Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-842/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i US, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Marina Parčina, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-009-01/25-02/6, ur.broj: 567-04-01/06-25-1 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-009-01/25-06/18, ur.broj: 567-04-01/06-25-1 od 21. veljače 2025.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjima tuženika, citiranima u izreci ove presude, utvrđena je povreda prava na zaštitu osobnih podataka podnositelja zahtjeva VS. Tužitelji su protiv navedenih rješenja podnijeli dvije tužbe u povodu kojih su osnovana dva spisa, i to spis poslovni broj Us I-842/2025 u povodu tužbe tužitelja protiv rješenja tuženika od 24. veljače 2025. te spis poslovni broj Us I-973/2025 u povodu tužbe tužitelja protiv rješenja tuženika od 21. veljače 2025. Rješenjem ovog Suda od 18. lipnja 2025., spis broj Us I-973/2025 pripojen je spisu Us I-842/2025 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja budući da su navedene pojedinačne odluke tuženika utemeljene na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
2. Tužitelji u svojim tužbama pobijaju zakonitost osporavanih rješenja tuženika zbog pogrešne primjene prava tako i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navode da je postavljanje video nadzora bilo motivirano nizom uznemirujućih i sigurnosno zabrinjavajućih incidenata koji su prethodili njegovoj instalaciji s obzirom na to da su tužitelji bili izloženi ozbiljnim oblicima zastrašivanja i ugrožavanja njihove sigurnosti i sigurnosti njihove maloljetne djece. Kako bi osigurali usklađenost s važećim propisima, prije same instalacije videonadzornog sustava telefonski su se konzultirali s Agencijom za zaštitu osobnih podataka, kojom prilikom su informirani da je za postavljanje video nadzora u stambenoj zgradi potrebna suglasnost 2/3 suvlasnika te da je obavezno postaviti odgovarajuću obavijest o postojanju video nadzora. Tužitelji su postupili sukladno tim uputama i prikupili potrebne suglasnosti, a na vidljivo mjesto postavljena je obavijest da je objekt pod videonadzorom. Pritom je sustav postavljen na senzor pokreta, što znači da kamera i zvuk snimaju samo kada detektiraju pomak u svom okruženju. Upravo tim pristupom tužitelji sprječavaju bilo kakvu opciju neosnovanog snimanja i obrade. Zvučni zapisi koji nastaju kada se aktivira videonadzor ukazuju se posebno bitnima zbog činjenice da su dokaz u vezi kaznenog dijela prijetnje koje su upućene tužitelju od strane VS. Tužitelji smatraju kako je ovdje jasna zakonita svrha i pravna osnova postavljenog nadzora, a to je zaštita imovine i života voditelja obrade koji kontinuirano trpe štetu i prijetnje, a upravo zbog postojanja videonadzora i zvučnog zapisa mogu dokazati kaznena djela počinjena protiv njih. Tužitelj istoga predlažu da Sud osporavana rješenja poništi i obveže tuženika na nadoknadu troškova upravnog spora. Ujedno predlažu da tužba u pogledu 3. točke izreke osporavanog rješenja od 24. veljače 2025. ima odgodni učinak, odnosno da Sud, sukladno članku 42. Zakona o upravnim sporovima i članku 35. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka odgodi izvršenje brisanja ili drugog nepovratnog uklanjanja osobnih podataka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svojih rješenja te predlaže da Sud tužbene zahtjeve odbije u cijelosti. Navodi kako je za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih, što se odnosi na videozapise i ne uključuje obradu zvučnih zapisa. Snimanje osobnih razgovora predstavlja zadiranje u privatnost i dovodi do kršenja članka 5. stavka 1. točke (c) Opće uredbe o zaštiti podataka. Snimanje zvuka predstavlja zasebnu obradu osobnih podataka koja mora, da bi bila zakonita, ispunjavati jedan od uvjeta iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, za što tužitelji nisu dostavili dokaz. Tijekom upravnog postupka, ali i ovog spora nisu priložili dokaz, odnosno da je test legitimnog interesa proveden. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, katastarska općina: 329835 Split, broj ZK uloška:
7762, kat. čest. br. [katastarska čestica] vidi se da je VS vlasnik suvlasničkog dijela: 31/1000 etažno vlasništvo (E-2). Također, VS je dostavio fotografiju (screenshot) iz sustava videonadzora tužitelja na kojoj je vidljiva terasa u njegovom vlasništvu, a kako je videonadzorni sustav do početka primjene softverske maske privatnosti snimao površinu koja ne predstavlja zajednički prostor, tuženik je donio osporavano rješenje kojim je utvrđeno kršenje članka 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, pri čemu nisu naložene korektivne mjere jer su tužitelji u tijeku postupka dostavili relevantne dokaze ih kojih je vidljivo kako više ne snimaju područje koje nije u njihovom, odnosno zajedničkom vlasništvu.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je održana rasprava 23. veljače 2026. uz nazočnost opunomoćenice tužitelja. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavana rješenja te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu te je ocijenio da je predmet dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
8. Sukladno članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine (Službeni list Europske unije L 119 - dalje: Opća uredba o zaštiti podataka), ista se primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.
9. Člankom 25. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine, broj 42/18.) propisano je da se videonadzor u smislu odredbi tog Zakona odnosi na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane.
10. Člankom 26. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora.
11. Člankom 34. stavkom 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko pravo zajamčeno tim Zakonom i Općom uredbom o zaštiti podataka, može Agenciji podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava. Sukladno stavcima 2. i 3., o povredi prava Agencija odlučuje rješenjem koje je upravni akt.
12. Iz podataka spisa predmeta vidi se da je osporavanim rješenjem tuženika od 21. veljače 2025. odlučeno kako je osnovan zahtjev VS iz [adresa], za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka te je utvrđeno kako su se videnonadzornim sustavom postavljenim od strane ŠS iz [adresa] i US iz [adresa], ovdje tužitelja, kao voditelja obrade, obrađivali osobni podaci u prekomjernom opsegu, odnosno da je videonadzorna kamera označena nazivom Cam2, koja je postavljena na adresi [adresa] svojim obuhvatom snimanja zahvaćala područje terase u tuđem vlasništvu, odnosno vlasništvu podnositelja zahtjeva, bez postojanja zakonite svrhe i pravne osnove.
13. Nadalje, osporavanim rješenjem tuženika od 24. veljače 2025. utvrđeno je, u 1. točki izreke, da je obradom osobnih podataka putem zvučnih snimaka korištenjem videonadzornog sustava koji se nalazi u sklopu stambenog objekta na adresi [adresa], a koji videonadzorni sustav je postavljen od strane tužitelja došlo do prekomjerne obrade osobnih podataka bez zakonite svrhe i pravne osnove. U 2. točki izreke zabranjuje se tužiteljima svaka daljnja audio obrada osobnih podataka putem videonadzornog sustava. U 3. točki izreke nalaže se tužiteljima brisanje svih zvučnih snimaka nastalih snimanjem putem predmetnog videonadzornog sustava. Točkom 4. izreke obvezuju se tužitelji za poduzimanje naloženih mjera te da o tome obavijeste Agenciju za zaštitu osobnih podataka uz dostavu relevantnih dokaza u roku od 15 dana.
14. Naime, u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja utvrđeno je iz dostavljene fotografije snimke videonadzora da su predmetnim videonadzornim sustavom povrijeđena prava podnositelja zahtjeva jer je snimka obuhvaćala njegovu terasu. Stoga, iako je naknadno na zahvat videonadzorne kamere postavljena softverska „maska privatnosti“, na način da je područje terase podnositelja zahtjeva zatamnjeno, do povrede je već bilo došlo budući da je u određenom razdoblju videonadzorna kamera obrađivala, bez pravne osnove, osobne podatke u prostoru koje je u vlasništvu podnositelja zahtjeva.
15. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je korištenjem istog videonadzornog sustava došlo do obrade osobnih podataka putem zvučnih snimaka. U tom smislu, pravilno je tuženik utvrdio kako tužitelji nisu dokazali da je obrada osobnih podataka snimanjem zvuka u konkretnom slučaju bila nužna za ispunjenje svrhe videonadzornog sustava kako bi se zaštitili interesi voditelja obrade u pogledu sigurnosti objekata, osoba i imovine, a na način kako je to propisano člancima 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.
16. S obzirom na navedeno, Sud nalazi da je tuženik pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, dok tužitelji svojim prigovorima u tužbi nisu doveli u sumnju zakonitost odluka tuženika kojima je utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka.
17. Stoga je Sud ocijenio da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori iznijeti u tužbama nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane, odnosno presuditi kao u I. i II. točki izreke.
18. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelji nisu niti djelomično uspjeli u ovom sporu, nisu ostvarene pretpostavke u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužiteljima nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u III. točki izreke.
19. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
20. Prema članku 35. stavku 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, ako je rješenjem naloženo brisanje ili drugo nepovratno uklanjanje osobnih podataka, nezadovoljna stranka može zatražiti od nadležnog upravnog suda odgodu izvršenja brisanja ili drugog nepovratnog uklanjanja osobnih podataka ako dokaže da bi nerazmjernim naporima ponovno prikupila osobne podatke čije se brisanje odnosno nepovratno uklanjanje traži.
21. Tužitelji navode da su određene audio i video snimke predmet postupanja nadležnih tijela kaznenog progona zbog kaznenog djela prijetnje, zbog čega je policija oduzela dio snimki. S obzirom na to da je dio snimaka već u posjedu policije zbog postupanja u svrhu istraživanja kaznenog djela prijetnje, Sud nalazi kako tužitelji nisu dokazali da bi u konkretnom slučaju nerazmjernim naporima ponovno prikupili osobne podatke čije se brisanje odnosno nepovratno uklanjanje. Pritom nisu dokazali niti izvjesnost nastanka teško popravljive materijalne štete izvršavanjem osporavanog rješenja, a što je pretpostavka da bi Sud mogao odlučiti da tužba u upravnom sporu ima odgodni učinak. Stoga je njihov zahtjev trebalo odbiti te je odlučeno kao u IV. točki izreke.
U Splitu 10. ožujka 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. i II. točki izreke i rješenja u III. i IV. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužiteljima, po opunomoćenici
- tuženiku
- u spis.