Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-354/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KA, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola pod poslovnim brojem K-667/2015 od 10. rujna 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika KA kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli - Pola proglasio je krivim okrivljenika KA, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (ispravno bi bilo da mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine), a potom mu je, temeljem čl. 67. KZ/97, izrekao (pravilno bi bilo primijenio) uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 63. KZ/97 okrivljeniku KA se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. listopada 2014. do 7. studenog 2014. te od 21. kolovoza 2025. do 10. rujna 2025.
1.2. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećenom PA je u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev od 191.685,00 kuna (25.440,97 eura), koji je iznos okrivljenik KA dužan isplatiti oštećenom PA u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude.
1.3. U presudi je odlučeno i da ako okrivljenik bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu obvezu isplate iznosa od 191.685,00 kuna (25.440,97 eura) oštećenom PA, sud će opozvati uvjetnu osudu i na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97 odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora, a ako se utvrdi da okrivljenik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može određenu obvezu zamijeniti drugom ili ga može osloboditi obveze.
1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik KA je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka i platiti, temeljem čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08, paušal u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok će, temeljem čl. 145. st. 2. točka 8. ZKP/08, za troškove koji se sastoje od nužnih izdataka oštećenika i njegovog opunomoćenika, sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik KA, po svom branitelju Marku Ujeviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine.
3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba okrivljenika KA je neosnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26) ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Naime, prigodom očitovanja o optužbi okrivljenik se na raspravi izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa u smislu čl. 464. st. 7. ZKP/08-26, ne može pobijati presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno obvezao okrivljenika na isplatu imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku PA jer da oštećenik u ovom postupku nije PA već pravna osoba [obrt].
9.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je pravilno sud prvog stupnja obvezao okrivljenika da, na ime imovinskopravnog zahtjeva, isplati oštećeniku UA iznos od 191.685,00 kuna (25.440,97 eura), budući da je oštećenik PA, koji je vlasnik poljoprivredno – trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], podnio kaznenu prijavu, postavio imovinskopravni zahtjev u svoje ime te u postupku nije bilo prijeporno da je oštećenik upravo PA, a i sam okrivljenik je, prilikom očitovanja o optužbi priznao kazneno djelo te je u obrani priznao počinjenje kaznenog djela na način kako mu je stavljeno na teret, a u činjeničnom opisu je navedeno da je baš oštećenik PA oštećen predmetnim kaznenim djelom.
10. Nema pravo okrivljenik KA niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o uvjetnoj osudi.
10.1. U žalbi se navodi da prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije, nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno da ih je podcijenio, a da je precijenio značaj otegotnih okolnosti, zbog čega da je previsoko odmjerio kaznu zatvora.
10.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na okrivljenikovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.
10.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, cijenio okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost, priznanje djela, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, njegove obiteljske prilike, odnosno što je oženjen i otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi, kao i činjenicu što je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od 13 godina i što je tada bio mlađe životne dobi, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.
10.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu primijenio uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, uz obvezu da u roku od dvije godine oštećeniku isplati iznos za koji je ovaj oštećen, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom.
10.5. Sukladno navedenom, upravo je takva uvjetna osuda prilagođena težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 50. KZ/97.
11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika KA valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.
Split, 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
