Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-536/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ (ranije prezime BĆ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa], protiv tuženika: 1. AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada pok., po nasljednicima MĆ i NĆ, oboje na adresi [adresa], 2. MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu i 3. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Graniću, odvjetniku u Splitu, radi nasljeđivanja, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-6339/19 od 8. ožujka 2022. (pravilno treba pisati 7. ožujka 2022.), protiv dopunske presude istog suda poslovni broj P-6339/2019 od 30. studenog 2022. i protiv rješenja istog suda poslovni broj P-6339/19 od 7. veljače 2022. i 3. ožujka 2022., u sjednici vijeća 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-6339/19 od 8. ožujka 2022. (pravilno treba pisati 7. ožujka 2022.) u odluci o glavnoj stvari u točki I. izreke, te djelomično u točki II. izreke za 1. tuženici dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eur[1] , 2. tuženiku u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eur i 3. tuženici u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eur.

II Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice kao osnovana te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženicima dosuđen parnični trošak svakome preko iznosa od 7.500,00 kn, kao i citirana dopunska presuda suda prvog stupnja kojom je tužiteljici naloženo naknaditi tuženicima daljnji parnični trošak i to 1. tuženici u daljnjem iznosu od 30.000,00 kn, 2. tuženiku u iznosu od 30.000,00 kn i 3. tuženici u iznosu od 30.000,00 kn i sudi:

Odbijaju se zahtjevi 1. tuženice, 2. tuženika i 3. tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko svakome, dosuđenog iznosa od 7.500,00 kn/995,42 eura.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-6339/2019 od 7. veljače 2022. i 3. ožujka 2022. kojima je utvrđena vrijednost predmeta spora iznosom od 2.000.000,00 kn i rješava:

Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosom od 100.000,00 kn/13.272,28 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom koja je objavljena na ročištu od 7. ožujka 2022. u točki I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da temeljem odredbe čl. 199. st. 1. Obiteljskog zakona postoji njeno nasljedno pravo koje je stekla iza smrti pok. RĆ, da je slijedom toga temeljem presude i utvrđenog nasljednog prava, a temeljem čl. 23. st. 1. Zakona o nasljeđivanju pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti pok. RĆ broj O-338/2019 od 18. ožujka 2019. neistinito i da se isto nadomješta presudom kojom uz već postojeće njegove nasljednike AĆ (suprugu), MĆ (sina) i NĆ (kći) kao njegova zakonska nasljednica se utvrđuje i tužiteljica, kao ostaviteljeva posvojenica, sve pobliže navedeno kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak i to svakom tuženiku u iznosu po 120.000,00 kn ili ukupan iznos od 360.000,00 kn.

3. Citiranom dopunskom presudom prvostupanjski sud je povodom zahtjeva tuženika naložio tužiteljici naknaditi tuženicima i daljnji parnični trošak i to svakom tuženiku u iznosu po 30.000,00 kn.

4. Rješenjima suda prvog stupnja od 7. veljače 2022. i 3. ožujka 2022. utvrđena je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosom od 2.000.000,00 kn.

5. Protiv citirane presude i dopunske presude, žalbe je podnijela tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), s time da tužiteljica u žalbi protiv presude i dopunske presude osporava pravilnost utvrđene vrijednosti predmeta spora iznosom od 2.000.000,00 kn za koju smatra da je previsoka, te predlaže da se vrijednost predmeta spora odrediti iznosom od 50.000,00 kn s obzirom da se radi o zahtjevu za utvrđenje. Slijedom navedenog, ovaj sud je uzeo da tužiteljica žalbama pobija i rješenje o utvrđenju vrijednosti predmeta spora iznosom od 2.000.000,00 kn.

6. Tužiteljica predlaže da se presuda i dopunska presuda preinače i prihvati njezin tužbeni zahtjev kao osnovan te obveže tuženike na naknadu parničnog troška ili podredno da se presuda i dopunska presuda ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe su djelomično osnovane.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice u naprijed navedenoj sadržaju, koji tužiteljica temelji na tvrdnjama da je između nje i njezinog sada pok. strica (očevog brata) RĆ i njegove supruge, ranije 1. tuženice AĆ zasnovano usvojenje (posvojenje) te da tužiteljica sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 –dalje ZN) iza smrti pok. RĆ, uz njegovu suprugu, 1. tuženicu i djecu 2. i 3. tuženike, jest njegova zakonska nasljednica kojoj pripada ¼ dijela nasljedstva na njegovoj cjelokupnoj ostavinskoj imovini.

10. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio i zaključio:

-da tužiteljica u tužbi te tijekom postupka navodi da je rođena **.**.1963. u [adresa], BiH, u braku njezinih roditelja oca HĆ i majke GĆ, da je u braku rođeno još troje djece, tužiteljičine dvije sestre HĆ i ŠĆ i brat ŽĆ, da je majka tužiteljice 1971. preminula, da je u to vrijeme njezina obitelj živjela u [adresa], a nakon smrti majke, ona da je otišla živjeti u obitelj njezinog strica (očevog brata) RĆ i njegove supruge – 1. tuženice AĆ u [adresa], da je u njihovoj obitelji odrasla, završila osnovnu školu, srednju školu te potom fakultet u BiH, te da se smatrala oduvijek članom njihove obitelji te da tužiteljica tvrdi da je između nje, kao usvojenice i strica RĆ i strine AĆ zasnovan odnos usvojenja u smislu odredbi tadašnjeg Osnovnog zakona o usvojenju ("Službeni list FNRJ" broj 30/1947, 24/1952, Službeni list SFRJ broj 10/1965 i "Narodne novine" broj 52/1971 i 11/1978 – dalje OZU),

-da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. RĆ, umrlog 2019., donesenog po javnoj bilježnici Jadranki Plenković broj O-338/19 proizlazi da je ostavinska imovina pok. RĆ raspoređena u nasljedstvo njegovim zakonskim nasljednicima, supruzi, i djeci (sinu i kćeri), svakom u 1/3 dijela, te da je tužiteljica 27. prosinca 2019. podnijela predmetnu tužbu, smatrajući da kao usvojenica (posvojenica) RĆ u smislu ZN-a pored njegovo supruge i djece nasljeđuje njegovu ostavinu u jednakom dijelu, odnosno da joj pripada ¼ dijela nasljedstva,

-da su u odgovorima na tužbu 1. tuženica, 2. tuženik i 3. tuženica, svaki ponaosob, a posebno 1. tuženica, osporili tvrdnje tužiteljice da je između nje kao usvojenice i RĆ i njegove supruge ABC 1971. izvršeno usvojenje; da svi tuženici u odgovorima na tužbu navode da jest točno da je nakon smrti tužiteljičine majke, a iza čije smrti je ostalo četvero malodobne djece, tužiteljica je zbog takvih obiteljskih neprilika otišla živjeti u obitelj strica RĆ i njegove supruge u [adresa], gdje je tužiteljica odrasla, te se školovala, slijedom čega da svi tuženici osporavaju tuženi zahtjev kao neosnovan,

-da iz priloženih izvoda iz Matične knjige rođenih koji su izdani od strane Federacije Bosne i Hercegovine, Općine Travnik 1998., 2011. i 2022. proizlazi da su u istima kao roditelji tužiteljice navedeni otac ĆĆ i majka GĆ; da iz citiranih izvoda iz Matične knjige rođenih proizlazi da u izvodima nikakvi naknadni upisi i bilješke, a posebno da je izvršeno usvojenje tužiteljice od strane RĆ i njegove supruge AĆ nije upisano, odnosno da je jedino u izvodu iz Matične knjige rođenih izdanom 2022., za tužiteljicu, u naknadnim upisima i zabilješkama navedeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda Sarajevo od 14. listopada 2016. njezin brak s BĆ razveden te da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem MUP-a od 23. prosinca 2021. odobrena promjena prezimena nakon razvoda braka sa BĆ na AĆ,

-da iz iskaza saslušanog svjedoka JĆ (brata 1. tuženice) u bitnom proizlazi da je svjedoku poznato da je tužiteljica živjela u obitelji njegove sestre u [adresa], gdje da se i školovala, međutim, da odnos posvojenja između tužiteljice i njezinog strica i strine nikada nije izvršen,

-da tužiteljica tijekom postupka nije dostavila u spis odgovarajuću ispravu iz koje bi proizlazilo da je odnos usvojenja između nje i RĆ i njegove supruge AĆ izvršen.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbi Osnovnog zakona o usvojenju (dalje OZU), a koji je bio u primjeni 1971., kada tužiteljica tvrdi da je usvojenje izvršeno, prvostupanjski sud je cijeneći odredbe čl. 9., 14. i 15. tog Zakona, a koje odredbe propisuju da osoba koja želi usvojiti i roditelj, odnosno staralac osobe koja se usvaja trebaju podnijeti prethodnu prijavu nadležnom organu starateljstva, koji će u zapisnik o zaključenju usvojenja unijeti sporazum o porodičnom imenu usvojenika i o njegovim nasljednim pravima prema usvojiocu, koji zapisnik potpisuju sve osobe koje su prisustvovale zaključenju usvojenja, da je organ starateljstva zapisnik o usvojenju dužan najkasnije u roku od 15 dana dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matične knjige rođenih, sud je zaključio da je citiranim zakonskim propisom bio reguliran postupak usvojenja, da se radi o formalnom postupku. Cijeneći da iz utvrđenog činjeničnog stanja, a osobito iz spisu priloženih izvoda iz matične knjige rođenih za tužiteljicu proizlazi da u istima nije evidentirano da je izvršeno usvojenje između tužiteljice kao usvojenice i RĆ i njegove supruge AĆ kao usvojitelja, a imajući u vidu i navode tuženika iz odgovora na tužbu u kojima su isti osporili da su RĆ i njegova supruga AĆ usvojili tužiteljicu, i da je ista došla živjeti u njihovu obitelj, u kojoj je odrasla, ali ovo samo isključivo radi pomoći tužiteljičinoj obitelji u kojima se ona našla nakon majčine smrti 1971., sud je zaključio da tužiteljica pravni odnos usvojenja između nje, kao usvojenice te njezinog strica RĆ i strine – 1. tuženice AĆ nije dokazala, pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12. O naknadni parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 2.000.000,00 kn pri čemu je, povodom prijedloga tuženika za donošenje dopunske presude, a u kojem prijedlogu su tuženici naveli da je sud propustio na obračunatu naknadu parničnog troška obračunati pripadajući PDV za zastupanje tuženika po punomoćnicima odvjetnicima, sud je donio citiranu dopunsku presudu kojom je tuženicima dosudio i daljnji parnični trošak u navedenom iznosu.

13. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Tužiteljica nije u pravu kada u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama s obzirom na rezultate provedenih dokaza, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

15. Tužiteljica u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud nakon održanog pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka održao glavnu raspravu bez nazočnosti tužiteljice kao stranke u postupku čime da joj sud nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom.

