Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-14/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, protiv 1. protustranke AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Đuro Ćubrilo, odvjetnik u Puli, 2. protustranke mlt. JK, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica ŠK, diplomirana pravnica, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka i 3. protustranke MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi oduzimanja prava roditelju na stanovanje s mlt. djetetom i povjeravanja mlt. djeteta na svakodnevnu skrb udomiteljici, odlučujući o žalbi 1. protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-273/2025-7 od 25. rujna 2025., 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. protustranke AK i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-273/2025-7 od 25. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

„AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] oduzima se pravo na stanovanje s mlt. JK, OIB: [osobni identifikacijski broj] te se mlt. RK povjerava na svakodnevnu skrb i smještaj udomiteljici MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], počev od 25. rujna 2025. do 25. rujna 2026.

II. Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa između 1. predloženika AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. JK, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se 1. predloženiku AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] da odmah obavijeste HZZSR o svakoj promjeni adrese stanovanja.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se 1. protustranka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ) uz prijedlog sudu drugoga stupanja da pobijano rješenje i ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba 1. protustranke nije osnovana.

4. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rijeka rad radi donošenja odluke o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o maloljetnom JK udomiteljici u razdoblju na godinu dana sukladno čl. 155. st. 1. i čl. 158. st. 1. ObZ.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja nije utvrđeno da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje 1. protustranka u svojoj žalbi. Iz sadržaja spisa proizlazi da je 1. protustranci dostavljen prijedlog predlagatelja sa svim prilozima (povratnica/dostavnica na stranici 43 spisa) i da je isti pozvan na ročište određeno za dan 27. kolovoza 2025., no da na isto nije pristupio, niti je opravdao izostanak (zapisnik od 27. kolovoza 2025. na stranici 42-43 spisa). Također, iz sadržaja spisa proizlazi da se 1. protustranka niti pisanim putem nije očitovala na navode prijedloga. Okolnost da 1. protustranka nije obaviješena o ročištu koje je zakazano radi objave i uručenja rješenja također nije od utjecaja na njegovu zakonitost jer mu je rješenje dostavljeno putem pošte.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valja odgovoriti da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba čl. 8. ZPP. Upravo postupajući u skladu s citiranom odredbom, sud prvog stupnja je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. Iz sadržaja spisa i navoda prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rijeka, a posebno iz obiteljske procjene predlagatelja od 18. travnja 2025. koju je prvostupanjski sud pravilno prihvatio proizlazi da je pobijanom rješenju prethodilo rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-217/2025-3 od 31. ožujka 2025. kojim je mlt. RK privremeno povjeren na smještaj MK u trajanju od 30 dana, koji rok počinje od 31. ožujka 2025. do 1. svibnja 2025. te da je istom odlukom ovdje 1. protustranci AK zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom. Također proizlazi da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-381/2020-36 od 11. veljače 2025., mlt. RK povjeren na potpunu samostalnu skrb majci, a ocu je zabranjeno održavanje osobnih odnosa sa sinom zbog dugogodišnje izloženosti istog nasilju i ponašanju koje je dovodilo u pitanje sigurnost majke i djeteta. Proizlazi i da je presudom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kzd-41/2021-16 od 11. siječnja 2023. koja je postala pravomoćna 9. prosinca 2024., a ovršna 3. veljače 2025., ovdje 1. potustranka AK proglašen krivim za kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, time što je teško kršio propise o zažtiti od nasilja u obitelji i tome kod člana obitelji i bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo ju u ponižavajući položaj, te što je zlostavljao dijete. Proizlazi i da je majka djeteta UK iznenada preminula tijekom noći 19. ožujka 2025., a brigu o mlljt. JK je tada preuzela 3. protustranka te da otac djeteta dijete nije vidio posljednih pet godina.

9. Sud prvoga stupnja je temeljem navedenog utvrdio:

- da je obitelj UK predlagatelju poznata od 2020. godine nakon intervencije policije i dežurnog stručnog djelatnika predlagatelja zbog prijetnje nasilja u obitelji,

- da je zbog obiteljskog nasilja i povrede djetetetovih prava svsrishodno 1. protustranci oduzeti pravo na stanovanje s djetetom i zabraniti mu ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom,

- da dijete od ranije poznaje 3. protustranku, da njihov odnos karakterizira privrženost i toplina što za dijete predstavlja sigurno okruženje, slijedom čega je u najboljem intereseu maloljetnog JK da se ocu oduzme pravo na stanovanje s istim, time da se isti povjeri na skrb udomiteljici IK, a ocu zabrane kontakti s maloljetnim djetetom.

10. Odredbom čl. 155. st. 1. ObZ je propisano da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi: 1. na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili

2. kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta, s time da se oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom, roditelj lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu.

11. S obzirom na navedeno, suprotno tvrdnjama žalitelja, odlučne činjenice u postupku pred sudom prvog stupnja su potpuno i pravilno utvrđene te je prvostupanjski sud, imajući u vidu obiteljsku procjenu, utvrdio da djetetu stanovanjem s ocem prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj, te je primjenom citiranih odredbi ObZ, pravilno odlučio o predmetu spora.

12. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta. Naime, odredbom čl. 123. st. 1. ObZ propisano je kako sud između ostalog može u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

13. Odredbom čl. 123. st. 2. ObZ je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

14. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

15. U ovom konkretnom slučaju utvrđene odlučne činjenice te su izneseni dostatni razlozi opravdavaju donošenje odluke kojom se zabranjuje 1. protustranci održavanje osobnih odnosa sa svojim djetetom, mlt. JK. Naime, obzirom na sve utvrđene činjenice vezane za ponašanje protivnika osiguranja i nasilničko ponašanje prema svom djetetu, što je utvrđeno pravomoćnom presudom, kao i posljedice koje je kod djeteta izazvalo takvo ponašanje, a koje su opisane u obiteljskoj procjeni Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rijeka, doista je nužno zabraniti održavanje osobnih odnosa protivnika osiguranja s mlt. JK jer suprotno ne bi bilo u njegovom interesu i za njegovu dobrobit.

16. U odnosu na istaknute žalbene navode, valja istaknuti da u situaciji kada iz obiteljske procjene proizlazi postojanje neposredne i ozbiljne opasnosti za dijete, sud je ovlašten i dužan izreći mjeru izdvajanja i bez prethodnog iscrpljivanja blažih mjera, jer je temeljni kriterij zaštita života, zdravlja i razvoja djeteta.

17. Neosnovan je i žalbeni navod da iz provedenih dokaza nisu utvrđeni razlozi koji bi priječili povjeravanje djeteta ocu nakon smrti majke. Suprotno tome, iz pravomoćne kaznene presude kojom je žalitelj proglašen krivim za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, proizlazi da je dijete bilo izloženo nasilju i ponašanju koje je ozbiljno ugrožavalo njegovu sigurnost i razvoj. Te činjenice sud je bio dužan uzeti u obzir, a njihovo utvrđenje isključuje potrebu ponovnog dokazivanja postojanja nasilja u ovom postupku.

18. Neosnovano je i pozivanje žalitelja na odredbe čl. 35. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nema dvojbe da pravo roditelja i djeteta na međusobne odnose predstavlja sastavni dio prava na obiteljski život. Međutim, to pravo nije apsolutno. I prema ustavnoj i konvencijskoj praksi dopušteno je miješanje države kada je ono zakonito, ima legitiman cilj (zaštita zdravlja i prava djeteta) te je nužno i razmjerno u demokratskom društvu. U konkretnom slučaju miješanje je utemeljeno na zakonu (Obiteljski zakon), usmjereno na zaštitu dobrobiti maloljetnog djeteta te je razmjerno s obzirom na težinu i trajnost prethodno utvrđenog nasilnog ponašanja žalitelja.

19. Nadalje, žalbeni navodi da sud nije utvrdio oblik nasilja, rizik i stupanj opasnosti za dijete nisu osnovani. Upravo iz pravomoćne kaznene presude, kao i iz obiteljske procjene nadležnog tijela, proizlazi opis nasilnih obrazaca ponašanja, njihov intenzitet i posljedice po dijete. Sud prvog stupnja te je činjenice uzeo u obzir i na njima utemeljio zaključak o postojanju ozbiljnog rizika za dijete u slučaju njegova povratka ocu.

20. Točno je da je kontakt djeteta s oba roditelja u pravilu u njegovom interesu, no to pravilo vrijedi dok takvi odnosi ne ugrožavaju djetetovu sigurnost i razvoj. U okolnostima kada je dijete dulje vrijeme bilo izloženo nasilju, kada je ocu već ranije bila izrečena zabrana održavanja osobnih odnosa te kada dijete oca nije vidjelo više godina, sud je pravilno zaključio da bi ponovno uspostavljanje kontakta u ovom trenutku bilo protivno njegovoj dobrobiti.

21. Stoga žalbeni navodi kojima se ističe povreda ustavnih i konvencijskih prava ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer je sud prvog stupnja pravilno dao prednost najboljem interesu djeteta kao temeljnom načelu obiteljskopravne zaštite.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu žalitelja temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović