REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1564/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda mr. sc. Leonu Širić, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Orešković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski, Zagreb, Lovinčićeva 3, protiv ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, iznos od 207,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II./Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 301,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. siječnja 2025. nastala šteta na vozilu HONDA CIVIC, registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vlasništvu oštećenika HN. Navedeno vozilo oštećeno je u štetnom događaju koji je prouzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068203016747. Ističe da se oštećenik tuženiku obratio odštetnim zahtjevom 22. siječnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio Obrazloženom ponudom broj: 2582 1051 0274 od dana 21. ožujka 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan, te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 1.727,54 eura. Slijedom navedenog ističe da je predmet ovog postupka upravo novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete. Oštećenik kao ustupitelj prenio je na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi i iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. ožujka 2025. Tuženik je obavješten notifikacijom od 27. ožujka 2025. koja je istom dostavljena uz prigovor od dana 12. svibnja 2025. na Obrazloženu ponudu tuženika. Naime, tužitelj je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 384/01/02 oštećeniku u iznosu od 1.935,29 EUR. Slijedom navedenog, tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 1.935,29 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 1.727,54 EUR, dok razliku u iznosu od 207,75 EUR nije isplatio. Tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, isto potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, koja je u ovom slučaju evidentno iznos cjelokupnog računa za usluge koje su bile potrebne da se šteta sanira. Nakon štetnog događaja prednik tužitelja je svoje vozilo na popravak dao tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila, a koje vozilo je tužitelj i popravio te za isto izdao račun u skladu sa svojim cjenikom. Prednik tužitelja imao je pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan i objavljen na internetskim stranicama tužitelja te u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke. Nadalje navodi da je nejasno kako je tuženik odredio iznos štete koji je priznao kao nesporan, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojeg je razvidan iznos štete. Stoga se poziva i na mišljenje Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtjeva plaćanje od tuženika iznosa od 207,75 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika. Nadalje, osporava osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da ako bi se ustanovilo da se radi o zahtjevu za naknadu štete po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, tužbeni zahtjev je neosnovan iz razloga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa. Ističe odredbu čl. 1092. st.1. ZOO-a, koja oštećeniku, pri ostvarenju prava na naknadu štete, nalaže obvezu poduzimanja razumnih radnji u cilju smanjenja štete i da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo, nikako ne daje pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Navodi da je tuženik oštećeniku u mirnom postupku ukazao kako na području gdje se nalazi prebivalište oštećenika, postoje ovlašteni i brojni neovisni servisi kod kojih je cijena sata spornih radova iznosi znatno manje od onog kako je to zaračunao tužitelj. U slučaju kad oštećena stranka, neopravdano poveća novčani iznos popravka, svojim nerazumnim izborom popravka vozila u servisu u kojem je cijena rada bitno veća od cijene za koju je vozilo bilo moguće popraviti u nekom drugom servisu na istom području, sama odgovara za posljedice takvog izbora u vidu razlike u cijeni koja je nastala zbog toga što očigledno nije poduzela bilo kakve radnje u cilju smanjenja štete i olakšanja položaja štetnika. Navodi da nije sporno da je tuženik oštećeniku na ime naknade štete za popravak vozila isplatio sveukupni novčani iznos od 1.962,00 EUR. Osporava navodni službeni cjenik radionice tužitelja jer je tužitelj cjenik izdao sam sebi. Ističe kako predmetni račun nije dokaz jer je isti sporan i osporen te ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena. Tuženik tvrdi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete i da je šteta na taj način preuveličana. Osporava se i uzročna veza između predmetne prometne nesreće, nastalih oštećenja i učinjenih troškova popravka. Slijedom iznesenog u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata te smatra da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu s tužiteljem i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 05. rujna 2025. na način da smatra da su navodi iz odgovora na tužbu neosnovani, činjenično netočni i pravno promašeni. Nadalje navodi da su u potpunosti nejasni navodi tuženika kako nije vidljivo iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika, kada je evidentno iz navoda u tužbi i svih isprava u spisu da odgovornost tuženika proizlazi iz police osiguranja od automobilske odgovornosti 068203016747, temeljem koje je u obvezi predniku tužitelja nadoknaditi nastalu štetu po predmetnom štetnom događaju, odnosno tužitelju temeljem ugovora o ustupu potraživanja. Navodi i da je nejasno kako tuženik osporava svoju odgovornost za štetu, iako je svoju odgovornost za štetu priznao u izvansudskom postupku radi naknade štete koji je prethodio ovom parničnom postupku, a isto tako je i na ime predmetne naknade štete tužitelju uplatio iznos od 1.727,54 EUR, sve to sukladno svojoj obrazloženoj ponudi od 21. ožujka 2025. Ističe kako netočno tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako je isti na ime naknade štete za popravak vozila isplatio sveukupni novčani iznos od 1.962,00 EUR. Nadalje navodi kako je nejasno zašto se u odgovoru na tužbu na više mjesta navodi kao oštećenik GN, kada je iz tužbe i svih isprava u ovom spisu jasno da se predmetni postupak vodi radi naknade štete koja je nastala oštećeniku HN, a koji je potom svoj potraživanje ustupio tužitelju. Smatra da je odgovor na tužbu u potpunosti nejasan i nije jasno odnosi li se na ovaj predmet ili je omaškom pogrešno učitan. Također ističe da predmetni navodi tuženika o doprinosu šteti oštećenika izborom autoservisa, osim što se ne mogu prihvatiti sa pravnotehničkog stajališta, nisu niti životni ni logični, odnosno nemaju uporište u realnim postupcima svakog pojedinca.
4. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu od 13. kolovoza 2025., a u vezi činjenica da je u odgovoru na tužbu navedeno ime drugog oštećenika GN, kao i drugi iznos isplate sveukupnog novčanog iznosa, punomoćnik tuženika se očitovao na ročištu 4. ožujka 2026. na način da je došlo do očite omaške u pisanju odgovora na tužbu.
5. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave priložene spisu premeta: preslika ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. ožujka 2025. (list 7-9 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 10-11 spisa), prigovor od 12. svibnja 2025. (list 12-13 spisa), potvrda MUP-a, PUZ, Policijska postaja Zaprešić (list 14-15 spisa), obrazložena ponuda tuženika od 21. ožujka 2025. (list 16 spisa), kopija prometne dozvole (list 17 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu br. 258210510274 od 05. ožujka 2025.(list 18 spisa), izvid štete br. 258210510274 od 22. siječnja 2025.(list 19 spisa), račun br. 384/01/02 od 19. ožujka 2025. (list 20-21 spisa), cjenik tužitelja od 07. siječnja 2025. (list 22 spisa), mišljenje u svrhu promicanja znanja o tržišnom natjecanju-AZTN od 20. veljače 2020. (list 23-26 spisa), e-mail korespondencija (list 84 spisa). Sud je pročitao i sudsku praksu koju je stranka dostavila u spis.
6. Sud nije provodio druge dokaze, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka HN, niti dokaz saslušanja tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.
7. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 207,75 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu koji su posljedica prometne nezgode.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika HN. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio ukupan iznos od 1.727,54 EUR po osnovi predmetne štete (list 16 spisa).
10. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika, osnovanost, odnosno visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata.
11.1. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 7-9 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i HN navedeni Ugovor sklopili 27. ožujka 2025. te da je istim HN kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 207,75 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 384/01/02 u ukupnom iznosu od 1.935,29 EUR i temeljem izvida štete dužnika broj: 258210510274 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećeni HN ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja br. 384/01/02 od 19. ožujka 2025. (list 20-21 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je HN ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 10-11 spisa).
11.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
11.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
11.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.
12. Iz izvida štete tuženika (list 18 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke HONDA CIVIC, registracija: [registarska oznaka], broj šasije:
SHHFK3750DU217023. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu, popravak i radno vrijeme popravka (limar – 4,70 sati, lakirer – 4,50 sati). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 384/01/02 (list 20-21 spisa) 19. ožujka 2025. u iznosu od 1.935,29 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na autolimarske i autolakirerske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 4,70 za autolimarske, a 4,50 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 5. ožujka 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 43,00 EUR (plus PDV) za autolimarske te 43,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove.
13. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 07. siječnja 2025. (list 22 spisa), proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 43,00 EUR (plus PDV).
14. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao ŠN račun broj: 384/01/02 (list 20-21 spisa) od 19. ožujka 2025. u iznosu od 1.935,29 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 258210510274, a u vezi štete na vozilu marke HONDA CIVIC, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.727,54 EUR, dok mu nije priznao iznos od 207,75 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata autolimarskih i autolakirerskih radova tužitelja.
15. Navode tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika sud je cijenio kao paušalne i usmjerene na odugovlačenje ovog postupka. Naime iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi kako je tuženik izvršio izvid štete na predmetnom vozilu te da je obrazloženom ponudom od 21. ožujka 2025. procijenio cjelokupnu naknadu štete (veza: prometna nesreća od 10. siječnja 2025.) na iznos od 1.727,54 EUR a koji iznos je tuženik podmirio tužitelju. Slijedom navedenog, tuženik je prema mišljenju ovog suda potvrdio svoju odgovornost za isplatu predmetne štete.
16. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio HN cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 07. siječnja 2025. navedeno da cijena radnog sata autolimara - autolakirera iznosi 43,00 EUR po satu (plus PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
17. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 384/01/02 od 19. ožujka 2025. (list 20-21 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 18 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO-a .
18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,155/23) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 22. siječnja 2025. (list 19 spisa) te da je u tom zapisniku naveo kako je datum prometne nezgode 10. siječnja 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen 22. siječnja 2025., pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate od 22. siječnja 2025.
20. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.
21.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i troškovniku tužitelja za naknadu troška postupka (list 95spisa).
21.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav tužbe od 26. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava prigovora tuženiku od dana 12. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 32. točka 1. Tarife), trošak podneska od 04. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 04. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, (Tbr. 9. točka 3. Tarife), ukupno 225,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 56,25 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 301,16 EUR.
22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope zakonske zatezne kamate određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 10. ožujka 2026.
Sudac
mr. sc. Leon Širić
Prijedlog odluke izradila:
Matea Orešković, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
