Poslovni broj: K-298/2024-74

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tibor Kovačiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Apfenthaler kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BP zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO-614/2023 od 26. travnja 2023. s izmjenama od 10. ožujka 2026., nakon održane javne rasprave 10. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu DP, optuženika osobno i branitelja optuženika Ivana Jelavića, odvjetnika iz Zagreba te opunomoćenika oštećenice Jaše Krausa, odvjetnika iz Zagreba, dana 13. ožujka 2026. objavio je, a 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 72/25. i 13/26., u tekstu: ZKP/08),

Optuženi BP, sin B i D, rođene Š, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, liječnik, sa završenom VSS, zaposlen, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 1.500,00 eura, vlasnik vikendice u [adresa] površine od oko 200 m2, stana na adresi prebivališta i stana na adresi u [adresa] i osobnog automobila marke „Opel Astra“ godina proizvodnje 2017., OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje maloljetne djece u dobi od 15 i 13 godina, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se protiv njega drugi kazneni postupak, na slobodi,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

28. veljače 2023. oko 20,00 sati, u Zagrebu, Kišpatićeva 12, ispred Kliničkog bolničkog centra Zagreb, revoltiran što je njegova kćer, mlt. ŠP, sjela u automobil svoje bake, EP, počeo mlt. ŠP izvlačiti iz automobila, a potom u cilju da ustraši EP, nakon što mu je EP rekla da ga moli da to ne radi, rekao joj da je otela dijete, da će kazneno odgovarati, da mu vrati dijete, da će je ubiti i da mu ne prilazi, a kojim ponašanjem je kod EP izazvao osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. i 7. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je BP za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, počinjenog na štetu EP, na način kako je to opisano u izreci presude.

1.1. Ovlašteni tužitelj je podneskom od 10. ožujka 2026. te na raspravi 10. ožujka 2026. izmijenio optužnicu.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi BP je porekao počinjenje kaznenog djela prijetnje, koje mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: izvješće o uhićenju i dovođenje u pritvorsku jedinicu (list 3-5), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 28. veljače 2023., ED:12609/23 (list 8 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 28. veljače 2023. IV. policijske postaje Zagreb, PUZ-a (list 10-11 spisa), izjava EP s prijedlogom za kazneni progon od 1. ožujka 2023. (list 17 spisa), pritvorski zapisnik (list 29-30), rješenje ŽS u Splitu poslovni broj Gž OB- 10/23-2 od 19. siječnja 2023. (list 40-53), Presuda Europskog suda za ljudska prava od 19. svibnja 2022 (list 160-167 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2022. (list 168-169 spisa), SMS prepiska između ŠP i oštećene (list 221-226), SMS prepiska optuženog i oštećene (list 276-283), prepiska optuženog i oštećene (list 306-312) te prepiska između ŠP i LP (list 313-330 spisa), medicinska dokumentacija za ŠP od 28. veljače 2023. (list 419), rješenje o ovrsi OGS Zagreb poslovni broj Ovr Ov-49/2024-36 od 5. studenog 2025. (380-400) te mišljenje i prijedlog stručnog tima Područnog ureda Gornji grad – Medveščak od 10. veljače 2026. (list 401-407), zaključak nalaza i mišljenja vještaka od 20. studenog 2023. te izvješće više stručne suradnice Odjela za mladež, OKS Zagreb (list 361-363). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika (list 369-370 spisa) i kaznene evidencije (list 371-372 spisa).

3.1. Tijekom dokaznog postupka na raspravi su ispitani, u svojstvu svjedokinje (oštećene) EP, svjedokinja VP, BPD, MP i ŠP.

4. Nije sporno da su se u inkriminirano vrijeme 28. veljače 2023. oko 20,00 sati, u Zagrebu, Kišpatićeva 12, ispred Kliničkog bolničkog centra Zagreb, susreli optuženik i oštećenica. Nije sporno da je optuženik otac mlt. ŠP i da mu je oštećenica bivša punica.

5. Spornim se ukazuje, je li optuženik prilikom komunikacije s oštećenicom istoj rekao da je otela dijete, da će kazneno odgovarati, da mu vrati dijete, da će je ubiti i da mu ne prilazi. Spornim se ukazuje je li optuženik izvlačio ŠP iz auta te je li optuženik postupao u cilju da ustraši oštećenicu.

