Poslovni broj Pr-120/2023-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Rujaku-Marčiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko -upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 02. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 10. ožujka 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 5.874,05 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 179,55 Eura od 16.02.2019.;

- na iznos od 533,45 Eura od 16.04.2019.;

- na iznos od 219,73 Eura od 16.05.2019.;

- na iznos od 337,99 Eura od 16.06.2019.;

- na iznos od 491,13 Eura od 16.07.2019.;

- na iznos od 188,28 Eura od 16.11.2019.;

- na iznos od 389,44 Eura od 16.12.2019.;

- na iznos od 185,51 Eura od 16.01.2020.;

- na iznos od 190,03 Eura od 16.04.2020.;

- na iznos od 488,65 Eura od 16.05.2020.;

- na iznos od 802,78 Eura od 16.06.2020.;

- na iznos od 483,99 Eura od 16.07.2020.,

- na iznos od 514,89 Eura od 16.08.2020.;

- na iznos od 393,26 Eura od 16.09.2020.;

- na iznos od 317,95 Eura od 16.10.2020.;

- na iznos od 157,43 Eura od 16.01.2021.

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posl jednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 2.462,04 Eura bruto sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 3.396,10 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 562,50 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 2.260,00 Eura sa kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠŽ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 20. prosinca 2023. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da se je u skladu s odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe i to 12. rujna 2023. tužitelj obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, da se tužena do dana pisanja tužbe nije očitovala na takav zahtjev tužitelja, čime da su se stekli uvjeti za podnošenje tužbe. Pred sudom da je vođen postupak identičnog subjektivnog identiteta , dakle, između istih strankama u istim procesnim ulogama i u odnosu na istu tražbinu koja je i predmet ovog tužbenog zahtjeva, samo za drugi vremenski period, kao jedinu razliku objektivnog identiteta. Taj da se postupak vodio pod poslovnim brojem Pr-45/2019 u kojem je donesena presuda 09. veljače 2023. nakon čega je po žalbi stranaka Županijski sud u Splitu donio presudu poslovni broj Gž R-254/2023. Dakle, tu da je riječ o pravomoćno okončanom predmetu koji je definirao obvezno-pravni odnos između istih stranaka i u odnosu na isti činjenično-pravni supstrat, samo za drugo vremensko razdoblje. Gore navedeni pravomoćno okončani postupak da je obuhvatio razdoblje od siječnja 2014. do prosinca 2015. godine, a tužitelj da pred ovim sudom vodi i druge parnične postupke iste činjenične i pravne osnove, samo za druga vremenska razdoblja, također radi neisplaćenih potraživanja s osnove materijalnih prava proizašlih iz radnog odnosa s tuženikom. Dakle, predmet ovog parničnog postupka da je isplata potraživanja za prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvario na radu kod tuženika kao policijski službenik za vrijeme višednevnih službi na službenom plovilu i to u razdoblju od 01. siječnja 2019. do zaključno 31. prosinca 2020. S obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, priroda njegova posla da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima itd. Naime, organizacija rada da bila je takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu, a koji broj varira od mjeseca do mjeseca, proveo „na terenu“ odnosno na ophodnom brodu MUP-a, dok je ostatak dana u tekućem mjesecu bio slobodan. Ovdje ističe da je tužitelj, temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013) kao i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno odredbi čl . 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike osnovna plaća službenika i namještenika da će se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje, čl. 38. st. 2. Kolektivnog ugovora da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, dok je st. 11. propisano kako je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, a st. 12. da je navedeno kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Tužitelj da zbog prirode posla ne samo da nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već da to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Stoga, kako je tužitelj izvan „redovnog radnog vremena“ bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji da rad tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže cjelovitom evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima MUP-a po kojima je postupao, predlaže se navedeno pribaviti od Policijske uprave zadarske za cijelo utuženo razdoblje od siječnja 2019. pa do zaključno prosinca 2020. godine. Nadalje, kako tužitelj nema dovoljno stručnih znanja i vještina da samostalno izračuna visinu svog potraživanja na temelju ranije opisanog osnova, predlaže takav zadatak povjeriti stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, nakon čega da će tužitelj konačno urediti svoje potraživanje. Dakle, po pribavi navedene radnopravne dokumentacije tužitelj predlaže provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća tužitelju na ime prekovremenog rada i svih drugih pripadajućih dodataka za svaki mjesec u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2020. te postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da sud tuženoj naloži da tužitelju isplati plaće čiju će visinu i tijek zakonske zatezne kamate tužitelj odrediti nakon što se u sudski spis dostavi tražena radnopravna dokumentacije te se provede financijsko vještačenje.

1.1. Iz navedenog proizlazi da tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 15. siječnja 2024. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjev u cijelosti. Potraživanje tužitelja da je u cijelosti neosnovano. Kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to da je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko te da su netočne tvrdnje podnositelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Tako da se npr. u izvješću navodi „Posada obavlja pješačku ophodnju po mjestu do 12,00 sati - prevencije radi. U popodnevnim satima isplovili smo prema Sedmovraću i Srednjem kanalu ka Zadarskom kanalu.“ Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora . Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovoru (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te je mu je u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 57. Kolektivnog ugovora, a što da je sve vidljivo iz obračunskih lista plaće. Sukladno čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) kao lex specialis, policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Iako terenski dodatak služi za pokriće povećanih troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovoru kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Tako da se pravo na terenski dodatak, a koji predstavlja primanje iz radnog odnosa, uvjetuje trajanjem terenskog rada. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Ovdje tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitel ja, policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tuženice na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u obrazloženju koje da odluke Vrhovni sud navodi “potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora“. Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu – i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto – pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12-14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je tužitelju izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno špekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, koje je zakonom jasno propisano. Upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R - 553/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a dijelove koje tužena dalje citira. Naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati u svezi čega citira dio obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. Upravo da su tužitelji za vrijeme rada na terenu sami vodili evidenciju radnih sati i upravo da je evidencija radnih sati na terenu potpisana od strane samih tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su tužitelji upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara b roju radnih sati u Obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. s. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama (Dnevniku događaja), a kada kaže rijetkost da misli da takvih izvanrednih situacija ima 10ak godišnje po policijskom službeniku. Broj stvarno odrađenih sati rada da je vidljiv iz Registra službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju te da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom svega iznesenog tužena smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te isti predlaže odbiti.

3. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 6-8) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nesporno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 102/15, 35/17) te čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju (što sud utvrđuje budući tužena u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da je tužitelju dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju) poradi čega tužitelj prethodno podnošenju tužbe prema ocjeni suda nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena nije niti osporila pravo tužitelja podnijeti stupnjevitu tužbu u postojećim okolnostima kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene dokumentacije , koju je po zaprimanju tužbe i dostavila u sudski spis.

4. Nakon što je u tijeku dokaznog postupka zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 15. rujna 2024. (list spisa 607 -634), tužitelj je podneskom od 07. listopada 2024. u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP odredio tužbeni zahtjev tako da istim od tužene po osnovi plaće za prekovremeni rad u utuženom razdoblju potražuje isplatu iznosa od ukupno 8.336,09 Eura bruto, mjesečno u iznosima sa zakonskom zateznom kamatom pobliže specificiranim u tom podnesku (list spisa 646 -647). Nakon što je tužena zaprimila nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 15. rujna 2024. (list spisa 607 -634), ista je u podnesku od 08. listopada 2024. stavila prigovore na taj nalaz i mišljenje. Taj je podnesak tužene sud dopisom od 17. listopada 2024. dostavio stalnom sudskom vještaku na očitovanje, ujedno tim dopisom pozvavši sudskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja kako je to sud precizirao u dopisu (list spisa 651).

4.1. I po zaprimanju očitovanja na prigovore tužene i dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 27. listopada 2024. (list spisa 653-665), tužena u podnesku od 14. siječnja 2025. ustraje u dijelu prigovora iznesenih na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a nakon čega je sud rješenjem donesenim na ročištu glavne rasprave, ovo nakon usmenog saslušanja sudskog vještaka, sudskom vještaku naložio ispraviti dopunjeni nalaz i mišljenje.

4.2. Nakon što je stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Sanje Mišure dostavila ispravak dopunjenog nalaza i mišljenja od 02. ožujka 2025. (list spisa 677-679), tužitelj je u podnesku od 21. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da istim od tužene potražuje isplatu iznosa od ukupno 5.916,91 Eura bruto, mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže specificirano u podnesku tužitelja (list spisa 682-683). Kako je ranije tužbom tužitelj od tužene tražio isplatu iznosa od 8.336,09 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, to tužitelj podneskom od 21. ožujka 2025. djelomično povlači tužbu. Obzirom se tužena tom djelomičnom povlačenju tužbe nije protivila, sud je sukladno odredbi čl. 193. ZPP točkom I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena.

4.3. Međutim, tužena je po zaprimanju ispravka dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 02. ožujka 2025. (list spisa 677-679) ponovno u podnesku od 03. travnja 2025. prigovorila nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a po zaprimanju kojeg je prigovora stalni sudski vještak dostavio drugi ispravak dopune nalaza i mišljenja od 09. studenog 2025. (list spisa 691 -693), po zaprimanju kojeg ispravka dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka tužena više nije iznosila prigovore na (konačni) matematički obračun stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure, dapače, izrijekom je tužena na ročištu glavne rasprave održanom 02. veljače 2026. navela da u odnosu na ispravak odnosno dopunu financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka Sanje Mišure nema prigovora na izračun, ali da ostaje kod prethodnih pogovora na nalog za vještačenje. Tužitelj je pak po zaprimanju ispravka dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 02. ožujka 2025. (list spisa 677-679) u podnesku od 18. studenog 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da istim od tužene potražuje isplatu iznosa od ukupno 5.874,05 Eura bruto, mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže specificirano u izreci ove presude. Kako je ranije tužbom tužitelj od tužene tražio isplatu iznosa od 5.916,91 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, to tužitelj podneskom od 18. studenog 2025. (ponovno) djelomično povlači tužbu. Obzirom se tužena nije protivila niti ovom djelomičnom povlačenju tužbe, sud je sukladno čl. 193. ZPP točkom I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena za ukupni iznos od 2.462,04 Eura bruto sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

5. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev ŠŽ za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 12. rujna 2023. (list spisa 6-8), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-254/2023-3 od 26. svibnja 2023. (list spisa 9-26), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-45/2019 od 09. veljače 2023. (list spisa 17-27), obračunske liste plaće-naknade plaće za ŠŽ za razdoblje 1/2019 do 12/2020 (list spisa 35-84), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 87-95), potvrdu tužitelja o plaćanju predujma za vještačenje u iznosu od 460,00 Eura (list spisa 102), potvrdu tužene o plaćanju predujma za vještačenje u iznosu od 460,00 Eura (list spisa 105), evidenciju radnog vremena (list spisa 116-139), naloge za prekovremeni rad (list spisa 140-164) i radne naloge s izvješćima (list spisa 165- 602), saslušao je svjedoke PŽ (list spisa 113-114), ZŽ (list spisa 114) i UŽ (list spisa 604) i tužitelja ŠŽ (list spisa 604 -605), pročitao je i pregledao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 15. rujna 2024. (list spisa 607-634), očitovanje na prigovore tužene i dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 27. listopada 2024. (list spisa 653-665), ispravak dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 02. ožujka 2025. (list spisa 677-679), potvrdu tužitelja o plaćanju troška sudskog vještaka u iznosu od 451,80 Eura (list spisa 681), drugi ispravak dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 09. studenog 2025. (list spisa 691-693) i spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-45/2019 (prileži predmetnom spisu). te je saslušao stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanju Mišuru (list spisa 674 , 699). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, pri čemu se posebno napominje da je tužena u odgovoru na tužbu predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČŽ, MŽ i JŽ, međutim, nakon toga je na pripremnom ročištu održanom 21. veljače 2024. predložila umjesto usmenog saslušanja tih svjedoka pročitati njihove iskaze dane u postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 47/2019 na zapisniku suda od 13. veljače 2020. s čime je tužitelj bio suglasan pa je sud u ovom dokaznom postupku umjesno neposrednog saslušanja svjedoka MŽ, JŽ i ČŽ pročitao njihove iskaze sadržane u zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 87-95).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Isplatu iznosa u visini od 5.874,05 Eura bruto tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2020. uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je u utuženom periodu upućen radnim nalogom tužene kao poslodavca.

6.2. Sukladno čl. 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

6.1. U svezi s navedenim valja istaknuti odredbu čl. 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

6.2. Nadalje, čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 92. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

6.3. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

6.4. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

6.5. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

6.6. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. ZoR propisano da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

7. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

7.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se posada među kojom i tužitelj kao jedan od članova posade upućuje na plovidbu određeni članovi posade, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe (ophodne službe na moru) datumom i satom, mjesto tj. sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u radnim nalozima kojima se tužitelja upućuje na višednevnu plovidbu ne navodi njegovo (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu višednevne plovidbe već da je o radnom vremenu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija kao prilog radnim nalozima.

7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena i evidentiranog prekovremenog rada; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

7.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

7.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi i utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega logično proizlazi nedvojbeni zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu.

7.5. Konačno, među strankama nije sporno niti to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

8. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je efektivno radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

8.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu, obračunskih lista plaće-naknade plaće za ŠŽ za razdoblje 1/2019 do 12/2020 (list spisa 35-84) te evidencije radnog vremena (list spisa 116-139), naloge za prekovremeni rad (list spisa 140- 164) i radnih naloga s izvješćima (list spisa 165-602), kao nedvojbeno proizlazi to da je tužitelj opće i posebne radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena čija je satnica točno određena u tim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i koji su sati intervencije tužitelju nesporno evidentirani kao vrijeme prekovremenog rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih zadataka tj. poslova (općih i posebnih) članova posade broda određenih u radnim nalozima u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno dalje cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica kako iz svakodnevnog života tako i iz opsežne prakse ovog suda u predmetima iste činjenične i pravne osnove o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice iz svakodnevnog života da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao 8 sati dnevnog odmora. Istaknimo pri tome da neosnovano tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini i isključivi dokaz niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram nekih drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u predmetnoj evidenciji radnog vremena koju vodi tužena kao poslodavac, nije ispravno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja sati rada koji mu tužena kao poslodavac evidentira u evidenciji radnog vremena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

8.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe u radnim nalozima su određeni, među ostalim, nadzor državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Operaterom pomorskog prometa u PPP Zadar, obilazak teritorijalnog mora i nadzor državne granice sukladno analizi rizika, postupanje po Planu sprječavanja požara kao i nadalje sprječavanje kaznenih djela i prekršaja te postupanje prema strancima, a već narav kojih radnih zadataka svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj, svoje radne zadatke ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim morskim vodama iz nadležnosti policije označene u radnim nalozima vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi radni zadaci, a kako je to razvidno iz sadržaja radnih naloga te osim toga i općepoznato, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnih voda (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i kontinuiranim cjelodnevnim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a sve kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Tako svjedok PŽ (list spisa 113-114), policijski službenik, iskazuje sudu da je u razdoblju 2019. i 2020. godine on radio na radnom mjestu zapovjednika ophodnog broda tipa b, a tužitelj na radnom mjestu upravitelja stroja na brodu tipa b pa da su tako u utuženom razdoblju oni kao članovi posade radili zajedno, pojašnjavajući sudu da je posao organiziran na način da njih poslodavac radnim nalogom uputi na višednevne plovidbe, kako se radi o tipu broda b to da je maksimalno 4 dana, u tom radnom nalogu da budu navedeni radni zadaci, podaci o posadi, datum i sat početka i završetka plovidbe, a da bude i određeno njihovo dnevno radno vrijeme, međutim, svi članovi posade da aktivno rade svoje zadatke dulje od tako određenog radnog vremena, a to da im poslodavac ne evidentira kao rad niti im to plati. Dalje je svjedok iskazao da oni dobiju na papiru tu tablicu radnog vremena i svaki put kad idu na plovidbu da dobiju radni nalog, dodajući da ako im primjerice radno vrijeme počinje u 08,00 da članovi posade imaju niz poslova koje moraju obaviti prije početka radnog vremena kako bi brod pripremili za plovidbu, a isto da je i nakon završetka radnog vremena kada se obavljaju radni zadaci koje nije moguće obaviti tijekom plovidbe, primjerice nadzor, priprema i popravci motora, papirologija, kontrola plovila, čišćenje, pregled i tome slično. Osim toga, nakon što završi u radnom nalogu evidentirano radno vrijeme članovi da ne mogu otići svojim privatnim poslom već moraju 24 sata biti na brodu, osim što primjerice odu do dućana, dodajući da je iznimka odlazak na intervenciju, ali kada da barem jedan član posade mora ostati na brodu. Svjedok je dalje iskazao i to da za cijelo vrijeme višednevne plovidbe moraju nositi službenu uniformu, da brod tip b ima u pravilu 3 člana posade, nekad da bude i samo 2 člana, a nekad 4 člana, ali da nikad nema drugog člana koji bi tužitelja kao upravitelja stroja mogao zamijeniti u obavijanju njegovih zadataka. Osim toga, na brodu da imaju niz službenih veza i sustava koje neprekidno nadziru i slušaju, policijsku radiovezu, pomorsku radiovezu, avionsku radiovezu, AIS sustav i coast. Kada njima završi radno vrijeme da nema nekih trećih osoba koje bi nadzirale i vodile računa o sigurnosti broda na vezu i imovine na brodu, to da rade isključivo oni kao posada neprekidno za cijele višednevne plovidbe, napominjući ovdje da se na brodu nalazi oružje koje konstanto mora biti pod nadzorom. Upitan koliko unutar 24 sata imaju odmora kao vremena u kojem ne obavljaju radne zadatke, svjedok PŽ je iskazao da bi on rekao da je to oko 4 sata dnevno, onda da ne peru, ne čiste i ne obavljaju druge zadatke, pojašnjavajući da je to jednako za sve članove posade, da su svi na brodu jednaki, svatko da obavlja svoju domenu posla, da tu nema vremena u smislu „e sad mi možemo poći leći i ništa ne radimo“, to da sve ovisi o situaciji pojedinog dana dodajući da im je glavna zadaća nadzor državne granice na moru i da svoj dnevni rad prilagode vremenskim uvjetima, što je na odluku zapovjedniku. Nadalje, svjedok ZŽ (list spisa 114), također policijski službenik, iskazuje da je on u periodu 2019. i 2020. godine radio kod tužene na brodu tipa b te da je ponekad radio s tužiteljem koji je upravitelj stroja broda tipa b, pojašnjavajući da se radi o brodu koji ima 3 ili 4 člana posade, zapovjednika, upravitelja stroja i mornare, dalje iskazujući da bi ih radnim nalogom poslodavac uputio na višednevnu plovidbu, najviše 4 dana, primjerice plovidba počinje u ponedjeljak i završava u četvrtak; u radnom nalogu da su navedeni njihovi radni zadaci i članovi posade, misli i radno vrijeme, ali da toga sad detaljno ne sjeća, dalje iskazujući da tijekom višednevne plovidbe oni moraju biti u službenoj uniformi, da se ne smiju udalj iti s plovila primjerice da bi nakon što završi radno vrijeme otišli svojim privatnim poslom, pojašnjavajući da su članovi posade zaduženi za sigurnost broda i sve imovine na njemu, brodski sustavi i imovina su skupi i bila bi njihova odgovornost da se brodu nešto dogodi, a da brod nije pod njihovim nadzorom , a osim toga da članovi posade neprekidno tijekom višednevne plovidbe moraju nadzirati i pratiti službeni mobitel, veze kao i sustave plovila, glavne motore, pomoćne motore, sustav energije, sustav drenaže i slično , sve to da neprekidno radi i mora se nadzirati kako ne bi došlo do požara ili kvara; dalje iskazujući da iako im poslodavac odredi radno vrijeme koje primjerice traje 8 sati, svi članovi posade obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta i izvan tog radnog vremena , pojašnjavajući da je brod potrebno čistiti i održavati, sustave je potrebno pratiti, potrebno je provjeravati i otkloniti eventualne kvarove na brodu, također, oni da moraju uvijek nadzirati vremenske uvjete jer nisu svi porti (luke) gdje se oni vezuju tijekom višednevne plovidbe sigurni pa ako dođu lođi uvjeti oni moraju nadzirati vez i konope pa čak i mijenjati luku i vez. Upitan koliko vremenski unutar 24 sata članovi posade imaju dnevnog odmora, svjedok ZŽ je iskazao da to ne može odrediti jer to sve ovisi o uvjetima na moru odnosno situaciji svakog pojedinog dana, dodajući da ima nekih plovidbi kada rade gotovo neprekidno, a da ima i onih kada imaju vremena za odmor. Konačno, svjedok UŽ (list spisa 604), u bitnom identično kao i prethodna dva svjedoka, sudu iskazuje da je on kod tužene zaposlen na radnom mjestu zamjenika zapovjednika plovila tipa a, ali da je u periodu koji mu sud navodi 2019. i 2020. godine obavljao i poslove zapovjednika plovila tipa b, na kojem radi tužitelj kao upravitelj stroja pa da je tako znao biti član posade s tužiteljem, dalje iskazujući da oni preuzmu radni nalog od šefa smjene, da su radnim nalogom upućeni u tom periodu na višednevne plovidbe koja je plovidba u pravilu trajala 4 dana, da je u tom radnom nalogu je određeno njihovo radno vrijeme primjerice 8,10, 12 sati, a u pravilu da je to bilo 10 sati, međutim, da postoji niz poslova koje članovi posade obavijaju izvan tog radnog vremena koje im poslodavac navede u nalogu pa tako da članovi posade moraju cijelo vrijeme višednevne plovidbe biti na brodu, konstantno prate vez, konope i položaj broda u luci, članovi posade su da ti koji brinu o sigurnosti broda i imovine na brodu jer ne postoji neka treća osoba koja brine o tome nakon što njima završi radno vrijeme, za cijelog trajanja višednevne plovidbe da moraju nositi službenu uniformu, dodajući i da postoji niz zadatak koji se po prirodi mogu obaviti samo prije ili nakon plovidbe, osim ovih koje je već naveo pa tako da primjerice tužitelj kao upravitelj stroja prije početka plovidbe mora provjetriti sve sustave na brodu, razinu ulja i vode, hidrauliku, da mora dovoljno prije početka radnog vremena kada isplovljavaju pokrenuti sustave, ako se dogodi kakva kvar onda ukoliko to može on mora izvršiti popravak što da ne može raditi za vrijeme plovidbe pa da te poslove radi nakon završetka radnog vremena, a osim toga nakon što završi radno vrijeme i vežu se u luci tužitelj da i dalje mora provjeravati sustave u strojarnici. Dalje je svjedok iskazao i to da nakon završetka radnog vremena članovi posade ne mogu otići s broda svojim privatnim poslom, da moraju stalno pratiti brod na vezu kako bi ga u slučaju nevremena mogli pomaknuti, a upitan koliko vremenski oni radne zadatke obavljaju povrh satnice radnog vremena svjedok odgovara da je to još nekoliko sati dnevno, pojašnjavajući da tako primjerice s pripremama za plovidbu počnu oko 7,20 sati kako bi se pripremili za plovidbu u 8,00 kada počinje radno vrijeme, a i nekoliko sati nakon završetka plovidbe da još aktivno rade. Upitan da li unutar 24 sata imaju 8 sati odmora, svjedok UŽ je odgovorio da bi on rekao da sveukupno otprilike tako, ali to da uglavnom nije neprekidni odmor jer su oni uvijek raspoloživi za intervencije i uvijek moraju obavljati ovaj nadzor i pratiti vezu i sustave. Citirani svjedoči iskazi u bitnom potvrđuju iskaz samog tužitelja ŠŽ (list spisa 604-605) koji je sudu iskazao da je on slušao što je iskaza svjedok UŽ i da se u potpunosti slaže s njegovim iskazom budući je svjedok iskazao onako kako je, posebno dodajući da je njegova (tužiteljeva) osnovna dužnost sigurnost strojarnice, svih sustava na brodu i cjelokupnog plovila, stoga da i nakon što završi radno vrijeme koje im poslodavac odredi radnim nalogom on mora aktivno pratiti stanje pomoćnih i glavnih motora, stanje hidraulike, cjelokupni sustav broda, da se prate i održavaju radarski sustavi, antena i veze, sve što da su aktivnosti koje ne prestaju sa završetkom radnog vremena. Upitan koliko unutar jednog dana prosječno, izvan radnog vremena koje im poslodavac evidentira, oni još obavljaju radne zadatke, tužitelj iskazuje da je to ovisno o događajima pojedinog dana, ali u prosjeku 4-5 sati dnevno, s tim što je napomenuo da i izvan tih sati oni uvijek prate veze i sustave i sigurnost broda kroz cijelo vrijeme višednevne plovidbe, dodajući da ako ih poslodavac kontaktira za potrebe intervencije, su oni uvijek spremni unutar 10-15 minuta, nekoliko minuta nekad da znači život jer se oni bave i spašavanjem brodova, prijevozom bolesnika, znači oni da su uvijek tu i raspoloživi za intervenciju. Iznesene je svjedočke iskaze kao i tužiteljev iskaz sud ocijenio životnim i logičnim te ih je prihvatio kao istinite obzirom su ovi svjedoci kao i tužitelj sudu iskazivali uvjerljivo te u bitnom identično kao i jer izneseni iskazi svjedoka i tužitelja odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsi i naravi poslova pomorskih policajaca za vrijeme plovidbe na moru. Osim toga, tužena vjerodostojnost ovih iskaza nije dovela u pitanje konkretnim prigovorom koji bi sud cijenio osnovanim. Radni zadatak za kojeg svjedoci i tužitelj iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene budući se radi o imovini tužene, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda opisanih poslova kao i opisanog načina obavljanja istih, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, pun jenje generatora) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor integriranih brodskih sustava). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, i svjedoci i tužitelj sudu iskazuju da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu), nedvojbeno ovisi o događajima svakog pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno.

8.3. Cijeneći činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedoka PŽ, ZŽ i UŽ te iskaza tužitelja u međusobnoj svezi pa tako kao prvo, činjenicu da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evident irane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, činjenicu koja osim iz iznesenih iskaza proizlazi i iz sadržaja radnih naloga u spisu, činjenicu da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao treće, činjenicu da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno poradi čega se, o čemu sudu iskazuju svjedoci kao i sam tužitelj, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena; pa cijeneći navedeno dalje i u međusobnoj svezi sa općepoznatim činjenicama iz svakodnevnog života kao i opsežne prakse ovog suda iz pravno i činjenično istovrsnih predmeta pa tako sa kao prvo, činjenicom da su članovi posade pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao drugo, činjenicom da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja ne zapošljava treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor; te kao treće, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer on i obavlja poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuva ju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, koja činjenica osim što je općepoznata proizlaze i iz priloženih naloga za terenski rad proizlaze i iz iskaza saslušanih svjedoka; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr- 1084/13-2 od 23. studenog 2016.; dakle, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno primjenjivom ZoR i KU tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u to vrijeme tužitelj efektivno ne obavlja radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R-1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka koji su s tužiteljem obavljalo poslove članova posade, da vrijeme dnevnog odmora posade na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova ili intervencija, međut im, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u ko rist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom. Takvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje već ranije zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024. Za istaknuti je ovdje i to da je identično kako to utvrđuje ovaj sud u razdoblje utuženo u ovoj pravnoj stvari, utvrdio i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-254/2023-3 od 26. svibnja 2023. donesenoj u činjenično I pravno istovrsnoj pravnoj stvari koja se vodila između stranaka ovog spora, samo za vremensko razdoblje koje prethodi ovdje utuženom razdoblju.

8.4. Izneseno utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskaz ima svjedoka MŽ, JŽ i ČŽ, a budući niti jedan od navedenih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o načinu rada odnosno o efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna te time okolnosna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje JŽ, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Poradi navedenog je sud iskaz ovih troje svjedoka, a kada iste cijeni u svezi sa iskazima svjedoka članova posade koji su u obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna te sasvim životna i logična saznanja, ocijenio nevjerodostojnim te konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sud upućuje i činjenica o kojoj iskazuje svjedokinja MŽ da se radi o osjetljivom pitanju odnosno o velikom iznosu novca iz čega sud zaključuje da tužena pod svaku cijenu pokušava od sebe otkloniti obvezu plaćanja, a u većem dijelu i irelevantnim u pogledu pravno odlučnih činjenica u ovom sporu. U potpunosti je pri tome sudu neuvjerljiv iskaz svjedoka MŽ i JŽ u dijelu u kojem iskazuju da za vrijeme pasivnog dežurstva službenik može raditi što želi, da može izaći s broda, džogirati i slično jer da je to njihovo slobodno vrijeme u kojem se mogu ponašati kako žele, budući je sud iz iskaza svjedoka PŽ, ZŽ i UŽ koje je cijenio uvjerljivim i prihvatio kao istinite utvrdio da pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu napuštati brod niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme, osim iznimno kad idu u nabavku namirnica ili postupaju po dojavi. Također, u potpunosti su sudu neuvjerljivi iskazi svjedoka MŽ, JŽ i ČŽ i u dijelu u kojem iskazuju da se nitko od pomorskih policajaca nije žalio u svezi obračuna i isplate plaća, a budući je općepoznato iz svakodnevnog života te opsežne sudske prakse da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli niz postupaka upravo radi isplate plaće za efektivn i rad tijekom višednevnih plovidbi u periodu od 2014. godine na dalje.

8.5. Obzirom na takvo utvrđenje o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Sanji Mišuri kao zadatak odredio na temelju sve relevantne radnopravne dokumentacije za tužitelja koja prileži spisu izraditi nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknada za navedeni rad tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata višednevne plovidbe, postupajući po kojem je nalogu stalni sudski vještak Sanja Mišura dostavila nalaz i mišljenje od 15. rujna 2024. (list spisa 607-634) u kojem je razliku između bruto plaće koju je tužena obračunala tužitelju za rad u utuženom razdoblju i bruto plaće koju bi mu obračunala za rad u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), obračunala na iznos od ukupno 8.336,09 Eura bruto. Na takav je obračun sudskog vještaka dan u nalazu i mišljenju od 15. rujna 2024. tužena iznijela nekoliko prigovora, a kako je sud dalje ocjenom ovog nalaza i mišljenja od 15. rujna 2024. (list spisa 607-634) utvrdio kao prvo, da je pri izradi obračuna sudski vještak uzeo u obzir i ona vremenska razdoblja u kojima se službeno plovilo nalazilo na remontu u brodogradilištu te tužitelj nije bio radnim nalogom upućen na višednevnu plovidbu već u nadzor/osiguranje plovila uz osiguranje smještaja u privatnom smještaju te kao drugo, da dani obračun razlike u plaći nije dan uzimanjem u obzir da se naknada za pasivno dežurstvo obračunava za onoliko sati dnevno koliko traje dnevni odmor (budući taj period predstavlja vrijeme pasivnog dežurstva), sud je od sudskog vještaka zatražio dopunu nalaza i mišljenja kao i ispravak istog ukoliko sudski vještak iznesene prigovore tužene ocijeni osnovanima, a postupajući po kojem je nalogu sudski vještak Sanja Mišura sudu dostavila očitovanje na prigovore tužene i dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 27. listopada 2024. (list spisa 653-665) kojima je u cijelosti postupila po nalogu suda te je ispravila greške u izračunu na koje je u svojem prigovoru ukazala tužena, razliku između bruto plaće koju je tužena obračunala tužitelju za rad u utuženom razdoblju i bruto plaće koju bi mu obračunala za rad u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora) obračunavši na iznos od 5.924,66 Eura bruto. Tužena je i nakon zaprimanja tako dopunjenog nalaza i mišljenja od 27. listopada 2024. iznijela prigovor u pogledu određenih pogrešaka u matematičkom obračunu sudskog vještaka, međutim, ove je pogreške u obračunu stalni sudski vještak ispravio u ispravku dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 02. ožujka 2025. (list spisa 677-679) odnosno konačno u drugom ispravku dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 09. studenog 2025. (list spisa 691-693) iz kojeg proizlazi da razlika između bruto plaće koju je tužena obračunala tužitelju za rad u utuženom razdoblju i bruto plaće koju bi mu obračunala za rad u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), dakle, za rad tužitelja za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata) iznosi ukupno 5.874,05 Eura bruto odnosno mjesečno u iznosima prikazanim u Tablici 3b sa lista spisa 692). Na takav konačni obračun utužene razlike u plaći tužitelj nije imao prigovora, isto kao što na ispravnost tako konačno danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure od 09. studenog 2025. (list spisa 691 -693) niti tužena nije imala prigovora, na ročištu glavne rasprave održanom 02. veljače 2026. izrijekom navevši da u odnosu na ispravak odnosno dopunu financijskog vještačenja sudske vještakinje Sanje Mišure nema prigovora na izračun. Jedini prigovor kod kojeg je tužena ustrajala u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Sanje Mišure nakon konačnog ispravka i dopune nalaza i mišljenja od 09. studenog 2025. je prigovor koji se odnosi na sam nalog za vještačenje, dakle, na nalog suda da se razlika u plaći obračuna uzimajući u obzir da je tužitelj u utuženom razdoblju svakog dana tijekom višednevnih plovidbi radio 16 dati dnevno , a u svezi kojeg prigovora sud ističe da je nalaz i mišljenje uistinu izrađen uzimanjem u obzir činjenice da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora), međutim, ta činjenica nije pretpostavka već je to temeljem dokaza izvedenih u postupku po ovom sudu nedvojbeno utvrđena činjenica, sve kako je to prethodno u presudi sud detaljno obrazložio. Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Sanje Mišure nije niti u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2703/2019 od 16. prosinca 2019. na koje se poziva tužena, a u kojem se navodi da se plaća za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada nije izvršavao radne zadatke. Ovo stoga što je sudski vještak u ispravljenom dopunjenom nalazu i mišljenju obračunao (bruto) razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe, ali ne i za sate dnevnog odmora u trajanju od 8 sati budući tada tužitelj nije izvršavao radne zadatke, a budući je sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju unutar 24 sata radio 16 sati te imao vrijeme odmora u trajanju od 8 sati. Ocijenivši slijedom svega navedenog ispravljeni i dopunjeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Mišure stručnim, objektivnim, potpunim, detaljnim i preglednim te sastavljenim sukladno pravilima struke, a sukladno nalogu suda koji je određen temeljem činjeničnih utvrđenja iz ovog postupka konkretno nedvojbenog utvrđenja da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta ukupno 16 sati dnevno odnosno da je unutar jednog dana (24 sata) imao dnevni odmor u ukupnom trajanju od 8 sati, sud je temeljem ispravljenog i dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Sanje Mišure kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje pripada i dodatni iznos od ukupno 5.874,05 Eura bruto poradi čega je ovom presudom tuženoj naložio isplatiti tužitelju zatraženi iznos od 5.874,05 Eura bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći , odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR. Istaknimo pri tome da sud nije cijenio osnovanim navod tužene da su izvješća po radnim nalozima u kojima je navedeno efektivno odrađeno radno vrijeme sastavljena upravo od strane policijskih službenika koji su sada tužitelji odnosno svjedoci čime tužena u biti navodi da je u radnim nalozima evidentirano radno vrijeme upisano upravo od samih pomorskih policajaca (ovdje tužitelja i svjedoka), ovo stoga što je zapovjednik broda kao član posade koji evidentira radno vrijeme u pogledu evidentiranja stvarno odrađenih sati rada nedvojbeno ograničen kako unaprijed od strane tužene zadanim radnim vremenom tako i usmenim nalogom nadređenih službenika, a sudu nije niti životno niti logično da zapovjednik broda, ukoliko je stvarno imao tu mogućnost, članovima posade koji su prema nedvojbenom utvrđenju suda poslove svog radnog mjesta efektivno obavljali i izvan određenog i evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju svi saslušani članovi posade, takve sate ne bi i upisao u službenu evidenciju.

10. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu ukupnih opravdano mu nastalih troškova ovog parničnog postupka, ovo jer je djelomično povlačenje tužbe, a koje predstavlja neuspjeh tužitelja u sporu, isključivo posljedica činjenice da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju napravio grešku u obračunu poradi čega je naknadno (nakon prigovora tužene) dva puta ispravljao nalaz i mišljenje na način da je utuženu razliku u plaći obračunao u nižem iznosu, a tužitelj kao osoba koja nije financijski stručnjak je sasvim opravdano očekivao da je iznos koji je sudski vještak početno obračunao u svom nalazu i mišljenju ispravan, poradi čega je sukladno tom nalazu sudskog vještaka prvotno i odredio visinu tužbenog zahtjeva. Valja pri tome istaknuti da sud pravila o parničnim troškovima primjenjuje u skladu s načelima na kojima se ta pravila zasnivaju, a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža interesa stranaka odnosno bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž -1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.), a ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju u kojem je tužitelj radnik koji svoje pravo na isplatu plaće nužno morao ostvarivati u parničnom postupku (budući tužena nije udovoljila njegovu zahtjevu za mirno rješenje spora ) koji pritom odmah po zaprimanju svakog ispravka nalaza i mišljenja sudskog vještaka svoj zahtjev na isplatu usklađuje s tako ispravljenim nalazom i mišljenjem, jedina pravilna dosuda troškova ona koja se temelji na čl. 154. st. 5. ZPP budući bi dosuda djelomičnih troškova postupka tužitelju nedvojbeno narušila ravnotežu i tužitelju kao radniku kojem je sudski postupak jedini način za ostvarenje prava na isplatu (dijela) plaće nametnula nerazmjeran teret i time nedvojbeno predstavljala povredu prava na pristup sudu kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje, posebno vodeći računa da je protivna strana Republika Hrvatska kao poslodavac koja ima posebno osnovano tijelo za potrebe zastupanja u sudskim postupcima. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 20. prosinca 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 21. veljače 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), troška sastava prvog obrazloženog podneska kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu 29. veljače 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 17. svibnja 2024. i 06. lipnja 2024. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 07. listopada 2024. kojim sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka određuje tužbeni zahtjev (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 27. veljače 2025. i 02. veljače 2026. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 21. ožujka 2025. i 18. studenog 2025. kojima tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno ispravcima i dopunama nalaza i mišljenja sudskog vještaka (2 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude 10. ožujka 2026. (1 x 50% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (460,00 Eura + 451,80 Eura + 171,80 Eura) iznosi ukupno 3.396,10 Eura. Nije kao osnovan priznat zahtjev tužitelja za sastav podnesaka od 07.listopada 2024., 21. ožujka 2025. i 18. studenog 2025. u iznosu obračunatom po Tbr. 8. toč. 1. Tarife budući se radi o ostalim podnescima za koje se naknada obračunava po Tbr. 8. toč. 4. Tarife, a ne o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate.

U Zadru, 10. ožujka 2026. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku (nije obveznik plaćanja pristojbe za presudu),

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.