REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pn-174/2020-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivi Babić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice odvjetnice Marije Ane Brnčić i punomoćnice tuženice odvjetnice Ive Babić, 10. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu radi isplate iznosa na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 2.389,01 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
p r e s u d i o j e
I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženici ZC da tužiteljici RC na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 22.000 kuna / 2.919,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Fiksni tečaj konverzije: 7,53450 EUR
II Nalaže se tuženici ZC da tužiteljici RC na ime naknade izmakle koristi isplati iznos od 29.375,90 kuna / 3.898,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 467,83 kuna / 62,09 eura od dana 11. ožujka 2020.g.,
- na iznos od 2.339,14 kuna / 310,46 eura od dana 11. travnja 2020.g.,
- na iznos od 8.957,39 kuna / 1.188,85 eura od dana 13. svibnja 2020.g.,
- na iznos od 10.472,68 kuna / 1.389,96 eura od dana 11. lipnja 2020.g.,
- na iznos od 7.138,86 kuna / 947,49 eura od dana 11. srpnja 2020.g., pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženici ZC da tužiteljici RC naknadi trošak ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II.) Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.150,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. prosinca 2020. protiv tuženice navodi da da je tužiteljica je od 2006. zaposlena u Osnovnoj školi Mladost u Zagrebu, na radnom mjestu učiteljice u produženom boravku te da ista na radnom mjestu nije imala problema sve do 2018. kada je preuzela tadašnji 1a razred u produženom boravku koji pohađa učenik mlt. NC, čiji su roditelji JC i tužena ZC. Dalje navodi da je tuženica u nekoliko navrata kasnila po svoje dijete u školu, zbog čega ju je tužiteljica, nakon konzultacija s ravnateljem škole LC i prema njegovoj uputi, upozorila da se toleriraju samo tri kašnjenja, a ako se takva situacija nastavi, škola će biti primorana obavijestiti centar za socijalnu skrb, što je praksa i u drugim osnovnim školama te da tuženica od navedenog događaja kontinuirano uznemirava tužiteljicu. Tako navodi da je u listopadu 2018. održana je 1. sjednica Vijeća roditelja za školsku godinu 2018/2019 kojoj je tužena nazočila kao predstavnica roditelja 1a razreda te da je tuženica tom prilikom javno, pred svima prisutnima optužila tužiteljicu da njezinu djetetu za vrijeme dežurstva govori da zašto je još uvijek u školi, zašto ne ide kući, zašto je uvijek zadnji i slično, što nije istina te da je tužiteljica nakon sjednice pokušala razgovarati s tuženom da utvrdi gdje je nastao eventualni nesporazum, kojom prilikom je tuženica pred školom verbalno napala tužiteljicu lažno ju optužujući da sve navedeno govori njezinu djetetu o čemu je tužiteljica telefonski obavijestila ravnatelja škole. Također navodi da je dana 3. listopada 2019. tužena je na individualnim informacijama optužila tužiteljicu da s njezinim djetetom ne rješava domaće zadaće, a zatim je i javno na 1. sjednici Vijeća roditelja za školsku godinu 2019/2020, optužila tužiteljicu da ne održava izvannastavnu aktivnost – englesku radionicu, koje sve optužbe su neistinite te da dana 20. veljače 2020. tužena ponovno dolazi na individualne informacije gdje je optužila tužiteljicu da s njezinim djetetom ne rješava domaće zadaće, što nije istina te je tuženoj već objašnjeno da se radi o neriješenom školskom radu iz jutarnje smjene za koji tužiteljica nije zadužena. Također se navodi da je u tome razdoblju tužena tijekom dva tjedna u Whatsapp grupi nagovarala druge roditelje iz razreda na izražavanje nezadovoljstva radom tužiteljice i učiteljice FC te zahtijevala izvanredan roditeljski sastanak, a za što je tužiteljica saznala jer su joj drugi roditelji toga razreda svakodnevno sa zgražanjem prenosili što tužena radi, prosljeđivali joj poruke i pružali potporu. Dalje navodi da je dana 24. veljače 2020. na zahtjev tužene održan je izvanredan roditeljski sastanak na kojem je u monologu koji je trajao sat i pol verbalno napadala tužiteljicu zbog nenapisanih zadaća te iznosila druge neistine na račun tužiteljice. Tužiteljica je istoga dana, pregledana od liječnice psihijatrice koja je tužiteljici postavila dijagnozu reakcije na stres uslijed uznemiravanja koje proživljava od strane tužene. Tužiteljica stoga postavlja zahtjev radi naknade neimovinske štete te imovinske štete u vidu izmakle koristi zbog toga što je tužiteljica u razdoblju od 25. veljače 2020.g. do 19. lipnja 2020.g. bila na bolovanju, za koje joj razdoblje nije isplaćivana redovna plaća, već naknada za bolovanje u znatno manjim iznosima. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženici da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 40.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na ime naknade izmakle koristi isplati iznos od 29.375,90 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje i parnični trošak.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ističući da su neosnovani navodi da je tužena kontinuirano uznemiravala tužiteljicu na način da ju je u više štetnih događaja verbalno napadala, psihički zlostavljala i ponižavala s ciljem ugrožavanja ugleda, časti, dostojanstva i integriteta tužiteljice. Tako navodi da iz dokaza priležećih tužbi ne proizlaze navodi u smislu da tužena verbalno napada tužiteljicu, već je vidljivo da tužena iznosi konstruktivne prijedloge bitne za organizaciju nastave, te planiranje izvannastavnih aktivnosti dok tužena u svojem izlaganju uopće ne spominje tužiteljicu, pa tako niti ne iznosi tvrdnje kojima bi negativno utjecala na ugled i čast tužiteljice. Također ističe nepodudarnost datuma zatražene liječničke pomoći i održavanja sastanka na kojem se dogodio navodni štetni događaj te da proizlazi da je razlog uznemiravanja tužiteljice potres i prelazak na on line nastavu što će dovesti do svakodnevne komunikacije s roditeljima i veće dostupnosti učitelja, a ne tužiteljica kao i da iz medicinske dokumentacije očito proizlazi da tužiteljica ima određenih zdravstvenih problema zbog kojih je moguće preosjetljiva na svakodnevne događaje, te ne može uspostaviti odnos povjerenja sa roditeljima i djecom, već joj je volja takvu interakciju izbjegavati. Stoga se spori odgovornost tužene i visina štete te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
3. Dana 4. rujna 2023., a nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev tražeći na ime naknade neimovinske štete 2.919,90 EUR, dok je na ime naknade izmakle koristi ponovno zatražila prvotno postavljeni iznos. Tuženici je dana 15. rujna 2023. dostavljen predmetni podnesak od 4. rujna 2023. Kako se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe u smislu čl. 193. ZPP-a, a tuženica se o istom nije izjasnila u zakonskom roku iz čl. 193. st. 2. ZPP-a, već mu se usprotivila tek 1. ožujka 2024., to sud smatra da je ista pristala na djelomično povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.389,01 EUR, stoga je sukladno članku 193. stavki 2. ZPP-a, odlučeno kao izreci rješenja.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik sa 1. sjednice Vijeća roditelja od 3. listopada 2019. (list 8-11 spisa), ispis e-dnevnika (list 12-23 spisa), sastanak stručne službe škole sa roditeljima od 25. veljače 2020. (list 24 -26 spisa), liječnička potvrda od 27. veljače 2020. (list 27 spisa), medicinska dokumentacija (list 28 spisa), e-mail korespondencija (list 29-32 spisa), dopis Sindikata hrvatskih učitelja od 4. ožujka 2020. (listovi 33-34 spisa), dopis ravnatelja predmetne osnovne škole Sindikatu hrvatskih učitelja od 6. ožujka 2020. (list 35 spisa) te Zaključak o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika od 12. ožujka 2020. (listovi 36 -38 spisa), potvrdu o zaposlenju (list 39 spisa), isplatne liste (list 40-45 spisa), preslika Whatsapp prepiske (list 111-174; 357-367 spisa), liječnički karton tužiteljice (list 190- 348 spisa), zapisnik sa 1. sjednice vijeća roditelja od 26. rujna 2018. (list 350 -353 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 79-81; 371-375 spisa) i tuženica (list 81-83; 379- 381 spisa) kao i svjedoci AC (list 176-177 spisa), BC (list 178-179 spisa), FC (list 179-181 spisa), RCU (list 181 spisa), GC (list 182-183 spisa) i LC (list 376-379 spisa). Provedeno je i psihijatrijsko vještačenje po prof. dr. sc. Branki Vidrih pri čemu je pročitan nalaz i mišljenje od 3. travnja 2023. (list 63-66 spisa) i očitovanje vještaka od 21. listopada 2025. (list 389 spisa) te je provedeno usmeno saslušanje vještaka (list 400-401 spisa). Sud napominje da je uzeo u obzir i ispise Whatsapp korespondencije grupe roditelja koju je u spis podneskom od 19. svibnja 2025. dostavila tuženica, a podneskom od 30. lipnja 2025. dostavila tužiteljica, a sve s obzirom na činjenicu da je dostava Whatsapp poruka bila predložena kao dokaz prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno u tužbi.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete.
7. Nije sporno da je tužiteljica u kritičnom razdoblju bila zaposlena u Osnovnoj školi Mladost u Zagrebu, na radnom mjestu učiteljice u produženom boravku te da je ista 2018. preuzela tadašnji 1a razred u produženom boravku koji pohađa učenik mlt. NC, čiji su roditelji JC i tužen ica ZC. Nije ni sporno da su se 26. rujna 2018. i 3. listopada održale sjednica Vijeća roditelja, da su se dana 3. listopada 2019. i 20. veljače 2020. održale individualne informacije između tužiteljice i tuženice te da se dana 25. veljače 2020. održao izvanredni roditeljski sastanak. Među strankama nije sporna niti od strane tužiteljice dostavljena medicinska dokumentacija iz koje proizlazi da je tužiteljica u kritičnom razdoblju iskusila određene zdravstvene probleme uzrokovane stresom.
8. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu, odnosno je li komunikacija tužiteljice s tuženicom u spornom razdoblju uzrokovala neimovinsku pa i imovinsku štetu tužiteljici za koju je tuženica odgovorna. Sporna je i visina štete.
9. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredba čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisuje da tko drugom prouzroči štetu dužan tu štetu naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, pretpostavke odgovornosti za štetu su štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza, protupravnost i krivnja. Ove pretpostavke moraju biti kumulativnu ispunjene da bi se konstituirala odgovornost za štetu.
10. Postojanje štete te uzročne veze između štete i postupanja tuženice ovaj sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrijske struke Branke Vidrih iz kojeg proizlazi da je tužiteljica trpjela duševne boli opisane u tužbi (teška reakcija na stres, anksiozni poremećaj, napetost, ustrašenost, sniženi prag tolerancije, ogorčenost, itd.) kao posljedicu komunikacije s tuženicom. Nalaz i mišljenje temelje se na medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu i pregleda tuženice , te je navedeni nalaz i mišljenje sud prihvatio kao stručan i jasno obrazložen pri čemu su prigovori tužiteljice na isti po ocjeni ovoga suda uspješno otklonjeni usmenim saslušanjem vještakinje na ročištu 21. siječnja 2026..
11. Međutim, prema ocjeni ovog suda nije ispunjenja pretpostavka protupravnosti. Prema pravnoj teoriji protupravnost znači povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka, povredu pravnog propisa, odnosno povredu pravne norme. Prema tome, da bi se radnja smatrala protupravnom nužno je da je povrijeđeno neko pravno pravilo pozitivnog pravnog poretka.
12. Tužiteljica tvrdi da štetne radnje tuženice u odnosu na tužiteljicu ne predstavljaju opravdanu kritiku na njezin rad, već prema svojoj neutemeljenosti, učestalosti i intenzitetu predstavljaju uznemiravanje, osobito s obzirom da tužena tužiteljicu napada i javno – pred učenicima, roditeljima ostalih učenika te kolegama tužiteljice, slijedom čega je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice, i to njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta.
14. Čitajući Zapisnika s 1. sjednice Vijeća roditelja od 26. rujna 2018. (list 350- 353 spisa) ovaj sud je utvrdio da je ZC kao predstavnica roditelja 1.a razreda postavila pitanje kada će se vratiti učiteljica FC pri čemu je ravnatelj škole odgovorio kada to dozvoli njezin liječnik.
15. Nadalje, čitajući Zapisnik s 1. sjednice Vijeća roditelja od 3. listopada 2019. (list 8-11 spisa) ovaj sud je utvrdio da je ZC kao predstavnica roditelja 2.a razreda postavila pitanje da li i drugi učitelji ne stižu provoditi planirane izvannastavne aktivnosti u skladu s rasporedom, a slijedom informacije koju je osobno dobila od voditeljice programa engleske radionice pri čemu je ravnatelj škole odgovorio da ne zna o čemu se točno radi i da će spomenutu situaciju provjeriti sa spomenutom učiteljicom.
16. Nadalje, čitajući Zapisnik sa sastanka stručne službe škole s roditeljima od 25. veljače 2020. ovaj je sud utvrdio da su sastanku prisutni roditelji MC, majka ČC, majka ĐC, ravnatelj LC, školska pedagoginja SC, razredna učiteljica FC, učiteljica produženog boravka RC i školska defektologinja EC te da je razlog sastanka pritužba roditelja na nedovršene domaće zadaće pisane u produženom boravku te nedovršeno gradivo obrađivano s razrednom učiteljicom. Dalje je utvrđeno kako na tom sastanku ovdje tuženica iznosi razloge zbog kojih su tražili sazivanje izvanrednog sastanka te je kazala da govori "u ime velikog broja roditelja 2.a razreda" te da iste navode iznose i gđa AC i gđa. ĐC. U tom smislu govore da djeca učestalo dolaze iz škole, a da nisu dovršila gradivo koje je na nastavi s njima obrađivala učiteljica FC te da iz produženog boravka dolaze kući s nedovršenim zadaćama pa da stoga oni (roditelji) imaju još dodatnog posla svakodnevno učeći s djecom i dovršavajući domaće zadaće. Utvrđeno je kako potom FC objašnjava kako se ponekad dogodi da ne stignu dovršiti gradivo koje s učenicima obrađuje na satu, ali da to nije učestalo te da u tim slučajevima na idućem satu dodatno objasni gradivo i dovrši ga s pojedinim učenicima na dopunskoj nastavi. Dalje je utvrđeno kako ovdje tužiteljica RC objašnjava, što ravnatelj potvrđuje, da se zaostaci s nastave ne dovršavaju u produženom boravku jer to nije u planu i programu, već se u boravku rade domaće zadaće. Utvrđeno je i kako je ovdje tuženica podsjetila da je početkom 1. razreda dostavila školi Bornine nalaze te da vjeruje da bi joj se reklo da NC ima poteškoće u školi radi kojih bi trebalo nešto poduzeti te da je školska defektologinja pitala učiteljicu FC smatra li da NC ima poteškoće radi kojih bi i njega trebala uzimati na rad, no učiteljica FC govori mami, ovdje tuženici, kako NC treba samo više vježbanja i čitanja kod kuće. Dalje u utvrđeno kako je ravnatelj LC pojasnio rad učitelja u produženom boravku, i to u dijelu izrada domaćih zadaća na primjeru zadaća iz matematike, naime da će učitelj prvo još jednom ponoviti gradivo koje je zadane u zadacima pa će zatim na nekoliko primjera zadataka provjeriti jesu li učenici to razumjeli te da se tek nakon toga ide se u samostalnu izradu domaće zadaće. Dalje je utvrđeno da kako je gospođa MC, ovdje tuženica, postavila pitanje roka u kojem je učitelj obavezan upisati ocjenu koje je dobio učeniku e-imenik.
17. Nadalje, svjedokinja AC, majka učenika koja je bila prisutna na predmetnom sastanku u veljači 2020., iskazala je da kako se ovdje radilo o klasičnom roditeljskom sastanku u kojem su se izmjenjivala mišljenja i primjedbe, pri čemu su učiteljice davale svoje razloge i opravdanja, a roditelji svoje razloge te se upadalo u riječ jedni drugima. Dodala je da je tom sastanku prethodilo generalno nezadovoljstvo među roditeljima o načinu predavanja i ocjenjivanja u školi, pri tom pojašnjavajući kako ako bilo koji roditelj ima bilo koju nejasnoću uz gradivo ili nastavu vezano za vlastito dijete najčešće postavi pitanje u Whatsapp grupi koja je u tu svrhu i oformljena te da su u istoj roditelji iznosili svoje komentare i primjedbe o načinu rada pojedinih učitelja i profesora. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi kako je ponašanje ZC na predmetnom sastanku bilo uobičajeno, normalno i smireno te odlučno jer da su svi htjeli da se konačno ta situaciji razriješi te da odnos ZC na tom sastanku prema RC nije bio neprimjeren nego se samo inzistiralo na točnosti podataka u smislu da učiteljice ne govore jedno, a roditelji drugo kao i da ponašanje učiteljice RC, ovdje tužiteljice, nije bilo neuobičajeno niti uznemireno već se samo ponašala kao osoba koja pokušava opravdati sebe te na neki način čak i blago inatljiva inzistirajući na svojoj verziji priče. Nadalje je iskazala da ni na kojem sastanku vijeća roditelja nije primijetila niti čula da su se iznosili nekakvi negativni i omalovažavajući komentari naspram učiteljice RC te da nije primijetila nikakve nepravilnosti da su dolazile od strane ZC na roditeljskim sastancima odnosno sastancima vijeća roditelja. U vezi upadanja u riječ na predmetnom sastanku izjavila je da tuženica nije upadala nikome u riječ jer to nije njezin stil budući da ona inače sve strpljivo sasluša pa onda kaže svoje.
18. Nadalje, iz iskaza svjedokinje GC, majke učenika koja je također bila prisutna na predmetnom sastanku u veljači 2020., proizlazi da nikada nije čula da bi ZC pisala ili rekla bilo kakav negativan komentar o RC već se samo komentiralo da zadaća u boravku nije napisana pri čemu svjedokinja pojašnjava kako njezino dijete nije imalo napisane zadaće u produženom boravku. Dalje proizlazi kako je na samom predmetnom sastanku iz veljače 2020. ZC imala rokovnik u kojem su bile bilješke o tome kako je taj produženi boravak izgledao te je u rokovnik bilo zapisano i pitanje GC koje glasi: "kako je moguće da se zadaće ne napišu na tom boravku?" Na sastanku je ZC postavljala pitanja od ostalih roditelja RC te se raspitivala kako prolazi rad u produženom boravku, pri čemu proizlazi kako je najnormalnije pročitala pitanja bez ikakve drame na što se RC počela tresti i shvatila je to kao nekakav napad na nju te se počela braniti da to nije istina, da je to laž. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je RC čak podigla ton i da je svjedokinji bilo neugodno pa je rekla kako nisu mislili ništa loše s ovim sastankom već samo da riješe taj problem. Dalje je iskazala da je bila izuzetno zadovoljna radom gospođe ZC kao predstavnika roditelja jer je uvijek sve bilo detaljno i ažurno rečeno.
19. Što se tiče svjedokinje BC, iz iskaza iste proizlazi da je po njenom saznanju bilo problema između RC i ZC u pogledu da je učiteljica RC bila optuživana za nemar u odnosu na zadaće i da je to svjedokinji bilo čudno jer ista nije imala problema u vezi toga, ali da prihvaća da je moguće općenito da netko ima problema sa zadaćom kako se to i inače događa u školama. Navela je da se ne može sjetiti je li prisustvovala nekom razgovoru između ZC i RC te da se ne sjeća da li je ZC iznosila neke negativne komentare u odnosu na učiteljicu RC, ali da je da je učiteljica RC bila vidno uznemirena cijelom tom situacijom do te mjere da se to više nije moglo sakriti. Također je navela da je koliko se sjeća bilo održano nekoliko sastanaka na kojem su prisustvovali ravnatelj i roditelji, ali da na njima nije bila prisutna. Na izravan upit pun. tuženice da li je svjedočila napadu ili neprimjerenom ponašanju ZC prema RC, svjedokinja se iskazala da se ne sjeća, dodajući da je uvijek sa oprezom pristupala ZC budući da je ista nekad imala agresivne verbalne istupe. Također je izjavila da se ne sjeća jesu li druga djeca imala problema sa pisanjem zadaće kao što je to imao sin tuženice.
20. Iz iskaza FC proizlazi da je ista učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Mladost te da je sudjelovala sam na izvanrednom roditeljskom sastanku 24. veljače 2020. pri čemu je tema sastanka bila je rad nje i rad učiteljice u produženom boravku RC te se razgovaralo o tome koja učiteljica i kako obavlja svoj posao. Navela je da nije bila prisutna razgovorima RC i ZC, a da joj je RC je prepričala kako je izgledao razgovor između nje i ZC sa individualnih informacija te da je komunikacija bila neprimjerena. Iz iskaza dalje proizlazi da je tuženica iznosila pritužbe na račun RC koju je sve to strašno pogađalo te da je na sastanku **.**.2020. ZC iznosila svoje primjedbe i komentare pri čemu je komunikacija između ZC i RC na tom sastanku bila OK. Navela je da nikada nije imala iskustvo da bi ju ZC napadala ili da bi se ista ponašala neprimjereno prema njoj. Na posebno pitanje pun. tuženice je li svjedokinji dojam da je reakcija RC bila pretjerana nakon održanog izvanrednog roditeljskog sastanka, svjedokinja je navela da samo može reći da je učiteljica RC očito osjetljiva osoba te da su te optužbe trajale stalno pa da je ispalo kao da ona ne radi kako treba pa se onda slomila, a da o optužbama na račun učiteljice RC zna samo od RC same i od gospođe ZC kada joj je rekla sa čime nije zadovoljna. Svjedokinja je također navela da su kritike na račun učiteljice RC po njenom sudu bile neopravdane, a da nije bila prisutna kada je ZC kritizirala učiteljicu RC pa u tom kontekstu ne može odgovoriti na pitanje jesu li kritike upućene od strane ZC prema učiteljici RC bile neprimjerene.
21. Svjedok LC bio je ravnatelj Osnovne škole Mladost u Zagrebu od 2006. do 2024. te je kao takav naveo da nikada nije svjedočio napadima bilo tužiteljice spram tuženice ili obratno te je u vezi predmetnog sastanka iz veljače 2020. naveo da je prije sastanka otišao razgovarati i sa učiteljicom FC i sa učiteljicom RC te su mu i jedna i druga objasnile da sva djeca ne stignu napraviti u školi sve zadatke koje su dobili u redovnoj nastavi i da se u programu produženog boravka ne dovršavaju zadaci iz redovne nastave već se u produženom boravku rade zadaci koji su zadani za domaću zadaću. U tom je smislu svjedok iskazao kako smatra da je ovdje došlo do nesporazuma budući da su se djeca vraćala iz škole sa nedovršenim zadacima iz redovne nastave pa je taj sastanak bio sazvan da bi se roditeljima objasnila ta činjenica, pri čemu je naveo da se tuženica na tom sastanku ponašala normalno i komunikativno, da se ne sjeća da li se tuženica obraćala tužiteljici na tom sastanku. Jednako tako je izjavio da se ne sjeća da bi na tom sastanku vijeća roditelja od **.**.2019. ZC optužila gospođu RC da potonja ne održava engleske radionice, a u vezi sa sjednicom vijeća roditelja od 26. rujna 2018. svjedok je naveo da trajanje produženog boravka do 17,00 sati, a nakon toga roditelji trebaju doći po svoju djecu pri čemu se znalo dogoditi da bi nekad roditelji kasnili po svoju djecu, ali rijetko, tada je dijete samo čekalo roditelja uz ulaznu portu škole što je vrlo nezgodno budući da je dijete dok je u školi na odgovornosti škole te da u slučaju kašnjenja više od nekoliko puta trebao bi se obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad u cilju da pomogne roditelju u organizaciji vremena za prihvat svog djeteta, pri čemu je svjedok iskazao kako mu se čini da se to nekoliko puta dogodilo sa sinom tuženice. Dalje je naveo kako o problemima između tužiteljice i tuženice zna iz priča tužiteljice koja mu je rekla da ima nejasnoća u komunikaciji i da gospođa ZC agresivnije nastupa prema njoj. Naveo je da ne može reći koliko mu se točno puta gospođa RC požalila na ZC, ali da su se sve te pritužbe svodile na agresivniju verbalnu komunikaciju prema gospođi RC pri čemu se gospođa ZC isto tako pritužila na rad gospođe RC pa je u tom kontekstu i sazvan izvanredni sastanak. Što se tiče individualnih informacija, gospođa RC je tražila da ravnatelj bude prisutan na individualnim informacijama na kojima je bila gospođa ZC, ali joj je isti objasnio da je to područje autonomije učitelja. Naveo je da je gospođa RC u vezi komunikacije sa ZC bila prestrašena te se ne sjeća da li je bio sa tužiteljicom u domu zdravlja. Također ne naveo da je po njegovom sudu rad gospođe RC kao učiteljice u produženom boravku bio stručan i korektan , da nikada nije bilo problema i pritužbi u radu gospođe RC od strane drugih roditelja , da gospođa RC nije otežano ili preosjetljivo komunicirala sa ostalim roditeljima tre da odnosu na opravdanost kritika gospođe ZC prema gospođi RC napominje da se u pogledu problema domaćih zadaća radi dijelom o navici koja je naslijeđena iz vrtića, a dijelom o nerazumijevanju od strane gospođe ZC. Naveo je i da je angažman gospođe ZC kao predstavnice roditelja bio je velik u smislu da je uvijek bila spremna sudjelovati u raznim akcijama te je bila aktivna, kao i da je taj angažman bio pozitivan. Naveo je da smatra, ukoliko je istina da je gospođa ZC agresivnije komunicirala sa gospođom RC, da je uobičajena reakcija kakvu bi imale većine učiteljica da se prestraši i uzbudi te se obrati njemu za pomoć odnosno požali, ali da nema nikakvih neposrednih saznanja da bi se gospođa ZC neprimjereno ponašala prema gospođi RC. Naveo je da se sjećam se da je na jednom od sastanaka gospođa ZC postavila pitanje da li drugi učitelji stignu održavati svoje izvannastavne aktivnosti pri čemu gospođa ZC koliko se sjeća nikada nije optuživala gospođu RC osobno, a da su roditelji iz paralelnih razreda možda mogli zaključiti o kojoj se problematici radi. Također je naveo da nikada nije osobno stekao dojam da je komunikacija ZC prema njemu ili prema drugim učiteljima i roditeljima bila neprimjerena niti mu se itko od drugih učitelja žalio.
22. Iz iskaza RCU proizlazi da ista nema nikakvih saznanja o odnosu RC i ZC niti o odnosima u cijelom tom razredu te da joj se gospođa RC nikada nije požalila ni na kakve probleme u vezi sa održavanjem produženog boravka kao i da o kolegici RC ima pozitivno mišljenje kako o njezinim stručnim metodama tako i o komunikaciji, ali da nema konkretnih saznanja za razred u koji ide sin tuženice.
23. Analizirajući predmetne dokaze sud je utvrdio da tuženica u komunikaciji s tužiteljicom nije postupala na neprimjeren način, a osobito ne na način koji bi objektivno mogao predstavljati osnovu za nastanak odštetne odgovornosti. Naime, niti iz jednog od predmetnih zapisnika ne može se iščitati bilokakva agresivna ili uvredljiva komunikacija tuženice koja bi bila usmjerena ka tužiteljici, a navedeno ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka koje je sud prihvatio jer su logični, životni i uvjerljivi te su isti iskazivali o okolnostima koje su im poznate o spornim događajima.
24. Naime, niti jedan od saslušanih svjedoka nije bio prisutan razgovorima koje su tužiteljica i tuženica vodile nasamo, niti je svojim iskazom posvjedočio da bi komunikacija tuženice usmjerene prema tužiteljici, ikad bila neprimjerena i uvredljiva, odnosno da bi iz komunikacije tuženice kako prema tužiteljici tako i prema drugim roditeljima proizlazilo da bi ista potonju optuživala da se ne bavi djecom u produženom boravku, a na kakvu komunikaciju tužiteljica upućuje u tužbi i u svom iskazu. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica, kao zabrinuta majka, izražavala sumnju u efikasnost organizacije rada u školi te je u tom smislu s tužiteljicom komunicirala o uočenim problemima nenapisanih zadaća u produženom boravku koji je vodila tužiteljica, što je rezultiralo sazivanjem izvanrednog sastanka u veljači 2020. godine.
25. U tom kontekstu sud upućuje na praksu Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je potrebno jasno razlikovati dopuštenu kritiku od uvrede, odnosno uspostaviti ravnotežu između prava na slobodu izražavanja i zaštite drugih prava i interesa. Sudska praksa ističe da „obični“ pojedinci uživaju viši stupanj zaštite, dok su javni službenici dužni trpjeti širi opseg kritike u vezi s obavljanjem svojih dužnosti. Slijedom navedenog, granice dopuštene kritike šire su u odnosu na učitelje kao javne službenike nego u odnosu na privatne osobe.
26. U tom smislu, legitimnim se ukazuje postavljanje pitanja vezanih uz nedovršene domaće zadaće pisane u produženom boravku. Svi saslušani svjedoci koji su bili prisutni na sastanku održanom 25. veljače 2020. godine, kao i na ostalim spornim sastancima, komunikaciju tuženice ocijenili su korektnom. Svjedokinja BC koja je u svom iskazu navela da je po njezinom saznanju bilo problema između RC i ZC u pogledu da je učiteljica RC bila optuživana za nemar u odnosu na zadaće, nije bila prisutna niti na jednom od tri sporna okupljanja roditelja, a iskazala je da se ne sjeća je li u odnosu na tužiteljicu tuženica iznosila negativne komentare kao i da se ne sjeća je li ikad svjedočila napadu ili neprimjerenom ponašanju tuženice prema tužiteljici, pri čemu navod svjedokinje da je uvijek sa oprezom pristupala ZC budući da je ista nekad imala agresivne verbalne istupe nije ocijenjen relevantnim za ovaj spor budući da je svjedokinja tim navodom posvjedočila o odnosu između tuženice i nje same , a ocjenjeno je i da se radi o osobnom dojmu iste. Jednako tako tužiteljica nije dokazala da bi tuženica po raznim okupljalištima, odnosno među drugim roditeljima i trećim osobama, o tužiteljici pričala uz uvredljive opaske, naime navedeno nije potvrdio niti jedan svjedok, a isto vrijedi i za navodne komentare tuženice u slučaju kada je tužiteljica sina tuženice ostavila na porti zbog kašnjenja potonje . Sud nije niti čitajući Whatsapp prepisku između roditelja (listovi 111-174 i 357-367 spisa) našao postojanje ijednog uvredljivog, klevetničkog ili na bilo koji način difamirajućeg komentara upućenog od strane tuženice na račun tužiteljice.