6. Optuženik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da ga je dana 28. veljače 2023. nazvala učiteljica iz škole te rekla da je ŠP ozlijedila prst, zbog čega je otišao po nju te su zajedno otišli na KBC Zagreb gdje su proveli gotovo cijelo poslijepodne na hitnom prijemu. Oko 19:30 su se vratili u auto te mu je tada ŠP rekla da je kontaktirala svoju baku, ovdje oštećenicu, te tražila od nje da dođe po ŠP i odveze na trening mažoretkinja. Odmah mu je bilo jasno da ŠP želi otići s bakom. Njoj je zvonio mobitel i kratko je razgovarala. Nakon 20-tak minuta došla je oštećenica sa svojim automobilom te je ŠP izašla iz njegova automobila, u ruci je držala mobitel i torbu za trening te krenula prema automobilu oštećenice, a on je izašao iz automobi la, uzeo stvari za tjelesni i nalaz i krenuo prema automobilu oštećenice. Došao je do automobila sa strane suvozača zajedno s ŠP i ona je počela stavljati stvari, prethodno joj je otvorio vrata, oštećenica je bila na mjestu vozača i dosta neodređeno mu se obratila da želi samo dobro za ŠP, na što je odgovorio da nije trebala uopće niti dolaziti. On je krenuo prema svojem automobilu, a oštećenica je izašla iz auta i krenula za njim i počela govoriti da ona samo želi dobro, da želi razgovarati s njim i inzistirala je na tom razgovoru, on joj je rekao da nema što razgovarati i da su mu savjetovali da može zvati policiju, ukoliko ŠP ne ode s njim. Nakon toga je nazvao suprugu, a oštećenica se vratila prema svojem automobilu sa suvozačeve strane i počela govoriti ŠP da izađe van iz auta da će doći policija. Dalje nije ništa čuo, jer se već udaljio. Kretao se u smjeru Jordanovca gdje mu je bio parkiran automobil i navodi da je oštećena najprije u svojem iskazu rekla da je nestao u šumi, iako tamo nema nikakve šume, zatim je na pitanje branitelja navela da je pobjegao od nje. Ujedno njezin iskaz je različiti i u dijelu gdje je oštećena navela da joj je prijetio kada je dolazio do automobila, na raspravi je rekla da joj je prijetio kada je „čupao“ ŠP iz auta, a na pitanje obrane je rekla da joj je prijetio kada je ona izlazila iz automobila i hodala za njim. Nikada nije prijetio oštećenici, niti je čupao ŠP iz automobila, a to je navela i ŠP u svojem iskazu. Oštećenica je parkirala svoj automobil uz kiosk s novinama, a u neposrednoj blizini njenog automobila nalazi se zaštitarska kućica sa zaštitarom, tamo su dva taxi stajališta, dvije autobusne stanice, riječ je o najvećem KBC i sigurno je bio veliki broj ljudi te je nemoguće da nitko nije vidio taj navodni eksces. Također je netočan dio iskaza oštećene koja je navela da je on parkirao odmah iza njenog automobila, zato što je parkirao 50-100 metara u Kišpatićevoj ulici. Njegova supruga je s kolegicom sljedećeg dana otišla kod zaštitara koji joj je naveo da nije vidio nikakav eksces, jer da je nešto bilo da bi se sigurno pozvala policija. Smatra da je ovaj događaj osmišljena akcija oštećenice i njezine kćeri UP, obzirom je UP izgubila sve sporove u odnosu na svoju djecu, pa upravo ovim kaznenim postupkom se želi njega prikazati kao nepodobnim ocem, iako se prije ovog događaja u više navrata obraćao institucijama za pomoć. U ovom postupku oštećenica sebe prikazuje kao žrtvu, a ustvari njezin cilj je pomoći svojoj kćeri kod koje je dokazana psihopatologija i ona uopće ne mari za djecu, a u tome joj pomaže i Općinsko državno odvjetništvo, a tako ujedno pokušava otkloniti sumnju od sebe, jer zna da sustavno krši privremenu mjeru, obzirom da djeca trebaju biti s njim. Ujedno i UP ima u državnom odvjetništvu neku svoju osobu koja joj je pomagala oko zdravlja ili te osobe ili njezinog djeteta. Njihova obitelj je bila predmetom u pet zavoda za socijalni rad, u osam ili devet puta je određen nadzor od strane Centra, vještačeni su UP, on i djeca, praćeni u Klinici za zaštitu djece, i rezultat svega je bilo da djeca trebaju živjeti s njim, da je UP ta koja njih zlostavlja, a to je potvrdio i Europski sud za ljudska prava, time da državno odvjetništvo i do dan danas nije postupio po toj presudi. Na snazi je i dalje privremena mjera, a u inkriminirano vrijeme je upravo oštećenica inicirala i tražila da on dođe kod nje na razgovor i tamo preuzme djecu, što je činio isključivo uz nadzor djelatnika Centra za socijalnu skrb, iako se tome oštećenica protivila i rekla da je to nepotrebno, potom je predložila da će se sastanci odvijati kod njega, pristao je na to uz uvjet da prisutna bude i nadzornica Centra, a to je potvrdila upravo nadzornica, zaposlenica svjedokinja VP. Toga dana je o tome izvijestio oštećenicu, ona ja pak u svojem iskazu rekla da nije znala da će ona biti, iako je toj nadzornici posala sms poruku, a to je sve potvrdila svjedokinja VP. Ujedno oštećenica je u svojem iskazu navela da se boji njega, da je grub i agresivan, a isto tako je navela da je htjela imati dobar odnos sa njim, pa se postavlja pitanje da, obzirom na to kako ga je opisala, zašto je onda pristajala se nalaziti sa njim i s njim razgovarati i tražiti da ja dođe k njoj. Dva mjeseca prije ovog događaja, dakle u prosincu 2022. nastao je jedan incident kada je ŠP pobjegla iz majčinog doma, policija ju je pronašla u parku u dislociranom stanju, odvela na policiju i tada je ŠP rekla socijalnoj radnici da ju je majka udarala nogama po glavi i tijelu. Iako je i tada privremena mjera bila na snazi, on kao otac nije obaviješten, već je oštećenica obavještena i došla po ŠP. Nakon toga je sljedećeg dana Centar izašao na teren, utvrdili su da zbog snažne reakcije ne mogu obaviti razgovor s ŠP dok je sin E pristao ići s njim. Nakon toga su UP i oštećenica došli kod njega, napravili incident oko SP koji je na kraju otišao s njima. O svemu tome je izvješteno je državno odvjetništvo, međutim ništa nije poduzeto, već su oni to dostavili na znanje Općinskom građanskom sudu, koji je onda privremenu mjeru izmijenio i ista je postala restriktivna i određeno je viđenje pod nadzorom majci UP uz moju samostalnu roditeljsku skrb. Centar je predložio opservaciju ŠP u Centru za pružanje usluga u zajednici, međutim oštećenica i UP su upravo ŠP strašili da on želi da ona ode u dom. Njegov branitelj je prikupio sve ove dokaze koje je naveo i podnio kaznenu prijavu protiv UP, s time da je predloženo da se izreknu i mjere opreza u odnosu na oštećenicu, to je sve bilo krajem veljače 2023. prije ovog događaja, međutim državno odvjetništvo i dalje nije reagiralo. Nakon toga se dogodio ovaj događaj, državno odvjetništvo je odmah reagiralo, donijelo mjere opreza, a nakon dva mjeseca je podignuta optužnica. Dana **.**.2023. E je otišao kod UP, a ona je optuženiku poslala poruku da dođe po djecu i da će ona izaći iz kuće. Nakon toga je UP predložila ukidanje privremene mjere, navodeći da ŠP ima strah od oca i pri tome navela ove prijetnje. Nakon toga je UP njega pozvala na Mislavovu krizmu, a onda i na rođendan od ŠP, iako na tim događajima bila prisutna oštećenica, pa se postavlja pitanje ako je on navodno njoj prijetio i ona je osjećala strah, zašto ga zovu na ta događanja. I E je predlagao viđanja s njim i to isključivo u blizini doma oštećenice. U travnju 2023. Centar za socijalnu skrb je donio novo mišljenje u kojem su upozorili na intenzivno zastrašivanje od strane UP i oštećenice za odlazak u dom, naveli su da baka, odnosno oštećenica negativno utječe na razvoj djeteta, te su predložili zabranu kontaktiranja u trajanju od 6 mjeseci. Izrađeno je veoma opsežno psihijatrijsko psihologijsko vještačenje ŠP u kojem je navedeno da majka i baka destruktivno djeluju prema djetetu, u kojoj se dovodi vjerodostojnost iskaza ŠP i SP, jer da isti protiv njega, kao oca, iznose različite neusklađene priče. Ujedno navodi da je protiv UP podnesena kaznena prijava, jer je prijetila ovdje saslušanoj svjedokinji IP i zbog nesuradnje sa Centrom. Također je u 2025. u nekoliko navrata ŠP pozvala policiju u kuću oštećenice upravo zbog ekscesa UP i rađenja nereda, a UP je čak i u dva navrata prijavila navodno nasilje od strane SP, dok je psihijatrijskim nalazom UP ista zadobila ozljede u onom trenutku kada je htjela iskočiti iz auta, a u tome ju je upravo spriječio E. Ujedno UP je prijavila i tadašnjeg partnera za silovanje, iako su te prijave sve odbačene, a prijavila ga je kada je on htio ukazati na zanemarivanje njihovog djeteta, maloljetne L. Iz svega se zaključuje da su upravo lažne prijave obrazac ponašanja obitelji EP. U vještačkom nalazu UP se opisuje kao neempatična, agresivna, osoba koja svoje potrebe stavlja iznad potrebe djece, dok je on opisan kao smiren, nekonfliktan i fokusiran na potrebe djece. U odnosu na iskaz oštećenice navodne lažne prijetnje, navodim da oštećenica nakon navodnih prijetnji nije vikala u pomoć, tražila pomoć od prolaznika, zaštitara, taksista, zaposlenika kioska, već naprotiv je krenula za njim i htjela razgovarati, a potom ŠP govorila da izađe iz auta. Oštećenica je u svojem iskazu rekla da je donijela štap ŠP za trening, iako je tada već prošlo 20 sati i nije bilo nikakvog treninga, a imala je i ozlijeđenu ruku. U svojem iskazu oštećena, kada je pričala o navodnim traumama nije plakala, već je krenula plakati kada ju je branitelj uhvatio u laži, nije zatražila nikakvu psihološku pomoć, za razliku od njega, koji ju i dan danas koristim zbog cijele situacije. U odnosu na iskaz ŠP navodi da je ona djelovala veoma sigurno u pripremljeno u svojem iskazu pred sudom i iskaz je različiti u odnosu na onaj dan pred Centrom za socijalnu skrb kako je to sam socijalna radnica potvrdila. ŠP već godinama živi sa zlostavljačima, unatoč privremenoj mjeri koja je dan danas na snazi, ta zlostavljanja su krenula još 2015., a u jednom trenutku je ŠP prestala iskazivati o svim tim događajima u domu svoje majke i oštećnice, kako bi se očito prilagodila, iako je vidljivo iz primjerice sms poruka da joj nije dobro i da je prijetila suicidom. Ujedno, ŠP trebala biti upućena u psihosocijalni tretman, ali ona nema takvu pomoć, a njegov krimen se sastoji u tome da on ustvari želi biti dobar otac i brinuti o svojoj djeci. Znao je da će toga dana ŠP htjeti otići s bakom, jer je to b io uobičajeni obrazac i ona je već prije toga već 3 ili 4 puta tako postupila, s time da je i sam razlog dolaska oštećenice potpuno besmislen. On je otvorio suvozačeva vrata ŠP, jer je njoj jedna ruka bila zamotana i bila na povišenom, a u drugoj je drža la mobitel i pridržavala ruksak. Krenuo je za ŠP prema autu oštećenice da provjeri gdje točno ide, bila je noć, a i nosio je te preostale stvari. Nije tada bio izrevoltiran kako ga se trete, naprotiv bio je potpuno smiren i htio je ustvari na miran način doprijeti do ŠP da ide sa njim. Njegova reakcija je više bila tuga. Besmisleno je ovo što piše da je ŠP izvlačio iz automobila, posebice kada se uzme u obzir da je ona bila ozlijeđena. On je krenuo odlaziti od automobila oštećenice, jer nije htio s n jome nikakav kontakt jer ga se stalno ocrnjuje i stalno se izmišljaju nekakve priče i prijetnje, UP i oštećenica su opasne. Neistiniti su navodi oštećenice da je bio grub, da ju je vrijeđao i omalovažavao u trenucima razvoda od UP, naprotiv ona ga je molila da se ne razvode. Prije ovog događaja su oštećenica i on komunikaciju vršili preko sms poruka. Kroz poruke je razvidno da je oštećenica tražila da on preuzme djecu u njihovom stanu, što nije htio činiti, upravo iz straha da ne bi došlo do nekog ovakvog postupka koji se sada vodi protiv njega, a kada bi i došao u pratnji treće osobe, opet nije mogao preuzeti djecu. On je pozvan na taj rođendan i krizmu od svoje djece samo kako bi prekršio mjere opreza koje su tada bile na snazi, a misli da je to i razlog kada je E predlagao da se susretnu u blizini stana gdje živi oštećenica. Njemu su u policiji i u Centru za socijalnu skrb naveli da može pozvati policiju, ukoliko netko od osoba, koja nema pravo po privremenoj mjeri, preuzima njegovu djecu, ali ja to nije htio prijavljivati zbog svoje djece, da njima ne radi nikakve probleme. Samo jednom ga je oštećenica prijavila policiji i to za ovaj događaj. Nikada nije provođena ovrha na temelju privremene mjere, međutim u nekoliko navrata je pokušano preuzimanje djece u prisutnosti Centra za socijalnu skrb. UP ga je veliki broj puta prijavila, međutim nikada nije procesuiran, to je tako utvrdio i Centar za socijalnu skrb i državno odvjetništvo. Te prijave su gotovo uvijek bile vezane uz datume kada bi bili kakvi procesi pred sudom, a vezano uz djecu.

7. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti, sud je ispitao oštećenu EP, zatim i svjedokinje VP, BPD, MP i ŠP te pročitao materijalnu dokumentaciju.

7.1. Ispitana u svojstvu svjedokinje (oštećene) EP je navela da da je baka ŠP, koja je kćer njene kćeri UP. ŠP je u to vrijeme vježbala za mažoretkinje i taj dan, ne može se točno sjetiti datuma, prije dvije godine, vozila je ŠP u školu i zna da je njen štap za mažoretkinje ostao u autu. Dok je bila u školi na tjelesnom je ŠP ozlijedila ruku, zbog čega su zvali njezinog oca, odnosno optuženika koji je njen skrbnik, da dođe po ŠP i odveze u bolnicu, što je on i učinio. ŠP joj je počela slati poruke, jer se bojala i rekla joj je da su oni u Dubravi, a nakon što joj je poslala lokaciju, utvrdila je da su u stvari na Rebru. Slala joj je poruku da neka dođe kod nje i da joj donese taj štap. ŠP je kroz poruke bila veoma nervozna, tražila je da donese štap čak je i prostačila, što inače ona nikada nije radila. Odgađala je odlazak u bolnicu zbog cijelog tog odnosa koji je imala s optuženikom. U jednom trenutku je ipak otišla i slučajno parkirala odmah kraj njihovog auta, optuženik je došao do njenog auta i tada se ŠP zaletjela, ušla u njen auto, bila je u šoku tresla se, držala se za stolicu, nije plakala, ali je bila vidno uzrujana, optuženik je pokušao nju izvući iz auta i onda je ona rekla optuženiku da ga moli da to ne radi i onda je on krenuo vikati i psovati, govoriti joj da je otela dijete, da će kazneno odgovarati, da mu vrati dijete, on da je ponovno psovao, rekao da će ju prijaviti, da će je ubiti i da mu ne prilazi te onako rukom zabranjivao da ona dođe do njega. Rekao joj je da će zvati policiju i da će nju odvesti. Ona nije nikada bila na strasni svoje kćeri, već samo na strasni djece koji su se našli u toj nekoj ružnoj okolnosti. Optuženik je nakon toga samo nestao u šumu, a ŠP i ona su ostali u autu, optuženik je rekao da se ne smiju micati i da je zvao policiju a nju je bilo strah što bi mogao učiniti, jer zna da ima oružje. ŠP i ona su nekih sat vremena bile u autu, nakon čega je nazvala policiju da sama sebe prijavi da neće nigdje pobjeći i da nije nikakva kriminalka i rekla im za tu situaciju, nakon čega je policija odmah došla, rekla joj je da ju voze odmah u postaju da podnese prijavu. Tada je osjetila malo olakšanje, jer je imala podršku policije, podnijela je prijavu, a optuženik je dobio zabranu prilaska. Bilo joj je teško kada je vidjela da dovede optuženika, a u policiji su joj rekli da se ne brine, da je sada zaštićena. Nakon toga optuženik je nije gnjavio, misli da je i on shvatio što se sve dogodilo, da je riječ o ružnim okolnostima i da mu ona ne želi ništa loše, kao baka je često ulazila u "njihove spise", i nju su okrivljavali da brani svoju kćer, a ona je u stvari samo bila na strani djece, ne kćeri i ne želi se više svađati. Odnos njene kćer i optuženika od početka je bio loš, ali ja ne želi govoriti o tome odnosu, jer je to njeno zakonsko pravo. U braku njene kćeri i optuženika rođene su dvoje djece, ŠP koja sada ima 14 godina i E koji ima 16 godina, i oboje su prošli to ružno razdoblje. Optuženik ima skrbništvo nad djecom, njih oboje. Njoj se ŠP znala nekada potužiti na odnos prema tati, i ŠP i E su dosta samozatajni, iznimno inteligentni i prošli su kroz te teške traume o kojima je bolje da ne govori, nisu predmet ovog postupka. Danas ne komunicira s optuženikom, jer on ima zab ranu, ranije je htjela uspostaviti normalnu komunikaciju njime, znala je odnijeti poklon djeci i veoma je bliska s djecom, ali optuženik nije htio sa njom kontakt. U jednom navratu ju je on pozvao k sebi kući da razgovaraju o djeci, i na tom sastanku je bila prisutna i socijalna radnica, iako nije znala zašto je on nju pozvao, bilo je govora oko odlaska ŠP i SP u [adresa]. Ovaj događaj se odvio 28. veljače 2023., negdje u večernjim satima, zna da je bio mrak i da je bilo veoma hladno, bilo je negdje oko 20 sati. Tom prilikom joj je optuženik govorio da je otmičarka, da će kazneno dogovarati, da mu je otela dijete, da mu se ne približava, da mu vrati dijete, da će je ubiti, da će pozvati policiji da mu ne prilazi. U jednom trenutku je čak i kleknula ispred ŠP i molila je da otiđe kod tate, jer će biti problema. U sve te prijetnje je povjerovala. Bila je veoma uzrujana kad joj je to rekao, svaki dio njenog tijela se tresao. Poznato joj je da je optuženik skrbnik ŠP, vidjela je to rješenje. Socijalna ranica Moslavec joj je rekla da ne može spavati, jer razmišlja da li treba ŠP poslati u popravni dom, misli da je postojalo nekakvo rješenje na kojem je pisalo da se ona treba smjestiti u popravni dom, zna da su iz Centa za socijalnu skrbi došli u kuću i da se ŠP zaključala, jer nije htjela nigdje ići. Negdje dva tjedna prije inkriminiranog događaja, bio je ovaj događaj, s time da se ne može točno sjetiti kada je to bilo. Optuženik je bio agresivan prema njoj nakon razvoda s njenom kćeri, omalovažavao ju je, da nije sposobna brinuti o djeci i bio je grub u komunikaciji. Prije ovog je nije bilo strah optuženika, nije ni mislila da će ju ubiti i zato je i pristala ići na sastanak s njime. Od ranije joj je poznato da optuženik ima oružje u stanu. Nije se bojala doći na sastanak u stan kod optuženika, iako je ranije iskazivala da je bio agresivan i da ima oružje, ali nju tada nije bilo strah i on nije bio agresivan na takav način kao inkriminiranog događaja. Toga dana joj je ŠP poslala poruku da se nalazi u bolnici u Dubravi i da dođe. U tom razgovoru joj je rekla da nije slomila prst i da može taj štap vrtjeti i s drugom rukom. Dijete nije otišlo kod prijateljice vježbati, jer je završila na policiji. Parkirala je i odmah potom je BP došao do njenog vozila sa suvozačeve strane, otvorio vrata i onda je ŠP uletjela To se dogodilo veoma brzo i optuženik je tražio taj štap. BP je došao prvi do auta. Najprije je došao BP do auta i kada je otvorio vrata odmah potom je uletjela ŠP u auto. Ona je izašla iz auta i krenula prema optuženiku kad joj je izgovarao te riječi te ga je molila da se on smiri, to je bila strašna situacija, on se odmicao od nje, a ona ga je molila da se smiri. Nije znala gdje joj je glava od toga šoka, nije vodila računa gdje se nalazila kućica od zaštitara kao i Dorina školska torba. Bilo je prazno, bila je noć i nije govorila upomoć. Nije imala namjeru pobjeći, nije upalila niti auto, samo se ukopala, jer joj je rekao da će je prijaviti za otmicu. U jednom trenutku je kleknula ispred suvozačevih vrata i molila ŠP da izađe iz auta, BP je bio iza njih i onda je pobjegao.

7.2. Svjedok VP u svome iskazu je navela da je prije inkriminiranog razdoblja radila kao vanjska suradnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Donji Grad, te je ujedno bila voditeljica nadzora mjere intenzivne pomoći obitelji optuženika u trajanju od 15. kolovoza 2022. do 15. veljače 2023. Navedena mjera je uključivala da bi ona dva puta tjedno odlazila kod optuženika i kod UP, a radi pružanja stručne pomoći u radu s roditeljima radi međusobne suradnje i brige za dobrobit djeteta ŠP i SP. U tom razdoblju djeca su živjela kod majke s time da je bilo određeno da 1 tjedan žive kod majke, 1 tjedan kod optuženika, međutim praksi većinom su živjela kod majke, a posebno ŠP. U to vrijeme optuženik i UP već su bili razvedeni, nikada ih nije vidjela zajedno, komunikaciju su vršili najčešće preko poruka, s time da se često nisu mogli dogovoriti i usuglasiti svoja mišljenja. Oštećenica je inače baka ŠP i majka UP, s njom se srela tri puta, misli da nije bilo potrebe da ona preuzima odgojnu ulogu njihove zajedničke djece. Posljednju puta je razgovarala i vidjela ŠP u prosincu 2022. ŠP je vidjela svega dva puta u šest mjeseci, jednom, kad je bila kod oca, gdje su bili još prisutni njen brat E, supruga optuženika i optuženik, gdje su zajedno pekli picu i družili se, s time da tada ŠP nije s njom pričala 1 na 1, a drugi puta u prosincu 2022. kod bake, odnosno oštećenice, kada nije uspjela uspostaviti komunikaciju, bila je spuštenog pogleda i pekla je kolače. Nije joj poznato da bi optuženik uputio ikome prijetnje. Razgovarala je s oštećenom, s time da joj je ona u listopadu 2022. u telefonskom razgovoru rekla da je nju strah optuženika, a na moje pitanja iz kojih razloga, ista to nije znala objasniti bila je veoma nedefinirana. Nakon tog telefonskog razgovora, možda dan ili dva, su se sastali u stanu optuženika, tamo su bili prisutni optuženik i oštećenica i pokušali su se dogovoriti oko odlaska djece u London i tamo nije vidjela da bi oštećenica bila uznemirena niti prestrašena. Komunikacija između optuženika i oštećenice je bila otvorena, optuženik je normalno objašnjavao oštećenici da djeca ne bi trebali ići u London i to je navodio svoje mišljenje, i ujedno je rekao oštećenici da bi trebala pravovremeno izvijestiti njega o donošenju nekakvih odluka, primjerice bukiranja karata za London, a ne nakon što je to već učinjeno. Oštećenica u komunikaciji prema optuženiku je u stvari navodila da je to super prilika za djecu i sama oštećenica je bila usmjerena da bi djeca trebala ići i nije se previše osvrtala na suradnju koja je bila potreban između nje i optuženika. To je bio jedini razgovor kojem je prisustvovala između optuženika i oštećenice. Tijekom vršenja ove mjere nadzora optuženik se nije neprimjereno ponašao prema nikome, koliko je vidjela i prisustvovala. Prilikom vršenja te mjere ĐP ju je prijavila Hrvatskoj psihološkoj komori, a vezano uz nadzor njenog rada. Sastanak optuženika i oštećene je inicirao optuženik tako što joj je poslao poruku da je pozvao oštećenicu u svoj stan. Oštećenica ju je zvala prije tog sastanka kako bi joj objasnila da djeca idu u London, a prema preporuci nadležnog centra.

7.3. Svjedokinja BPD u svome iskazu je navela da je radila kao vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, što znači da je izvan radnog vremena provodila dvije mjere izrečene optuženiku i ĐP, s time da su u odnosu na majku ŠP, dakle ĐP, bile izrečene mjere viđanja djeteta pod njenim nadzorom 2 puta tjedno po 2 sata, obzirom su djeca trebala živjeti s ocem, te drugu mjeru, intenzivna stručna mjera u odnosu na optuženika i ĐP. Zna da se vodi kazneni postupka protiv optuženika u odnosu na navodne prijetnje prema baki ŠP, EP. Nije bila prisutna kada su te navode prijetnje bile izrečene, misli da je prijava EP za navedene prijetnje bila nekih mjesec dana nakon što je krenula ova mjera viđanja djeteta, čini joj se početkom ožujka 2023., jer je dobila poziv od podružnice Donji Grad HZSR da je podnesena kaznena prijava. ŠP joj se nije nikada požalila na postupanje svoga oca odnosno optuženika vezano uz taj događaj. Mjera se u stvari odnosila na to da je ona trebala s ŠP i njenim bratom SP doći k majci i tamo biti s njima 2 sata, međutim, ĐP je kršila tu mjeru jer su bila kod nje. Sjeća se da je nadzor odnosno provođenje ove mjere započeo 3. veljače 2023. i to u stanu ĐP, jer je ona tada imala malu bebu, inače bi se najčešće ti nadzori dovija li u parku. Sjeća se da je taj isti dan u stan došla i EP, a imala je osjećaj da je došla u kontrolu i provjeru tko je ona. Ova mjera nadzora traje još uvijek i na snazi je na papiru, iako ona nije provodljiva upravo zbog činjenice da oba djeteta žive kod majke, naime, 3. ožujka 2023. ju je ĐP obavijestila da je E poslije škole otišao k njoj i da ne želi k ocu. Na taj način je ĐP kršila mjeru, a ona je to svaki puta naznačila u svom izvješću koje je predavala HZSR. Nije čula od niti jedne osobe, članova obitelji, da bi optuženik prijetio oštećenici. Mora napomenuti da prema dosadašnjem životnom i poslovnom iskustvu, a u razgovoru s SP, je shvatila da je on instruiran od strane majke i da je izvršena psihološka manipulacija ŠP i SP od strane majke prema optuženiku, prema kojem djeca imaju neopravdani strah, a što je onda sve dovelo do toga da oni danas ne viđaju svoga oca. Obzirom je voditeljica odjela za žrtve i svjedoke u Županijskom sudu Zagrebu i često se susreće s ispitivanjem djece, mišljenja je da se ŠP može u ovom postupku ispitati kao svjedok. Upoznata je s rezultatima vještačenja djece i njihova neautentičnog iskaza pa u tom djelu mislim da nema svrhe ispitivati ŠP. Mišljenja je da je ŠP sve susrete s njom odrađivala prema uputama svoje majke, ona je znala što točno sve treba reći i imala je osjećaj da nakon toga ona dobiva nekakvu nagradu. I ŠP i E su pod velikim utjecajem majke ali i bake, odnosno oštećenice. Dva puta se srela s oštećenicom, prvi puta ovo što je navela tijekom prvog provođenja mjere nadzora, a drugi puta ispred zgrade kada je oštećenica dovela ŠP s dramske. Nije davala upute kako oštećenica treba razgovarati i odgajati ŠP i SP. Ova druga mjera u odnosu na oba roditelja trajala je 1 godinu i 6 mjeseci, od 15. ožujka 2023. do 30 .rujna 2024. i optuženik je uredno surađivao s njom, pridržavao se uputa, odrađivao sve susrete i ima samo riječi hvale, s druge strane ĐP je bila veoma neugodna, nesuradljiva i prestala je odlaziti kod nje, jer je znala prijetiti zaštitarima i policijom. Optuženik nikada u nikakvim razgovorima s njom nije rekao nikakve riječi protiv oštećenice, niti iskazivao kakvu agresivnost. Nakon navodno izrečenih prijetnji, dva dana nakon toga je E otišao kod majke nakon škole i misli da je onda ĐP rekla da optuženik može slobodno doći po djecu. I kasnije je ĐP znala njoj reći da optuženik može slobodno doći po djecu i da zašto ih ne vodi na pizzu, sladoled i slično, znala joj je i često slati i SMS poruke takvoga sadržaja. Susreti nje i oštećenice bili su kratki u ova dva navrata, po 10ak minuta. Nema saznanja da bi optuženik dolazio po djecu kad je to ĐP govorila da slobodno dođe, inače ĐP ima sve snimljene susrete, odnosno E je znao to snimati mobitelom. Optuženik je uvijek htio da bude netko prisutan dok on viđa djecu, upravo zato da ga ne bi djeca optužila za nešto što nije učinio. Misli da je E tražio da susreti njega i optuženika budu blizu kuće oštećenice, iako su tada optuženiku bile izrečene mjere opreza zabrane približavanja. Puno više susreta je imala s SP nego s ŠP, imala je osjećaj da je ona instruirana od majke.

7.4. Svjedok MP u svome iskazu je navela da se predmet ĐP vodio u Područnom uredu Donji Grad, iako je sada predmet ustupljen drugom područnom uredu, a zna i da je optuženik navodno prijetio oštećenici, koja je inače bake ŠP. Naime, po događaju, policija je izvijestila Područni ured, obavila je obavila razgovor s optuženikom u kojem je on negirao prijetnje prema oštećenici, a u prisutnosti policijske službenice je razgovarala s ŠP kojom prilikom je ona spomenula da je čula da bi optuženik govorio riječi "ubit ću vas" upućene oštećenici, međutim ŠP joj nije znala reći kada je točno čula te riječi, odnosno je li to čula u autu ili dok je bila vani i pritom je rekla da je i optuženik i lupio po autu, s time da opet nije znala reći gdje točno. ŠP joj je rekla i da je ona cijelo vrijeme sjedala u autu, te nije čula što su optuženik i oštećenica pričali vani ispred auta. Ovaj razgovor s ŠP je obavila isti onaj dan kada je optuženik bio priveden u policiji. Vezano uz ovaj događaj nije razgovarala s oštećenicom, niti majkom ĐP, zna da je oštećenica bila jednom prilikom u njihovom Područnom uredu, bili su na terenu kod bake nakon ovog događaja i čini joj se da je oštećenica jednom prilikom i spomenula upravo tu situaciju navodnih prijetnji. Inače, po odluci suda djeca su trebala živjeti s ocem, optuženikom, međutim ubrzo je došlo do kršenja mjera i oba djeteta su živjela kod majke, a Centar je u više navrata izvještavao sud i policiju o kršenju mjere, ali bez ikakvog rezultata. Nakon što je svjedokinji bio predočen dio iskaza oštećene EP sa zapisnika od 20. siječnja 2025. na listu 271 i 272, kojom prilikom je oštećenica navela da joj je ŠP rekla da će završiti u popravnom domu i da su zaposlenici Centra došli po nju, svjedokinja odgovara da to nije istina, naime, oni su u svojim zapažanjima utvrdili da ŠP ima problema s ponašanjem (pobjegla je jednom prilikom iz stana svoje majke) i onda su se obratili multidisciplinarnom timu Centru za pružanje usluga u zajednici Dugave koji nisu proveli opservaciju na njihovo traženje, obzirom da majka toga dana, kada se trebala provest opservacija, nije dovela ŠP. Tijekom njihovih razgovora s UP, utvrdili su da su ona i njena majka odnosno oštećenica, ŠP rekli da će završiti u popravnom domu. Ujedno, jednom prilikom, prilikom pr imopredaje ŠP ocu (temeljem privremene mjere) ista nije mogla biti provedena upravo zato što je UP navela da ni ona ne može ući u stan, jer se ŠP zaključala. Oštećenica u razgovoru s njom nije nikada navodila da bi optuženik bio agresivan ili joj prijetio, naprotiv, govorila je vjeruje da je on dobar otac, ali da ima pogrešan pristup prema djeci i da bi im trebao više podilaziti. U komunikaciji s oštećenicom rekli su joj u više navrata da bi ona na prihvatljiv način trebala reći djeci da ona trebaju živjeti sa svojim ocem, s time da ona nije slušala njihove preporuke i savjete. Optuženik nije pokazivao nikakve znakove bijesa, agresije prema oštećenici. Tom prilikom kada je bila na policiji s ŠP, ona je djelovala tužno, tiho je odgovarala na pitanja, jednostavnim rečenicama, bez nekakve ekspresije na licu. UP je u više navrata prijavljivala Područni ured i žalila se na njihov rad i raspolaže nepotvrđenom informacijom da je UP na svom radnom mjestu znala ulaziti u njihove zdravstvene kartone, jer je znala raspolagati njihovim privatnim informacijama koje su sadržane u tim zdravstvenim kartonima, a koje nitko drugi nije mogao znati. Oštećenica je prije ovog događaj u više navrata pozivala optuženika u svoj stan, nudila je čak i da ona izađe iz stana kako bi optuženik mogao provesti vrijeme s ŠP, što optuženik nikada nije prihvatio takvu ponudu oštećenice, jer ga je bilo strah da se ne bi protiv njega instruiralo. Policijska službenica nije dobro ispitivala ŠP, tijekom razgovora s njome se nije "otvorila" pa je onda to ona preuzela. Mišljenja je da UP je sklona laganju i manipuliranju u svome iskazu. Oštećenica je tijekom razgovora rekla da nije djeci sugerirala, odnosno rekla da trebaju poštivati mjeru i živjeti s ocem, jer je rekla da su ona dovoljno stara da shvate to značenje, a da optuženik mora sam pronaći način kako će doprijeti do djece. Sigurna je da je ova brakorazvodna parnica i cijeli ovaj događaj teško pao na djecu.nNjihov tim nakon inkriminiranoga događaja je obavio razgovor s oštećenicom i koliko se može sjetiti, nije sigurna, oštećenica je spomenula da bi njoj optuženik prijetio.

7.5. Svjedokinja ŠP je u svom iskazu navela da je 28. veljače 2023. bila na tjelesnom i imali su slobodno te da si je udarila prst što ju je veoma boljelo, zbog čega se obratila pedagoginji ili psihologinji da joj zovu majku da ode doma, međutim oni su zvali njenog tatu, optuženika, koji je došao prije majke i odvezao je u bolnicu Rebro gdje su bili par sati. Tamo su joj rekli da nije ništa slomljeno, optuženik ju je vozio, a ona se toga dana trebala naći s prijateljicom i vježbati za nastup mažoretkinja pa joj je trebao štap. Čula se sa svojom bakom, oštećenom, a optuženik joj nije dozvoljavao da ide s prijateljicom, rekao joj je da je neće voziti pa je pitala baku da je ona vozi. Prvo ju je baka tisuću puta pitala preko poruka je li se s time slaže optuženik, jer ona nije ništa htjela raditi protiv njegove volje, a ona je napisala oštećenici da je sve ok. Nakon toga je došla oštećenica s autom, parkirala je 2 ili 3 auta iza optuženika, i ona je krenula prema bakinom autu, a optuženik joj je govorio da mu mora reći di ide, da je on može odvesti kod sebe kući, ona to nije htjela i otišla je do auta od bake, a optuženik je bio odmah iza nje, uhvatio je za torbu da ne bi otišla i govorio je da ona ne smije tako otići od njega. Ona je otišla u bakin auto, zatvorila vrata i malo čula njih dvoje. Oštećenica je izašla iz auta i na i optuženik su se prepirali, oštećenica je pokušavala optuženika smiriti i govorila da ju je svjedokinja zvala da dođe po nju, a optuženik je govorio oštećenici da se makne, da će je ubiti i udario je rukom po haubi auta iz frustracije. Svjedokinja je bila u autu, vrata od auta nisu bila do kraja zatvorena, tresla se, plakala je i nije više to mogla slušati, a onda je optuženik negdje otišao ili pobjegao. Prije toga je optuženik rekao da će zvati policiju, a kada je oštećenica sjela u auto pred njom je rekla da će ona zvati policiju da ne ispadne kriva, nakon čega je zvala policiju i ona je došla te su na policiji bili do 4 ujutro. Oštećenica je isto bila preplašena i plakala je. Inače toga dana škola je bila popodne i mama joj je napisala ispričnicu da može ranije izaći iz škole kako bi mogla ići vježbati s prijateljicom za nastup. Prvi puta je baki poslala poruku dok su čekali nalaze, poslala joj je da je sve „ok“ i da joj donese što joj treba. Nije joj bilo ugodno s tatom, jer zna da je bilo dosta kaznenih prijava i dugo su bili odvojeni i dugo nije bila sama s njime pa nije znala što bi moglo proizaći iz toga. Optuženik joj je rekao da ne ide na mažoretkinje, jer je sada s njime, da nema pravo i da je neće tamo voziti. Njoj je bila ozlijeđena lijeva ruka, koliko se sjeća, ali nije joj bila imobilizirana, a na kraju nije niti otišla na taj trening. Nije rekla optuženiku da šalje poruke oštećenici, s time da je oštećenici slala samo poruke, ali ju je u jednom trenutku nazvala prijateljica kojoj je rekla da nije sigurna da će uspjeti doći, jer je već kasno. Ne sjeća se je li majci javila da se ozlijedila, ali sljedećeg jutra je s njom komunicirala. Ona je na desnom ramenu nosila školsku torbu kada je išla prema autu oštećenice, s desnom rukom je otvarala vrata njenog auta, s time da u ruci nije imala ništa drugo, a lijeva ruka joj je bila ozlijeđena. Kada je sjela na suvozačevo mjesto auta oštećenice, optuženik je bio možda jedan metar udaljen, a kada je sjela u auto optuženik je nije pokušavao izvući, on je htio zadržati dok je išla prema autu jer ju je povukao za torbu. Oštećenica je tada izašla iz auta, ne zna zašto je izašla iz auta bila je u šoku, oštećenica je došla do suvozačeve strane auta, a nakon toga je oštećenica bila uznemirena i plakala je. Nije imala stvari za tjelesni izvan školske torbe. Kada je ulazila u auto oštećenice minimalno je otvorila vrata, jer se bojala da ne bi optuženik ušao s njom u auto ili da je ne bi pokušavao izvući. Sjeća se točno da je to bilo 28. veljače 2023. jer je imala fotografiju ispričnice koju fotografiju zna češće razgledavati. Prije današnjeg ispitivanja nije razgovarala s majkom ili oštećenicom, učila je za matematiku, a ranije joj je majka rekla da treba ići dati svoj iskaz, ako to želi i da će sve biti uredu. Ona danas ne snima mobitelom ovo svoje ispitivanje.

7.6. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 28. veljače 2023., ED:12609/23 (list 8 spisa) proizlazi da je oštećenica kontaktirala policiju i prijavila napad bivšeg zeta.

7.7. Iz izjava EP s prijedlogom za kazneni progon od 1. ožujka 2023. (list 17 spisa), proizlazi da je ista navela da joj je poznato da optuženik ima u posjedi ilegalno oružje.

7.8. Iz rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž OB-10/23-2 od 19. siječnja 2023. (list 40-53) proizlazi da je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u zagrebu, kojim je određeno da će mlt. E i mlt. ŠP živjeti s optuženikom, zatim da se 30 dana zabranjuje bilo kakva komunikacija s majkom UP (tada) V, a nakon toga će se odvijati dva puta tjedno po dva sata u stanu majke uz nadzor stručne osobe. Optuženik će u potpunosti i samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za SP i ŠP.

7.9. Iz presuda Europskog suda za ljudska prava od 19. svibnja 2022 (list 160-167 spisa), razvidno je da je optuženik podnio tužbu protiv Republike Hrvatske, a vezano uz zlostavljanje djece od strane UP, kojom prilikom je utvrđeno da je povrijeđen članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, slijedom čega je i Republika Hrvatska naknaditi štetu optuženiku kao podnositelju zahtjeva.

7.10. Iz SMS prepiska između ŠP i oštećene (list 221-226) razvidno je da ŠP traži od oštećenice da joj donese štap u bolnicu, s time da oštećenica u više navrata pita ŠP je li optuženik s time slaže, s time da ŠP navodi da ne želi biti s optuženikom i traži od oštećenice da ona dođe po nju i odveze je

7.11. Iz zaključaka nalaza i mišljenja vještaka od 20. studenog 2023. (list 249 -251) razvidno je da je mlt. ŠP, u provedenom razgovoru i vještačenju, sklona intelektualiziranju i disimulaciji, da je dijelom manipulativna, u razgovoru navodi mišljenja i riječi neprimjerene njenim godinama i saznanjima, što je indikator majčinog utjecaja na nju, dok u odnosu na oca je isključiva i ne želi ga u životu.

7.12. Iz SMS prepiska optuženog i oštećenice (list 276-283 i 306-312) od rujna 2022. razvidno je da optuženik predlaže sastanak, ali uz nadzor, vezano za odlazak djece u London s time da se oštećenica s time ne slaže s time i navodi da je kontaktirala sa Centrom, nakon čega je održan sastanak. Iz komunikacije od prosinca 2022. razvidno je da oštećenica predlaže optuženiku da dođe k njoj u stan po ŠP, što optuženik odbija. Navedena prepiska ne sadrži neprimjerne riječi, međutim sadrži više poruka oštećenice koja ustraje u tome da optuženik dođe k njoj, gdje se nalazi ŠP. Iz navedenih poruka je razvidno da optuženik želi što manje susreta i razgovora s oštećenicom.

7.13. Iz prepiske SMS poruka između ŠP i LP (list 313-330 spisa) razvidno je da se LP žali na situaciju s majkom, da je razmišljala o suicidu, obzirom da živi kod majke te da je majka popila veći broj tableta.

7.14. Iz izvješća više stručne suradnice Odjela za mladež, Općinskog kaznenog suda u Zagreb (list 361-363) proizlazi da postoje pretpostavke da se mlt. ŠP ispita u svojstvu svjedoka.

7.15. Iz rješenja o ovrsi OGS Zagreb poslovni broj Ovr Ov-49/2024-36 od 5. studenog 2025. (list 380-400) proizlazi da je naloženo ČP da preda djecu ŠP i SP optuženiku.

7.16. Iz Mišljenja i prijedloga stručnog tima Područnog ureda Gornji grad – Medveščak od 10. veljače 2026. (list 401-407) proizlazi da je donesen konačan prijedlog i mišljenje o svim sadržajima roditeljske skrbi za ŠP i SP, prema kojem je za dobrobit djece predloženo da djeca žive s optuženikom i da on ima samostalnu roditeljsku skrb, dok u odnosu na majku da se odredi mjera ostvarivanja osobnih odnosa.

7.17. Iz medicinske dokumentacije za ŠP od 28. veljače 2023. (list 419) razvidno je da je imenovana obrađena u KBC Zagreb – Rebro, na hitnom prijemu 28. veljače 2023. u 19:05 sati, te da je imenovana zadobila udarac loptom u ruku, 4. prst koji nije slomljen te je otpuštena uz naznaku mirovanja, držanja šake na povišenom te stavljanja hladnih obloga.

8. Na temelju analize svih izvedenih dokaza u postupku i povezujući iste jedne s drugima te s obranom optuženika, ovaj sud smatra da nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženi BP u inkriminirano vrijeme uputio oštećenoj EP riječi da da to ne radi, da je otela dijete, da će kazneno odgovarati, da mu vrati dijete, da će je ubiti i da mu ne prilazi, kako bi ju uznemirio i ustrašio, odnosno da postoji dvojba oko toga, je li išta izgovorio tada oštećenici, pa ga je primjenom načela in dubio pro reo, oslobodio od optužbe.

8.1. Naime, oštećenica je u svome iskazu navela da je parkirala odmah kraj auta optuženika (iako optuženik i ŠP ne navode to, već udaljenost veću tri do četiri auta), nadalje da je optuženik došao do njenog auta i tada se ŠP zalet jela, ušla u njen auto, da je ŠP bila u šoku, tresla se, držala se za stolicu, nije plakala, ali je bila vidno uzrujana, s druge strane ŠP pak navodi da je plakala. Nadalje, oštećenica je navela da je optuženik pokušao izvući iz auta ŠP, međutim, navedeno ponovno nije potvrdila ŠP, pa niti optuženik u svojoj obrani. Također, oštećenica je dalje navela da je onda ona rekla optuženiku da ga moli da to ne radi i onda je on krenuo vikati i psovati, međutim ŠP u svome iskazu nije navela da bi optuženik vikao i psovao, kao niti optuženik u svojoj obrani također. ŠP, kao jedini očevidac i osoba koja je uz oštećenicu i optuženika bila prisutna, nije potvrdila da je optuženik govorio oštećenici da je otela dijete, da će kazneno odgovarati, da mu vrati dijete, da će ju prijaviti, već svjedokinja ŠP u svome iskazu veoma selektivno i instruirano navodi da je čula da bi optuženik rekao da će ubiti oštećenicu, ali da ona više nije htjela ništa slušati, te da je optuženik pri tome udario i šakom po haubi automobila, što pak oštećenica opće ne spominje u svome iskazu. Ujedno, oštećenica navodi da je u jednom trenutku kleknula na koljena i molila ŠP da izađe iza auta, međutim, ŠP navedeno uopće ne spominje u svome iskazu, kao niti optuženik u obrani. Ujedno, iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 28. veljače 2023., ED:12609/23 (list 8 spisa) proizlazi da je oštećenica kontaktirala policiju i prijavila napad bivšeg zeta, dok je imenovana u svome iskazu navela da je ona namjerno zvala policiju i sebe prijavila, da ne bi mislili da je ista pob jegla, međutim nije spominjala da je prijavila tada optuženika, već da je po dolasku policijskih službenika istoga prijavila u policiji. Također, oštećenica je u iskazu navela da je optuženik došao prvi do auta i kada je otvorio vrata, odmah potom je uletjela ŠP u auto, međutim, sama ŠP u svome iskazu, je navela da je ona sama došla do automobila, otvorila vrata i sjela u auto, a onda da je došao optuženik. Takav iskaz oštećenice, koji je ovaj sud cijenio nevjerodostojnim, nelogičnim i neživotnim, posebice kada se uzme u obzir da je u nizu detalja i bitnih činjenica različit od iskaza svjedokinje ŠP (koja se nalazila u autu i čula i vidjela cjelokupni događaj), pa tako primjerice ŠP nije potvrdila sve riječi koji su navodno upućene oštećenici, nije potvrdila da bi je optuženik vukao iz automobila, da je klečala i molila ŠP da izađe iz auta. Navedeni iskaz također je u suprotnosti s obranom optuženika, čiju pak obranu je ovaj sud cijenio kao životnu i logičnu, vjerodostojnu i u skladu s materijalnom dokumentacijom, iskazima svih drugih ispitanih svjedokinja (koji nisu neposredni svjedoci, međutim potvrdili su sve navode obrane optuženika o narušenim odnosima njega i obitelji EP, nepoštivanju odluka suda, Centra i drugih institucija u vidu oko ostvarivanja roditeljske skrbi, komunikacije s oštećenicom prije ovog događaja te manipulaciji s djedom optuženika od strane majke ČP i oštećenice).

8.2. Stoga, uzimajući u obzir ranije poremećene odnose između optuženika i oštećenice, naprijed opisane različitosti i nejasnoće u iskazu oštećenice s jedne i svjedokinje ŠP te optuženika, s druge strane, po ocjeni ovog suda nije na nedvojben način utvrđeno da bi tom prilikom, optuženik oštećenici izgovorio inkriminiranu prijetnju kako bi ju time uznemirio i ustrašio. Prema članku 455. stavak 1. ZKP/08 presudu kojom se optuženik proglašava krivim, sud će izreći samo, ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv, jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Kako u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, nije na nedvojben način dokazano da bi optuženi BP izgovorio inkriminirane riječi oštećenoj EP, ovaj sud je optuženika, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.

9. Sud je prihvatio dio iskaza oštećenice kao vjerodostojan i logičan i to u dijelu navođenja mjesta i vremena odigravanja inkriminiranog događaja, prethodnih dopisivanja s ŠP i razloga dolaska na navedeno mjesto, obzirom da navedeno proizlazi i iz iskaza ŠP, ali i materijalne dokumentacije (SMS poruka). Također, prihvaćen je i dio iskaza da je oštećenici poznato da optuženik ima skrbništvo nad oboje djece, zatim komunikaciju koju se vršila s optuženikom prije ovog događaja, obzirom navedeno da proizlazi iz SMS komunikacije, obrane optuženika i svjedokinje BPD i VP. U preostalom, znatnijem dijelu, iskaz oštećenice nije prihvaćen kao vjerodostojan, a iz razloga kako je već ranije navedeno. Također, nelogičnost u iskazu razvidna je i u dijelu iskaza u kojem je ista navela da se nije bojala doći na sastanak u stan kod optuženika, iako je ranije iskazivala da je bio agresivan i da ima oružje.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedokinja VP, BPD i MP kao vjerodostojne, istinite i logične, isti iskazi su potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom. Naime, sve tri svjedokinje su kao zaposlenice Zavoda za socijalni rad ili vanjski suradnik, sudjelovale i postupale u utvrđivanju roditeljske sposobnosti optuženika i ČP, a radi odluke s kojim roditeljem će po razvodu mlt. ŠP i E živjeti. Sve svjedokinje su potvrdile da je odluka Centra i suda da djeca trebaju živjeti s ocem, odnosno optuženikom, jedina ispravna i logična, a što je potvrđeno i odlukama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Splitu, Europskog suda za ljudska prava. Ujedno, sve ispitane svjedokinje su u bitnome da suglasno iskazivale o trajno narušenim odnosima optuženika i bivše supruge ČP, o pretjeranom uplitanju i utjecaju oštećenice u odnose djece i optuženika, zatim o vršenju manipulacije u iskazu ŠP od strane majke i oštećenice, kao i činjenici da su provedena vještačenja i dana mnogobrojna mišljenja i prijedlozi stručnih timova oko sadržaja roditeljske skrbi. Iskazi svjedokinja su zaista potvrđeni pročitanom materijalnom dokumentacijom.

9.2. U odnosu na iskaz svjedokinje ŠP, cijeneći mišljenje stručne suradnice ovog suda, da su bile ispunjene pretpostavke za njenim ispitivanjem, njen iskaz je sud cijenio samo djelomično vjerodostojnim i logičnim. Sud je prilikom analize iskaza svjedokinje bio vođen činjenicom da ŠP trenutno živi djelom i kod oštećenice, da je u dobrim odnosima s oštećenicom, da je u lošim odnosima s optuženikom, dok iz samo nalaza i mišljenja vještaka i stručnog tima proizlazi da je ista izmanipulirana od strane majke i oštećenice. Iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je ista svjedočila o mjestu i vremenu inkriminiranoga događaja, kao i susreta nje s optuženikom i oštećenicom, sud je prihvatio kao vjerodostojan, naime, i oštećenica i optuženik su u tom dijelu suglasni. Međutim, dio iskaza da je ista sjela u auto oštećenice, s time da nije do kraja zatvorila vrata, odnosno da su osta la prislonjena, pa s druge strane da se bojala da će optuženik za njom ući u automobil, zbog čega je malo odškrinula vrata da bi ušla u auto, za ovaj sud je veoma nelogičan i kontradiktoran. Naime, kada se uzme u obzir da je ista bila na hitnoj zbog bolova i udarca u ruku (prste) i da joj je određeno da miruje i da zbog bolnosti ne može normalno upravljati rukom, a da je u drugoj ruci držala mobitel, na ramenu ruksak, ali da je sve navedene radnje sam izvršila, za ovaj sud se čini nemogućim i neživotnim. Ujedno, ukoliko je ista navodno imala strah da bi optuženik ušao s njom u auto, logičan slijed bi bio da što prije do kraja zatvori vrata, možda i zaključa, a ne da prisloni vrata i da sluša razgovor između optuženika i oštećenice. Nadalje, u odnosu na to što je svjedokinja čula, njen iskaz je u tom dijelu veoma instruiran i selektivan, dakle nije čula nikakve druge riječi (poput da je oštećenica otela dijete, da će kazneno odgovarati, da ne prilazi i slično) već samo da će optuženik ubiti oštećenicu, što za ovaj sud dovodi u sumnju je li uopće svjedokinja išta mogla čuti, ako su vrata bila zatvorena, a potom i sam daljnji iskaz svjedokinje kada je navela da se ona isključila, jer nije to mogla više slušati. Kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje stručnih timova, multidisciplinarna analiza, između ostalog, samog psihičkog stanja ŠP u inkriminirano vrijeme, i prije toga, izloženost manipulaciji od strane majke, iskaz svjedokinje BPD, koja je navela da je upoznata s rezultatima vještačenja djece i njihova neautentičnog iskaza pa u tom djelu misli da nema svrhe ispitivati ŠP, jer je mišljenja je da je ŠP sve susrete s njom odrađivala prema uputama svoje majke, ona je znala što točno sve treba reći i imala je osjećaj da nakon toga ona dobiva nekakvu nagradu te da su ŠP i E pod velikim utjecajem majke, ali i bake, odnosno oštećenice, ali i činjenicu da ista živi s majkom i nekad s bakom, za ovaj sud je nepobitna činjenica da je njen iskaz iskonstruiran u dijelu da bi optuženik prijetio oštećenici, zbog čega ga sud i nije u tom dijelu mogao prihvatiti kao logičan i životan.

9.3. Obranu optuženika sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu, životnu i logičnu, ona je u skladu s materijalnom dokumentacijom, iskazima svjedoka VP, BPD i MP, a dijelom i iskaza ŠP i oštećenice. Naime, optuženik je u obrani naveo da se našao s njom u vremenu i mjestu kako stoji u optužnici, kraj auta, a to su potvrdile i oštećenica i ŠP. Nadalje, optuženik je veoma iscrpno naveo problematiku oko viđanja s djecom, nepoštivanja mjera izrečenih od strane sudova u pogledu gdje i s kime trebaju djeca živjeti, pretjerani utjecaj i manipulaciju kojom su djeca izložena od strane majke i oštećenice, dogovore oko susreta i preuzimanja djece s oštećenicom, a sve je navedeno potvrđeno materijalnom dokumentacijom i iskazima VP, BPD i MP. Ujedno, sve tri svjedokinje, iako nisu bile neposredni očevidci ovog događaja, nisu potvrdile da bi im bilo poznato ili da bi čule da bi optuženik prijetio oštećenici, već naprotiv, opisivale su optuženika kao mirnu i staloženu osobu, neagresivnu i osobu koja se pridržava svih izrečenih mjera. U odnosu na sam inkriminirani događaj, sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu i logičnu obranu optuženika, a o čemu je već prethodno analizirano u točki 8.1. presude.

9.4. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista bilo čime nije dovedena u pitanje.

10. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 2. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane optuženika za provođenjem psihijatrijsko psihologijskog vještačenja na okolnosti kapaciteta za davanje vjerodostojnog iskaza svjedokinje ŠP kao odugovlačeći, obzirom je stanje stvari u dovoljnoj mjeri bio razjašnjeno za donošenje odluke, obzirom da je po ocjeni stručne suradnice postojala pretpostavka da se svjedokinja ispita, dok samu vjerodostojnost iskaza svjedokinje sud je analizirai dovodio u odnos s ostalim provedenim dokazima.

11. S obzirom da je optuženik oslobođen od optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. i 7. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sudac:

Tibor Kovačić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, broja: KO-DO- 614/2023,

2. Optuženi BP,

3. Branitelj optuženika Ivan Jelavić, odvjetnik iz Zagreba,

4. Oštećena EP,

5. Opunomoćenik oštećenice Jaša Kraus, odvjetnik iz Zagreba,

6. Spis.