REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3829/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MDLM, državljanina Arapske Republike Egipat, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Dugo Selo, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5947, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 24. rujna 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/5947, URBROJ: 511-01-212-25-9 od 24. rujna 2025., odbija se kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik u potpunosti zanemario teške ekonomske i socijalne uvjete u Egiptu, koje je sam tužitelj detaljno opisao (težak život, visoke cijene, male plaće, nedostatak perspektive za mlade). Tvrdi kako sama činjenica da je netko primarno ekonomski migrant ne može automatski isključiti mogućnost postojanja realnog rizika od ozbiljne nepravde pri povratku, što je temelj za dodjelu supsidijarne zaštite. Obrazlaže kako je izjavio da se ne može vratiti u zemlju podrijetla, jer se zadužio kod rodbine kako bi ishodio radnu dozvolu za Hrvatsku te bi dug morao otplaćivati 30 godina, a tuženik ovu izjavu ne razmatra u kontekstu individualne prijetnje ozbiljne nepravde. Smatra kako u okolnostima opisanih loših ekonomskih uvjeta u Egiptu (visoka inflacija, male zarade), povratak i prisilna nemogućnost otplate duga koji zahtijeva 30 godina rada, može predstavljati nečovječno i ponižavajuće postupanje u smislu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, s obzirom na to da osobu dovodi u egzistencijalno bezizlaznu situaciju. Dodaje kako se tuženik poziva na oporavak BDP-a i pad inflacije, no istovremeno navodi da su zarade često niske, a reforme nepopularne zbog rasta cijena i smanjenja kupovne moći. Tužitelj zaključuje kako ovakvi opći podaci ne poništavaju individualni teret duga. Osporava zaključak tuženika da bi zloupotrebljavao institut međunarodne zaštite kako bi prolongirao svoj boravak, odnosno da je izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi izvršenje odluke o udaljenju, jer ne postoji dokaz o "očitoj namjeri". Navodi da je prije podnošenja zahtjeva bio suočen s tri rješenja o povratku/protjerivanju i određen mu je smještaj u Prihvatnom centru za strance radi prisilnog udaljenja, ali smatra da nezakoniti boravak i nepostupanje po rješenjima o protjerivanju nisu automatski dokaz. Tvrdi kako okolnost što je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva istoga dana kada mu je ograničena sloboda kretanja ukazuje da je tražio pravno sredstvo za prekid prisilnog udaljenja, što ne znači zloupotrebu, već pokušaj ostvarivanja ustavnog i konvencijskog prava. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je poznato da je tužitelj u Republiku Hrvatsku stigao s dozvolom za boravak i rad, a nakon što mu je ista ukinuta, izdano mu je rješenje o povratku. Po istome nije postupio, već je nezakonito boravio u [adresa]. Potom mu je izdano rješenje o protjerivanju, po kojem također nije postupio, već je nezakonito boravio u [adresa], a tek potom izrazio je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, što je prema mišljenu tuženika očiti dokaz da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu prolongiranja udaljenja iz Europskog gospodarskog prostora. Prema vlastitoj izjavi zemlju podrijetla napustio je isključivo zbog ekonomskih razloga te u tijeku postupka nisu iznesene relevantne činjenice i dokazi za ispunjavanje uvjeta za azil i supsidijarnu zaštitu, a okolnosti u zemlji podrijetla nisu takve da bi tužitelju povratkom u zemlju podrijetla njegov život ili sloboda bili ugroženi, nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz čl. 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Na raspravi 10. veljače 2026. opunomoćenici tužitelja i tuženika su ostali kod dosadašnjih navoda te nisu istaknuli dokazne prijedloge.

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj dana 19. kolovoza 2025. godine podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatnom centru za strance. U bitnome je naveo da je zemlju podrijetla napustio legalno 26. studenoga 2023. s radnom dozvolom za Republiku Hrvatsku iz ekonomskih razloga. Na okolnosti povratka izjavio je da, osim što bi morao vratiti dug koji je posudio kako bi dobio radnu dozvolu za Republiku Hrvatsku, a za koji bi u Egiptu morao raditi 30 godina, drugih problema ne bi imao.

7.1. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tužitelj je saslušan na zapisnik dana 10. rujna 2025. godine u Prihvatnom centru te je potvrdio razlog napuštanja zemlje podrijetla. Izjavio je da se u Egiptu teško živi, mladi nemaju perspektivu. Izjavio je da je u Egiptu radio, ali neredovito te nije imao dostatno za život. Također je izjavio da se ne može vratiti u zemlju podrijetla , jer se zadužio kod rodbine kako bi ishodio radnu dozvolu za Republiku Hrvatsku. Izjavio je da je ista situacija u cijelom Egiptu te da je svugdje teško živjeti.

8. Uvidom u evidencije MUP-a utvrđeno je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao temeljem dozvole za boravak i rad izdane od Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske KLASA: UP/I-216-02/23-09/124609, BROJ: 511-02-04-23-1 za razdoblje od 16. kolovoza 2023. do 15. kolovoza 2024. Dana 1. veljače 2024. godine poslodavac je podnio zahtjev za ukidanje dozvole za boravak i rad, KLASA: UP/I-216-02/23- 09/124609, BROJ: 511-02-04-23-1, a koja je ukinuta s danom 8. ožujka 2024. te mu je izdano rješenje o povratku Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, KLASA: UP/I- 216-02/24-23/1933 od 26. veljače 2024., s rokom napuštanja 15. ožujka 2024., a po kojem tužitelj nije postupio, nego je nastavio nezakonito boraviti u [adresa]. Dana 8. kolovoza 2024. godine od strane Postaje aerodromske policije Pleso tražitelju je izdano rješenje o protjerivanju, KLASA: NK-UP/I-216-04/24-01/3140, URBROJ: 511- 19-48-24-1, temeljem kojega je bio dužan napustiti EGP u roku od 7 dana od dana dostave rješenja tj. do 15. kolovoza 2024., što nije učinio, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa].

8.1. Dana 18. srpnja 2025. godine tužitelj je nepozvan pristupio u službene prostorije VIII. policijske postaje Zagreb te je utvrđeno da nije postupio po izdanom rješenju od strane Postaje aerodromske policije Pleso od 8. kolovoza 2024., već je nezakonito boravio u [adresa] od 16. kolovoza 2024. do 18. srpnja 2025. Rješenjem Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I- 216- 04/25-01/2610, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025., tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske, uz izrečenu zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine od dana prisilnog udaljenja. Budući da prisilno udaljenje nije bilo moguće odmah provesti, rješenjem iste policijske postaje KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/547, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 18. srpnja 2025. određen mu je smještaj u Prihvatni centar za strance na razdoblje nužno za pripremu prisilnog udaljenja, a najdulje do tri mjeseca. Rješenjem MUP-a KLASA: UP/I-216-03/25-06/5946, URBROJ: 511-01-213- 25-2 od 14. kolovoza 2025., ograničena mu je sloboda kretanja smještanjem u Prihvatni centar, gdje je istoga dana izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Tužitelj posjeduje važeću putnu ispravu izdanu od strane Arapske Republike Egipat, broj: A33279210, s rokom važenja do: 28. veljače 2030.

9. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, navodi se kako je migrant osoba koja, zbog razloga koji nisu sadržani u definiciji pojma izbjeglice, dobrovoljno napusti svoju zemlju kako bi se nastanila negdje drugdje. Može biti potaknut željom za promjenom ili avanturom, obiteljskim ili nekim drugim razlogom privatne naravi. Ako je potaknut na odlazak isključivo ekonomskim razlozima, on je ekonomski migrant, a ne izbjeglica.

10. Iz izjava tužitelja danih prilikom podnošenja zahtjeva i saslušanja u upravnom postupku je razvidno kako je tužitelj dobrovoljno napustio svoju zemlju podrijetla zbog ekonomskih razloga, a ne zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Budući da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, tuženik je pravilno zaključio da je zahtjev tužitelja očito neosnovan te da tužitelj zloupotrjebljava institut međunarodne zaštite kako bi prolongirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj.

11. Naime, od tražitelja međunarodne zaštite se opravdano očekuje da namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu izraze čim stignu na teritorij sigurne zemlje ili da barem opravdaju razlog zašto nisu tako postupili, a što proizlazi iz odredaba čl. 29. t. 5. i čl. 33. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon). Tužitelj je u Republici Hrvatskoj zakonito boravio od 16. kolovoza 2023. temeljem dozvole za boravak i rad, a namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio je tek 14. kolovoza 2025. nakon što mu je ograničena sloboda kretanja smještanjem u Prihvatni centar, dakle, dvije godine po dolasku u Republiku Hrvatsku. Pri tome je naveo samo ekonomske razloge napuštanja zemlje podrijetla, koji ne ulaze u doseg čl. 20. (razlozi za odobrenje azila) niti u doseg čl. 21. (razlozi za odobrenje supsidijarne zaštite) Zakona, kako je pravilno zaključio tuženik. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da u zemlji podrijetla osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, a niti da mu u zemlji podrijetla prijeti smrtna kazna ili smaknuće, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljna i individualna prijetnja životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Nadalje, nedokazani dug prema rodbini ne ulazi u krug prethodno navedenih razloga za odobrenje međunarodne zaštite. Tužitelj prema vlastitim navodima nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

12. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno odbio kao očito neosnovan njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. Zakona.

13. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, koji prileži spisu tuženika, proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

14.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, Vodovodna 13/I, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis