

23. Svjedokinja ĐJ u svojem iskazu navodi da u predmetno naselje., koje se prvo zvalo "Pineta", a nakon toga se naziv promijenio u "Oaza mira" dolazi otprilike 20 godina, u predmetnom kampu je imala kućicu u kojoj su ljetovali, da je prvo je bio sklopljen ugovor o najmu s firmom "Agrostroj naložbe", a nakon toga ugovor je bio sklopljen s "Tivoli commercom", te je ključeve od kućice i daljinski upravljač od rampe dobila od najmodavca, najam kućica je plaćala jednim dijelom preko bankovne uplatnice, a jedan dio je plaćala g. FJR koji joj je nakon toga izdao račun, te misli da je na računu kao izdavatelj bio naveden tužitelj.

24. Svjedok CJ u svojem iskazu navodi da je 2024. u posjedu kampa Oaza mira u [adresa] bio MJR taj kamp, a to mu je poznato jer je po njegovom pozivu dolazio u predmetni kamp pomagati mu uređivati kamp i farbati kućice odnosno bungalove, da je FJR u kampu obavljao poslove direktora Tivoli turist, te misli da je navedena pravna osoba iznajmljivala predmetne kućice korisnicima kampa uz naknadu, da je u prostor kampa znao dolaziti skoro svakodnevno kada je FJR bio u kampu, a kada njega nije bilo tada nije dolazio osim povremeno, te da je 2.-tuženika i 3.-tuženika vidio i sreo na prostoru predmetnog kampa tog dana kada je došao kamion parkirati na ulaz, a prije toga ih nikada nije vidio.

25. Svjedok ČJ u svojem iskazu navodi da je kampu "Oaza mira" boravio duže od godinu dana, jer kada je ostao bez stana u [adresa] upoznao je FJR, koji mu je ponudio smještaj u kampu u jednom apartmanu koji se nalazi pored recepcije sa stražnje strane, da je tijekom ljetnih mjeseci u dogovoru s imenovanim FJR uređivao h okoliš po kampu kao i obližnju plažu, da su se predmetne kućice u kampu iznajmljivale tijekom ljeta, a imenovani FJR je radio na recepciji i primao goste, da mu je ključ od rampe dao FJR odmah na početku kada je došao živjeti u kamp.

26. Dovodeći u međusobnu povezanosti iskaze navedenih svjedoka sud zaključuje kako je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prostora kampa „Oaza mira“ kojeg čine nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve do dana 23.02.2024. godine, kada mu je posjed oduzet.

27. Na takav zaključak upućuju i iskazi svjedokinje AJR, supruge 2. - tuženika, i MJ.

Tako AJR u svojem iskazu navodi kako pri svojem dolasku do predmetnog kampa dana 31.01.2024. nije raspolagala ključem kojim će otvoriti rampu na ulazu, iako tvrdi da je firma mojeg supruga vlasnik predmetnog kampa, te je u kamp ušla pored rampe, te ne zna da li je njezin suprug ovdje 2. -tuženik imao takav ključ

Saslušani svjedok MJ u svojem iskazu navodi kako u siječnju 2024. pa do veljače 2024. u posjedu predmetnog kampa bio tužitelj, odnosno zna da je tužitelj tamo iznajmljivao kućice, a od veljače 2024. navodi da ne zna tko je dalje bio u posjedu i ne barata s pojmovima „posjednik“ i „korisnik“, jedino mu je poznato da je predmetni kamp od 1.-tuženika temeljem dobivene sudske presude.

28. Zakonski zastupnik tužitelja u svojem iskazu navodi da nekretnine koje su predmet ovog spora ima u posjedu tužitelj, a takvo stanje je bilo i 2024., da predmetne nekretnine predstavljaju kućice za najam turistima na godišnjoj razini, da rampom na ulazu upravlja tužitelj i to putem daljinskog upravljača, da ključeve od ugostiteljskih odnosno turističkih objekata u naravi kučica za najam, kao i od prostora recepcije ima tužitelj, međutim da ključeve od navedenih kućica imaju i najmoprimci, te da postoji oko 200 daljinskih upravljača za rampu budući se ista nalazi tamo već 25 godina.

29. Na faktično stanje posljednjeg mirnog posjeda od strane tužitelja ne utječe okolnost što su 2.-tuženik i 3.-tuženik tijekom mjeseca veljače 2024. godine, a prije događaja od 23.02.2024. godine, kada je tužitelju oduzet posjed, dolazili na prostor kampa, budući da isti time nisu stekli posjed.

30. Naime, na prostor kampa je svatko mogao ući pješice, biciklom ili motociklom budući da se na taj način moglo proći pored rampe na ulazu, a osim toga na prostor kampa se moglo pristupiti i šetnicom preko južnih dijelova k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koja je slobodna za pješački prolaz uz more, kako je to utvrdio i mjernički vještak, pa stoga boravak neke osobe u kampu ne znači da je ista osoba time stekla i posjed predmetnog kampa.

31. Da je u posljednjem mirnom posjedu predmetnog kampa bio upravo tužitelj proizlazi i iz Ugovora o korištenju mreže (kategorija poduzetništvo-niskim napon) od 20.12.2018. godine, iz računa o zbrinjavanju otpada, računa za naknadu za uređenje voda (list 45), te računa za komunalnu naknadu za zemljište, koji svi glase na tvrtku tužitelja.

32. Okolnost što je tužitelju temeljem Rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 02.07.2019. godine (stranica 325-326) i Rješenja Ministarstva turizma od 05.09.2019. godine (stranica 327-332), ukinuto rješenje o razvrstavanju i kategorizaciji objekta, nije od nikakvog utjecaja na stanje posljednjeg mirnog posjeda i njegovu zaštitu.

33. Isto tako, na stanje posljednjeg mirnog posjeda i njegovu zaštitu nije od nikakvog utjecaja niti okolnost što su pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj: P-187/2019 utvrđeni ništetnim svi pravni poslovi kojima je društvo Svila d.o.o. raspolagalo predmetnim nekretninama u korist tužitelja, kao i što nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da se u posjedovnoj parnici sukladno čl.441. ZPP-a ne raspravlja o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

34. Vezano uz sporni čin smetanja posjeda predmetnih nekretnina prema navodima tužbe čin smetanje posjeda sastoji se od:

- promjeni brava na smještajnim objektima,

- uklanjanju rampe na ulazu,

- te postavljanju teretnog vozila kako bi se onemogućilo prometovanje i pristup predmetnim nekretninama.

35. Zakonski zastupnik 1.-tuženika, koji je ujedno i 2. -tuženik, FJ, u svojem iskazu navodi kako je navedeni kamion dana 23.02.2024. bio parkiran na prilaznoj cesti, ali da nije onemogućavao ulazak u kamp, a vezano uz promjenu brava naveo je kako nisu mijenjane brave niti na objektu gdje se nalazi recepcija i restoran, a niti na objektima za iznajmljivanje odnosno kućicama.

36. Nadalje, iz iskaza svjedoka MJ utvrđeno je da je on kao vozač došao s tim kamionom po pozivu 2.-tuženika, te kako tom prilikom u kampu nije vidio da bi bile neke brave.

37. Svjedok IJ navodi da 23.02.2024. nije mogao ući u prostor kampa jer je iza rampe na fotografiji 485 spisa bio parkiran kamion, u kojem nije vidio vozača, a ispred kamiona je stajao g. FJ koji mu je zabranio ulazak u kamp , a rampa je bila skinuta i položena u travu, te da su promijenjene brave na kućici u kojoj je ljetovao, a unutar kućice su bili smješteni zaštitari, te je isti dolaskom na terasu recepcije vidio posložene nove i stare brave kao i bušilicu.

38. Svjedok ZJ se sjeća da dana 23.2.2024. nije vozilom mogao ući u kamp zbog kamiona koji je bio parkiran iza rampe, te navodi da u kamp nije smio ući pješice preko glavnog ulaza jer mu je to zabranio osobo 2. -tuženik, te se sjeća da su na jednoj klupi na terasi recepcije bile posložene probušene brave i jedna mašinica sa svrdlom radilo se o 2-3 brave, a brava je bila promijenjena i na kućici u kojoj je ljetovao jer kada je u srpnju 2024. ponovno mogao doći u kamp do kućice tada sa svojim ključem više nije mogao otključati ulazna vrata.

39. Svjedok ŠJ, koji se sa sinom nalazio unutar prostora kampa, navodi kako mu je 2.-tuženik rekao da ima 15 minuta da zajedno sa sinom napusti prostor kampa, te se sjeća da je morao čekati da vozač kamiona makne kamion koji je bio parkiran na asfaltiranom putu na mjestu gdje se nalazi postavljena rampa prikazana na fotografiji na stranici 485 spisa, te je zatim zajedno sa sinom vozilom napustio kamp i vratio se natrag u Sloveniju.

40. Svjedok ČJR navodi kako je dolaskom do ulaza u kamp, gdje se nalazi rampa, vidio da je na asfaltiranom putu parkiran kamion, te da su pored bila 3 zaštitara koji ga nisu pustili u kamp.

41. Svjedokinja ĐJ navodi da je u veljači 2024. godine oko 18:00 sati došla u kamp sa svojim partnerom, te su dolaskom do ulaska vidjeli skinutu rampu i parkiran kamion na asfaltnom putu i ispred kamiona još drugih 4-5 vozila, te je njezinom partneru om prilikom rečeno da autom ne može ući u naselje , te je navela kako su njezin partner i ona prilikom svojeg dolaska ulazna vrata od kućice otvorili s ključem kojeg su imali sa sobom, te ne zna da li je bilo govora o mijenjanu brava na kućicama.

42. Svjedok CJ navodi kako je rampa na ulazu na fotografiji 485 spisa bila iščupana i maknuta, a ispred rampe preko asfaltiranog dijela kolnika bio parkiran jedan kamion koji je tamo stajao dva tjedna i blokirao je ulaz u kamp,

43. Svjedok ČJ navodi kako je predmetni kamion bio parkiran na asfaltiranoj cesti iza prostora gdje se nalazi rama a kojom se ulazi do kampa, te se sjeća da je tamo bio parkiran otprilike 2-3 tjedna.

44. Svjedokinja AJR u svojem iskazu navodi kako pri niti jednom svojem dolasku do predmetnog kampa nije vidjela nikakav kamion, međutim ista je prema vlastitom iskazu u kamp bila dana 31.01.2024., dana 03.02.2024. i početkom travnja 2024., odnosno to su razdoblja za koje je utvrđeno da predmetni kamion još nije niti bio parkiran, jer je dovezen tek 23.02.2024., ili je već otišao. Pored navedenog svjedokinja je iskazala kako je vidjela da su dana 03.02.2024., kada je sam i sama bila u kampu. kako su 2. -tuženik i 3.-tuženik uklonili rampu, međutim zakonski zastupnik 1.-tuženika, koji je ujedno i 2.-tuženik, FJ, u svojem je iskazu potvrdio kako je rampa na ulazu bila uklonjena samo na početku drugog mjeseca 2024., a kasnije je od strane 1. -tuženika stavljena ponovno u funkciju.

45. 3.-tuženik AJ u svojem iskazu tvrdi kako je predmetni kamion dana 03.02.2024. godine bio parkiran na cesti pored rampe, međutim njegov iskaz sud ne prihvaća kao vjerodostojan obzirom da isti u tom dijelu u potpunosti odudara od iskaza svih drugih saslušanih svjedoka, kao i iskaza zakonskoga zastupnika 1. - tuženika, koji je ujedno i 2.-tuženik.

46. Zakonski zastupnik tužitelja u svojem iskazu navodi kako je po svojem dolasku do kampa krajem drugog mjeseca 2024, dana 20.02. ili 27. 02. ne sjeća se točno, da vidio kako je ispred rampe na ulazu parkiran kamion, kako je rampa skinuta i stavljena na pod, te da s vozilom nije mogao ući u prostor predmetnih nekretnina, međutim mogao je ući pješice, da je predmetni kamion na predmetnim nekretninama po njegovom sjećanju bio otprilike mjesec dana i to više-manje na mjestu gdje se nalazi rampa, te da je tijekom sedmog mjeseca 2024. uočio kako su brave izmijenjene na ulaznim vratima recepcije i restorana te na dvije do tri kućice koje su koristili zaštitari po mojem sjećanju kućice br.50, br.24, i br.8 čiji su najmoprimci bili NJ, UJ i IJ.

47. Sud je ocijenio kao vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka, budući da u njihovim iskazima nije utvrđena proturječnost o odlučnim okolnostima, te su svi svjedoci iskazivali o stanju posljednjeg mirnog posjeda koje im je neposredno poznato, kao i o činu smetanja posjeda koji su neposredno opažali, osim svjedokinje AJR, čiji iskaz sud ocjenjuje nevažnim jer se iz istog ne mogu utvrditi nikakve odlučeno okolnost vezano uz posjedovnu parnicu.

48. Nadalje, sud ocjenjuje kao vjerodostojan i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja iz razloga jer se njegov iskaz u bitnim okolnostima podudara s drugim izvedenim dokazima, dok iskaze zakonskog zastupnika 1.-tuženika, koji je ujedno i 2.-tuženik i iskaz 3.-tuženika sud ne prihvaća kao vjerodostojne u pogledu odlučnih činjenica tj. da predmetni kamion nije bio parkiran na ulazu gdje se nalazi rampa na način da blokira ulaz i izlaz kama vozilima, a rama izvađena iz ležišta i stavljena na pod, kao i u dijelu da nisu izmijenjene brave na objektu recepcije i restorana te na kućicama.

49. Dovodeći u međusobnu povezanost iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, sud utvrđuje kako su navedenog dana 23.02.2024. i dana 24.02.2024. godine izmijenjene brave na objektu recepcije i restorana, koji se prema identifikaciji vještaka nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i na pojedinim kućicama i to barem na kućicama br.50, br.24, i br.8., koje se prema identifikaciji vještaka nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

50. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno kako je predmetni kamion do prostora kampa dovezao vozač MJ po nalogu 2.-tuženika, te kako je isti kamion bio parkiran na ulazu gdje se nalazila rampa i na taj način blokirao ulazak u kamp odnosno izlazak iz kampa u trajanju od 2-3 tjedna, te kako je rampa na ulazu dana 23.02.2024. godine bila skinuta iz svojeg ležišta i stavljena na pod.

51. ZV u čl.20.st.4. propisuje slučajeve kada se smatra da nema samovlasti pa tako nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta, a što ovdje nije slučaj jer tuženici nisu dokazali da su čin oduzimanja posjeda učinili niti temeljem nekog zakonskog ovlaštenja, niti temeljem sudske odluke kojim bi se tužitelja deposjediralo, a tuženiku uvelo u posjed.

52. Kao što je već navedeno pod točkom 33. ovog obrazloženja, okolnost što su pravomoćnom sudskom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj: P - 187/2019 utvrđeni ništetnim svi pravni poslovi kojima je društvo Svila d.o.o. raspolagalo predmetnim nekretninama u korist tužitelja, kao i što nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ne dozvoljava tuženicima oduzimanje posjeda tužitelju.

53. Sud obija kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. - tuženika i 3.-tuženika iz razloga što su obojica nastupali u ime i za račun trgovačkog društva Svila d.o.o., ovdje 1. -tuženika, a ne u svoje ime.

54. Nesporno je da je 2.-tuženik direktor i zakonski zastupnik 1.-tuženika, dok je 3.- tuženik prokurist 1.-tuženika.

55. Budući da je 2.-tuženik dao nalog da se provede čin smetanja posjeda , a 3.-tuženik se tome nije protivio, te je bio prisutan poduzetim radnjama kojima je smetan posjed, sud ocjenjuje da su i 2.-tuženik i 3.-tuženik ti koji su počinili smetanje, te pri tome nije odlučno je li su postupali u svoje osobno ime ili u ime i za račun 1. - tuženika kao njegov zakonski zastupnik odnosno prokurist, a i u slučaju da su 2.- tuženik i 3.-tuženik poduzeli smetanje u ime i za račun 1. -tuženika, kao njegov zakonski zastupnik odnosno prokurist, 2.-tuženik i 3.-tuženik su opet ti koji su poduzeli smetanje jer je smetanje u tom slučaju počinjeno u korist 1. -tuženika.

56. U konkretnom slučaju iz iskaza svjedoka je utvrđeno kako je kamion dovezen do kampa po nalogu 2. -tuženika, da je parkiran na način da blokira ulaz u kamp također uz pristanak ili nalog 2. -tuženika koji je i osobno zabranjivao pojedinim svjedocima da u kamp ulaze peko glavnog ulaza, odnosno davao je naloge da moraju napustiti prostor kampa, te su uz njegov pristanak ili nalog i u njegovu korist mijenjane i pojedine brave na objektima u kampu, dok je 3. -tuženik bio prisutna svim poduzetim radnjama, i istima se nije protivio.

57. Slijedom navedenog pasivno legitimirana u parnici zbog smetanja posjeda je svaka osoba koja je posjedniku oduzela posjed (ili ga uznemiravala) tj. koji je izvršio čin smetanja pa tako i ona koja je radila po nečijem nalogu ili za njega, ili u čiju korist je smetanje počinjeno.

58. Nadalje, sud odbija kao neosnovan prigovor tuženih da predmetna tužba predstavlja nedopušteno raspolaganje stranke u smislu članka 3. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, a to iz razloga jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, te da su mu tuženic i predmetni posjed oduzeli, a sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje ZV) u čl.20. propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (st.2.), u čl.21. propisano je koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda (st.1.), te je u čl.22. propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda.

59. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je tužitelj ovlašten tužbom štititi svoj posjed i da se ne radi o nedopuštenom raspolaganju tužitelja koje bi bilo u suprotnosti s čl.3.st.3. ZPP-a, obzirom da pravo na posjedovnu zaštitu pripada posjedniku bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

60. Za postojanje prava na posjedovnu zaštitu, potrebno je da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite propisani u čl. 22. st. 2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje), a što je u ovoj pravnoj stvari dokazano, pa je sud stoga temeljem čl.22.st.1. ZV-a prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite uspostavom posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I do III izreke ovog rješenja.

61. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. u svezi s čl.155. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a obzirom da su tuženici izgubili parnicu, isti su dužni tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

62. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za vrijednost predmeta spora od 663,61 eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25% po Tbr.46 Tarife.

63. Tužitelju se u ovoj pravnoj stvari priznaje pravo na nadoknadu troškova kako slijedi:

- jednokratna nagrada u postupku radi smetanja posjeda, u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje (tužba, zastupanje na pripremnom ročištu 13.09.2024., zastupanje na uviđaju dana 11.02.2025, te zastupanje na glavnoj raspravi dana 14.02.2025. godine), što iznosi 500 eura po Tbr.7. toč. 2. i Tbr.40.st.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 25.06.2025., 30.06.2025., 12.11.2025. i 11.02.2026. za svako u visini od 50 bodova što iznosi 400,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 13.11.2025. u visini od 50 bodova što iznosi 100,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 250,00 eura po Tbr.46. Tarife.

64. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužitelju iznosi 1.250,00 eura, a budući da u ovoj parnici radi smetanja posjeda tuženici nisu jedinstveni i nužni suparničari u smislu čl.201. ZPP-a, sud je naložio da tuženici troškove nadoknade tužitelju na jednake dijelove svaki u iznosu od po 416,67 eura, dok je tužitelj odbijen s razlikom zahtjeva od 4.375,00 kao neosnovanom, slijedom čega je temeljem čl.154.st.1., čl.155. i čl.161.sxt.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV izreke ovog rješenja.

65. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

66. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

67. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem su tuženici dužni dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 10. ožujka 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud. (čl.438. u svezi s čl.378. i 381. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženicima, putem punomoćnika.