REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-1265/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, Školjić 10, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV, OIB: 32420472134, radi poreza na kuće za odmor, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu KLASA: UP/II-410- 03/25-01/18, URBROJ: 2170-02-01/5-25-2 od 16. svibnja 2025. i rješenja Grada Krka, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-05/24-01/2526, URBROJ: 2170-9- 03-05/4-24-1 od 29. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Krka, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-05/24-01/2526, URBROJ: 2170-9-03-05/4-24-1 od 29. travnja 2024., utvrđen je tužiteljici porez na kuću za odmor za 2024. za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], površine 51,58 m2, u iznosu od 180,53 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-03/25-01/18, URBROJ: 2170-02-01/5-25-2 od 16. svibnja 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi, podnesku od 18. rujna 2025. i na raspravi 3. ožujka 2026. navodi, u bitnom, da utvrđeni podaci o potrošnji vode i električne energije potvrđuju da ona u predmetnoj nekretnini zaista boravi više od šest mjeseci godišnje te da je koristi kao svoje primarno mjesto stanovanja. Naime, navodi da kao umirovljenica povremeno zimi boravi kod svojih kćeri u Zagrebu (u nekretnini čija je suvlasnica), dok ostatak godine provodi na [adresa]. Smatra da takve životne okolnosti i navike ne isključuju status stalnog boravka, niti da automatski znače da se nekretnina koristi sezonski. Naime, tužiteljica ističe da Zakon o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 115/16., 101/17., 114/22., 114/23. i 152/24., dalje: ZLP), kao niti bilo koji drugi propis, ne određuje minimalni prag potrošnje električne energije ili vode koji bi razgraničio stalno sezonsko korištenje, a da se potrošnja resursa mora tumačiti u kontekstu svih relevantnih životnih okolnosti, a ne izolirano. Dodatno ističe da na predmetnoj adresi ima prijavljeno prebivalište, da se nalazi na popisu birača u tom gradu, da izlazi redovito na izbore, da ostvaruje besplatan parking kao osoba s prijavljenim prebivalištem te posjeduje osobni automobil s riječkim registarskim oznakama. Smatra da navedene okolnosti dodatno potvrđuju da je predmetna nekretnina njezino primarno mjesto stanovanja te da je proturječno da joj se priznaju prava koja proizlaze iz prijavljenog boravišta, a da se istodobno ista adresa tretira kao kuća za odmor u porezne svrhe. Nadalje, navodi da tuženik pogrešno citira i primjenjuje članak 2. stavak 1. točku 12. ZLP-a. Tužiteljica zaključno navodi da se u osporenom rješenju tuženika ne nalazi niti jedan dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće utvrditi na koji se način predmetna nekretnina koristi, da tuženik nije postupao sukladno članku 6. stavku 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., daje: OPZ), zbog čega je osporeno rješenje nezakonito, a njoj se ograničava ustavno pravo na slobodu kretanja. Tužiteljica predlaže da Sud u sporu provede dokaz uvidom u spis predmeta spora te njezinim saslušanjem. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 16. svibnja 2025 i rješenje prvostupanjskog tijela od 29. travnja 2024.

Tužiteljica potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu. Dodatno je naveo da iz sudske prakse upravnih sudova proizlazi da sama prijava prebivališta na adresi nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja poreza na kuću za odmor, nije dovoljan dokaz načina korištenja nekretnine, već da je potrebno drugim dokazima utvrditi da se u nekretnini stvarno stalno živi, a ne samo povremeno ili sezonski. Stoga je to tijelo izvršilo uvid u pribavljene podatke o potrošni vode i električne energije na temelju čega je utvrdilo da se predmetna nekretnina nije koristila za stalno stanovanje već povremeno, odnosno sezonski, u 2023. Slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 3. ožujka 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

6. Nesporno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine u Gradu Krku, u kojoj ima prijavljeno prebivalište i za koju joj je razrezan porez na kuće za odmor, te suvlasnica nekretnine u Gradu Zagrebu.

7. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila da se predmetna nekretnina u gradu [adresa] koristi kao kuća za odmor, te da posljedično tome, podliježe oporezivanju.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

9. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se u sporu izvede dokaz njezinim saslušanjem ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Odredbom čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24) propisano je da će se postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po ZLP-u završiti po odredbama toga Zakona.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. tč. 12. ZLP-a definirana je kuća za odmor, kao svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

13. Odredbom čl.25. st. 1. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

14. Odredbom čl. 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. OPZ-a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

15. Odredbom čl. 6. st. 2. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo.

16. Odredbom čl. 43. st. 1. OPZ-a propisano je da se u smislu ovoga Zakona smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

17. Čl. 3. Odluke o porezima Grada [adresa] ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj 47/23., dalje: Odluka) propisana je visina poreza na kuće za odmor u visini od 3,50 eura po četvornom metru korisne površine kuća koje se nalaze na području Grada Krka.

18. Kod određivanja statusa kuće za odmor odlučan je način korištenja same nekretnine bilo od vlasnika ili trećih osoba, odnosno treba utvrditi koristi li se nekretnina za stalno stanovanje u kojem slučaju se ne radi o kući za odmor, za razliku od nekretnine koja se koristi samo povremeno ili sezonski te koja kao takva ima status kuće za odmor u smislu odredbe čl. 2. st. 1. tč. 12. ZLP-a.

19. Sud ističe da prijava prebivališta na određenoj adresi predstavlja (oborivu) presumpciju, kao i da osoba prijavljena na tu adresu uistinu i prebiva na toj adresi te ju koristi za stalno stanovanje. Posljedično tome, na tužiteljici je bio teret dokaza činjenice da joj predmetna nekretnina služi kao mjesto stalnog stanovanja. Nadalje, imajući u vidu da je za određivanje obveze plaćanja poreza na kuće za odmor odlučno korištenje nekretnine, a ne prijava prebivališta, nije odlučno pozivanje tužiteljice na činjenicu prijave prebivališta kao (isključivo) mjerodavne činjenice, već je nužno utvrditi način korištenja nekretnine.

20. U tu svrhu javnopravna tijela provela su ispitni postupak te su pribavila isprave o potrošnji vode i električne energije u predmetnoj nekretnini, a utvrdila su da je potrošnja vode zabilježena u periodu od srpnja do listopada 2023., da je u lipnju, studenom i prosincu te godine evidentirana smanjena potrošnja vode, gotovo zanemariva, dok u ostalim mjesecima iste godine nije zabilježena potrošnja vode. U pogledu potrošnje električne energije, imajući u vidu način očitanja i obračuna potrošnje, utvrdila su da se potrošnja razlikuje ovisno o periodu godine, odnosno da je od 1. rujna 2022. do 28. veljače 2023. potrošeno 97,68 kwh, dok je u periodu od 1. ožujka do 31. kolovoza 2023. zabilježena potrošnja od 337,82 kwh. Također, u periodu od 1. rujna 2023. do 29. veljače 2024. zabilježena je potrošnja od 97,69 kwh. Iz navedene potrošnje zaključeno je da je veća potrošnja zabilježena u periodu od ožujka do kolovoza 2023., a u ostalom obračunskom razdoblju da je ona toliko mala da se ne može smatrati dostatnom za stalno stanovanje u nekretnini. Na temelju tako utvrđene potrošnje vode i električne energije javnopravna tijela utvrdila su da se predmetna nekretnina ne koristi stalno, već povremeno odnosno sezonski, slijedom čega da je ona kuća za odmor te je tužiteljici, kao njezinoj vlasnici, razrezana porezna obveza za 2024.

21. Sagledavajući ukupnost činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku kao i onih utvrđenih u ovom sporu te cijeneći navode tužiteljice iznesene tijekom ovog spora i prethodno provedenog upravnog postupka, ocjena je Suda da je primjenom citiranih odredbi zakona i Odluke u odnosu na predmetnu nekretninu tužiteljici pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024., budući da je u provedenom postupku pravilno utvrđena odlučna činjenica da se predmetna nekretnina u tom poreznom razdoblju koristila povremeno, odnosno sezonski, zbog čega ona jest kuća za odmor. Navedeno jasno proizlazi iz potrošnje vode u predmetnoj nekretnini koja je u 2023. evidentirana u većim količinama u ljetnim mjesecima, dok u preostalom dijelu godine ona nije zabilježena, ili je zabilježena u malim količinama. Jednako tako i veća potrošnja struje razvidna je u razdoblju koje obuhvaća ljetne mjesece, dok za ostale mjesece u godini ona nije evidentirana u većim količinama. Utvrđeni sezonski karakter korištenja predmetne nekretnine u skladu je i s navodima tužiteljice da povremeno zimi boravi u [adresa] kod svojih kćeri, u nekretnini čija je suvlasnica. Na povremeni, odnosno sezonski karakter korištenja predmetne nekretnine ukazuje i naznačena adresa u gradu Zagrebu za dostavu računa za potrošnju vode i struje u predmetnoj nekretnini u [adresa], a koja je razvidna iz priležećih ispisa potrošnje vode davatelja usluge Ponikve Usluga d.o.o., [adresa], i energetske kartice HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektroprimorja Rijeka. Jednako tako, i iz rješenja prvostupanjskog tijela od 29. travnja 2024., razvidno je da je tužiteljica prijavila tom tijelu adresu u gradu Zagrebu, na koju joj je dostavljeno to rješenje. Nadalje, prema ocjeni Suda mjesto registracije vozila te upisa u registar birača i ostvarenja biračkog prava, ne ukazuju na trajnu prostornu poveznicu s određenim mjestom, zbog čega takvi tužbeni navodi ne dokazuju da tužiteljica stvarno prebiva, odnosno da predmetnu nekretninu koristi za stalno stanovanje.

22. Nadalje, s obzirom na vrijeme kad je započeo predmetni upravni postupak, pravilno su javnopravna tijela u osporenim rješenjima primijenila odredbu čl. 2. st. 1. tč. 12. ZLP-a te nisu osnovani tužbeni navodi da je u postupku trebalo primijeniti odredbu čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj 152/24), iz razloga što je taj zakon na snagu stupio 1. siječnja 2025., dakle nakon što je predmetni postupak već bio u tijeku.

23. S obzirom da su osporena rješenja donesena u pravilno provedenom postupku, da su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je Suda da nije osnovan tužbeni navod da su osporenim rješenjima povrijeđena tužiteljičina ustavna prava.

24. Slijedom svega navedenog, osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenjena su zakonitim pa je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

25. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Ines Mandekić, odvjetnici u Rijeci, Školjić 10

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2/IV