Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-67/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Damira Romca kao predsjednika vijeća te Neven Cambja i Ivone Rupić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IM i dr., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1., u vezi članka 37. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika IM protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-493/2025-34, od 9. veljače 2026., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenika IM odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem optužno vijeće Općinskog suda u Splitu je odbilo prijedlog branitelja okrivljenika IM, odvjetnika Borisa Majića, za izdvajanje iz spisa nezakonitih dokaza i to zapisnika o saslušanju stranaca, na stranicama 14. i 26. spisa, kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni IM, po svom branitelju Borisu Majiću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i izdvoje zapisnici o ispitivanju stranaca, odnosno podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 495., u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratio ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba okrivljenika IM je neosnovana.

5. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljeni u svojoj žalbi nije pravno označio, ali ističe kako prvostupanjski sud "neosnovano i nerazumljivo opisuje djelovanje policijskih službenika, ne dajući valjane razloge za svoju odluku pa se pobijano rješenje ne može ispitati na valjan i prihvatljiv način", međutim u stvari se radi o nezadovoljstvu okrivljenika argumentima kojima prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku kojom je odbio prijedlog obrane za izdvajanje iz spisa predloženih dokaza, a ne o situaciji u kojoj rješenje uopće nema razloge, na koji način se prvostupanjsko rješenje osporava zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se ponovno inzistira na tome da se zapisnici o ispitivanju stranaca u smislu Zakona o kaznenom postupku mogu tretirati isključivo kao službene bilješke o ispitivanju presumptivnih svjedoka, koje su morale biti izdvojene u smislu članka 86. ZKP/08.

6. Nije, međutim, u pravu okrivljenik kada prvostupanjsko rješenje pobija iz naprijed navedenih razloga jer je prvostupanjski sud o svim svojim utvrđenjima dao jasne i logične razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvenstveno je kod ovoga za kazati kako su policijski službenici, na temelju članka 3. stavka 1. točke 9. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj: 76/09, 92/14 i 70/19), ovlašteni nadzirati državnu granicu, u sklopu čega su, na temelju odredbe članka 36. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj: 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22), ovlašteni poduzimati mjere i radnje radi sprječavanja ili otkrivanja nezakonitog ulaska, boravka, kao i suzbijanja prekograničnog kriminala. Konačno, prema članku 153. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), Ministarstvo unutarnjih poslova, putem Policijske uprave, odnosno nadležne policijske postaje, državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu, donosi rješenje o protjerivanju, koje se može donijeti u takvim situacijama i bez provođenja prekršajnog postupka.

7. Što se tiče zapisnika o saslušanju stranaca ČM (stranica 14.) i ĆM (stranica 26.), iste su sačinili službenici Postaje granične policije Imotski, na temelju članka 76. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21), a u vidu izjave stranke iz članka 70. Zakona o općem upravnom postupku, koja je uzeta na okolnosti primjene mjera za osiguranje povratka iz članka 181. Zakona o strancima. Ti zapisnici su, dakle, sačinjeni u sklopu ovlaštenja koje policijski službenici imaju, na temelju naprijed navedenih zakonskih odredbi pa je očito da se radi o postupcima koji su provedeni od strane nadležnog tijela, u zakonom propisanoj proceduri, radi čega se ti zapisnici ne mogu svrstati ni pod jednu od kategorija nezakonitih dokaza propisanih člankom 10. stavkom 2. ZKP/08, budući da nisu pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, povredom navedenim propisima zajamčenih prava obrane te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, nisu pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka koje su izričito predviđene ZKP-om, a ne radi se ni o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

8. Istina, ovi zapisnici u kaznenom postupku imaju samo ograničeno dokaznu snagu jer se sadržaj iskaza ispitanih osoba u tim postupcima ne može koristiti u ovom postupku, s obzirom na činjenicu da ih policijski službenici nisu ispitivali u svojstvu svjedoka pa stoga nisu ni poučeni o pravima i obvezama svjedoka, koje bi pouke bile odgovarajuće onim upozorenjima koja su nadležna tijela dužna priopćiti svjedocima prije njihovog ispitivanja u kaznenom postupku, zbog čega se predmetna pismena u kaznenom postupku mogu koristiti isključivo kao dokaz u odnosu na okolnosti tko je kada, u kojem postupku, u kojem svojstvu i od strane kojeg tijela ispitan, ali se, kako je to već naprijed navedeno, na temelju sadržaja iskaza ispitanih osoba ne mogu utvrđivati činjenice u kaznenom postupku.

9. Slijedom navedenog, nije u pravu okrivljenik kada ističe da je trebalo iz spisa izdvojiti dokaze kako je on to predložio, budući da se ne radi o nezakonitim dokazima u smislu odredbe članka 10. stavka 2. ZKP/08 pa je stoga žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu, sukladno odredbi članka 494. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Split, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Romac