27. Povrh toga, sud je izvršio uvid u dopis Sindikata hrvatskih učitelja od 4. ožujka 2020. (listovi 33–34 spisa), dopis ravnatelja predmetne osnovne škole Sindikatu hrvatskih učitelja od 6. ožujka 2020. (list 35 spisa) te Zaključak o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika od 12. ožujka 2020. (listovi 36–38 spisa). Navedene isprave, međutim, same po sebi ne dokazuju osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu štete. Naime, iz sadržaja tih isprava proizlazi da su iste sastavljene u okviru postupanja po službenoj dužnosti, sukladno zakonskoj obvezi pokretanja i provođenja postupka zaštite dostojanstva radnika povodom pritužbe tužiteljice. Sindikat, ravnatelj škole te osoba imenovana za zaštitu dostojanstva radnika bili su dužni evidentirati i prenijeti navode tužiteljice te provesti propisani postupak, ne prejudicirajući pritom njihovu istinitost. Sama činjenica da su u navedenim dopisima izneseni navodi tužiteljice ne predstavlja dokaz da su se opisane radnje tuženice doista dogodile, niti da su iste bile neprimjerene ili protupravne. Posebno valja istaknuti da iz Zaključka o provedbi postupka zaštite dostojanstva radnika ne proizlazi utvrđenje o postojanju neprimjerenog ponašanja tuženice prema tužiteljici, niti je tim aktom potvrđeno da je do povrede dostojanstva doista došlo. Slijedom navedenog, predmetne isprave ne predstavljaju dokaz o postojanju protupravnosti postupanja tuženice, odnosno osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete.
28. Dakle, iako je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem postoji uzročno-posljedična veza između narušenog zdravstvenog stanja tužiteljice i predmetne komunikacije, pri čemu sud prihvaća da se tužiteljica subjektivno osjećala napadnutom i povrijeđenom jer se pod upitnik stavila efikasnost rada s djecom u produženom boravku kojeg je ona vodila, ocjena je suda da postupanje tuženice nije bilo protupravno pa kao takvo objektivno nepodesno da konstituira postojanje odgovornosti za štetu. Naime, način i sadržaj obraćanja tuženice nisu prelazili granice dopuštene kritike u smislu da bi bili agresivni i uvredljivi, već su bili usmjereni na ukazivanje na konkretne probleme, inzistiranje na točnosti te rješavanje pitanja nenapisanih zadaća, pri čemu se tuženica obraćala tužiteljici isključivo kao javnom službeniku, i to u okviru radnog vremena, te kao predstavnik roditelja.
29. Iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica, sukladno članku 219. stavku 1. Zakona o parničnom postupku, nije dokazala da je komunikacija tuženice prema njoj bila uvredljiva ili agresivna, odnosno da bi tuženice igdje iznosila neprimjerene komentare podesne za ozloglašavanje tužiteljice, a koji bi se kvalificirali kao povreda prava osobnosti u smislu čl. 1046. ZOO-a. Slijedom navedenog, a kako nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete, konkretno pretpostavka protupravnosti, tako nije nastala niti odgovornost za štetu kako imovinsku tako i neimovinsku, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.
30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP i čl. 155. stavak 1. ZPP, a sukladno i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: OT). Prilikom dosuđivanja troška sud je uzeo u obzir vrijednost predmeta spora (6.818,75 EUR) i troškovnik tuženice.
31. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se sastoji od:
- sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR + PDV (Tbr. 8/1 i 46 OT)
- sastava podneska od 1. ožujka 2024. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT)
- sastava podneska od 19. svibnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT)
- sastava podneska od 8. srpnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT)
- sastava podneska od 25. studenog 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT)
- zastupanja na ročištu od 1. ožujka 2023. u iznosu 200,00 EUR+ PDV (Tbr. 8/1 i 46 OT)
- zastupanja na ročištu od 21. svibnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT)
- zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT)
- zastupanja na ročištu od 27. kolovoza 2025. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT)
- zastupanja na ročištu od 21. siječnja 2026. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT).
32. Tuženici je priznat i trošak predujma za dopunsko vještačenje u iznosu od 50,00 EUR, što uz već navedeni trošak, iznosi sveukupno 2.150,00 EUR.
33. Tuženici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 10. ožujka 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
34. Tuženici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 14. rujna 2023. budući da je prethodni punomoćnik tuženice istoj otkazao punomoć 17. travnja 2023. te je iz zapisnika s predmetnog ročišta vidljivo da je tuženica na isto došla osobno bez punomoćnika. Tuženici nije priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu budući da u trenutku zaključenja glavne rasprave i pisanja presude nije izvjesno hoće li taj trošak nastati.
35. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 9. ožujka 2026.
Sudac:
Jan Torjanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
DNA:
- tužiteljici po pun.
- tuženici po pun.
