Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, protiv tuženice PU, iz [adresa], zastupane p.p. Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu-Umago, radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 23. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženice i zamjenika punomoćnika tuženice, dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina katastarskih oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, pa je temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, ovlašten na istim nekretninama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, u cijelosti, a što je tuženica dužna trpjeti.

II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.346,03 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

III Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 04. ožujka 2025. tužitelj tvrdi da u zemljišnim knjigama tužitelj dolazi upisan kao vlasnik nekretnine katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi označene kao kana, oranica, ukupne površine 5450 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela. Tuženica da dolazi upisana kao vlasnica nekretnina katastarskih oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela. Glede gornjih nekretnina, stvarno stanje da ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju. Naime, pok. VU (djed tužitelja) i njegov sin (otac tužitelja) MU da su s ocem tuženice dogovorili zamjenu gornjih nekretnina i to prije otprilike 60 godina na način da prednicima tužitelja pripadnu nekretnine katastarskih oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], a da ocu tuženice pripadne nekretnina katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]. Temeljem predmetne zamjene svaki od njih da je ušao u posjed nekretnina koje da su dobili u zamjenu, što da se nastavilo i s njihovim nasljednicima, pa sve do danas. Međutim, dogovor o zamjeni predmetnih nekretnina da nikada nije sproveden u zemljišnim knjigama, pa da tužitelj ovom tužbom ima namjeru uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem te isto sprovesti u zemljišnim knjigama. Od spomenute zamjene predmetnih nekretnina katastarskih oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], tužitelj i njegovi pravni prednici nesmetano da posjeduju utužene nekretnine više od 60 godina, koji posjed da je neposredan, samostalan, zakonit, istinit i pošten. Tužitelj kao i njegovi pravni prednici bili da su u posjedu predmetnih nekretnina katastarskih

oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina] te da su iste redovito održavali na način da su ih čistili i održavali. Kroz svo vrijeme posjedovanja, kako tužitelj, tako i njegovi prednici, držali da su predmetne nekretnine isključivo kao svoje vlasništvo, ujedno i držeći svoje stvari na predmetnim nekretninama te da su na istima izvršavali sva vlasnička ovlaštenja trećima naočigled. Tužitelju, kao ni njegovim prednicima nitko nikada da nije zabranjivao, niti ih na bilo koji drugi način ometao u korištenju i posjedovanju predmetne nekretnine jer da se oduvijek znalo da su nekretnine katastarskih oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], njihovo vlasništvo. Budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a u svrhu usklađivanja faktičnog i zemljišnoknjižnog stanja, tužitelj zahtijeva da sud, nakon održane glavne rasprave donese presudu sljedećeg sadržaja: "Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina katastarskih oznaka: k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, pa je temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, ovlašten na istim nekretninama ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, u cijelosti, a što je tuženica dužna trpjeti."

2. U odgovoru na tužbu tuženica ne osporava činjenicu da je tužitelj tužitelj upisan kao vlasnik na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tuženica upisana kao

vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], međutim neosnovani da su navodi iz tužbe da stvarno stanje ne odgovora zemljišnoknjižnom stanju, obzirom da stvarno stanje i odgovara zemljišnoknjižnom stanju. Tuženica navodi da je dogovor između prednika stranka bio vezano za obradu zemlje, međutim nikada među njima, a ni među strankama da nije došlo do dogovora o prijenosu vlasništva, a niti je taj prijenos izvršen i niti je bila namjera da se izvrši prijenos vlasništva, već naprotiv bez obzira na obradu dogovor da je bio da svaka od stranaka i dalje ostaje vlasnik zemljišta na kojima je upisan. Slijedom navedenog, tuženica predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan. Tuženica navodi i da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom predmetu, jer da nije jedini nasljednik iza pok. ĆU. S obzirom na ovu činjenicu, tužitelj da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina.

3. U svojoj replici tužitelj navodi da je u posjedu predmetnih nekretnina, te da unutar obitelji postoji dogovor da su ove nekretnine njegove. Iz rješenja o nasljeđivanju da proizlazi da je predmet ostavinskog postupka bila i k. č. br. [katastarska čestica], te da se radi upravo o nekretnini koja da je bila predmet zamjene između djeda i oca tužitelja, s jedne strane i oca tuženice, s druge strane.

4. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koje se stranke pozivaju, jer u protivnom prekoračuje njihove zahtjeve (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

U parničnom postupku se odlučne činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

5. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: izvatke iz zemljišne knjige (7-9), izvode iz katastarskog plana (11-17) i rješenje o nasljeđivanju od 27. prosinca 2012. (43-47). Provedeno je geodetsko vještačenje. Saslušani su svjedoci HU, NU, ZU i FU, predloženi po tužitelju i KU i GU, predloženi po tuženici. Saslušane su parnične stranke.

6. Uvidom u z.k. izvatke utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označena kao kana, oranica, s površinom od 5450 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. K. č. br. [katastarska čestica], s ukupnom površinom od 5160 m2, upisane su u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Iz izvoda iz katastarskog plana vidljiv je položaj i oblik navedenih nekretnina.

Među strankama je nesporno da je tužitelj uknjižen kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nesporno je da je tuženica uknjižena kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nesporno je da su zadnjih cca 55 godina roditelji tuženice na jednom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristili istu za sadnju poljoprivrednih kultura, a da su na preostalom dijelu držali životinje, te da su nakon njihove smrti tuženica i njen pokojni suprug samo na jednom dijelu navedene nekretnine isti koristili za sadnju poljoprivrednih kultura, te da nakon smrti svog supruga tuženica na toj nekretnini ništa ne radi, s tim da tužitelj tvrdi da su tuženica i njeni prednici cijelo navedeno vrijeme u posjedu ove nekretnine.

Nesporno je da se otac tuženice zvao GU, djed tužitelja VU, a otac tužitelja MU.

Nesporno je da su VU i njegov sin MU, s jedne strane i GU, s druge strane, pred cca 55 godina sklopili dogovor vezano za nekretninu na kojoj je uknjižen tužitelj i nekretnine na kojima je upisana tuženica, pri čemu tuženica naglašava da se radilo samo o dogovoru vezanom za korištenje nekretnina (obradu zemlje), a ne o zamjeni.

Nesporno da je da su utužene nekretnine zadnjih cca 55 godina bile u posjedu, najprije djeda tužitelja, zatim, nakon njegove smrti oca tužitelja, te da je otac tužitelja bio u posjedu do svoje smrti do 2012.

Nesporno je da utužene nekretnine čine jednu cjelinu i da se nalaze u blizini [adresa], a da se nekretnina na koju je uknjižen tužitelj nalazi između [adresa] i [adresa].

Nesporno je da nekretnine koje se nalaze blizu [adresa] imaju naziv "Dorine", a nekretnina koja se nalazi između [adresa] i [adresa] ima naziv "Kana".

Uvidom u rješenje o nasljeđivanju od 27. prosinca 2012. utvrđeno je da se radi o rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca tužitelja. Ostavina se, uz ostalo, sastojala i od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nasljednicima su proglašeni tužitelj, DU, supruga ostavitelja i ĐU, kći ostavitelja. Svakom od nasljednika su pripale određene stvari i prava. K. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je pripala tužitelju.

Geodetskim vještačenjem, na koje nije bilo prigovora, a sud nalaz i mišljenje vještaka ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, na kojoj se nalazi šaht od vode i špina. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi pašnjak, na kojem se nalaze palete, cisterna, bloketi, salonitni krovovi, ispiljena drva. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi pašnjak. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi oranica. Ove parcele predstavljaju jednu zaokruženu cjelinu. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi utabani pristupni put do gore navedenih nekretnina. Nekretnine se nalaze u blizini [adresa]. K. č. br. [katastarska čestica] je u naravi pašnjak i u manjem dijelu šuma. Na pašnjaku se nalaze dvije hrpe posječenih grana. Na pašnjaku ima nešto višeg raslinja. Nekretnina se nalazi između [adresa] i [adresa].

Prema iskazu svjedoka HU, u bitnom, od smrti tužiteljevog oca u posjedu utuženih nekretnina je tužitelj. Nekretnine čisti i održava, a neke ore. Svjedoku je to poznato jer iz svoje kuće vidi ove nekretnine. Ne zna za nikakav dogovor unutar obitelji tužitelja čije bi bile te nekretnine. Što se tiče nekretnine koja ima naziv Kana, svjedok ne zna tko je u posjedu te nekretnine. Tužiteljevog brata i sestru je svjedok vidio na utuženim nekretninama samo kada je bio dječak. Kada je bio dječak, svjedok je na utuženim nekretninama vidio tužiteljevog djeda. Svjedok ne zna kako je tužitelj dobio ove nekretnine.

Prema iskazu svjedoka NU, u bitnom, od smrti tužiteljevog oca u posjedu utuženih nekretnina je tužitelj. Tužitelji ih čisti i održava, a na nekima od njih sadi poljoprivredne kulture. Svjedoku je to poznato jer vidi tužitelja da to čini. Osim toga, svjedok ima konje i tužitelj mu je dozvolio da si pokosi pašnjake za hranu za konje. Svjedok zna da su nakon smrti tužiteljevog oca utužene nekretnine pripale tužitelju, jer kada se u selu familija dijeli, onda informacije o tome idu usmeno. Što se tiče nekretnine koja ima naziv Kana, svjedok ne zna tko je posjeduje. Svjedok nikada nije vidio ni čuo da netko tužitelju brani posjedovanje utuženih nekretnina. Još dok je tužiteljev otac bio živ, isti je zajedno sa suprugom, dozvolio tužitelju korištenje utuženih nekretnina. Zadnjih 20-30 godina svjedok na utuženim nekretninama nije vidio ni brata ni sestru tužitelja. Otkada svjedok zna za sebe utužene nekretnine su u posjedu tužiteljevih predaka, s tim da ne zna na koji način su preci tužitelja stekli utužene nekretnine. Svjedok nikad nije čuo da tužitelj nije upisan kao vlasnik utuženih nekretnina.

Prema iskazu svjedoka ZU, u bitnom, od smrti tužiteljevog oca u posjedu utuženih nekretnina je tužitelj. On ih održava i koristi u poljoprivredne svrhe. Svjedoku je to poznato jer u blizini ima svoje masline, a i živi cca 500 m od ovih nekretnina. Svjedoku nije poznato ništa o dogovoru unutar tužiteljeve familije kome su pripale utužene nekretnine. Svjedok zna da se je, kada je trebalo proći preko ovih nekretnina, uvijek govorilo da treba proći preko nekretnina tužiteljevog oca. Jednom je svjedok imao namjeru rušiti zid koji se nalazi između utuženih nekretnina i njegove nekretnine, te je pitao za to tužiteljevog oca, na što mu je ovaj rekao da pita tužitelja, jer da mu je dao ove nekretnine. Svjedok ne zna tko je u posjedu nekretnine koju zovu Kana. Šaht za vodu na jednoj od utuženih nekretnina je postavio tužitelj. Svjedok nikada nije vidio brata i sestru tužitelja da koriste ove nekretnine. Svjedok ne zna kako je tužiteljev otac dobio utužene nekretnine, znam samo da je, još kada je svjedok bio dječak, te nekretnine posjedovao tužiteljev otac. Nikada nije nikoga vidio da nešto radi na nekretnini po nazivu Kana, a tamo ni nije često.

Prema iskazu svjedokinje FU (supruge tužitelja), u bitnom, ista je u braku s tužiteljem 28 godina. Od smrti tužiteljevog oca u posjedu utuženih nekretnina je tužitelj, koji ih, zajedno sa svojom užom familijom, čisti i održava i koristi za sadnju poljoprivrednih kultura. Još dok je bio živ, tužiteljev otac je dao te parcele tužitelju da ih koristi. Svjedokinja je od tužiteljevog oca bila čula da je tužiteljev djed bio dogovorio zamjenu utuženih nekretnina za nekretninu koja se zove Kana, ali ne zna detalje o tome. Tužiteljevi brat i sestra, otkad je svjedokinja u braku s tužiteljem, ni na koji način ne koriste utužene nekretnine. Još tužiteljev otac je bio podijelio svoje nekretnine, neke tužitelju, a neke tužiteljevom bratu i sestri, tako da je po njegovoj smrti utužene nekretnine dobio tužitelj. Jednom su tužitelj i svjedokinja u Kringi sreli tuženicu, kojom prilikom joj je tužitelj rekao da je on dobio utužene nekretnine, na što mu je ona rekla da nema problema i da će biti onako kako su se njihovi preci dogovorili. Nakon toga su još jednom sreli tuženicu na groblju Lovreču, kojom prilikom joj je tužitelj prišao i rekao da bi volio da se to riješi, na što mu je ona rekla da nema problema. U Kringi je s tuženicom bila nevjesta, a u Lovreču unuk. Tuženica je bila rekla i postoji neki papir iz 1968. gdje su si preci to prepisali jedno drugome. Svjedokinja ne zna kada je tužitelj saznao da nije uknjižen na utužene nekretnine, zna samo da tužitelj oduvijek smatra da su njegove, kao što je to smatrao i njihov otac, koji nikada nije pričao o tome da nije upisan. Uvijek su smatrali da su utužene nekretnine njihove, jer ih u suprotnom ne bi obrađivali. Znala je samo da treba riješiti papire.

Prema iskazu svjedokinje KU (nećakinje tuženice, rođene 1956.), u bitnom, na utuženim nekretninama je zadnji put bila kada je imala otprilike 10 godina. Svjedokinja ne zna tko sada posjeduje te nekretnine. Kao dijete je čula za priču da su se pok. djed tužitelja i otac tuženice bili dogovorili za zamjenu utuženih nekretnina za nekretninu koju zovu Kana, ali da tuženičin otac neće ništa prebacivati, nego neka ostane tako. Razlog tome je bio otprilike da su utužene nekretnine bliže djedu tužitelja, a nekretnina s nazivom Kana ocu tuženice. Svjedokinja ne zna tko sada koristi nekretninu s nazivom Kana i da li je uopće netko koristi. Zamjenu o kojoj je govorila, je bio inicirao djed tužitelja, s tim da svjedokinja ne zna više od koga je to čula. Koliko svjedokinja zna, radilo se samo o obradi zemlje (prethodno joj je to, prilikom saslušanja, dobacila tuženica).

Prema iskazu svjedoka GU (brata tuženice, rođenog 1939.), u bitnom, u posjedu utuženih nekretnina je tužitelj, i to otkad je umro njegov otac. Što se tiče nekretnine naziva Kana, tu nekretninu je imao u posjedu i obrađivao ju tuženičin otac, nakon očeve smrti održavali su je svjedok i tuženica, a nakon nekog vremena je zarasla u šumu. Tuženičin otac i tužiteljev djed su se bili dogovorili da će tuženičin otac čuvati i obrađivati nekretninu Kana, a tužiteljev djed utužene nekretnine, s tim da se neće ništa potpisivati, već da će se starina čuvati. Svjedok to zna jer je onda već imao dovoljno godina.

Prema iskazu tužitelja, u bitnom, od smrti oca u posjedu utuženih nekretnina je tužitelj. Posjeduje ih na način da ih koristi za poljoprivredu. Još 1998. godine, kada se je tužitelj oženio, otac mu je rekao neka tužitelj gospodari utuženim nekretninama. Tužitelj je kao dječak, s ocem, uvijek odlazio raditi na utužene nekretnine, a kada je odrastao otac mu je rekao da su tužiteljev djed i tuženičin otac bili zamijenili nekretnine na način da tužiteljev djed dobije u vlasništvo utužene nekretnine, a tuženičin otac nekretninu Kana. Tužiteljev otac je znao da nije upisan kao vlasnik utuženih nekretnina, ali je znao i da je vlasnik, te da to samo papirnato nije riješeno. Nakon smrti oca i provedenog ostavinskog postupka, tužitelj je na groblju u Kringi razgovarao sa tuženicom, na što mu je ona rekla: "Moj, nema problema, kako su se naši stari dogovorili, tako će biti." Tužitelj je potom razgovarao sa tuženicom i na groblju u Lovreču, kojom prilikom joj je rekao da se nisu stigli naći vezano za prijepis vlasništva nekretnina, na što mu je ona rekla: "Moj, nema problema, ki san ja da sudin." Tom prilikom mu je rekla da čak postoji i pisani dokument oko zamjene nekretnina te da će mu ga pokazati. Nakon toga su se izdogađale razne stvari, korona i sl., a da to nisu riješili.

Prema iskazu tuženice, u bitnom, ista je razgovarala sa majkom i bratom tužitelja i oni su joj rekli da je tužitelj vrlo malo koristio utužene nekretnine, te da ih sada koristi samo da tuženici uzme njene nekretnine. Tuženičin otac i tužiteljev djed su se bili dogovorili da će tuženičin otac koristiti nekretninu Kana, a da će tužiteljev djed koristiti utužene nekretnine, te da ništa neće potpisivati, nego da se čuva starina. Tuženičin otac je nekretninu Kana koristio do svoje smrti, a nakon toga nitko više nije koristio tu nekretninu. Tuženica nikada nije pitala tužitelja da se makne sa utuženih nekretnina, jer zašto bi pitala kada zna da su njene. Jedino je odlazila vidjeti kako tužitelj obrađuje te nekretnine, a da tužitelj ni ne zna. Sjeća se da je tužitelja vidjela na groblju u Kringi, a za Lovreč se ne sjeća. U Kringi je rekla tužitelju da će najprije vidjeti kako je to bilo, te da će onda odlučiti. Jednom prilikom je brat tužitelja sreo tuženicu i rekao joj da je preorao dio utuženih nekretnina i posijao djetelinu, ali da je nakon toga tužitelj to preorao, jer da smatra da je to njegovo.

Pojedini svjedoci su srodnici stranaka, ali to, samo po sebi, ne upućuje automatizmom na neistinitost njihovih iskaza.

Kao što je izloženo, nesporno je da su utužene nekretnine zadnjih cca 55 godina bile u posjedu, najprije tužiteljevog djeda, zatim, nakon njegove smrti, tužiteljevog oca, te da je tužiteljev otac bio u posjedu do svoje smrti 2012.

Iz iskaza svjedoka HU, NU, FU i GU, te tužitelja, je utvrđeno da je od smrti tužiteljevog oca u posjedu utuženih nekretnina tužitelj, koji posjed vrši na način da ih koristi za poljoprivredu. Navedene osobe su o tome dale neposredno uvjerljive, logične i međusobno nekontradiktorne iskaze. Ove iskaze ne demantira iskaz svjedokinje KU, koja ne zna tko posjeduje ove nekretnine. Ne demantira ih ni iskaz tuženice koja je tek iskazala da su joj tužiteljevi majka i brat rekli da je tužitelj vrlo malo koristio utužene nekretnine, te da ih sada koristi samo da ih oduzme tuženici, a što ne potvrđuje ni jedan drugi dokaz. Zbog navedenih razloga, sud prihvaća iskaze.

S obzirom na gornja utvrđenja, tužitelj je, računajući i vrijeme posjedovanja njegovih pravnih prednika (oca i djeda), do podnošenja tužbe više od 20 godina bio u neprekidnom posjedu utuženih nekretnina.

Prema čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 3. istog članka, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno, kao pošteni samostalni posjednici.

Prema čl. 11. st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik. Prema st. 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

Prema čl. 221. st. 3. ZPP-a činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja (predmnjeve / presumpcije) ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno. Prema tome, naprijed navedene oborive presumpcije je trebala oboriti tuženica, odnosno, ona je trebala dokazivati suprotno njima.

Iz izloženog je vidljivo da su iskazi svjedoka KU i GU, te tuženice (čiji iskazi upućuju na to da se dogovor između prednika stranaka odnosio samo na obradu zemlje), s jedne strane, te FU i tužitelja (čiji iskazi upućuju na to da se dogovor između prednika stranaka odnosio na zamjenu nekretnina), s druge strane, o dogovoru prednika stranaka vezano za utužene nekretnine i nekretninu na kojoj je uknjižen tužitelj, međusobno u kontradikciji. Sud nije utvrdio nikakve činjenice po osnovu kojih bi neki od iskaza o tome ocijenio vrijednosno negativnim (osim što je svjedokinja KU, tek nakon dobacivanja tuženice, iskazala da se radilo samo dogovoru za obradu zemlje). Tuženica je bila ta koja je trebala dokazati činjenice na koje se poziva, pa tako i činjenicu da se dogovor između prednika stranaka odnosio samo na obradu zemlje, a ne na zamjenu nekretnina. Kod iznesenog stanja stvari, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti (o čemu je ranije bilo govora) formirati uvjerenje o toj činjenici, pa je o njenom postojanju, a temeljem čl. 221.a ZPP-a, zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svjetlu ovog instituta sud je mišljenja da tuženica nije dokazala da su pravni prednici stranaka bili sklopili samo dogovor da prednici tužitelja samo obrađuju utužene nekretnine, a prednik tuženika nekretninu na kojoj je sada uknjižen tužitelj.

Posljedično, tuženica nije dokazala nepoštenje i nesamostalnost posjeda tužitelja i njegovih prednika na utuženim nekretninama. Pritom je za istaći da činjenica da posjednik zna da nije upisan kao vlasnik nekretnine ne znači nužno i nepoštenje njegovog posjeda, jer je za poštenje dovoljno da nekretninu posjeduje s uvjerenjem da je njegova.

Kraj utvrđenja da je tužitelj, uračunavajući i posjed svojih pravnih prednika, do podnošenja tužbe više od 20 godina bio u neprekidnom posjedu utuženih nekretnina, te da nisu dokazani nesamostalnost i nepoštenje tog posjeda, isti je dosjelošću stekao vlasništvo tih nekretnina.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.

7. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženica je izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi tužitelju parnične troškove.

Tužitelju su od zatraženih priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav tužbe 200,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 13. svibnja 2025. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 21. siječnja 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 23. veljače 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za PDV na ove radnje 200,00 eur (Tbr. 46.), za troškove suda i vještaka 319,48 eur, za sudsku pristojbu na tužbu 26,55 eur, ili ukupno 1.346,03 eur.

Nisu mu priznati troškovi sastava izvansudskog dopisa od 05. studenog 2024., jer iz spisa predmeta nije vidljivo da je tužitelj te troškove imao. Nisu mu priznati troškovi suda i vještačenja u dijelu iznad priznatog, jer su ti troškovi iznosili onoliko koliko mu je priznato (ostatak položenog predujma biti će mu vraćen). Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe na presudu "prema odluci suda", jer u pogledu tih troškova njegov zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. II dispozitiva.

Tužitelj nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tuženici parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 10. ožujka 2026.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženici p.p.

Po pravomoćnosti:

- Poreznoj upravi.

S u d a c: v.r.