Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-363/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CŽ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-771/2023-35, od 1. travnja 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni CŽ za kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. KZ/11 , za koje je proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude, na temelju te odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika CŽ zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11 , prema okrivljenom je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti, u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), naloženo je okrivljeniku naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. i 7. ZKP/08 u iznosu od 2.071,80 eura na ime troškova vještačenja te paušalni trošak u iznosu od 100,00 eura , u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda na način da se okrivljenog osudi na kaznu zatvora.

4. Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni CŽ, po svom branitelju Dragi Borasu, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je osnovana.

7. S obzirom na to da se žalba državnog odvjetnika odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to ovaj drugostupanjski sud, povodom žalbe državnog odvjetnika, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. Zakon o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

8. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud previše važnosti pridao utvrđenim olakotnim okolnostima na strani okrivljenog, dok je premalo cijenio značaj otegotnih okolnosti pa tako navodi kako je pogrešno držati olakotnom okolnošću trajanje ovog kaznenog postupka jer je obrana na razne načine utjecala da se taj kazneni postupak produlji, potom da je okrivljenik 4. lipnja 2025. pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznen ih djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i članka 331. stavka 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Osim toga, da je okrivljeni kritične prigode, prema iskazima svjedoka, sa sobom imao i pištolj, a također da je oštećena u više navrata iskazala kako zbog pretrpljenog straha i šoka uslijed počinjenja ovog kaznenog djela i danas trpi posljedice i da se kvaliteta njezinog života pogoršala jer se više ne osjeća slobodnom i sigurnom.

9. U pravu je državni odvjetnik kada pobija prvostupanjsku presudu iz naprijed navedenih razloga, budući da je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud precijenio važnost olakotnih okolnosti što je dovelo do pogrešnog izbora kaznenopravne sankcije. Naime, prvostupanjski sud je kao olakotne vrednovao okolnosti što je prije počinjenja ovog kaznenog djela okrivljenik bio neosuđivan te što je teškog zdravstvenog stanja i starosti od 65 godina (premda je okrivljeni u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela imao 52 godine, a u vrijeme donošenja presude 59 godina). Također je olakotnim cijenio činjenicu što je okrivljenik otac petero djece i što je od vremena inkriminacije prošlo osam godina, od kada se okrivljeni više ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela. S druge strane otegotnim je okrivljeniku uzeta visoka razina agresivnosti i kriminalne volje u namjeri da od žrtve silom oduzme željene stvari.

10. Iako je prvostupanjski sud uglavnom pravilno utvrdio sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud precijenio težinu i kvalitetu olakotnih okolnosti, dok nije dovoljan značaj pridao otegotnim okolnostima, koje se prvenstveno odgledaju u načinu počinjenja ovog kaznenog djela te u posljedicama koje oštećena još uvijek trpi. Naime, upravo razina agresivnosti i količina kriminalne volje koju je okrivljenik iskazao kritične prigode je doista takva da se može kazati kako izlazi iz okvira uobičajenog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, s obzirom na činjenicu je okrivljeni kritične prigode upotrijebio, ne samo sprej suzavac kojim je poprskao žrtvu, nego uz to i neko omamljujuće sredstvo koje je imao na rukavici, kojom je prekrio usta žrtve ĆŽ, na koji način ju je omamio i onesposobio, da bi potom primijenio i fizičku silu na način da je uporabom tjelesne snage iščupao torbicu koja je bila ispod tijela oštećene, takvom silinom da ju je čak i potrgao. Osim toga, prema iskazu oštećene – žrtve ona je ovu osobu istog dana već i ranije prilikom izlaska na balkon uočila na tramvajskom stajalištu kako promatra njezinu ordinaciju te ga je prepoznala po specifičnoj jakni koju je imao na sebi, izraženom obliku "o" nogu te fizionomiji pa je očigledno kako je okrivljenik upravo nju čekao da izađe iz ordinacije, što jasno upućuje na zaključak da je on ovo kazneno djelo pomno planirao, unaprijed odabravši žrtvu te ju onesposobio na prilično brutalan način, nakon čega je pobjegao. Pored toga, posebice je za istaknuti kako okrivljenik, čak i nakon provedenog vještačenja, kojim je nesporno utvrđeno kako biološki tragovi izolirani na pronađenim predmetima i odjeći potječu upravo od njega, nije pokazao ni najmanje empatije i suosjećanja za žrtvu te joj se niti barem kurtoazno nije ispričao, što jasno ukazuje na to kako potpuno nekritičan prema svom ponašanju te na izostanak bilo kakvog kajanja zbog onoga što je napravio.

11. U takvoj situaciji, kada se ima u vidu naprijed opisano postupanje okrivljenika, opravdano državni odvjetnik u svoj žalbi ističe da se svrha kažnjavanja propisna člankom 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu, što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, radi čega je preinačena prvostupanjska odluka u odluci o kazni, na način da je okrivljenik za počinjeno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je upravo ovakva kaznenopravna sankcija odgovarajuća stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja, kao i svim okolnostima vezanim za počinjenje ovog kaznenog djela, osobito jačini povrede zaštićenog dobra i posljedicama koje je pretrpjela žrtva, te pobudama iz kojih je ovo kazneno djelo počinjeno i posebice njegovom naknadnom odnosu prema žrtvi te je uvjerenja da se jedino ovakvom kaznenopravnom sankcijom može uspješno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogubljenosti činjenja kaznenog djela i u pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

12. Slijedom svega navedenog, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda na način opisan u izreci pod točkom I., sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08-26.

Split, 10 ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić