Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-23/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice VT, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kzd-150/2020-16 od 26. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, temeljem čl. 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenicu VT (ranije ĐT), zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenice i njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona sa tvrdnjom da je taj sud ispravno zaključio kako su se u postupanju okrivljenice ispunila obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, ali da je pogrešan zaključak kako, u konkretnom slučaju, nema kaznenog djela jer da su ostvarena obilježja beznačajnog djela iz čl. 33. KZ/11. Ističe se kako je objekt kaznenopravne zaštite dijete ĐT, a zaštitno dobro da je njezin nesmetani tjelesni, psihički i emocionalni razvoj, tako da povreda takvog zaštitnog dobra nikako ne može biti beznačajna. U žalbi se navodi i kako je razvidno da u ponašanju okrivljenice, sagledavajući iskaz oštećenice ĐT pred sucem istrage kojeg je ova na raspravi nastojala ublažiti kako bi zbog poboljšanog odnosa s okrivljenicom istu ekskulpirala od odgovornosti, ipak postoji dostatan kvantitet i intenzitet protupravnosti te da nema mjesta primjeni posebnog razloga isključenja protupravnosti iz čl. 33. KZ/11, odnosno da se ovdje ne radi o beznačajnom djelu.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je ispravno zaključio kako se, u konkretnom slučaju, radi o beznačajnom djelu iz čl. 33. KZ/11 jer oštećenica ĐT nije zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenice VT, svoje majke, a uz to s okrivljenicom danas ima kvalitetan i normalan odnos te inkriminiranim postupanjem okrivljenice nije pretrpjela nikakve štetne posljedice, a sud prvog stupnja je ispravno prihvatio iskaz oštećenice s rasprave kada je kazala da se u biti njoj zbog postupanja okrivljenice nije ništa nažao dogodilo.

6.2. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je pravilno našao da nema potrebe da okrivljenica VT bude kažnjena za predmetno kazneno djelo, budući da je ona do sada neosuđivana osoba, a djelo nije imalo nikakvih štetnih posljedica, zbog čega se to djelo može smatrati beznačajnim, pa radi toga, sukladno čl. 33. KZ/11, nema kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, iako su ostvarena njegova obilježja.

6.3. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako, u konkretnom slučaju, djelo za koje se okrivljenica optužuje, sukladno odredbi čl. 33. KZ/11, po zakonu nije kazneno djelo jer se radi o beznačajnom djelu, zbog čega je okrivljenica, temeljem čl. 453. točka 1. ZKP/08, oslobođena od optužbe.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku drugu povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-26, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj