REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik: EA i II. okrivljenik: OA, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-07/25-5/28864, URBROJ: 511-19-36-25-1 od 30. listopada 2025., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 10. ožujka 2026., u nazočnosti I. i II. okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),
p r e s u d i o j e
I. okrivljenik EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i O rođene S, rođen **.**.1984. u mjestu [adresa], BiH, s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, osnovna škola, pismen, po zanimanju radnik, nezaposlen, primanja oko 400,00 eura, slabog imovnog stanja, oženjen, otac četvero maloljetne djece, prekršajno osuđivan, kazneno osuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
i
II. okrivljenik OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i C, rođen **.**.1973. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju elektroničar, umirovljenik, primanja oko 1.500,00 EURA, slabog imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
k r i v i s u
što su 30. listopada 2025. u 22:05 sati, u mjestu [adresa], narušavali javni red i mir, tučnjavom u caffe baru „Skvee“, na način da je OA pod vidnim utjecajem alkohola (odbio alkotest), bez povoda, svojom glavom udario u glavu EA, nakon čega je EA pod utjecajem alkohola od 1,00 g/kg nekoliko puta šakama udario SA u tijelo,
čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa im Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANU KAZNU u iznosu od 150,00 (sto pedeset) EURA - za svakog posebno,
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozoravaj okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki posebno u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica pod navedenim brojem podnijela je 6. studenog 2025. ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
I. okrivljenik EA u svojoj obrani iskazuje kako je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Priznaje da je 30. listopada 2025. oko 22,00 sata bio u kafiću Skvee u [adresa]. U kafiću je bio i njegov poznanik OA. Bio je na odlasku kada mu je odjednom pristupio OA koji je bio pod utjecajem alkohola i glavom ga je udario u nos. Bio je iznenađen i povrijeđen pa je uzvratio tako što ga je šakama udario u tijelo. Nisu nastupile nikakve povrede. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.
II. okrivljenik OA u svojoj obrani iskazuje kako je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Priznaje da je 30. listopada 2025. oko 22,00 sata bio u kafiću Skvee u [adresa]. U kafiću je bio njegov poznanik EA. S njim je bio uvijek u korektnim odnosima. Nisu imali nikakvih sukoba. U to vrijeme imao je nekih obiteljskih problema, a bio je pod utjecajem alkohola te je, bez razloga, bez povoda, vjerojatno zbog utjecaja alkohola, u jednom trenutku glavom udario EA, a on mu je uzvratio tako što ga je više puta udario rukama u tijelo. Nisu zadobili povrede i ubrzo su se razišli svaki svojim putem. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Do sada nije prekršajno osuđivan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.
Sudac je izveo dokaze uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP-3369/25 od 30. listopada 2025. u 22,14 sati, izvješće Policijske postaje Velika Gorica sastavljeno 30. listopada 2025. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica (list 4 spisa), obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00548956, obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00548957, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] od 30. listopada 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] od 30. listopada 2025. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za VA i SA od 24. veljače 2026.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrana odnosno priznanja I. okrivljenika i II. okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenika predmetne zgode počinili prekršaj naveden u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine opisane u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
Sudac je cijenio obrane I. i II. okrivljenika te je njihove obrane u odlučnom dijelu prihvatio, budući su oni izravno priznali svoju krivnju i izjavili da su počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, iznoseći činjenice razumljivo, okolnosno, uvjerljivo i životno.
Sudac je zaključio da su obrane I. i II. okrivljenika u bitnom zapravo pretežno sukladne, da se njihove obrane u odlučnim dijelovima nadopunjuju, te da u suštini potvrđuju opis predmetnog događaja zbog kojeg je protiv njih podnesen Optužni prijedlog.
Sudac je utvrdio i da su I. i II. okrivljenici o nekim dijelovima činjeničnog opisa radnji prekršaja navedenim u Optužnom prijedlogu, svoje obrane iznosili donekle nejasno te su djelomično i ublažavali težinu svojih postupaka koji im se stavljaju na teret, a sve u namjeri kako bi umanjili svoj doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju prekršaja te da bi opravdali svoje nepropisno i nezakonito ponašanje, a to s ciljem da izbjegnu ili umanje propisane posljedice svojih protupravnih radnji.
Sudac je zaključio kako su djelomično utvrđene nesukladnosti i minorne proturječnosti između samih obrana I. i II. okrivljenika, kao i između tih obrana i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, nebitne za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane I. i II. okrivljenih, te kako postoji stvarna i osnovana vjerojatnost da su to zapravo samo njihovi pokušaji da umanje vlastitu odgovornost i ublaže kažnjavanje za počinjeni prekršaj za koji se svaki od njih optužuje.
Sudac je i uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv I. i II. okrivljenih.
Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, izdanu za VA dana 24. veljače 2026., utvrdio da je I. okrivljenik već bio prekršajno osuđivan.
Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, izdane za SA dana 24. veljače 2026., utvrdio da je II. okrivljenik nije prekršajno osuđivan.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni i počinjeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući dokaze s obranama, odnosno priznanjima I. okrivljenika i II. okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.
Sudac je uvjerenja da su predmetne zgode oba okrivljenika, svaki na svoj način, svojim postupanjem, podjednako doprinijeli remećenju javnog reda i mira te da su obojica počinila prekršaj za koje se terete Optužnim prijedlogom.
Slijedom svega navedenog sudac je zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se na javnom mjestu tukli, svađali i/li vikali, te su se tako ponašali nepristojno, pa su na taj način remetili javni red i mir.
Stoga je sudac I. okrivljenika i II. okrivljenika proglasio krivima, pa im je umjesto propisane kazne zatvora izrekao novčane kazne, u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenika, te da će se takvim kaznama odvratiti okrivljenike od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne za okrivljenike sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao otegotnu okolnost, sudac je na strani II. okrivljenika VA našao činjenicu da je već bio pravomoćno prekršajno osuđivan.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost II. okrivljenika SA, žaljenje i kajanje obojice okrivljenika zbog počinjenog prekršaja, obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenih.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
I. i II. okrivljenicima za počinjeni prekršaj nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u najmanjem paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 10. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r
Damir Tepeš,v.r
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
I. i II. okrivljenici su se odrekli prava na žalbu protiv presude.
Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.
