REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenica TD, II. okrivljenica UD i III. okrivljenik ED, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/12521 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 16. svibnja 2025., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 25. veljače 2026., u nazočnosti I., II. i III. okrivljenih, kao i branitelja II. i III. okrivljenih, te objave presude 2. ožujka 2026., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenica TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći T, rođena **.**.1968. u mjestu [adresa], Ukrajina, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, bez primanja, živi od ušteđevine, dobrog imovnog stanja, udana, bez djece, prekršajno osuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

II. okrivljenica UD rođena U, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ED i E rođene K, rođena **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, umirovljenica, primanja 380,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, udana, majka dvoje punoljetne djece, prekršajno osuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se vodi drugi prekršajni postupak, ne vodi se kazneni postupak,

i

III. okrivljenik ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i L, rođen **.**.1960. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, viša dočasnička škola, pismen, umirovljenik, primanja oko 1.600,00 EURA, slabog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v i s u

što su 14. svibnja 2025. u 09,10 sati u mjestu [adresa], remetili javni red i mir svađom i galamom na način da su se I. okrivljenica TD, koja se nalazila na ulici ispred kbr.8 i II. okrivljenica UD, koja se nalazila na balkonu svoje kuće na kbr. 9 (udaljenost 50-60 m), svađali dovikujući jedna drugoj razne riječi, nakon čega je na ulicu ispred kbr. 8 do II. okrivljenice TD i njezinog supruga KD došao III. okrivljenik ED te tamo galamio i svađao se sa I. Okrivljenicom TD zbog čega je zatražena intervencija policije,

čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 10 (deset) dana, svakom posebno.

II/

Temeljem čl.41. Prekršajnog zakona, a u vezi čl.44.st.1, st.2 i st.3. Prekršajnog zakona, prema I., II. i III. okrivljenima se primjenjuje

U V J E T N A O S U D A

Kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko I., II. i III. okrivljeni u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti ove presude ne počine jedan ili više prekršaja za koje im je izrečena kazna zatvora.

III/

Temeljem čl.45.st.1.t.5 i t.6. Prekršajnog zakona, povodom prijedloga tužitelja,

Sud I., II. i III. okrivljenima uz primijenjenu uvjetnu osudu

i z r i č e

p o s e b n e o b v e z e

• zabranu međusobnog posjećivanja njihovih obiteljskih kuća, kao i

• zabranu međusobnog približavanja,

u vremenu provjeravanja, to jest u roku od 6 (šest) mjeseci.

IV/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I., II. i III. okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, svaki posebno, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 10. lipnja 2025., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih I., II. i III. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenica TD je u svojoj pisanoj obrani iznijela opis inkriminiranog događaja, kao i svoje obrambene navode vezane za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

U usmeno iznesenoj obrani I. okrivljenica je iskazala kako nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi da je 14. svibnja 2025. oko 09,00 sati zbog kamere postavljene na kući susjeda ED udaljenoj 70- tak metara, sa svog dvorišta susjedi UD doviknula kako bi ju mogla čuti na toj udaljenosti, da makne kameru. Susjeda UD je već prije počela vikati prema njoj i prema njezinom suprugu koji je bio na cesti. Iz dvorišta je izašla na cestu i izašla do supruga koji je bio udaljen par metara od njihove kapije. Susjeda UD je i dalje vikala razne riječi pa i uvredljive i psovala je. U jednom trenutku zamijetila je susjeda ĐD kako izlazi iz svog dvorišta, a bio je ljut te je prišao njezinom suprugu i rekao mu da će ga šiknuti da završi u grabi i neke uvredljive riječi. Ona je tada zbog zabrinutosti počela vikati molim molim i to je ponovila tri puta. Na to je njoj susjed ED vikao da ide kuhati, kaj tu dela, da ne smije tu biti. Nakon toga susjed ED je otišao kući, a zatim su suprug i ona otišli u njihovu kuću dok je susjeda UD zvala policiju. Kada je došla policijska patrola policajci su izuzeli snimku nadzorne kamere postavljenoj na njihovoj kući te su temeljem video i audio snimka sastavili optužni prijedlog. Na njezino pitanje zašto je ona optužena policajci su joj rekli da se na snimci čuje i njezin glas. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje branitelja II. i III. okrivljenika, I. okrivljenica TD odgovara kako na navedenoj adresi živi 35 godina i da su odnosi bili dobri, a odnosi su se pokvarili. Odgovara kako su predmetne zgode suprug i ona bili par metara od njihove kapije na ulici, a prethodno, kada je UD počela vikati bila je u svom dvorištu. Odgovara kako je bila ispred njihove kapije i ne zna da li je taj prostor javan ili njihov, po katastru je njihov, to je cesta, put koji vodi kanala i na tom dijelu su samo njihove dvije kuće. Odgovara kako predmetne zgode nije bilo prolaznika na putu ali su eventualno drugi susjedi mogli čuti jer je UD jako vikala, a na cesti su bili samo ED, njezin suprug i ona. Odgovara kako je prva počela vikati UD, vikala je njezinom suprugu da se makne s puta, da kaj dela, da će zvati policiju, a ona joj je dovikivala da spusti kameru ili ju makne jer im to smeta, da kamera snima dio njihovog dvorišta. Odgovara kako je ED, kada je zaprijetio njezinom suprugu da će ga šiknuti, tri puta doviknula molim i koga će on šiknuti. Odgovara da je taj njihov razgovor vrlo kratko trajao. Odgovara kako je ona povisila glas jer je morala reći susjedi UD da ju može čuti jer je bila na balkonu svoje kuće udaljena oko 70 metara, a pritom nije izgovorila niti jednu psovku niti ružnu riječ.

3.

II. okrivljenica UD dostavila je u sudski spis podnesak u kojem je, uz ostalo, opisivala povijest međusobnih odnosa između I. okrivljenice te II. i III. okrivljenih, a priložila je i materijalnu dokumentaciju kao dokazne prijedloge.

U svojoj obrani II. okrivljenica je iskazala da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

Iznosi kako je dana 14.05.2025. oko 09,00 sati zalijevala cvijeće na balkonu, na katu svoje obiteljske kuće kada je zamijetila susjeda LD da dalekozorom gleda u smjeru njihove kuće i kamere iznad balkona. On se tada nalazio na javnom putu. Doviknula mu je što radi i zašto gleda dalekozorom ali on nije odgovarao, a to se ponovilo nekoliko puta. U jednom trenutku, iz dvorišta svoje kuće vikala je susjeda TD ali ona nije čula što viče nakon čega je izašla i došla do LD. Ona nije susjedima dovikivala nikakve uvrede. Njezin suprug je u to vrijeme bio iza njihove kuće i čuo je kad je vikala LD vikala da prestane dalekozorom gledati njihovu kuću. Suprug je otišao do njih reći LD da ne gleda dalekozorom i da prestane to raditi. To je sve što ima za iskazati.

Na pitanje I. okrivljenice TD, II. okrivljena UD odgovara kako ne može niti potvrditi niti poreći da je predmetne zgode I. okrivljenoj TD dovikivala neke uvredljive riječi jer se ne sjeća.

4.

III. okrivljenik ED u svojoj obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom jer smatra da je predmetne zgode isprovociran na svoje ponašanje zbog ponašanja susjeda TDH i TD.

Iznosi kako se sjeća da je 14.05.2025. u jutarnjim satima obavljao neke građevinske poslove u dvorištu iza svoje kuće, kada ga je mobitelom nazvao susjed i pitao što se događa jer susjedi HD i TD gledaju dalekozorom u njegovu kuću pa je odgovorio da vjerojatno čuju kako se nešto radi i neka samo gledaju. Kada je isključio brusilicu čuo je svoju suprugu kako dovikuje TDH da prestane koristiti dalekozor i gledati njihovu kuću. U tom trenutku došao je na prednji dio dvorišta do ulaznih vrata i vidio da UDH stoji bliže ogradi njihovog dvorišta i odvodnom kanalu uz [adresa] dok TD stoji na ulici, bliže odvodnom kanalu uz njihovu ogradu. Kako je prilazio prema TDH on je u tom trenutku okrenuo dalekozor prema restoranu. Došao je do njega i pitao ga zbog čega to radi, što s tim dalekozorom vidi više nego što vidi vlastitim očima, a on je šutio. Par puta ga je pitao zbog čega to radi i da li mu je to potrebno. U tom trenutku on je spustio dalekozor oko vrata, uzeo mobitel i počeo snimati mobitelom. Tada je vidio da je to čista navlakuša da reagira kako je reagirao. Da je znao da će doći do ovog sudskog postupka ne bi se uopće pojavljivao na dvorištu i ulici. U tom trenutku se javlja TD i počinje mu pričati kako njihova kamera snima njihovo dvorište, a UDH joj pokazuje prstom da šuti jer je svjestan da će se sve što se govori čuti na snimci i iskoristiti. Došlo je do rasprave između LD i njega jer je on zamahnuo rukom kao da će ga udariti, a on mu je rekao da bi i on njega mogao udariti. Smatra da je policijski optužni prijedlog površan i da nisu navedeni svi detalji koje je on iznio policijskom službeniku prilikom ispitivanja. Kad je vidio da nema s kim razgovarati počeo se udaljavati prema ulazu u svoje dvorište ali mu je TD prepriječila put kod odvodnog kanala, bliže njegovom dvorištu i nastavila je pričati neke priče. U tom trenutku rekao joj je da mu se prestane nastavljati jer ju bez obzira na to neće odgurnuti niti udariti iako zna da joj je to cilj. Napravio je 2-3 koraka, a TD je opet stala pred njega, a kad je treći put krenuo došlo je do fizičkog dodira između TD i njega nakon čega je on otišao kući. To je sve što ima za iskazati.

I. okrivljenica TD nije imala pitanja za III. okrivljenika ED. Napominje da između III. okrivljenika i nje predmetne zgode nije bilo fizičkog kontakta, a ona je reagirala u nužnoj obrani kada je III. okrivljenik vikao i prijetio njezinom suprugu.

5.

Na traženje Suda ovlašteni tužitelj dostavio je u sudski spis dana 12.11.2025.g. audio-video snimku na DVD-u, a koju je u Policijsku postaju Velika Gorica dostavio UDH.

6.

Nakon čitanja obrane I. okrivljenice TD, II. okrivljenica UD je istakla kako TD govori da je ona vikala, a sebe opravdava da je morala glasno pričati da bi ju čula. Ističe kako se predmetne zgode uopće nije obraćala I. okrivljenici nego njezinom suprugu koji je bio na javnom putu i pitala ga je zašto gleda dalekozorom na njihovu kuću. Čula je da TD nešto glasnije priča sa svog dvorišta ali to se nije čulo na njih i ona nije obraćala pažnju na nju jer je samo čekala da UDH KD prestane gledati dalekozorom na njihovu kuću. Ona predmetne zgode nije čula da bi njoj I. okrivljena vikala da skine kameru s njihove kuće. Osim toga, na njihovoj kući, prema javnom putu, imaju jednu kameru, a oni su svoju kuću okružili sa više kamera. TD je izjavila kako je ona psovala, ali ističe kako inače ne psuje pa nije niti predmetne zgode, a osim toga to si ne može niti dozvoliti jer je svjesna da njihove kamere snimaju i video i audio.

Nakon čitanja obrane I. okrivljenice TD, III. okrivljenik ED je istakao kako kameru na svojoj kući nije postavljao on nego zet dok je živio u njihovoj kući, a radi pokušaja provale, on te kamere ne provjerava, niti gleda što one snimaju, a ako je potrebno zet dođe i skine snimku. U dva navrata je došla inspektorica provjeriti kamere na njegovoj kući i nije imala nikakve primjedbe. U cijelosti ostaje kod svoje obrane, a obrana I. okrivljenice je izmišljotina koja njoj odgovara.

Branitelj II. i III. okrivljenih istaknuo je kako se ovdje ne radi o javnom incidentu nego je eventualno došlo do nesporazuma između susjeda. Što se tiče II. i III. okrivljenih zaključuje kako nije došlo do nikakvog fizičkog kontakta u odnosu na LD i TD, nitko od njih nije bio uznemiren i smatra kako su susjedi TD i KD u biti preuveličali ovu situaciju.

7.

U dokaznom postupku pregledana je snimka DVD-a, audio video snimke dostavljene od strane ovlaštenog tužitelja dana 12.11.2025.g. s naznakom OKUJE 14.05.25. ŠTEF + UD VERBALNI NAPAD.

Nakon pregledavanja snimke utvrđeno je da na DVD-u postoje dvije snimke.

Nakon pregledavanja 1. snimke III. okrivljenik je iskazao kako ta snimka nema nikakve veze s predmetnim događajem. Ta snimka je snimljena mobitelom, a ne kako navodi TD kamerom na njihovoj kući, nema naznake datuma niti vremena.

Druga snimka ima datum i vrijeme, ali po njemu je također nevjerodostojna jer se ti podaci lako mogu dodati prilikom prženja CD-a. Ta kamera na kući TD snima njihov ulaz, a predmetni događaj se dogodio ispred ulaza u njihovo dvorište, na javnom putu i na toj snimci bi se morali vidjeti LD s dalekozorom i on, a na toj snimci se to ne vidi. Njegova supruga je za to vrijeme bila na balkonu njihove kuće. Stoga je upitno kada je predmetna snimka izrađena i upitno je da li njome manipulirano te se snimka montirana.

Nakon pregledavanja 2. snimke II. okrivljenica je istaknula kako se na snimci čuje da I okrivljena TD viče uzastopno lažeš, lažeš, lažeš, a to je ista činila kako se nju ne bi čulo što govori jer je ona njoj pokušala objasniti da ne trebaju gledati na dalekozor jer ionako imaju kamere.

Branitelj II. i III. okrivljenih je istaknuo da se ovdje radi o nezakonitom dokazu iz razloga što audio i video snimka nije sačinjena po nalogu Suda nego je sačinjena od strane I. okrivljenika i njezinog partnera, ovdje svjedoka LD. Također iz dostavljene snimke ne proizlazi kako bi se ovdje ED i UD stavljao činjenični opis opisan u optužnom prijedlogu na teret, odnosno iz dostavljene snimke ne proizlazi kako bi II. i III. okrivljeni počinili prekršajna djela navedena u optužnom prijedlogu.

8.

Nakon što je I. okrivljena TD upoznata da je na prethodnom ročištu pregledna snimka sa DVD, audio video snimke, istaknula je kako joj je poznato što se nalazi na snimci odnosno da se radi o dvije snimke, jedna koju je snimila mobitelom, a druga snimka je izuzeta sa nadzorne kamere na njezinoj kući.