16. Opisani žalbeni navod nije osnovan jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je sud 25. listopada 2021. održao pripremno ročište na koje je za tužiteljicu pristupio njezin punomoćnik ŽĆ prema priloženoj punomoći koji je ostao kod tužbe, predložio da "sud zatraži zapisnik o usvojenju", da je sud pripremno ročište odgodio i zakazao novo za 7. veljače 2022. i riješio da se ima zatražiti dostava zapisnika o mogućem usvojenju od ovlaštenog tijela, kao i od Porezne uprave zatražiti podatke o vrijednosti nekretnina radi utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Dalje proizlazi da je sud dopisom od 26. listopada 2021. od Centra za socijalnu skrb Split zatražio dostavu zapisnika o usvojenju ako takav postoji i sastavljen je, da je sud požurio dopis u još jednom navratu, a po kojem dopisu Centar za socijalnu skrb nije postupio. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je sud 7. veljače 2022. održao glavnu raspravu s time da je na zapisniku glavne rasprave konstatirano da za tužiteljicu nije nitko pristupio, a da je dostava poziva za punomoćnika uredna, te je sud odlučio ročište održati u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužiteljice. Na tom ročištu sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosom od 2.000.000,00 kn te je ponovno odlučio od Centra za socijalnu skrb zatražiti podatak o eventualnom postojanju posvojenja. Novo ročište je zakazao za 15. veljače 2022. U vezi zapisnika s tog ročišta sud je 15. veljače 2022. sastavio službenu bilješku u kojoj je u bitnom naveo da je nakon održanog ročišta, nakon cca 25 minuta u sudnicu pristupio punomoćnik tužiteljice CĆ koji da je izjavio da je cijelo vrijeme bio u sudu što je sud i utvrdio te je konstatirano da je ročište zakazano za 15. veljače 2022. na prijedlog punomoćnika tužiteljice odgođeno i zakazano novo za 3. ožujka 2022., što je sve punomoćnik tužiteljice primio na znanje, a istome je prema priloženoj dostavnici (list 108) uručen prijepis zapisnika s ročišta od 15. veljače 2022., s pozivom za naredno ročište, uz dopis.

17. Iz zapisnika s ročišta održanog 3. ožujka 2022. proizlazi da na isto punomoćnik tužiteljice nije pristupio, međutim, sud je konstatirao da iz podneska tužiteljice, jasno proizlazi da i tužiteljica ima saznanja o održavanju ročišta uz daljnju konstataciju da je punomoćnik tužiteljice (njen brat) primio na znanje poziv za održavanje ročišta 3. ožujka 2022., o čemu je sud prethodno sastavio službenu bilješku. Sud je ovo ročište odlučio održati u odsutnosti punomoćnika tužiteljice koji je bio uredno pozvan, na istom ročištu je zaključio prethodni postupak, na prijedlog tuženika saslušan je svjedok JĆ, dok svjedoke čije je saslušanje predložila tužiteljica sud nije saslušao s obzirom da tužiteljica u podnescima nije navela adrese svjedoka. S obzirom da su tuženici predložili zaključenje glavne rasprave, sud je glavnu raspravu zaključio te odredio ročište za objavu presude za 7. ožujka 2022. u 11,45 sati.

18. Iz opisanog stanja u spisu proizlazi da citirana bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena, budući da je sud tužiteljici omogućio sudjelovanje u postupku, uredno je pozvao njenog punomoćnika kako na ročište određeno za dan 15. veljače 2022. koje ročište je upravo na prijedlog punomoćnika tužiteljice odgođeno i zakazano novo za 3. ožujka 2022. na koje ročište punomoćnik tužiteljice iako uredno pozvan nije pristupio.

19. Suprotno žalbenim navodim činjenično stanje je u okviru predloženih dokaza pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari, jer je i prema shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan.

20. Tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, u ovoj pravnoj stvari nije dokazala da je oko 1971., zasnovan odnos usvojenja između nje kao usvojenice i njezinog strica (očevog brata) RĆ i njegove supruge, 1. tuženice AĆ. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, a žalbenim navodima tužiteljice nije doveden u sumnju. Naime, svi tuženici, a osobito 1. tuženica, u odgovorima na tužbu su osporili osnovanost tužbenog zahtjeva ističući da usvojenje tužiteljice nije izvršeno, što znači da je 1. tuženica, koja je prema tvrdnjama tužiteljice bila njena usvojiteljica, je porekla (osporila) osnovanost tvrdnje tužiteljice da je usvojenje izvršeno. Iz utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom proizlazi da je tužiteljica, uz još dvije sestre i brata rođena u bračnoj zajednici njihovih roditelja HĆ i GĆ r. Č. Proizlazi da je majka tužiteljice GĆ umrla oko 1971., da je u to vrijeme tužiteljičina obitelj živjela u [adresa] i da se u takvim okolnostima otac tužiteljice nesumnjivo našao u teškim obiteljskim neprilikama s obzirom da je trebao skrbiti o četvero malodobne djece. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljičina obitelj u [adresa] živjela u obiteljskoj kući u [adresa] u vlasništvu tužiteljičine bake ŠĆ, koja je bila majka tužiteljičinog oca i RĆ, da je ista umrla oko 1987., te da je nakon smrti snahe, tužiteljičine majke, baka brinula o djeci svoga sina HĆ. Proizlazi da je u tako teškim obiteljskim prilikama tužiteljičin stric, RĆ koji je sa suprugom i djecom živio u [adresa] uzeo tužiteljicu u svoju obitelj, gdje je nesporno tužiteljica odrasla i školovala se. Iz stanja u spisu proizlazi da je RĆ i njegova supruga ovo učinio samo iz razloga kako bi na neki način pomogao svome bratu HĆ koji je inače umro 2009., pri čemu i iz priloženog očitovanja (izjave) koju je sačinio RĆ **.**.2016. (list 83) jasno proizlazi da je RĆ naveo da nakon "smrti žene mog pokojnog brata HĆ, brigu o njihovoj djeci je preuzela moja mama i ja. Prihvatio sam njihovu stariju sestru ČĆ koja je sa mnom i mojom obitelji živjela do završetka školovanja (fakulteta) u [adresa] na otoku [adresa].

21. Iz sadržaja navedenog očitovanja jasno proizlazi da RĆ ne navodi niti smatra da je usvojio tužiteljicu. Ova okolnost proizlazi i iz priloženog prijepisa (preslike) zapisnika od 14. studenog 2016. sačinjenog u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj Ps-25/2015 (list 86 – 88) na kojem zapisniku je saslušan CĆ, brat tužiteljice, koji je također naveo da mu je majka umrla 1971. i da je baka ŠĆ preuzela kompletnu brigu o nama, djeci, bila nam je i otac i majka, a umrla je 1987. Također je naveo da u kući jedino ne živi IĆ (tužiteljica), a iz razloga što ju je stric odveo na [adresa] sa sobom kao dijete i školovao je, iz kojih navoda jasno slijedi da do odnosa usvojenja nije došlo.

22. Već je istaknuto da je u vrijeme 1971., kada tužiteljica ističe da je izvršeno navodno usvojenje bio u primjeni OZU, a koji se primjenjivao od 19. travnja 1947. do 1. siječnja 1979. kada je stupio na snagu Zakon o braku i porodičnim odnosima RH iz 1978. ("Narodne novine" broj 11/78).

23. Odredbom čl. 1. OZU propisano je da se usvojenjem utemeljuje između dvije osobe odnos koji postoji između roditelja i djece, članak 2. propisuje da je za postojanje usvojenja potrebno da su usvojilac i usvojenikovi roditelji, odnosno staralac, u ime usvojenika izjavili svoju suglasnost za to pred organom starateljstva nadležnim za usvojenika. Članak 3. propisuje da se usvojenje upisuje u matičnu knjigu rođenih, člankom 4. propisani su uvjeti usvojenja prema kojima se usvojiti može samo maloljetna osoba, zatim da usvojiti može samo osoba koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina te da za usvojenje maloljetne osobe starije od 10 godina je potrebna i njezina suglasnost.

24. Članak 5. propisuje da je za usvojenje potreban pristanak obaju roditelja usvojenikovih, odnosno njegovog staraoca (stavak 1.), a stavak 2. propisuje da nije potreban pristanak roditelja koji je sudskom odlukom lišen roditeljskih prava ili je nesposoban da izrazi svoju volju ili mu se već godinu dana ne zna za mjesto boravka. Člankom 6. stavak 2. propisano je da bračni drugovi mogu zajednički usvojiti istu osobu, a može ju usvojiti i samo jedan od njih u kom slučaju je potreban pristanak drugog bračnog druga. Odredbom čl. 9. regulirano je zaključenje usvojenja te je u stavku 1. propisano da osoba koja želi da usvoji i roditelji, odnosno staralac osobe koja se usvaja podnijet će prethodnu prijavu nadležnom organu starateljstva, a stavak 2. propisuje da uz prijavu će priložiti izvode iz knjiga rođenih ili odgovarajuće isprave za usvojioca i usvojenika kao i potvrdu o tome da usvojilac uživa roditeljska prava. Članak 10. propisuje ako nadležni organ starateljstva iz sadržaja priloženih isprava ili na koji drugi način nađe da nisu ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom ili da usvojenje nije korisno za usvojenika, on će obrazloženim rješenjem odbiti sklapanje usvojenja. Članak 11. stavak 1. propisuje da je za zaključenje usvojenja potrebno prisustvo usvojioca, njegovog bračnog druga, roditelja, odnosno staraoca usvojenika kao i usvojenika ako je stariji od 10 godina. Članak 12. propisuje da pri zaključenju usvojenja sudjeluje ovlaštena službena osoba nadležnog organa starateljstva, članak 13. propisuje ako ovlaštena službena osoba nadležnog organa starateljstva ustanovi da su ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom i da je usvojenje korisno za usvojenika, pročitat će odredbe ovog Zakona o pravima i dužnostima usvojioca i usvojenika, pa će izjaviti da je usvojenje zaključeno. U protivnom, donijet će rješenje kojim se usvojenje odbija.

25. Članak 14. propisuje da se u zapisnik o zaključenju usvojenja unosi sporazum o porodičnom imenu usvojenika i o njegovim nasljednim pravima prema usvojiocima, stavak 2. propisuje da zapisnik potpisuju sve osobe koje su prisustvovale zaključenju usvojenja, a članak 15. da o zaključenom usvojenju organ starateljstva će izvijestiti najkasnije u roku od 15 dana nadležnog matičara radi upisa u matične knjige rođenih.

26. Iz citiranih zakonskih odredbi slijedi da je postupak usvojenja bio formalan postupak, uređen odredbama OZU, a postupak se provodio i odluku o usvojenju u vidu zapisnika o zaključenom usvojenju donosio je organ starateljstva koji je zapisnik o usvojenju sukladno citiranoj odredbi čl. 16. OZU bio dužan u roku od 15 dana dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matične knjige rođenih.

27. Kada se ima u vidu da iz spisu priloženih izvoda iz matične knjige rođenih za tužiteljicu, u rubrici za primjedbe i naknade upise nije nikada upisan zaključak nadležnog organa starateljstva da je 1971. između tužiteljice kao usvojenika i RĆ i njegove supruge AĆ izvršeno usvojenje treba zaključiti da takav postupak nikada nije proveden i da usvojenje tužiteljice nije izvršeno.

28. Iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, posebno odgovora na tužbu tuženika jasno proizlazi da tuženici osporavaju da je usvojenje tužiteljice od strane RĆ i njegove supruge AĆ izvršeno. Jedino što jeste, jest to da je RĆ, u teškim obiteljskim prilikama u kojima se našao njegov brat smrću supruge 1971. odlučio tužiteljicu uzeti u svoju obitelj gdje je tužiteljica, i odrasla, pružio joj potrebnu skrb i brigu te omogućio školovanje, što ne znači da je odnos usvojenja stvarno izvršen.

29. Žalbeni navodi tužiteljice o suprotnom nisu osnovani. Na žalbene navode tužiteljice u kojima ističe da je ona od nadležnog Centra za socijalnu skrb (organa starateljstva) u [adresa] zatražila dostavu zapisnika o usvojenju, da unatoč višekratnom traženju taj zapisnik nije uspjela pribaviti, treba reći da ovi žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da usvojenje tužiteljice nije izvršeno, jer je tužiteljica takvu ispravu, ako postoji, trebala pribaviti i dostaviti je već uz tužbu, čime bi jedino, mogla dokazati da je usvojenje izvršeno.

30. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje više svjedoka, ovo prije svega iz razloga jer tužiteljica u podnescima adrese svjedoka nije navela. Prema navodima tužiteljice svjedoci su trebali biti saslušani na okolnost da je tužiteljica živjela i rasla u obitelji RĆ i njegove supruge, a budući da prema stanju u spisu ova okolnost nije sporna, jer je priznaju i tuženici, tada je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je otklonio saslušanje predloženih svjedoka.

31. Slijedom svega obrazloženog proizlazi da je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na odluku o glavnoj stvari, kojom je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pravilna i zakonita, te je stoga žalbu tužiteljice u odnosu na taj dio presuđenja trebalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

32. Tužiteljica je, budući je izgubila parnicu u obvezi tuženicima naknaditi parnični trošak u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

33. Tužiteljica u žalbi protiv presude, sadržajno pobija pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda kojima je sud utvrdio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosom od 2.000.000,00 kn. Ovo rješenje tužiteljica može pobijati žalbom protiv presude, budući da protiv rješenja suda kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora posebna (samostalna) žalba nije dopuštena.

34. Žalbeni navodi tužiteljice o previsoko utvrđenoj vrijednosti predmeta spora iznosom od 2.000.000,00 kn su osnovani. Prema shvaćanju ovog suda, a imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva, opravdano je odrediti vrijednost predmeta spora iznosom od 100.000,00 kn/13.272,28 eura, slijedom čega su djelomično osnovani i žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška koji je tuženicima dosuđen u previsokom iznosu.

35. U vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari u primjeni je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) prema kojoj je propisana nagrada za zastupanje po punomoćnicima odvjetnicima u sporovima u kojima je vrijednost spora 100.000,00 kn u iznosu od 100 bodova, koji pomnožen s iznosom od 10,00 kn daje iznos od 1.000,00 kn po radnji.

36. Prvostupanjski sud je, odlučujući o naknadi parničnog troška tuženicima pravilno priznao nagradu za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 2. prosinca 2021., 14. veljače 2022. te za zastupanje na ročištima od 25. listopada 2021., 7. veljače 2022. i 3. ožujka 2022., dakle, za ukupno šest radnji, što iznosi 6.000,00 kn, za PDV treba priznati iznos od 1.500,00 kn, što ukupno iznosi 7.500,00 kn/995,42 eura koji je parnični trošak trebalo pravilnom primjenom materijalnog prava priznati svakom od tuženika.

37. Preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška dosuđen pobijanom presudom kao i pobijanom dopunskom presudom trebalo je odbiti kao neosnovan kako je to i odlučeno u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

38. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koje ističe u žalbi protiv dopunske presude, da je sud trebao odrediti prekid postupka zbog smrti 1. tuženice AĆ, treba odgovoriti da je sud imajući u vidu da je 1. tuženica umrla **.**.2022. u tijeku postupka donio rješenje o prekidu postupka te o nastavku prekinutog postupka, kojim je pozvao 2. i 3. tuženike, kao sina i kćerku, i nasljednike AĆ sukladno pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Jadranke Plenković od 10. veljače 2023. da preuzmu ovaj parnični postupak te je postupio u skladu s odredbama čl. 212. toč. 1. i čl. 215. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je ovaj sud bio u mogućnosti odlučiti o žalbama tužiteljice.

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić