Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-37/2026-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po predsjednici vijeća Karmeli Miškulin Banić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marie Šaban kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika SHM zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO-265/2025 od 29. prosinca 2025., nakon održane javne rasprave 05. ožujka 2025.., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Gospiću, SH te optuženika i njegove braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice Ljiljane Smiljanić iz Gospića, uz sudjelovanje stalne sudske tumačice za turski jezik, Lee Kizilkaye iz Petrinje, dana 10. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Opt. SHM, sin S i majke AH rođene A, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], BH 4, Osmangazi, Bursa, državljanin Turske, MBS: [matični broj subjekta], umirovljeni liječnik opće prakse, s mjesečnim primanjima u iznosu od 550,00 eura, sa završenom srednjom medicinskom školom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, s činom narednika, odlikovan, lošijeg imovinskog stanja, na adresi prebivališta živi u supruginoj kući, bez nekretnina i vrjednijih pokretnina u vlasništvu, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru

k r i v  j e

I. što je, dana 4. prosinca 2025. oko 02:00 sati na području općine Donji Lapac, po prethodnom dogovoru s nepoznatim osobama, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku te dalje u zemlje Europske unije, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu u točno neutvrđenom iznosu, u mjestu Boričevac, u neposrednoj blizini državne granice Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u osobni automobil marke „Volkswagen“ model "Polo" registarskih oznaka [registarska oznaka] preuzeo deset državljana Turske, iako je bio svjestan da su isti prethodno ilegalno, mimo granične kontrole prešli državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te ih prevozio prema Italiji kada je u mjestu Dobroselo zaustavljen po policijskim službenicima,

II. dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11).

III. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženik SHM se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku SHM se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 4. prosinca 2025., pa nadalje.

V. Na temelju članka 189. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP), privremeno oduzeto vozilo marke "VW Polo" reg. [registarska oznaka] (Sjeverna Makedonija) sa pripadajućom prometnom dozvolom ser.br.: MK2040809 i pripadajućim ključem, vraća se vlasniku - "MOMO RENT A CAR" iz Skopja, Zračna luka Aleksandar Veliki, Ilinden, Skopje 1043, Sjeverna Makedonija, koji je navedene predmete dužan preuzeti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti ove presude u Postaji granične policije Donji Lapac, jer će se u protivnom predmeti odnosno novac unijeti u proračunska sredstva.

VI. Na temelju članka 79. stavak 2. i 4. KZ/11, od optuženika SHM kao vlasnika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke "VIVO Y36", IMEI broja: [IMEI broj], koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koji ga mogu preuzeti u PGP Donji Lapac, gdje se predmet i nalazi.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a, u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 7. ZKP-a, optuženik SHM u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj: KO- DO-269/2025 od 29. prosinca 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, poslovni broj Kov-209/2026-44 od 06. veljače 2026. (str. 317-320 spisa), tereti optuženika SHM za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda

- protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Uz suglasnost stranka, sukladno članku 19.b stavku 4. ZKP-a, raspravu je provela predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.

3. Pozvan na očitovanje o optužbi (str. 369 spisa) optuženik SHM je iskazao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvješće Postaje granične policije (dalje: PGP) Donji Lapac od 4. prosinca 2025., o zatjecanju (str. 5-6 spisa), zapisnik PGP Donji Lapac od 4. prosinca 2025., o očevidu, s ispisom fotografija (str. 7-14spisa), potvrda PGP Donji Lapac od 4. prosinca 2025., serijski broj [serijski broj], o privremenom oduzimanju predmeta (str. 15 spisa), potvrda PGP Donji Lapac od 4. prosinca 2025., serijski broj [serijski broj], o privremenom oduzimanju predmeta (str. 16 spisa), zapisnik PGP Donji Lapac od 4. prosinca 2025., o privremenom oduzimanju predmeta (str. 17- 18 spisa), zapisnik PGP Donji Lapac od 4. prosinca 2025., o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa-mobitela privremeno oduzetog od optuženika (str. 19-24 spisa), podaci sa zaslona privremeno oduzetog mobitela, sa prijevodom (str. 28-100 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka JH ( str. 157-158 spisa) i LH ( str. 159-160 spisa), ispitanih na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, dana 06. prosinca 2025.. U postupku je odbijen dokazni prijedlog optuženika za provođenje dodatne pretrage njegovog privremeno oduzetog mobitela, radi pronalaska razgovora u kojem bi ga osoba po imenu PH iz tvrtke "Route tour" telefonski kontaktirala i angažirala kao vozača turista koji se voze od aerodroma do određenih lokacija, u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Grčkoj, konkretno u Hrvatskoj od aerodroma u Zagrebu do Splita, za što je trebao dobivati mjesečni iznos od 3.500,00 eura, a sve na okolnost da je on u Hrvatsku došao kao vozač turista, a ne sa ciljem prevoženja ilegalnih migranata. Naime, ocjena je suda kako iz iskaza optuženika danog pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću proizlazi da je isti došao u RH turistički, a ne poslom, kakav iskaz je onda izmijenio na raspravi, bez razložnog obrazloženja, što je po sudu cijenjeno usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti, kao i iskaz optuženika u cijelosti, a što će u nastavku biti dodatno obrazloženo, slijedom čega je takav dokazni prijedlog ocijenjen usmjerenim odugovlačenju postupka.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene evidencije za istoga (str. 362 spisa).

5. Ispitan na završetku dokaznog postupka optuženik je iskazao (str. 371-375 spisa) kako je iz Istambula došao u Sjevernu Makedoniju u Skopje, dana 2. prosinca 2025. u 16,30 sati, kao turist, sa turističkom vizom na tri mjeseca. Dva mjeseca ranije preko interneta upoznao se sa osobom po imenom PH iz tvrtke "Route tour", kako mu se isti predstavio. Na stranici te tvrtke je postojao oglas za posao. Ne zna gdje je sjedište te tvrtke, ali misli da je u Njemačkoj. U tom oglasu je pisalo je da se traže vozači koji će na području Nizozemske, Hrvatske i Grčke obavljati posao prijevoza turista od zračnih luka do njihovih odabranih hotela. Osoba zainteresirana za posao trebala je posjedovati zelenu putovnicu , a to je putovnica koju u Turskoj dobivaju više rangirani državni službenici i sl., odnosno nije "obična" crvena putovnica, a pored toga trebali je priložiti dokaz da posjeduje vozačku dozvolu i izvadak iz kaznene evidencije iz kojeg proizlazili da nije osuđivana. Također je u oglasu navedeno da je tjedna plaća 850,00 eura, da vozači odsjedaju u hotelima u dvokrevetnim sobama i da tvrtka snosi troškove noćenja. Radilo se o ugovoru na godinu dana. Prijevoz se trebao odvijati na temelju poslanih lokacija i nije bilo potrebno da vozač zna jezik, jer nije u kontaktu sa klijentima koje prijevozi, koji taj prijevoz plaćaju tvrtki svojim kreditnim karticama. Taj oglas se nalazi na stranicama te tvrtke, a također se nalazi i na njegovom mobitelu. Naime, ta osoba mu je kopirala taj oglas i poslala putem WhatsApp-a. Ta osoba mu je rekla i da će ga dočeti čim sleti u Skopje. Kad je avionom sletio u Skopje, poslikao se i toj osobi poslao fotografiju, kako bi ga mogla prepoznati i dočekati, ali ga nitko nije dočekao. Preko WhatsAppa je ponovno stupio u kontakt s tom osobom, koja mu je tad rekla da iznajmi automobil na aerodromu u Skopju. Ta osoba s kojom je kontaktirao preko WhatsAppa je bila osoba koja mu se predstavila kao PH iz tvrtke "Route tour". Poslao ga je u tvrtku za najam vozila "Momento Car", uz uputu da im kaže da mu treba auto na 3 dana i da će ići u Crnu Goru te da djelatnicima u rent-a-caru kaže da ih pozdravlja B. Platio je 90,00 eura za najam vozila, 30 eura po danu, a novac su mu iz te tvrtke "Route tour" trebali vratiti kad se vide. Oni su mu platili avionsku kartu do Skopja i poslali mu je na mobitel, što se može pronaći na istom. Kada je unajmio automobil kontaktirao je PH preko WhatsApp-a, te mu je isti rekao da krene prema Zagrebu, dakle nije krenuo prema Crnoj Gori, kako mu je rekao da kaže u rent-a-car kući. Poslao mu je lokaciju jednog hotela u Zagrebu i rekao da ode u taj hotel, da će i on doći tamo. U Zagrebu je bio u hotelu Europa, kartica hotela bila je među stvarima koje su od njega privremeno oduzete. Međutim, PH nije došao u hotel Europa kako mu je rekao, pa mu je poslao WhatsApp poruku, na koju mu je isti odgovorio i rekao da će doći u hotel za dva-tri sata. Rekao je PH da hotel košta 100,00 eura, na što mu je isti rekao da će mu nadoknaditi sve troškove kad dođe u hotel. Otišao je u sobu, a obzirom da je bilo kasno, legao je spavati. Oko ponoći mu je zazvonio telefon, PH ga je nazvao i rekao da je na granici sa RH i da mu se pokvario automobil, pa da mu treba njegova pomoć. Ustao je i krenuo prema lokaciji koju mu je PH poslao i gdje ga je trebao čekati. PH mu je rekao da će pozvati vučnu službu da odvezu automobil koji se pokvario, a da će on čekati njega da se zajedno vrate u Zagreb, gdje će pričati o poslu. Kad mu je ostalo oko 15 minuta do dolaska na lokaciju koju mu je PH poslao, isti mu je rekao da je stigla vučna služba i da će on ipak ići sa vučnom službom, ali da on ode na lokaciju jer su tamo ostali putnici. Rekao mu je da se radi o jednoj obitelji, da ih je pet-šest i da ih svakako sve mora ukrcati u auto. Nakon toga PH mu je rekao da više neće imati signala na telefonu, pa da će ga nazvati njegov prijatelj B, koji će mu reći kuda treba odvesti putnike. PH mu je rekao i da će o poslu pričati kad se vrati odnosno odveze putnike. Po dolasku na lokaciju koju mu je PH poslao na istoj nije bilo nikoga i taman se odlučio vratiti u hotel kad se ispred vozila pojavila grupa ljudi i počeli su sami ulaziti u vozilo, sa suvozačke strane i u zadnji dio vozila. Bilo ih je jako puno, nije ih mogao prebrojati jer je bila noć. Kad su počeli pričati na turskom jeziku shvatio je da se radi o J. Rekli su mu da nemaju osobne dokumente niti putovnice i tada je shvatio da se radi o ilegalnim migrantima, ali bilo ih je jako puno i morao ih je voziti jer su mu prijetili. Pomislio je o tome da ih izbaci iz vozila, ali bila je noć i nigdje nije bilo nikoga. Prijetili su mu i govorili da ne staje i da nastavi sa vožnjom, što je u strahu i učinio. Nakon 3-4 km vidio je iza sebe policijsko vozilo sa upaljenim „rotirkama“, pa je zaustavio vozilo, rekavši putnicima da se moraju zaustaviti. Nakon što ih je policija zaustavila, dva-tri sata je čekao zajedno sa putnicima, koji su mu rekli da kaže da ih je vidio uz rub ceste sa djecom, pa da im je htio pomoći, kako će i oni reći. Rekli su mu da ne spominje tu turističku tvrtku i da ne daje nikakva imena, da mu neće ništa biti i da neće dobiti kaznu, jer ima zelenu putovnicu. Ni oni neće spominjati nikakva imena, pa će ih samo deportirati, dok on neće dobiti nikakvu kaznu. Optuženik je iskazao kako mu je 60 godina i da u tih 60 godina nije imao nikakvu prekršajnu ili strožu kaznu. U Turskoj je 35 godina radio kao zdravstveni radnik u bolnicama i ambulantama te kao djelatnik na upravnim poslovima. Zbog toga što je bio državni službenik dobio je „zelenu“ putovnicu. Nije upućen u zakonodavstvo, i ako je zbog toga nesvjesno počinio kazneno djelo moli sud da mu izrekne minimalnu kaznu. To moli i zbog svog teškog zdravstvenog stanja, obzirom da je imao četiri srčana udara, tri puta je išao na angiografiju i ima jedan stent, dva puta je operirao trbušnu kilu. Na pitanje zamjenice ODO, optuženik je odgovorio kako je u Sjevernu Makedoniju došao sa turističkom vizom, ali ne turistički nego kako bi se našao s navedenim PH i razgovarao o poslu. Namjeravao je, nakon što se nađe sa L i vidi da li mu taj posao odgovara, s istim sklopiti ugovor, a onda su mu oni, prema onome što su mu obećali, trebali ishoditi radnu vizu. Bilo je logično da o poslu razgovaraju u Zagrebu, obzirom da se posao trebao obavljati u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Grčkoj, ali na aerodromu je na mobitel zaprimio avionsku kartu za Skopje, uz Dursunovo obrazloženje da nije bilo karata za Zagreb, pa da ode u Skopje, a da će onda iz Skopja u Zagreb. Nije tome pridavao važnost jer u životu nije nikuda putovao. PH mu je spomenuo Zagreb tek u trenutku kad je sletio u Skopje. Na upit zašto je onda rekao da mu je PH javio da nema karata za Zagreb nego da ide za Skopje, ako sada tvrdi da mu je PH [adresa] spomenuo tek kada je sletio u Skopje, optuženik je odgovorio da ne zna gdje su se zapravo trebali naći i dogovoriti za posao. Na upit da li mu je nešto bilo sumnjivo u tome što je u rent-a-caru trebao reći da će sa vozilom ići u Crnu Goru, a potom je sa vozilom krenuo u Zagreb, optuženik je odgovorio da mu je to tada već postalo čudno i sumnjivo. Na upit što mu je PH rekao, dok se nalazio u hotelu Europa u Zagrebu, na kojoj mu se to granici automobil pokvario, optuženik je odgovorio kako mu PH to nije rekao. Do Dursuna se uputio prema lokaciji koju mu je poslao na mobitel. Na upit da li mu je bilo nešto čudno u tome da se sa poslovnim čovjekom, s kojim je trebao sklopiti ugovor, trebao naći u kasnim noćnim satima, te da ga je PH nazvao kad je već spavao, "u pola noći", optuženik je odgovorio da mu je to bilo čudno i da je otišao na mjesto za koje je dobio lokaciju samo zato što je PH od njega zatražio pomoć. To mjesto na koje se uputio, bilo je neko strašno, nenaseljeno mjesto, cesta je bila zavojita. Od Zagreba do tog mjesta vozio je sat i pol. Na upit zašto sada ne navodi, kao pri prvom iskazu, da je iz Makedonije najprije otišao u Srbiju u Beograd, a onda u Zagreb, već govori samo da je iz Makedonije otišao u Zagreb, optuženik je odgovorio kao je iz Skopja otišao najprije u Beograd, a onda u Zagreb te da je on točio gorivo u vozilo, što mu nije bilo čudno jer mu je PH rekao da će mu on sve troškove platiti. Bilo mu je čudno što se s tim poslovnim čovjekom, iako mu je rekao da će se tamo naći, nije našao ni u Skopju, niti u Zagrebu u hotelu, pa niti u mjestu u blizini granice gdje je istom vozilo ostalo u kvaru. Na upit zašto je onda preuzeo te ljude, ukoliko se sa navedenim PH nikada nije vidio niti s istim sklopio ikakav ugovor, niti mu je isti u bilo kojem trenutku platio bilo kakav dio troškova, niti mu rekao hoće li mu platiti prijevoz tih putnika i kada, optuženik je odgovorio kako je on krenuo po PH, koji ga je onda nazvao i rekao da je on ipak otišao sa vučnom službom, ali da su njegovi putnici ostali na licu mjesta, pa ga je zamolio da ih on preveze. Te ljude je prevezao zato što ga je PH to zamolio.

Na upit, obzirom da je iskazao na raspravi kako su mu te osobe prijetile i prisilile ga da ih vozi, zašto je onda nakon što je razdvojen od tih osoba iskazivao onako kako su ga te osobe uputile, odnosno drugačije nego danas, optuženik je odgovorio da je tako iskazivao jer je vjerovao da će dobiti manju kaznu.

Na upit sutkinje zašto je u svojim godinama i sa brojnim zdravstvenim problemima koje je naveo odlučio na internetu tražiti posao, pa ga je zanimao baš posao zbog kojeg bi iz Turske trebao doći u RH te voziti turiste po RH, Nizozemskoj i Grčkoj, a što je sigurno naporan i težak posao za osobu njegovih godina i zdravstvenog stanja, optuženik je odgovorio kako je htio raditi samo tri mjeseca jer je imao potrebu za novcem budući mu se kćerka udaje krajem ožujka. Kako je odgovorio, posao je mogao naći i u Turskoj, ali je imao potrebu za većim iznosom novca, a za ovaj posao je trebao dobiti iznos od 850,00 eura tjedno odnosno 3.500,00 eura mjesečno. Na upit sutkinje da li ne misli da bi se u RH mogao pronaći vozač koji bi za manji iznos od 850,00 eura tjedno prevezao putnike od zračne luke u Zagrebu do Splita, tim više što zračna luka postoji i u Splitu, nego je on trebao doći iz Istambula u Zagreb prevoziti putnike do Splita, optuženik je odgovorio kako je vidio oglas za posao, pa je eto mislio da se javlja na oglas za posao, a sada mu je to doista čudno. U Turskoj ima puno izbjeglica, oko 6.000,000,00 i poznato mu je da svi žele pobjeći u Europu, što čine i ilegalno.

Na upit zašto pri ispitivanju u ODO niti u jednom trenutku nije iskazao, uz nazočnost istog stalnog sudskog tumača, a koji njegov iskaz je preveden i snimljen, da bi te osobe od njega tražile da ih vozi i prijetile mu, optuženik je odgovorio da je vjerovao ono što su mu te osobe rekle odnosno da neće dobiti nikakvu kaznu ako kaže tako kako su mu rekle. Osjećao je da tim osobama treba vjerovati, jedna od njih je pričala da je bila učitelj, mislio sam da to nisu neke "bezvezne" osobe.

Na upit što je to bilo kažnjivo u tome što je on vozio te osobe i zašto su mu one rekle da tako kaže i da neće dobiti nikakvu kaznu, a on ih je poslušao, optuženik je odgovorio da su mu te osobe rekle da je u Hrvatskoj kažnjivo ako povezeš nepoznatu osobu. Na upit da li misli da je u Hrvatskoj kažnjivo to što se voze osobe koje su u državu ušle ilegalno, mimo granice, bez isprava, optuženik je odgovorio da jest. Na upit zašto je onda vozio te osobe, optuženik je odgovorio da ih je povezao samo zato što je bila noć i što je bilo jako hladno. Na upit da li ih je onda povezao zato što je bila noć i što je bilo jako hladno ili zato što su mu prijetile, optuženik je odgovorio da je do prijetnji došlo nakon što ih je preuzeo u vozilo.

Optuženik je pozvan da objasni razliku u svom iskazu, obzirom da je iskazao kako su te osobe počele same ulaziti u vozilo, a onda da im je stao jer se sažalio, optuženik je odgovorio da su te osobe doista same ušle u auto, ali da su najprije ušle dvije muške osobe i dva djeteta, pa se smilovao i odlučio da ih neće izbaciti, a onda da su ušli i drugi.

Na upit zašto bi vjerovao osobama koje su mu prijetile u vozilu te iskazivao onako kako su ga one uputile, optuženik je odgovorio kako su po zaustavljanju od policije dugo zajedno stajali i pričali pa da je on onda zanemario te njihove ranije prijetnje i prihvatio njihove navode da treba tako reći pa da onda neće dobiti nikakvu kaznu. Na upit optuženiku da li je njemu normalno u vozilu VW Polo voziti 10 putnika, da li je to bio normalan prijevoz ljudskih bića, optuženik je odgovorio da to nije normalno, ali da on uopće nije niti gledao iza, kako i na koji način sjede, već da je samo osjetio da nema zraka. Na upit na koji način su mu točno prijetile te osobe, optuženik je odgovorio da su mu rekle „ nemoj slučajno stajati, ako nas predaš policiji istući ćemo te, ako vidiš policiju nemoj stajati samo vozi“. Nije niti znao koliko je točno ljudi u vozilu, dok ih policija nije prebrojala pri zaustavljanju. Zaustavio se kada im je policija dala znak da stanu, zato što je suvozač rekao da će policija pucati ako ne stanu i da će svi nastradati.

Na upit sutkinje, ukoliko je već postupao u dogovoru sa putnicima, zašto onda nije reagirao pri njihovom ispitivanju kod suca istrage, gdje su oni iskazivali drugačije od onoga što su navodno s njim dogovorili da će reći jedni i drugi, optuženik je odgovorio kako ne zna što bi na to rekao.

6. Ocjenom iskaza optuženika SHM danog na raspravi te usporedbom istog sa njegovim iskazom kojeg je dao pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću, dana 05. prosinca 2025. godine, te usporedbom njegovog iskaza sa prikupljenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik SHM svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, kako mu je to činjenično i pravno stavljeno na teret optužnicom.

7. U postupku nije bilo sporno, osnovom iskaza samog optuženika, kako je isti dana 04. prosinca 2025. u mjestu Dobroselo, općina Donji Lapac, zaustavljen po policijskim službenicima dok je upravljao osobnim automobilom marke „Volkswagen“, model „Polo“, registarskih oznaka [adresa] P, u kojem je vozio deset državljana Turske, bez osobnih isprava, koji su prethodno ilegalno ušli na teritorij Republike Hrvatske.

8. Osnovom obrane optuženika SHM, budući je isti to u cijelosti negirao, u postupku je bilo sporno da li je isti, onako kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, tog dana oko 2,00 sata, u mjestu Boričevac, u neposrednoj blizini državne granice Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, preuzeo te osobe u osobni automobil po prethodnom dogovoru sa nepoznatim osobama, u cilju da se materijalno okoristi njihovih ilegalnim prijevozom kroz Republiku Hrvatsku te dalje u zemlje Europske unije, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu u točno neutvrđenom iznosu.

9. Obranu optuženika SHM na raspravi kako je navedene osobe primio u automobil misleći da pomaže osobi koja mu se predstavila kao PH, a sa kojom je namjeravao sklopiti ugovor o prijevozu putnika sa aerodroma u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Grčkoj do njihovih odredišta (hotela) u navedenim zemljama, a zbog čega je i došao iz Istambula u Zagreb, kao i da su ga potom te osobe, kad su ušle u automobil i kad je shvatio da se radi o ilegalnim migrantima, prisilile da ih vozi, prijeteći mu da će ga istući ako ih preda policiji, sud je cijenio ne samo proturječnom njegovom iskazu danom pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću, već i suprotnom provedenim dokazima i krajnje neživotnom te stoga očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10. Prvenstveno, za razliku od iskaza na raspravi, navedenog pod točkom 5. obrazloženja, pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću (str. 138 spisa), optuženik je u bitnom iskazao da je u Republici Hrvatskoj boravio turistički. Naime, da je iz Istambula doputovao u Sjevernu Makedoniju, pa u Srbiju, a potom u Republiku Hrvatsku, u čemu mu je pomagao čovjek koji je djelatnik turističke tvrtke, a koji ga je savjetovao oko putovanja. Kako je tad iskazao, te noći je krenuo na put, ali se izgubio, pa se htio okrenuti vozilom. Tad je uz rub ceste vidio ljude koji su usred noći stajali na hladnoći. Ušli su u njegovo vozilo i molili da im pomogne, bilo je i djece. Kako je tad iskazao, nije znao od kuda su, niti da su migranti. Tek kad je na retrovizor vidio svjetla i policijsko vozilo shvatio je da nešto nije u redu.

Upitan da obrazloži takvo odstupanje od svog ranijeg iskaza, optuženik je iskazao kako je nakon zaustavljanja po policiji proveo dva-tri sata sa osobama koje je prevozio, te da su mu iste rekle da kaže da ih je vidio sa djecom uz rub ceste, pa da im je htio pomoći, kako će i oni reći. Rekli su mu da ne spominje tu turističku tvrtku i da ne daje nikakva imena, da mu neće ništa biti i da neće dobiti kaznu, jer ima zelenu putovnicu. Ni oni neće spominjati nikakva imena, pa će ih samo deportirati, dok on neće dobiti nikakvu kaznu.

10.1. U odnosu na takvo obrazloženje odstupanja od ranijeg iskaza, sud je cijenio ne samo da je krajnje neživotno i nelogično, već i da je suprotno dokazima provedenim u postupku. Naime, krajnje je neživotno da optuženik, kojemu su osobe koje je navodno primio u vozilo samo da im pomogne, a za koje je potom shvatio da su nezakonito u Republici Hrvatskoj i koje su mu prijetile da ih vozi jer da će ga istući, a zbog čega je osjećao strah, u trenutku kada su zaustavljeni po policiji to ne iskazuje ni prilikom ispitivanja u policiji niti pri ispitivanju u državnom odvjetništvu, a kada mu od tih osoba više ne prijeti nikakva opasnost, već naprotiv navodi kako nije znao da su iz Turske, niti da su u Hrvatskoj ilegalno, da ih je povezao jer su ga molile, jer je bila noć i hladno, a bilo je i djece, dakle ne spominjući nikakve prijetnje.

Nadalje, krajnje je neživotno, ako je optuženik prevaren odnosno doveden u zabludu od strane osobe koja mu se predstavila kao PH te ako su mu prijetile osobe koje je primio u vozilo, a koje su mu bile potpuno nepoznate, da bi istodobno slušao njihove upute što da kaže pri ispitivanju, odnosno da kaže da ih je vidio sa djecom uz rub ceste, pa da im je htio pomoći, te da ne spominje tu turističku tvrtku i ne daje nikakva imena.

Takvo obrazloženje optuženika još je nelogičnije obzirom na ono što su iskala dva putnika iz njegovog automobila, i to GH (str. 157 spisa) i CH (str. 159 spisa), čiji iskazi su pročitani uz suglasnost stranka, a u čijem ispitivanju na dokaznom ročištu je optuženik sudjelovao. Naime, suprotno iskazu optuženika koji je iskazao da su mu te osobe rekle da kaže da ih je vidio sa djecom uz rub ceste, pa da im je htio pomoći, zbog čega je zaustavio vozilo i primio ih u automobil, a kako će i one iskazati, svjedok GH je iskazao da je sve bilo unaprijed dogovoreno još u Turskoj, u vidu puta iz Turske do odredišta u Italiji te prijevoz taksijem u Republici Hrvatskoj, sve za iznos od 8000,00 eura. Sletjeli su avionom u Sarajevo od kuda su otišli u Kulen Vakuf, gdje ih je dočekao vodič iz Afganistana, koji im je rekao kad prijeđu granicu kroz šumu da će ih čekati vozač sa autom, sa kojim će nastaviti put. Kad su prešli granici i došli do sela gdje ih je vodič ostavio, dočekao ih je po dogovoru vozač sa autom, a to je bio u sudnici nazočni optuženik, koji je krenuo sa njihovim prijevozom. Također, suprotno iskazu optuženika i navodnom dogovoru s tim osobama što će on iskazati i što će one reći, svjedokinja CH također nije iskazala da bi ih optuženik vidio uz rub ceste, sa djecom, pa da im je htio pomoći i zaustavio vozilo, već je također iskazala kako se radilo o putu koji je unaprijed dogovoren u Turskoj, i da ih je nakon ilegalnog prelaska granice dočekao vozač sa autom, kako im je prethodno i rečeno, a da je to bio u sudnici nazočni optuženik.

Oboje svjedoka suglasno je iskazalo i da su za put od Turske do Italije toj osobi u Turskoj platili iznos od 8.000,00 eura, tako da optuženiku koji ih je sa vozilom dočekao u Hrvatskoj nisu ništa platili.

Optuženik pri ispitivanju navedenih svjedoka nije imao pitanja za iste, niti je imao primjedbi na iskaz svjedoka JH, dok je na iskaz svjedokinje CH stavio primjedbu da je vidio grupu ljudi uz put i stao da im pomogne, na što je svjedokinja ostala kod svog iskaza odnosno rekla da je to sve što ima za iskazati. Dakle, niti jedan od navedenih svjedoka, suprotno iskazu optuženika, nije iskazao da bi stajali uz put sa djecom, gdje ih je vidio optuženik koji im je odlučio pomoći, jer je bila noć i hladno, već su naprotiv iskazali kako ih je po dogovoru dočekao vozač sa autom.

Cijeneći iskaze navedenih svjedoka, ocjena je suda kako isti nisu imali nikakvog motiva eventualno lažno iskazivati, obzirom da nakon zaustavljanja po policiji svoju situaciju više u ničem nisu mogli promijeniti, za razliku od optuženika.

11. Zaključno, ocjena je suda, ukoliko je optuženik doveden u zabludu odnosno prevaren, jer je mislio da u Hrvatsku dolazi radi sklapanja ugovora radi prijevoza turista, kako bi u tom slučaju svaka prosječna osoba, pa onda svakako i optuženik, na to odmah ukazla nakon zaustavljanja po policiji te ispitivanju u policiji i općinskom državnom odvjetništvu, jer u tom slučaju nije imao apsolutno nikakav motiv štititi osobu koja ga je prevarila, kao niti bilo što drugo iskazivati vezano za osobe koje je prevozio, osim istine.

Međutim, optuženik, koji je na raspravi ustvrdio da je prevaren jer je mislio da je u Hrvatsku došao radi sklapanja posla, kao i da su mu osobe koje je prevozio prijetile, pri ispitivanju u policiji brani se šutnjom, a pri ispitivanju u državnom odvjetništvu navodi kako je u Republiku Hrvatsku došao turistički, da je u inkriminirano vrijeme krenuo na put, ali da se izgubio, pri čemu je naišao na osobe koje su sa djecom stajale na mraku i hladnoći pa ih je povezao, dakle niti u jednom trenutku ne spominjući da bi bio prevaren po osobi imena PH, niti da bi mu osobe koje je prevozio prijetile da ih mora voziti, a što se nalazi krajnje neživotnim i nelogičnim ako je doista bio prevaren i doveden u zabludu i ako mu se prijetilo.

Osim toga, ocjena je suda, imajući u vidu da je optuženik u Turskoj radio kao liječnik opće prakse, jer su mu to tadašnji propisi omogućavali iako ima srednju stručnu spremu te kao državni službenik, dakle kao osoba sa životnim iskustvom, koja je radila sa ljudima, koja se služi pametnim telefonom i internetom, kojoj je poznata situacija sa izbjeglicama u Turskoj i Europi, a što sve proizlazi iz njegovog iskaza, bila toliko naivna da bi sve vjerovala osobi koju ne poznaje, koju je upoznao preko interneta, na način da bi samo na njezine riječi i obećanja krenuo na put ne samo avionom iz Istambula u Skopje, već potom automobilom iz Skopja u Beograd, što zahtijeva više od četiri sata vožnje te potom iz Beograda u Zagreb, što je još četiri sata vožnje, unatoč svojoj dobi od gotovo 60 godina i unatoč zdravstvenim problemima koje je naveo, a pogotovo u situaciji kad ga ta osoba nije dočekala na aerodromu na Skopju, gdje su se trebali naći i gdje je trebao odlučiti da li mu odgovaraju uvjeti posla.

Dakle, krajnje je neživotno da bi osoba s takvim životnim iskustvom, nakon što ga osoba sa kojom se u Skopju trebao naći radi dogovora o poslu tamo nije dočekala, pristala za svoj novac unajmiti vozilo te potom putovati automobilom od Skopja do Beograda do Zagreba, točeći sama gorivo u automobil, a sve vjerujući na riječ nekoj osobi sa kojom je stupio u kontakt gledajući na internetu neki oglas za posao, a koju osobu nikada nije vidio i koja ga nije dočekala u Skopju kako su se dogovorili, tako da nije niti došlo do bilo kakvog sklapanja posla, ali unatoč tome kreće na toliko dalek put, sam sve financirajući, vjerujući toj osobi da će se naći i da će mu nadoknaditi sve troškove, iako o toj osobi ne zna apsolutno ništa, a potom kad je došao u Zagreb, i sam platio troškove smještaja i hrane u hotelu, gdje se ta osoba opet nije pojavila, opet vjeruje toj osobi i kreće na put prema lokaciji koju mu je poslala, a za koji je prema dobivenoj lokaciji mogao vidjeti da se radi o putu dužem od dva sata vožnje (Zagreb- Boričevac), i to u sitnim noćnim satima.

Ocjena je suda kako bi se takvoj obrani možda mogla pokloniti vjera da se radi o mladoj i neiskusnoj osobi, ali da se takvoj obrani optuženika, kao zrele osobe sa životnim iskustvom u državnoj službi i zdravstvenim ustanovama, koji je svoj radni vijek proveo radeći sa ljudima na odgovornim poslovima i koji je upoznat sa geopolitičkim zbivanjima i problemima izbjeglica, kojih u Turskoj kako je iskazao ima 6.000.000,00 i koje žele u Europu, makar i ilegalno, da bi isti bio toliko naivan, kako je predočio u svojoj obrani.

Slijedom izloženog, obzirom na takvu krajnje neživotnu i nelogičnu obranu, uz činjenicu da je optuženik tijekom postupka svoju obranu i mijenjao, kako je prethodno obrazloženo, ocjena je suda kako je obrana optuženika da je prevaren i doveden u zabludu, pri čemu je zanimljivo da je prevaren od turskog državljanina te da je u Republici Hrvatskoj u mjestu u općini Donji Lapac, u sitnim noćnim satima od svih mogućih ljudi eto baš naišao na deset državljana Turske, koji su prethodno ilegalno iz Bosne u Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, suprotna provedenim dokazima i očito usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti.

Nasuprot tome, ocjena je suda kako iz provedenog postupka, osnovom prikupljenih dokaza, i to materijalnih isprava i iskaza ispitanih svjedoka, suprotno obrani optuženika, proizlazi da je isti, onako kako mu je i stavljeno na teret, po prethodnom dogovoru sa nepoznatim osobama, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, budući iz iskaza svjedoka suglasno proizlazi da su put iz Turske do Italije plaćali po 8.000,00 eura, došao u Republiku Hrvatsku sa ciljem da se materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku i dalje u zemlje Europske unije, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu u točno neutvrđenom iznosu, pri čemu je u mjestu Boričevac, u neposrednoj blizini državne granice Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u osobni automobil marke VW Polo preuzeo deset državljana Turske, iako svjestan da su isti prethodno ilegalno, mimo granične kontrole, ušli iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku te krenuo sa njihovim prijevozom prema Italiji, kako proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, s tim što je u mjestu Dobroselo zaustavljen po policijskim službenicima.

12. Slijedom svega izloženog, otklanjajući obranu optuženika kao usmjerenu izbjegavanju kaznene odgovornosti, zbog njene suprotnosti provedenim dokazima te krajnje nelogičnosti i neživotnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik svojim radnjama s izravnom namjerom, svjestan obilježja djela i želeći njihovo ostvarenje, ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela, onako kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

13. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, olakotnim na strani optuženika cijenjeno je da isti prema podacima iz kaznene evidencije do sada na teritoriju RH nije osuđivan, dok podaci o eventualnoj osuđivanosti u Turskoj nisu pribavljeni, pa je u nedostatku suprotnih podataka valjalo cijeniti da je neosuđivan i u svojoj matičnoj državi. Olakotnim na strani optuženika cijenjena je i njegova životna dob i zdravstveni problemi, dok mu je otegotnim cijenjeno da je inkriminirane prilike u osobnom vozilu VW Polo vozio čak deset osoba, od čega troje djece i jednu ženu, pri čemu je iz fotografija očevida (str. 10-12 spisa) jasno razvidno o kakvom se nehumanom i ugrožavajućem načinu prijevoza radilo, obzirom na veličinu vozila i broj prevoženih osoba.

14. Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, prvenstveno je ocjena suda kako je nužna osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora zbog iznimnog porasta i pojačane društvene opasnosti ovog kaznenog djela, koje čine strani državljani dolaskom u Republiku Hrvatsku isključivo kako bi iz koristoljublja omogućili i pomogli drugim osobama nedozvoljeno ući i kretati se kroz teritorij Republike Hrvatske, pri čemu osobe kojima to omogućuju prethodno nisu prošle graničnu kontrolu i mogu predstavljati potencijalnu ugrozu za sigurnost Republike Hrvatske i njenih građana.

Cijeneći potom visinu propisane kazne te utvrđene olakotne i otegotnu okolnost na strani optuženika, ocjena je vijeća kako je kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 6 (šest) mjeseci adekvatna težini djela i okolnostima koje utječu da kazna po optuženika bude blaža ili teža, te da je za takvu vrstu i mjeru kazne osnovano očekivati da će ostvariti ciljeve kako specijalne prevencije, utjecajem na optuženika SHM da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, tako i ciljeve generalne prevencije, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

15. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku SHM se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 04. prosinca 2025., pa nadalje.

16. Na temelju članka 189. stavka 1. i 2. ZKP-a, obzirom da se radi o vozilu koje je iznajmljeno temeljem sklopljenog ugovora, u okviru obavljanja legalne poslovne djelatnosti, privremeno oduzeto vozilo marke "VW Polo" reg. [registarska oznaka] (Sjeverna Makedonija) sa pripadajućom prometnom dozvolom ser.br.: MK2040809 i pripadajućim ključem, vraća se vlasniku - "MOMO RENT A CAR" iz Skopja, Zračna luka Aleksandar Veliki, Ilinden, Skopje 1043, Sjeverna Makedonija, koji je navedene predmete dužan preuzeti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti ove presude u Postaji granične policije Donji Lapac, gdje se isti nalaze, jer će se u protivnom predmeti odnosno novac unijeti u proračunska sredstva.

17. Na temelju članka 79. stavak 2. i 4. KZ/11, kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela, kojim je ostvarivao kontakte sa organizatorom i primao lokacije kretanja i preuzimanja ilegalnih migranata, sve u cilju izvršenja djela, od optuženika SHM kao vlasnika, oduzima se prethodno privremeno oduzeti mobilni telefon marke "VIVO Y36", IMEI broja: [IMEI broj], koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koji ga mogu preuzeti u PGP Donji Lapac, gdje se predmet i nalazi

18. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a, obzirom na visinu njegove mirovine te cijeneći da u vlasništvu nema nepokretnu ili vrjedniju pokretnu imovinu, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, u vidu troškova braniteljice po službenoj dužnosti i paušalne svote, kako plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Gospić, 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća kao

sudac pojedinac:

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-265/2025

2. Opt. SHM, Zatvor u Gospiću, po prijevodu na turski jezik

3. Branitelj opt., odvjetnik Domagoj Gregurić, Zagreb

4. Vlasnik vozila „MOMO RENT A CAR“, Skopje, Zračna luka Aleksandar Veliki, Ilinden, Skopje 1043, Sjeverna Makedonija – po pravomoćnosti

5. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – po pravom.

6. PGP Donji Lapac – po pravom.