Nakon što je upoznata sa komentarom III. okrivljenika na njenu obranu, a kojeg je iznio na prethodnom ročištu, istaknula je kako je predmetne zgode susjed UD trčao sedamdesetak metara od svoje kuće do nje i njezinog supruga, gurnuo je njezinog supruga, vrijeđao je supruga i nju, ništa ne preuveličavaju te su zbog toga i dali snimku na kojoj se sve čuje.

9.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok UDH koji je u svom iskazu iznio kako mu je dana 14.05.2025.g. oko 09,00 sati, supruga rekla da je na kući susjeda UD postavljena nova kamera koja reagira na pokret te da zahvaća i registrira kretanja u njihovom dvorištu. S obzirom da je kuća susjeda udaljena oko sedamdesetak metara nije mogao vidjeti da li ima nova kamera pa je uzeo dalekozor, izašao iz svog dvorišta, prešao preko ceste i promatrao dalekozorom u smjeru kuće susjeda UD. Zamijetio je jednu kameru i signalna svjetla na istoj te je utvrdio da se kamera aktivira kada se on kreće po cesti, ispred svog dvorišta. Za vrijeme dok je gledao i manevrirao čuo je UD kako viče: Zvat ću policiju, što gledaš, da li imaš pravo na to i slično, a on na to nije odgovorio. Supruga je na to vikala da maknu kameru i zašto snimaju i njegova supruga prema susjedi UD nije imala loših riječi, a susjeda UD je vičući odgovorila: koju jebenu kameru. Dok je gledao, čuo je neki zvuk, to je bio zvuk ograde koju je ED otvarao i krenuo prema njemu ali je morao proći put od 50-60 metara, a djelovao je da je ljut i da ima loših namjera. Kad se približavao žena mu je htjela objasniti, a on je grubo odgovorio i nešto psovao. On se njemu približavao, nalazio se pola metra od grabe i šakom je krenuo prema dalekozoru kojeg je držao na prsima i dosta ga je jako gurnuo i povikao mu: Da te šiknem da završiš u grabi, staro govno jedno. Počela je prepirka između susjeda ĐD i njegove supruge ali nije bilo naguravanja. U cijelom događaju on ništa nije govorio. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenice TD istaknuo je kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi.

Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenice UD istaknuo je kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Nakon što je upoznat s obranom III. okrivljenika ĐD istaknuo je kako nije istina da bi predmetne zgode digao ruku na II. okrivljenika jer je on mlađi čovjek, puno mlađi od njega, nije došlo do rasprave između ĐD i njega jer predmetne zgode nije ništa govorio pa nije moglo biti rasprave.

Na pitanje I. okrivljenice TD svjedok je odgovorio kako nije bilo fizičkog kontakta između III. okrivljenika ED i njegove supruge, barem on to nije vidio.

II. okrivljenica UD je iskazala kako nema posebnih pitanja za svjedoka jer je sve što je imala iznijela u dosadašnjem tijeku postupka.

III. okrivljenik ED je istaknuo kako svjedok ne govori istinu jer predmetne zgode nije udario svjedoka kako on to iskazuje, a on je imao namjeru njega udariti po ruci kojom je pokazivao na njegov dalekozor i pitao ga što gleda s njim.

III. okrivljenik ED nije imao pitanja za svjedoka.

Na pitanje branitelja svjedok je odgovorio da se u vrijeme svađe nalazio 2-3 metra ispred njihovog ulaza, na putu. Odgovorio je kako nitko od susjeda nije bio vani, dakle nije bilo javnosti. Odgovorio je kako je prvo povisila ton UD. Odgovorio je kako je on šutio i nije ništa odgovarao niti UD niti ĐD. Odgovorio je kako on nije izašao iz svoga dvorišta prema susjedima ĐD. Odgovorio je kako nema svađe između njega i susjeda ĐD ali su se odnosi između njih prekinuti prije 3-4 godine. Odgovorio je kako je predmete zgode prepirka između I.,II. i III. okrivljenih trajala nekoliko minuta te kako nije bilo fizičkog kontakta između I., II. i III. okrivljenih. Nadalje je odgovorio kako je bio u strahu jer ED pokazuje izrazitu agresivnost prema njemu i supruzi koja se počela pojavljivati u ljeto 2024. i intenzivira se. Odgovorio je kako s njegove strane nema agresivnosti prema susjedima nego su oni agresivni prema njemu. Zbog straha o kojem govori nije nikada zatražio liječničku pomoć. Predmetne zgode susjedi ĐD su zvali policiju. Odgovorio je kako nisu u svađi s drugim susjedima nego su susjedi u svađi sa njim i s njegovom suprugom. Odgovorio je kako predmetne zgode nije povisivao ton nego šutio cijelo vrijeme, a predmetne zgode bilo samo verbalnih napada, svađe, vikanja, a nije bilo fizičkog napada.

II. okrivljenica UD je istaknula kako je svjedok na pitanje branitelja odgovorio da nema problema ili sukoba sa drugim susjedima osim sa susjedima UD ali to nije istina jer probleme imaju i sa drugim susjedima u mjestu Okuje.

10.

Sudac je I., II. i III. okrivljenima priopćio kako će se u daljnjem tijeku dokaznog postupka provesti dokaz međusobnim suočenjem.

Nakon toga I. okrivljenica TD iskazuje kako smatra da bi bilo korisno izvesti taj dokaz.

II. okrivljenica UD iskazuje kako smatra da nema potrebe da se izvodi dokaz suočenjem te se ne želim suočavati s njom.

III. okrivljenik ED iskazuje kako se može suočiti sa bilo kim i gledati u oči svakoga ali smatram da u konkretnom slučaju nema potrebe za izvođenjem i tog dokaza, nakon svih dokaza koji su već provedeni u dosadašnjem tijeku postupka.

11.

Tijekom dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja izdana od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], 00548952 i00548951, prijava TDH upućena Policijskoj postaji Velika Gorica (list 9 spisa), izvješće o uvidu u audio-video snimku video nadzora Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-07/25-5/12521, URBROJ: 511-19-36-25-1 od 15. svibnja 2025., službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PUZ-32654/25 od 14. svibnja 2025. u 09,43 sati, izvješće Policijske postaje Velika Gorica sastavljeno 14. svibnja 2025. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za TD, UD i ĐD od 9. rujna 2025.

12.

U završnom govoru I. okrivljenica TD je iskazala: Mjeru koju je predložio ovlašteni tužitelj zabrane približavanja međusobno i njihovim kućama nije moguće tehnički provesti jer se radi o uskoj ulici i svakodnevno se kreću tom ulicom i takva mjera bi samo pogoršala stanje između susjeda. Predlaže da se ID ne približava njezinom suprugu i njoj.

U završnom govoru branitelj II. i III. okrivljenih je iskazao: Unutar provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se u konkretnom slučaju radio o kratkotrajnoj susjedskoj prepirci, a ne o prekršaju protiv javnog reda i mira. Nije utvrđeno postojanje fizičkog sukoba, nije utvrđeno da bi tko zadobio ozlijede, također nije utvrđeno da bi netko od susjeda prisustvovao ovom događaju pa samim time nije niti javnost uključena. Događaj se odvijao u neposrednoj blizini njihovih privatnih kuća, između susjeda koji imaju ranije narušene odnose, a sama činjenica povišenog toga u međusobnoj raspravi ne predstavlja automatski, ponavljamo, narušavanje javnog reda i mira. Iz svih dosadašnjih provedenih personalnih dokaza jasno proizlazi da se radi o verbalnom neposrednom nesporazumu, bez drskog ili osobito agresivnog ponašanja koje bi prelazilo prag prekršajne odgovornosti. Stoga smatra da nisu dokazana sva bitna obilježja prekršaja koja se stavljaju na teret UD i BD. Slijedom svega naprijed navedenog predlaže da sud primjenom načela ''in dubio pro reo'' ovih dvoje okrivljenika oslobodi optužbe.

U završnom govoru II. okrivljenica UD je iskazala: U cijelosti se pridružujem završnom govoru svog branitelja.

U završnom govoru III. okrivljenik ED je iskazao: U cijelosti se pridružujem završnom govoru svog branitelja.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenice TD, II. okrivljenice UD i III. okrivljenika ĐD, a temeljem svih izvedenih dokaza, dovodeći u logički i analitički odnos iznesene obrane međusobno kao i sa izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su svi okrivljeni predmetne zgode počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona, postupajući na načine opisane u izreci presude, odnosno kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

2.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenice TD, pa ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje ona iskazuje kako je predmetne zgode sa svog dvorišta II. okrivljenici doviknula kako bi je mogla čuti na toj udaljenosti da makne kameru, a II. okrivljenica je već prije počela vikati prema njoj i njenom suprugu koji je bo na cesti, pa je I. okrivljenica izašla na cestu, II. okrivljenica je i dalje vikala razne riječi pa i uvredljive i psovala je, dok je u jednom trenutku III. okrivljenik izašao iz svog dvorišta, a bio je ljut te je prišao njenom suprugu i rekao mu neke uvredljive riječi, pa je I. okrivljenica zbog zabrinutosti počela vikati, a njoj je III. okrivljenik vikao da ide kuhati, kaj tu dela te da ne smije biti na tom mjestu.

Prihvatio je obranu I. okrivljenice i u dijelu gdje je na postavljeno pitanje odgovorila kako predmetne zgode nije bilo prolaznika na putu, ali su eventualno drugi susjedi mogli čuti jer je II. okrivljenica jako vikala, a na cesti su bili I. okrivljenica i njezin suprug te III. okrivljenik.

Prihvatio je obranu I. okrivljenice i u dijelu gdje odgovara kako je II. okrivljenica prva počela vikati, vikala je njenom suprugu, a I. okrivljenica je njoj dovikivala, te da je povisila glas jer je morala reći susjedi II. okrivljenici da ju može čuti jer je bila na balkonu svoje kuće.

U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenice, kojom ona poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njezine obrane cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da u tom dijelu obrana I. okrivljenice nije istinita niti vjerodostojna te da je neživotna i neuvjerljiva.

3.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenice UD, pa je i njezinu obranu samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje ona iskazuje da je predmetne zgode doviknula susjedu LD što radi i zašto gleda dalekozorom i to se ponovilo nekoliko puta, a da je u jednom trenutku iz dvorišta svoje kuće vikala I. okrivljenica ali ju nije čula, nakon čega je susjeda izašla i došla do LD.

Prihvatio je obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje iznosi kako nije susjedima dovikivala nikakve uvrede, te da je njezin suprug, III. okrivljenik u to vrijeme bio iza kuće i čuo kada je ona LD vikala, pa je otišao reći LD da ne leda dalekozorom i da prestane to raditi.

Prihvatio je obranu II. okrivljenice i u dijelu gdje iznosi da I. okrivljenica govori kako je ona vikala, a sebe opravdava da je morala glasno pričati da bi ju čula.

U odnosu na ostatak obrane II. okrivljenice, u dijelu gdje poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njezine obrane cijenio s oprezom i sumnjom te ga na kraju nije prihvatio, jer je zaključio da je u tom dijelu obrana II. okrivljenice neistinita i nevjerodostojna, odnosno da nije životna niti uvjerljiva.

4.

Sudac je cijenio obranu III. okrivljenika ĐD, pa je njegovu obranu samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje on iskazuje kako smatra da je predmetne zgode bio isprovociran na svoje ponašanje, zatim da je čuo svoju suprugu, II. okrivljenicu, kako dovikuje TDH, da je prilazio LD i došao do njega te ga pitao zbog čega to radi, par puta, a kada je susjed uzeo mobitel i počeo snimati, vidio je da je to čista navlakuša da reagira kako je reagirao.

Prihvatio je obranu III. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako je došlo do rasprave između LD i njega, te da je došlo do fizičkog dodira između I. okrivljenice i njega.

U odnosu na ostatak obrane III. okrivljenika, kojom on poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njegove obrane cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da u tom dijelu obrana III. okrivljenika nije istinita niti vjerodostojna te da je neživotna i neuvjerljiva.

5.

Sudac smatra da su utvrđene međusobne oprečnosti i proturječnosti između iznesenih obrana I. okrivljenice s jedne strane te II. i III. okrivljenih s druge strane, kao i nesukladnosti i protuslovnost njihovih obrana sa činjeničnim opisom radnji prekršaja navedenim u optužnom prijedlogu, zapravo posljedica smišljenih pokušaja obje okrivljeničke strane da samo drugu stranu prikažu kao izazivača sukoba te verbalnog napadača i počinitelja prekršaja, a pritom da kod suca stvore uvjerenje kako je njihova strana nedužna, a da je bila napadnuta od druge strane, te da vlastita okrivljenička strana nije izazvala svađu niti pritom uzvratila i protupravno napala drugu okrivljenu stranu, odnosno da nije doprinijela stvaranju i razvoju sukoba i tako remetila javni red i mir.

Sudac je uvjeren da su obje okrivljeničke strane iznosile svoje obrane na opisane načine s ciljem da opravdaju svoja nepristojna ponašanja, ospore vlastita protuzakonita postupanja i svoj doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju prekršaja, kao i u namjeri zaštite od prekršajne odgovornosti i oslobađanja od krivnje te izbjegavanja kažnjavanja za počinjeni prekršaj.

Uz navedeno, sudac je zaključio i da su se obje okrivljeničke strane u svojim obranama opisivale kao oštećeni i tvrdile da su žrtve verbalno agresivnog, protupravnog i nepristojnog postupanja druge okrivljeničke strane.

6.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka EDH, supruga I. okrivljenice, a susjeda II. i III. okrivljenih, pa je zaključio kako je ispitani svjedok svoj iskaz u odlučnim dijelovima iznosio usklađeno s obranom I. okrivljenice te između njegovog iskaza i iste obrane nije bilo proturječnosti ili nelogičnosti. Zaključio je i kako se iskaz imenovanog svjedoka i obrana I. okrivljenice međusobno činjenično nadopunjavaju i upotpunjavaju te se logično podupiru i životno isprepliću.

Sudac je zaključio kako je iskaz imenovanog svjedoka u svim bitnim okolnostima i činjenicama potpuno suprotan iznesenoj obrani II. i III. okrivljenih.

S jedne strane ispitani svjedok je argumentirao, ispričavao i opravdavao postupanje I. okrivljenice, svoje supruge, a sve u namjeri da istu zaštiti od prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, a s druge strane je jasno potvrđivao činjenice o protupravnom postupanju II. i III. okrivljenih s namjerom da doprinese potvrđivanju krivnje, osuđivanju i kažnjavanju II. i III. okrivljenih za prekršaj koji se svim okrivljenima stavlja na teret optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je iskaz ispitanog svjedoka cijenio s oprezom, odnosno rezervom jer je mišljenja kako je prirodno da je isti svjedok, koji je u najbližem bračnom i emocionalnom odnosu s I. okrivljenicom, a neosporno u zategnutim i/li lošim susjedskim odnosima sa II. i III. okrivljenima, svakako pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, zbog čega ne može biti potpuno objektivan, iskren i vjerodostojan, pa da je stoga svoj iskaz iznio u korist I. okrivljenice, svoje supruge, a na teret i štetu II. i III. okrivljenih, susjeda s kojim on i njegova supruga, I. okrivljenica, nisu u dobrim odnosima.

Ipak sudac je djelomično prihvatio iskaz imenovanog svjedoka te je radi stjecanja cjelovite slike inkriminiranog događaja, osobito uzeo u obzir dio njegovog iskaza u kojem iznosi kako je predmetne zgode čuo II. okrivljenicu kako viče, a da je na to njegova supruga, I. okrivljenica, vikala da maknu kameru i pritom prema II. okrivljenoj nije imala loših riječi, a susjeda, II. okrivljena, joj je vičući odgovorila.

Uzeo je u obzir iskaz imenovanog svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako je III. okrivljenik krenuo prema njemu, a djelovao je ljut i da ima loših namjera, da je grubo odgovorio I. okrivljenici i nešto psovao te da je počela prepirka između III. okrivljenika i I. okrivljenice.

Sudac je zaključio kako je opisanim dijelovima svog iskaza imenovani svjedok jasno i nesporno potvrdio da je od strane svih troje okrivljenih počinjen terećeni prekršaj, međusobnom svađom i vikanjem, s tim da je u odnosu na I. okrivljenicu njegova potvrda bila neizravna, dok je u odnosu na II. i III. okrivljene potvrda svjedoka bila izravna.

7.

Nakon pregledavanja audio i video snimaka na DVD-u sudac smatra kako pregledani audio-video zapis ne sadrže odlučne podatke o ponašanju I., II. i III. okrivljenih, te je zaključio kako se temeljem označenih dokaznih materijala ne može nesporno dokazati da li su se I., II. i III. okrivljeni predmetne zgode na javnom mjestu ponašali nepristojno i time remetili javni red i mir.

8.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti koje su sadržane u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I., II. i III. okrivljenih.

9.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdane dana 09.09.2025.g., za osobe: TD, UD i ED, utvrdio da su svi okrivljeni do tada bili pravomoćno prekršajno osuđivani.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočavanjem između I., II. i III. okrivljenih jer to zbog protivljenja okrivljenih nije bilo moguće.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenika, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I., II. i III. okrivljenih, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su svi okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

2.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

3.

Tijekom provedene glavne rasprave sve troje okrivljenih nisu priznavali vlastitu krivnju za remećenje javnog reda i mira, već s jedne strane, I. okrivljenica u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju na II. i III. okrivljene, a s druge strane, II. i III. okrivljeni u cijelosti prebacuju odgovornost i krivnju samo na I. okrivljenicu.

Obje strane tvrde da je prekršaj počinila samo ona druga strana u predmetnom remećenju javnog reda i mira te da se samo ona druga strana ponašala na način kako joj se stavlja na teret.

4.

Sudac je prihvatio kao istinite iznesene obrane I., II. i III. okrivljenih u dijelovima gdje oni uzajamno jasno, životno i uvjerljivo opisuju nepristojno i nedopušteno postupanje druge okrivljeničke strane.

Sudac je mišljenja kako su obje okrivljeničke strane tijekom postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavali zatajiti, zaobići i/li prikriti svoje vlastito sudjelovanje u predmetnom događaju, to jest u verbalnom sukobu, međusobnoj svađi i vikanju, pa time i svoje nepristojno ponašanje na javnom mjestu.

5.

Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje je iznijela svaka okrivljenička strana za drugu okrivljeničku stranu, sudac je s uvjerenjem zaključio da su predmetne zgode sve troje okrivljenih svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, doprinijeli stvaranju i razvoju svađe i verbalnog sukoba, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovali u remećenju javnog reda i mira, te smatra da su svi okrivljeni počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu svađali i vikali, pa su se na taj način svakako ponašali nepristojno.

6.

Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti, prvo između samih obrana I., II. i III. okrivljenih, a zatim i između njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane sve troje okrivljenih, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja im je izrečena.

Sudac smatra kako je stvarno izvjesno da su te proturječnosti zapravo samo posljedica ustrajnog pokušaja I., II. i III. okrivljenih da utječu na odluku Suda te da, s jedne strane, u potpunosti ili bar djelomično otklone svoju vlastitu prekršajnu odgovornost i izbjegnu kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg obje okrivljeničke strane, po uvjerenju suca, smišljeno i tendenciozno poriču, a da s druge strane snažno potvrde odgovornost i krivnju samo suprotne okrivljeničke strane za taj isti prekršaj.

7.

Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se inkriminirani događaj svakako odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na ulici, odnosno prostoru koji je po svojoj funkciji namijenjen javnosti, a koji je pristupačan zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, kao i na prostoru dvorišta i privatnih kuća, dakle na prostoru koji po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali koji pod određenim uvjetima to može biti, a u konkretnom slučaju radi se o prostorima koji su bili dostupni gledanju i slušanju sa ulice, kao i iz okolnih stambenih i/li poslovnih objekata, dvorišta i gradskih površina, dakle na prostorima koji su bili dostupni vidiku i sluhu publike, odnosno izloženi pogledu i čujnosti javnosti.

Stoga je sudac zaključio kako su u predmetnom slučaju I., II. i III. okrivljeni svoje radnje izvršili istovremeno kako na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu, tako i na fiktivnom javnom mjestu, jer su okolnosti koje su postojale u vrijeme njihova izvršenja prekršaja učinile njihove nepristojne radnje dostupnim javnosti.

8.

Sudac smatra da je svađa intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.

Sudac također smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.

9.

Slijedom svega navedenog, sudac je zaključio da su I., II. i III. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se na označenom javnom mjestu, odnosno mjestu dostupnom javnosti, svađali i vikali, te su se tako, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašali na javnom mjestu, pa su na taj način sve troje remetili javni red i mir.

10.

Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, poslije provedenog dokaznog postupka, povodom obrana I., II. i III. okrivljenih, a temeljem svestrane i usporedne analize iznesenih obrana te svih izvedenih dokaza, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i sve troje okrivljenih proglasio krivima, pa ih je za počinjeni prekršaj kaznio kaznom zatvora u trajanju od 10 dana, budući je to vrsta kazne propisana Zakonom za počinjeni prekršaj, a sudac je uvjerenja da je izrečena kazna zatvora u navedenom trajanju primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I., II. i III. okrivljenih, te da će se njome postići svrha kažnjavanja, odnosno da će izrečena kazna zatvora pozitivno utjecati na sve okrivljene da više ne čine slične prekršaje.

11.

Sud je I., II. i III. okrivljenima primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 6 (šest) mjeseci, imajući u vidu njegov odnos prema počinjenom prekršaju i oštećenom dobru, a budući je ocijenio da će se tom mjerom upozorenja počiniteljima prekršaja uputiti takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe kažnjavanja izricanjem kazne bez njezina izvršenja, odnosno da će uvjetna osuda pozitivno utjecati na sve okrivljene kako više ne bi činili slične prekršaje.

12.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti, dosegu i karakteru, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna zatvora izrečena u odmjerenom trajanju, unutar propisanog raspona, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I., II. i III. okrivljenih, odnosno da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom duljinom trajanja kazne zatvora, uz primjenu uvjetne osude s dužim rokom kušnje, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

13.

Sudac I., II. i III. okrivljenima nije izrekao novčanu kaznu već kaznu zatvora kao formalno težu vrstu kazne, ali je primijenio uvjetnu osudu, jer su svi okrivljeni već bili kažnjavani novčanim kaznama, a I. okrivljenica i uvjetnom kaznom zatvora, te osobito stoga jer je uvjerenja da svi okrivljeni za vrijeme provjeravanja ne će ponoviti takvu vrstu prekršaja za koju je moguće izreći kaznu zatvora, pa da se izrečena kazna zatvora ne će izvršiti, zbog čega je zaključio da je u konkretnom slučaju ta kazna stvarno lakša za I., II. i III. okrivljene, odnosno da će biti svrhovitija od novčane kazne.

Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini kazne, sudac je osobito cijenio činjenicu da je I. okrivljenica bez primanja, dok su II. i III. okrivljeni umirovljenici te su srednjeg ili slabog imovnog stanja.

14.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne za I., II. i III. okrivljene, sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotnu okolnost sudac je na strani svih okrivljenih našao činjenicu da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani svih okrivljenih cijenio činjenicu da su već bili pravomoćno prekršajno osuđivani zbog počinjenja raznih prekršaja, dok su I. i II. okrivljenice bile osuđivane i zbog istovrsnih prrkršaja.

15.

Sud je I., II. i III. okrivljenima, povodom prijedloga tužitelja, uz primijenjenu uvjetnu osudu, izrekao posebne obveze, i to zabranu međusobnog posjećivanja njihovih obiteljskih kuća, kao i zabranu međusobnog približavanja, u vremenu provjeravanja, to jest u roku od 6 (šest) mjeseci.

Sudac smatra kako je primjena izrečenih posebnih obveza nužna radi zaštite njihove međusobne sigurnosti i sigurnosti svjedoka EDH, te da je njihova primjena nužna i radi otklanjanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako I., II. i III. osuđenici tijekom provjeravanja ne izvrše posebne obveze koje su im određene, a mogli su ih izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, Sud te obveze može zamijeniti drugima, ili osuđenike osloboditi obveza.

16.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 2. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].