REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1133/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje IPS, u upravnom sporu tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi određivanja starosne mirovine, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03307039013, URBROJ: 341-99-05/3-24-7288 od 23. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03307039013, URBROJ: 341-99-05/3-24-7288 od 23. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03307039013, URBROJ: 341-07-05/3-24-12200 od 8. studenoga 2024. kojim je tužitelju određena starosna mirovina počevši od 31. kolovoza 2024. u svoti od 764,98 eura uz ostale prateće odluke.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da u obračun mirovine nije uključena naknada za dane koje je kao hrvatski branitelj proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a što je suprotno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Prigovara da kod izračuna nije primijenjen ni čl. 14. navedenoga Zakona te ističe kako izračun osnovnog dijela mirovine nije vezan uz prava tužitelja iz II. mirovinskog stupa te da u isti treba uvrstiti, ne samo staž u dvostrukom trajanju za vrijeme provedeno u obrani suvereniteta RH, već i pravo iz čl. 14. st. 1. t. 6. ZHBDR. Time smatra da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu njegovog prava na obračun dodatka na starosnu mirovinu s obzirom na njegov status hrvatskog dragovoljca iz Domovinskog rata, kao i da je propustio primijeniti odredbe ZHBDR-a na štetu tužitelja. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obrazlaže da sukladno čl. 92. st. 2. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju korisnici koji pravo na mirovinu ostvaruju pod povoljnijim uvjetima, uključujući i prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19., 84/21., 156/23., dalje: ZHBDR), mogu ostvariti to pravo isključivo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti (I. stup). U slučaju ostvarivanja prava na mirovinu prema ZHBDR-u, ukupna kapitalizirana sredstva iz II. stupa prenose se u državni proračun. Poziva se i na čl. 104. st. 4. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima prema kojem se, ako se osiguranik opredijeli za mirovinu iz II. stupa, sredstva s osobnog računa prenose mirovinskom osiguravajućem društvu, dok se iz I. stupa određuje osnovna mirovina. Ističe da se prema čl. 27. ZHBDR-a osobni bod ne može povećati kod osnovne mirovine određene prema čl. 91. i 93. ZOMO-a. Stoga nema pravne osnove da se tužitelju, koji se opredijelio za osnovnu mirovinu uz mirovinu iz II. stupa, pri izračunu osnovne mirovine primijene odredbe ZHBDR-a o povećanju osobnog boda. Naglašava da je tužitelju u mirovinski staž uračunato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u dvostrukom trajanju sukladno čl. 24. ZOMO- a i čl. 55. ZHBDR-a. Dodatno pojašnjava izračune mirovine. Protivi se provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer se izračun može provjeriti jednostavnim matematičkim operacijama. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Druge po tužitelju predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz isprava u spisu, da je rješenjem Područnog ureda u Karlovcu od 7. listopada 2024. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu i određena isplata predujma mirovine. Nesporno je da se tužitelj izjavom Središnjem registru osiguranika od 8. studenoga 2024. opredijelio za ostvarivanje prava na mirovinu iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. Nije sporno ni kako tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca s 203 dana borbenog sektora te da mu je to razdoblje uračunato u ukupan mirovinski staž kao staž u dvostrukom trajanju.

7. Sporno je u ovoj upravnoj stvari jesu li javnopravna tijela pravilno i zakonito odredila visinu tužiteljeve starosne mirovine sukladno odredbama ZOMO-a, odnosno je li u tom izračunu utvrđene osobne bodove tužitelja trebalo povećati ovisno o utvrđenom vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

8. Iz podataka u spisu predmeta utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti prema čl. 131. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Oduka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZOMO). Rješenjem prvostupanjskog tijela broj 43934 od 8. studenoga 2024. tužitelju je određena osnovna starosna mirovina prema odredbama čl. 91. st. 1. i čl. 93. st. 1. ZOMO-a kao osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje uz dodatak na mirovinu u skladu s čl. 2. st. 8. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 79/07., 114/11., 115/18., 156/23.; dalje: Zakon o dodatku na mirovine). Drugostupanjskim rješenjem od 23. travnja 2025., koje je predmetom ovog spora, tužitelju je odbijena žalba kao neosnovana uz obrazloženje da je tužitelj izabrao osnovnu mirovinu zajedno s mirovinom iz II. mirovinskog stupa te da slijedom nema mjesta primjeni ZHBDR kod izračuna mirovine.

9. U odnosu na tužbene navode vezano uz uvećanje osobnog boda u visini od 30% s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu pozivom na čl. 14. st. 1. t. 6. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13.-pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.) sud ukazuje kako je navedena odredba prestala važiti 1. siječnja 2019. te se time tužitelj neosnovano poziva na primjenu istog.

10. Upravni postupak je dovršen primjenom odredaba ZOMO-a u skladu s prijelaznim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/25.).

11. Prema čl. 91. st. 1. ZOMO-a osiguraniku koji se svojom izjavom Središnjem registru osiguranika u postupku ostvarivanja prava na starosnu mirovinu opredijelio za ostvarivanje prava i iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje, dio mirovine koji mu pripada za mirovinski staž od toga dana određuje se kao osnovna mirovina.

12. Odredbom čl. 93. st. 1. ZOMO-a propisano je da se osobni bodovi za osnovnu mirovinu određuju se tako da se osobni bodovi određeni na temelju mirovinskog staža navršenog od početka osiguranja u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje pomnože s faktorom osnovne mirovine određenim za kalendarsku godinu u kojoj osiguranik stječe pravo na mirovinu.

13. Nasuprot tome, odredbama čl. 92. st. 2. i 4. ZOMO-a propisano je da se osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje starosna mirovina i prijevremena starosna mirovina, invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad ili invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno obiteljska mirovina nakon smrti osiguranika ostvarena pod povoljnijim uvjetima od uvjeta utvrđenih tim Zakonom određuje se kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti, a u slučajevima ostvarivanja prava na mirovinu pod povoljnijim uvjetima (među kojima je i ZHBDR) nositelj provedbe obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje prenijet će u državni proračun ukupnu kapitaliziranu svotu doprinosa osiguranika iz tog osiguranja s osobnog računa osiguranika.

14. Iz ovakve zakonske konstrukcije čl. 92. ZOMO-a proizlazi da zakonodavac pri ostvarivanju mirovine pod povoljnijim uvjetima prema posebnom propisu određuje mirovinu isključivo u okviru I. mirovinskog stupa.

15. Nadalje, odredbom čl. 104. st. 4. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima (Narodne novine broj 94/14., 93/15., 64/18.,115/18., 58/20., 156/23.) propisano je da u slučaju ako se član fonda izjavom opredijeli da mu se iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) odredi mirovina prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva, ukupna kapitalizirana svota doprinosa s osobnog računa člana fonda prenijet će se putem Središnjeg registra osiguranika mirovinskom osiguravajućem društvu koje član fona izabere, koje će odrediti mirovinu prema programu mirovinskog osiguravajućeg društva, a iz obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti odredit će se s danom ostvarivanja prava na mirovinu osnovna mirovina.

16. S druge strane, odredbom čl. 27. st. 1. ZHBDR-a propisano je da se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji na temelju navršenog mirovinskog staža ostvari pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca prema tom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod se povećava u određenom postotku ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru i još za dodatnih 10 % dragovoljcu, a stavkom 2. istog članka izričito je propisano da se pod pojmom mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju za povećanje osobnog boda mirovine prema odgovarajućim odredbama tog Zakona podrazumijeva mirovina priznata i određena prema članku 79. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju odnosno odgovarajuće odredbe prijašnjeg općeg propisa o mirovinskom osiguranju.

17. U skladu s citiranom odredbom ne povećava se osobni bod osnovne mirovine određene prema odredbama čl. 91. st. 1. i čl. 93. st. 1. ZOMO-a, već one određene prema čl. 79. st. 1. ZOMO-a, a što nije konkretno slučaj.

18. Zakonodavni okvir jasno uspostavlja međusobno isključive modele ostvarivanja prava na mirovinu, onaj pod povoljnijim uvjetima (npr. prema ZHBDR-u), koji podrazumijeva primjenu čl. 92. ZOMO-a i isključivo I. stup uz prijenos sredstava iz II. stupa u državni proračun, te ostvarivanje mirovine uz korištenje II. stupa koji podrazumijeva prijenos sredstava mirovinskom osiguravajućem društvu i određivanje osnovne mirovine prema čl. 91. i 93. ZOMO-a.

19. Izborom ostvarivanja prava na mirovinu i iz II. stupa (izjavom Središnjem registru osiguranika od 8. studenoga 2024.), tužitelj je prihvatio pravni režim iz čl. 91. i 93. ZOMO-a, pri čemu su nastupili pravni učinci propisani odredbom čl. 104. st. 4. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Nakon što je takav izbor izvršen i proizveo pravne učinke, nije pravno dopušteno kumulirati taj način ostvarivanja mirovine s pogodnostima predviđenima za drugi način ostvarivanja prava, odnosno s povećanjem osobnog boda iz čl. 27. ZHBDR-a, koje je moguće isključivo u okviru mirovine priznate prema čl. 79. ZOMO-a, odnosno u sustavu koji pretpostavlja ostvarivanje prava samo iz I. stupa. Budući da je tužitelj ostvario pravo na mirovinu prema čl. 91. i 93. ZOMO-a, a ne prema čl. 79. ZOMO-a, nema pravne osnove za primjenu čl. 27. ZHBDR-a pri određivanju njegove osnovne mirovine.

20. Tužitelju je nesporno sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske pravilno uračunato u staž u dvostrukom trajanju, čime su u cijelosti primijenjene odredbe koje se odnose na trajanje staža, dok povećanje osobnog boda u konkretnom pravnom režimu nije primjenjivo.

21. Tužitelju je prilikom izračuna mirovine pravilno uračunat i dodatak na mirovinu u skladu s odredbom čl. 2. st. 8. Zakona o dodatku koja mu pripada za mirovinski staž ostvaren u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.

22. Sud je provjerio pravilnost izračuna mirovine i utvrdio da primijenjeni broj osobnih bodova, faktor osnovne mirovine, vrijednost aktualne mirovine i mirovinski faktor daju rezultat u visini od 764,98 eura, kako je to određeno osporavanim rješenjem. Navedeni izračun je tužitelj u konačnici osporavao samo u dijelu u kojem je (neosnovano) smatrao da mu pripada i uvećanje prema odredbama ZHBDR, a koji prigovor je sud otklonio kako je ranije navedeno u obrazloženju ove presude.

23. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim. Razlozi tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Stoga je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke ove presude.

24. O trošku upravnog spora sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

25. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe jer je oslobođen plaćanja na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 10. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).