Poslovni broj: Us I-983/2025-12
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja ČAC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nina Botica Jončić, odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3 A, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučka kapetanija Split, Obala Lazareta 1, Split, radi izdavanja o ovjere obrasca vježbeničkog dnevnika, nakon javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tuženika ČA, službene osobe, objavljene 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučka kapetanija Split, KLASA: UP/I-342-35/25-06/25, URBROJ: 530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-35/25-06/25, URBROJ: 530- 04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025. odbijen je zahtjev ČAC, ovdje tužitelja, za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja.
2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 28. travnja 2025., te dodatno podnescima od 12. lipnja 2025., 24. lipnja 205., te 2. srpnja 2025., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti, te ističe kako se u osporenom rješenju navodi da je uvidom u evidenciju izdanih suglasnosti utvrđeno da u vrijeme kada je tužitelj upisao srednjoškolski program nije postojala suglasnost izdana od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na taj program, te da se svjedodžba o završnom radu izdana od strane Suvremenog učilišta u Splitu, ne može prihvatiti kao dokaz o završenom srednjoškolskom obrazovanju. Međutim, priznavanje ili nepriznavanje tužiteljeve svjedodžbe kako nije bilo predmet zahtjeva tužitelja, već izdavanje i ovjera dnevnika vježbenika stroja, a koji dnevnik predstavlja dokaz o obavljenom praktičnom dijelu osposobljavanja nakon stečenog formalnog obrazovanja. Budući da je tužitelj ishodio svjedodžbu, to tuženik nije bio ovlašten svojim proizvoljnim tumačenjem odrediti da se ta svjedodžba ne priznaje jer se pravo koje je tom svjedodžbom stečeno može ukinuti, poništiti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, a zakonom nije propisano da je to moguće učiniti na način na koji je to napravio tuženik osporenim rješenjem. Također, tuženik kako nije niti tijelo koje može izdavati ili ukidati svjedodžbu, budući da je istu izdala Republika Hrvatska, Suvremeno sveučilište u Splitu, te kojom je tužitelj stekao zanimanje: tehničar za brodostrojarstvo. Tužiteljevo pravo na svjedodžbu kako predstavlja stečeno pravo zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: EKLJP), te posebno Protokola broj 1. uz navedenu Konvenciju, a stečeno pravo predstavlja imovinu odnosno vlasništvo, koju je pojedinac stekao te posljedično pojedinac uživa zaštitu svoje imovine. Također, nepriznavanje stečenih svjedodžbi kako predstavlja i povredu prava na poštivanje privatnog života zajamčeno člankom 8. EKLJP. Tužitelj se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Convertito i drugi protiv Rumunjske u kojem je taj sud naglasio da studenti ne mogu biti kažnjeni za administrativne propuste institucija, te da poništavanje valjanih akademskih kvalifikacija bez pravičnog postupka predstavlja povredu ljudskih prava. Stoga da tuženik nije imao nikakvog osnova da tužitelju osporava valjanost svjedodžbe koju je izdalo učilište koje nije imalo suglasnost za izobrazbu koju izdaje tuženik, te ističe kako je tuženik imao mogućnost i obvezu spriječiti učilište da vrši izobrazbu ukoliko nije ishodilo potrebu suglasnost tuženika, te na taj način spriječiti izdavanje svjedodžbi. Navedenim postupanjem tuženika kako su povrijeđena prava i interesi tužitelja. Pri tome pojašnjava kako ukoliko tuženik nije izdao suglasnost koja je bila potrebna za ishođenje svjedodžbe, kako to ne može pasti na teret tužitelja. Nadalje, ističe kako je nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja (2024.) ishodio daljnje isprave i to: Svjedodžbu o osposobljenosti prema odredbama Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanje svjedodžaba i držanje straže pomorca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena, broj 4000636387 izdanu u Splitu 12. rujna 2024., Temeljna sigurnost na brodu; Svjedodžbu o osposobljenosti prema odredbama Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanje svjedodžaba i držanje straže pomorca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena boj 400636386 izdana u Splitu 12. rujna 2024.; Upravljanje gašenjem požara; Svjedodžbu o osposobljenosti prema odredbama Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanje svjedodžaba i držanje straže pomorca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena boj 400636385 izdana u Splitu 12. rujna 2024., Pružanje medicinske prve pomoći; Svjedodžbu o osposobljenosti prema odredbama Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanje svjedodžaba i držanje straže pomorca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena boj 400634489 izdana u Splitu 20. srpnja 2024., Osnovni program sigurnosne zaštite; Svjedodžbu o osposobljenosti prema odredbama Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanje svjedodžaba i držanje straže pomorca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena boj 400640714 izdana u Splitu 4. studenoga 2024., Osnovnu osposobljenost na rad na tankerima za ukapljene plinove. Poziva se na presudu Gashi protiv Hrvatske te navodi kako pogreške i propusti državnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Svjedodžba o završenom školovanju kako predstavlja javnu ispravu te su sva državna tijela dužna priznati učinke koji iz nje proizlaze, dok tuženik nije ovlašten osporavati prava koja tužitelj ima temeljem izdane svjedodžbe. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je tuženik propustio provoditi učinkoviti nadzor nad radom učilišta tijekom više godina, te na taj način sam povrijedio STCW Konvenciju koja traži od država da nadziru i kontroliraju obrazovanje pomoraca. Takav propust tuženika da se ne smije negativno odraziti na tužitelja kao što je to u konkretnom slučaju učinjeno. Tužitelj je na legalan način upisao Suvremeno učilište- Pomorsko učilište Atlantis, polagao ispite te stekao svjedodžbu pa stoga ispunjava sve uvjete za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja. Nadalje tužitelj ističe kako se tuženik pogrešno pozvao na članka 17. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca („Narodne novine“, broj 130/13, 45/14, 124/15, 72/16, 69/18, 77/18 – ispravak, 85/21 i 77/24, dalje Pravilnik), budući da navedena odredba regulira svjedodžbu o osposobljenosti časnika plovidbene straže, a tužitelj je stekao zanimanje tehničara za brodostrojarstvo, te nije zatražio izdavanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti, odnosno oglasiti ništavim osporeno rješenje tuženika, kao i da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dostave presude donese rješenje kojim se tužitelju izdaje i ovjerava dnevnik vježbenika stroja. Ujedno, potražuje trošak upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi kako je tužitelj uz svoj zahtjev za izdavanje vježbeničkog dnevnika koji se izdaje prije ukrcaja na brod u svojstvu vježbenika, dostavio svjedodžbu koju je izdalo Suvremeno učilište u Splitu, broj svjedodžbe broj [broj svjedodžbe]TB od 8. srpnja 2024., a za koju je uvodom u evidenciju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o izdanim suglasnostima za provođenje obrazovanja kao uvjeta za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti, utvrđeno kako je ista izdana od strane učilišta koje nije imalo propisanu suglasnost za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za tehničara za brodostrojarstvo u navedenom periodu. Naime, Suvremenom učilištu u Splitu da su bile izdane slijedeće suglasnosti za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara: suglasnost Klasa:
UP/I-342-35/12-01/38, Urbroj: 530-03-2-1-213-5 od 18. siječnja 2013., a koja se odnosila na školske godine 2012/2013 pa do 2016/2017, te suglasnost koja se odnosila na provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara izdana rješenjem pod brojem Klasa: UP/I-342-35/14-01/192, Urbroj: 530-03-2-1-2-15-8 od 21. travnja 2015. koja se odnosila na školsku godinu 2014/2015 pa do 2018/2019. Uvidom u tužiteljevu svjedodžbu kako je utvrđeno da je tužitelj dana 29. rujna 2022. upisan u program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo, kao i da je tužitelj dana 20. svibnja 2024. stekao uvjete za obranu završnog rada koji završni rad je izradio i obranio od 13. svibnja 2024. do 4. srpnja 2024., te postigao odličan uspjeh. Iz navedenog da je jasno kako se i kasnije izdana suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture nije odnosila na školsku godinu 2022/2023 u kojoj je tužitelj upisao predmetni srednjoškolski program. Stoga, a kako izdavatelj svjedodžbe nije imao zakonom propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog srednjoškolskog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije (Međunarodna konvencija o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena) i STCW Pravilnika (Pravilnik o izobrazbi, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca kako je usvojen Rezolucijom 2 Konferencije država stranaka STCW Konvencije iz 1995. godine kako je izmijenjen i dopunjen), to svjedodžba izdana od strane Suvremenog učilišta tužitelju ne može biti prihvaćena kao dokaz o završenom srednjoškolskom programu u smislu odredbe članka 31. stavak 2. Pravilnika. Tuženik posebno navodi kako se obrazac vježbeničkog dnevnika ne može izdati i ovjeriti bilo kome već je ključno da se radi o osobi koja je završila odgovarajući program obrazovanja za tehničara za brodostrojarstvo a koji program je prethodno dobio suglasnost Ministarstva. Tuženik posebno upućuje na odredbe članka 31., 91. i 79. Pravilnika, te ističe kako su ishođenje vježbeničkog dnevnika te posljedično i ukrcaj na brod u svojstvu vježbenika te stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu mogući i dopušteni u slučaju postojanja suglasnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na program obrazovanja. Ukoliko bi se pravo na ukrcaj na brod u svojstvu vježbenika te posljedično i stjecanje svjedodžbi ostvarivalo nakon završenog obrazovanja temeljem same svjedodžbe o završenom obrazovanju, a bez postojanja suglasnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture na program obrazovanja na koji se ta svjedodžbe odnosi, tada da ne bi postojao institut davanja suglasnosti, već bi se temeljem same dopusnice Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, po završenom programu i stečenoj svjedodžbi o završnom radu, ostvarivalo pravo na izdavanje i ovjeru dnevnika kao i daljnje stjecanje svjedodžbi u pomorstvu. Samim stjecanjem svjedodžbe o završenom školovanju za program obrazovanja za koji nije postojala potrebna suglasnost Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, tužitelj nije stekao pravo na izdavanje i ovjeru vježbeničkog dnevnika. Stoga nisu točni navodi tužitelja da je donošenjem osporenog rješenja povrijeđeno neko njegovo stečeno pravo, budući da se pobijanim rješenjem ne poništava niti ukida svjedodžba, već je istim samo utvrđeno kako svjedodžba ne udovoljava propisanim uvjetima za ovjeru vježbenika stroja. U pogledu dostavljenih svjedodžbi o dopunskoj osposobljenosti koje je tužitelj stekao 2024., ističe kako se pobijana odluka ne odnosi na iste. Pojašnjava kako se donošenjem osporenog rješenja ne dovodi u pitanje stečena prava tužitelja, pa sve svjedodžbe o dopunskoj osposobljenosti koje su izdane prije obavijesti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od siječnja 2025., ostaju na snazi. Također, ističe kako nije povrijeđeno ni načelo legitimnih očekivanja jer da bi se moglo govoriti o legitimnim očekivanjima potrebno je da isto bude zasnovano na pravu. U konkretnom slučaju, očekivanje tužitelja da mu se izda vježbenički dnevnik, a da pri tome nisu ispunjeni uvjeti (isti nije završio obrazovanje za koje je od strane ministarstva mora, prometa i infrastrukture izdana suglasnost u smislu članka 79. Pravilnika) nije na zakonu utemeljeno. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Podneskom od 10. veljače 2026., koji je zaprimljen neposredno prije održavanja rasprave u ovom sporu, tužitelj je predložio da sud na temelju odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj 34/24, dalje ZUS) u spor na strani zainteresirane osobe uključi Suvremeno učilište u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis. Nadalje se poziva na stajališta iznijeta u odluci ovog suda pod poslovnim brojem UsI-592/2025 od 12. siječnja 2026. Dodatno ukazuje kako je Suvremeno učilište u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis ishodilo suglasnost za naredno (buduće) razdoblje za vršenje pomoraca, i to baš za program koji je završio tužitelj. Također, ističe kako je prema neformalnom saznanju retroaktivno zatražena suglasnost za obrazovanje upravo za sporno razdoblje. Opetovano, ističe kako je imao legitimno očekivanje da mu nitko neće osporavati struku koju je stekao na navedenom učilištu, dok ujedno ne postoji suprotstavljeni javni interes da se tužitelju ne priznaju prava koja je stekao svjedodžbom.
5. U sporu je održana rasprava 12. veljače 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, kojom prilikom se opunomoćenica tuženika očitovala na podnesak tužitelja od 10. veljače 2026., te je istaknula kao retroaktivno izdavanje suglasnosti prema zakonu nije moguće. Nadalje je u spis predala presude ovog suda u istovrsnim predmetima i to pod poslovnim brojem Us I-927/2025-12 od 19. prosinca 2025. i Us I-1039/25-11 od 5. prosinca 2025. Ujedno je istaknula kako se postupanje tuženika ne može smatrati pretjeranim formalizmom, već upravo suprotno, te je u skladu s načelom zakonitosti jedino i bilo moguće donijeti pobijano rješenje.
6. Odredbom članka 17. ZUS-a propisano je da su stranke u sporu tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba. Osoba s položajem zainteresirane osobe ne javlja se u svim upravnim sporovima, poput tužitelja i tuženika. Zainteresirana osoba u pravilu se javlja u sporovima o pojedinačnim odlukama donesenim u upravnom postupku u višestranačkim upravnim stvarima te u slučajevima donošenja zajedničke odluke o upravnim stvarima.
7. Odredbom članka 20. stavci 1. i 4. ZUS-a propisano je kako je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes, koja se može uključiti u spor u svakom trenutku. Mogu li sudskom odlukom biti povrijeđena prava ili pravni interesi te osobe, osnova je stranačke legitimacije.
8. Imajući u vidu predmet upravnog spora, odnosno kako se radi o postupanju po zahtjevu tužitelja za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika spora, ocjena je ovog suda kako se osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-35/25-06/25, URBROJ: 530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025., čija ocjena zakonitosti je predmet ovog upravnog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a, ne dira u pravo ili pravni interes Suvremenog učilišta u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis, slijedom čega ne postoji aktivna legitimacija Suvremenog učilišta u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis da kao zainteresirana osoba u smislu odredbe članka 20. ZUS-a sudjeluje u ovom sporu. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 12. veljače 2026. odbio zahtjev (prijedlog) tužitelja.
9. Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, podneska od 12. lipnja 2025., 24. lipnja 2025., požurnice i podneska od 2. srpnja 2025., podneska od 15. listopada 2025 i podneska od 10. veljače 2026., te trošak zastupanja na raspravi od 12. veljače 2026., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 3500 bodova, odnosno 7.000,00 eura (1 bod=2,00 eura) bez PDV-a.
10. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud je pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije izvodio, budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom inspekcijskog postupka dostatno za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja, pri čemu je među strankama sporno da li je zahtjev tužitelja zakonito odbijen.
13. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je, a i među strankama nije bilo sporno da je tužitelj dana 29. rujna 2022. upisan u program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo na Suvremenom učilištu u Splitu-Pomorsko učilište Atlantis, da je dana 20. svibnja 2024. stekao uvjete za obranu završnog rada koji završni rad je izradio i obranio u periodu od 13. svibnja 2024. do 4. srpnja 2024., kao i da mu je izdana svjedodžba Klasa: 602-07/24-118/03, Ubroj: 2181-177-24-201, Matični broj: [matični broj]/TB, o stjecanju zanimanja tehničara za brodostrojarstvo.
14. Nadalje, nije sporno kako su Suvremenom učilištu u Splitu bile izdane suglasnosti (koje potvrđuju usklađenost programa učilišta s odgovarajućim dijelovima STCW Konvencije) Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo Klasa: UP/I-342-35/12-01/38, Urbroj: 530-03-2-1-213-5 od 18. siječnja 2013., a koja se odnosila na školske godine 2012/2013 pa do 2016/2017, te suglasnost koja se odnosila na provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo izdana rješenjem pod brojem Klasa: UP/I-342-35/14- 01/192, Urbroj: 530-03-2-1-2-15-8 od 21. travnja 2015. koja se odnosila na školsku godinu 2014/2015 pa do 2018/2019.
15. Nije sporno ni to da Suvremeno učilište u Splitu-Pomorsko učilište Atlantis nije imalo navedenu suglasnost nadležnog ministarstva za razdoblje u kojem je tužitelj pohađao srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo.
16. Iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj 12. ožujka 2025. podnio zahtjev tuženiku za izdavanje vježbeničkog dnevnika, prilažući svom zahtjevu Svjedodžbu Klasa: 602-07/24-118/03, Urbroj: 2181-177-24-20, Matični broj: [matični broj]/TB, o stjecanju zanimanja tehničara za brodostrojarstvo.
17. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, uz obrazloženje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 17. Pravilnika u vezi s odredbom članka 132. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19, dalje PZ), budući da Suvremeno učilište u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis u vrijeme kada ga je tužitelj pohađao, nije imalo propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika, za provođenje obrazovanja za brodostrojarskog tehničara.
18. Odredbom članka Člankom 131. stavak 1. PZ-a propisano je da član posade broda koji obavlja poslove u pogledu sigurne plovidbe broda može biti osoba koja ima odgovarajuću životnu dob, koja je stekla odgovarajuće zvanje i koja za obavljanje poslova tog zvanja na brodu ima odgovarajuću svjedodžbu o osposobljenosti.
19. Prema odredbi članka 132. stavak 2. PZ-a propisano je da obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. ovoga zakonika obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva.
20. Odredbom članka 31. stavak 1. Pravilnika između ostaloga je propisano da svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCW III/I) stječe pomorac koji ima najmanje 18 godina života, koji je završio srednjoškolsko obrazovanje brodostrojarskog ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od najmanje 4 godine u kojem su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-III/1 STCW Pravilnika.
21. Odredbom članka 79. stavak 1. Pravilnika propisano je da obrazovanje koje je uvjet za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti sukladno odredbama ovog pravilnika provode pomorska učilišta ovlaštena sukladno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva. Stavkom 3. istog članka propisano je da suglasnost iz stavka.1. Ministarstvo izdaje na temelju pisanog zahtjeva pomorskog učilišta, odnosno brodarske kompanije. Stavkom 4. propisano je da zahtjev iz stavka 3 mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta za održavanje obrazovanja i/ili izobrazbe u pogledu uvedenog i održavanog sustava kvalitete, tehničke opremljenosti i programa. Stavkom 11. tog članka propisano je da će Ministarstvo, rješavajući po zahtjevu pomorskog učilišta, izdati suglasnost odnosno dopusnicu pomorskom učilištu kada utvrdi da su ispunjeni uvjeti propisani Pomorskim zakonikom i ovim Pravilnikom.
22. Uvažavajući navedene zakonske i podzakonske odredbe te među strankama nesporno činjenično stanje ovaj sud cijeni kako je tuženik pravilno odbio zahtjev tužitelja za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika stroja.
23. Naime u situaciji kada je tužitelj pohađao i završio svoje obrazovanje za tehničara za brodostrojarstvo, u vrijeme kada školska ustanova koju je pohađao nije imala propisanu suglasnost ministarstva kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika, tada po ocjeni ovog suda, tuženik i nije imao drugog izbora nego odbiti njegov zahtjev za ovjeru dnevnika vježbenika stroja. Tuženik u tom postupku nema diskrecijsku ovlast, već je njegova ovlast ograničena na utvrđivanje je li podnositelj zahtjeva, u konkretnom slučaju tužitelj, stekao obrazovanje sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Pravilnika. S obzirom na to da školska ustanova koja je izdala svjedodžbu nije imala propisanu suglasnost nadležnog ministarstva, to tuženik takvu svjedodžbu nije mogao prihvatiti kao dokaz o završenom obrazovanju, na temelju kojeg bi tužitelj mogao ostvariti pravo ukrcaja na brod, odnosno na temelju kojeg bi mu se mogao izdati i ovjeriti dnevnik vježbenika stroja. Pri tome se tuženik u osporenom rješenju pogrešno pozvao na odredbu članka 17. stavak 1. Pravilnika, koja odredba se odnosi na svjedodžbu o osposobljenosti za časnika plovidbene straže, dakle na osobe koje su završile srednjoškolsko obrazovanje nautičkog smjera, dok se na tužitelja kao osobu koja je završila srednjoškolsko obrazovanje brodostrojarskog smjera trebala primijeniti odredba članak 31. stavak 1. Pravilnika. Međutim, navedeno nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja jer je zahtjev tužitelja svakako trebalo odbiti iz prethodno navedenih razloga.
24. Sud uvažava činjenicu da je tužitelj bio u dobroj vjeri, te da nije odgovoran za propust obrazovne ustanove da pribavi potrebnu suglasnost. Međutim, navedena okolnost (postojanja propusta škole ili eventualnog propusta nadzora nad radom škole), kod prethodno iznesenog činjeničnog stanja, ne može dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, niti bi se tuženiku moglo naložiti da izda dnevnik vježbenika stroja i ovjeri ga u situaciji kada bi to bilo u suprotnosti sa obvezama koje je Republika Hrvatska prihvatila ratificiranjem STCW Konvencije i implementiranjem STCW Pravilnika. Navedena Konvencija definira standarde izobrazbe i obrazovanja pomoraca, a suglasnost Ministarstva na određeni program obrazovanja predstavlja jamstvo poštivanja tih standarda. Stoga, pitanje postojanja suglasnosti Ministarstva, nipošto ne znači puku formalnost, već osnovni preduvjet da bi se svjedodžba određenog učilišta mogla smatrati dokazom o stečenom obrazovanju u smislu odredbe članka 131. stavak 1. PZ-a, odnosno odredbe članka 31. Pravilnika.
25. Nadalje, neosnovano tužitelj smatra kako su donošenjem osporenog rješenja povrijeđena njegova stečena prava, odnosno legitimna očekivanja. Potonje iz razloga što pravo na izdavanje i ovjeru dnevnika vježbenika stroja, a kako je to prethodno rečeno, može nastati isključivo u slučaju ispunjenja gore navedenih zakonskih i podzakonskih pretpostavki. U konkretnom slučaju, jedna od pretpostavki je ta da je obrazovanje stečeno u ustanovi koja je u relevantno vrijeme imala propisanu suglasnost nadležnog ministarstva, a što u ovom slučaju nije ispunjeno. Također, sama činjenica pohađanja obrazovnog programa u ustanovi koja nije imala propisanu suglasnost nadležnog tijela ne može stvoriti legitimno očekivanje.
26. Također, osporenim rješenjem tuženika se ne poništava svjedodžba tužitelja, a kako to pravilno navodi i tuženik u odgovoru na tužbu, već je osporenim rješenjem tuženika utvrđeno kako navedena svjedodžba, stečena po završetku obrazovanja u školi koja nije imala propisanu suglasnost nadležnog ministarstva, ne može predstavljati ispravu kojom bi tužitelju bio omogućen ukrcaj na brod, odnosno koja bi imala pravne učinke u pogledu STCW sustava.
27. Slijedom sveg navedenog ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu odnosni, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku suda.
28. Nadalje, a vezano uz alternativni dio tužbenog zahtjeva kojim je predloženo oglašavanje ništavim osporenog rješenja tuženika, za istaći je kako sud nije našao da bi ista bila opterećena niti jednim u odredbi članka 128. stavak 1. ZUP-a taksativno navedenih razloga ništavosti nekog upravnog akta (1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja).
29. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 10. ožujka 2026.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. TAC iz [adresa], putem odvjetnice Nine Botica Jončić, odvjetnice u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3 A
2. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Lučka kapetanija Split, Obala Lazareta 1, Split
3. u spis
