REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-54/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužiteljice GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Ružici Domazet, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, zastupan po opunomoćeniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice, te uz javnu objavu presude, 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji se provode na temelju Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica pod poslovnim brojem: OV-4619/11 od 4. listopada 2011. po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja: EOS Matrix d.o.o. Horvatova 82, Zagreb, OIB: 76674680107 predanog Financijskoj agenciji Zagreb dana 9.5.2024. protiv tužiteljice kao ovršenice GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], GOO [adresa], te se nalaže Financijskoj agenciji da odmah po primitku presude obustavi ovrhu.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak prema troškovniku i odluci Suda u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici GO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107 naknadi parnični trošak u iznosu od 565,84 eura (petsto šezdeset pet eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 10. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 4. srpnja 2024. navodi da je kao ovršenica zaprimila zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borisa Godžirova pod brojem: OV4619/11 u Našicama dana 4. listopada 2011., koju je podnio tuženik kao ovrhovoditelj Financijskoj agenciji Zagreb 9. svibnja 2024. Ističe da uz zahtjev nije priložena zadužnica već samo dopis tuženika od 7. svibnja 2024. u kojem tuženik u bitnome navodi da je na temelju Ugovora o cesiji od 31. prosinca 2018. sklopljenog između njega kao ovrhovoditelja i Addiko bank d.d. Zagreb ovjerenog pod brojem: OV-53/2019 dana 3. siječnja 2019. tuženik postao zakoniti vlasnik dospjelih neplaćenih potraživanja dužnika - ovdje tužiteljice GO, te da se ovjerena preslika Ugovora o cesiji nalazi pohranjena od 4. srpnja 2019. u Financijskoj agenciji, Centru za prisilnu naplatu u Zagrebu. Tužiteljica nadalje ističe da je tuženik predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu predložio Financijskoj agenciji da osnovu ponovo vrati u redoslijed naplate na način da zapljeni preostali iznos duga i to: 8.524,60 eura preostale glavnice s daljnjom zakonskom zateznom kamatom od 7. svibnja 2024., 19,91 eura troškova naknade, 527,08 eura redovne kamate, 5.626,55 eura zakonske zatezne kamate obračunate od 7. listopada 2014. do 7. svibnja 2024. na glavnicu navedenu u ovršnoj ispravi u iznosu od 10.000,00 eura.

1.1. Nadalje ističe kako nikada nije potpisala niti ovjerila zadužnicu kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica koji čini osnovu iz Zahtjeva za izravnu naplatu, a jedinu zadužnicu koju je tužiteljica potpisala je zadužnica koju je ovjerio javni bilježnik David Crnov iz [adresa] pod brojem: OV-4619/11 dana 4. listopada 2011. u korist vjerovnika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Naime, tuženik kao ovrhovoditelj ničim nije dokazao da bi se u konkretnom slučaju radilo o zadužnici koja je izdana u korist HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. niti je dokazao eventualni slijed prijenosa tražbine sa HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. na ADDIKO BANK d.d. Zagreb i sa ADDIKO BANK d.d. na tuženika kao ovrhovoditelja.

1.2. Tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju navedene osnove – zadužnice tražiti ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika jer takva zadužnica na koju se u zahtjevu poziva ovrhovoditelj uopće ne postoji niti je ovrhovoditelj dokazao da postoji pa stoga temeljem nje ne može tražiti ovrhu protiv ovršenika jer zadužnica se izdaje kao osiguranje plaćanja dospjelih, a neplaćenih obaveza koje bi ovršenik imao prema ovrhovoditelju, a takve obveze po navedenoj zadužnici i ne postoje. Tužiteljica zaključno predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

1.3. Valja ukazati kako je prvotno presudom zbog ogluhe ovoga suda od 12. rujna 2024., poslovni broj: P-258/2024-3, u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev. Međutim, u povodu žalbe tuženika, rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. siječnja 2025., poslovni broj: Gž-1312/2024-2, ukinuta je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Đakovu od 12. rujna 2024., poslovni broj: P-258/2024-3 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje (točka 9. citirane presude – list 42 spisa) da je Financijska agencija (dalje u tekstu: FINA) dužna sukladno Pravilniku o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 71/18., 46/22. i 155/22.) provjeriti osnovu za plaćanje koja joj je dostavljena radi provedbe ovrhe što znači da je FINA utvrdila vjerodostojnost zadužnice, pa je time obavijest FINE (koju je kao dokaz dostavila tužiteljica) u protivnosti s činjenicom na kojoj tužiteljica temelji tužbeni zahtjev (da nije potpisala predmetnu zadužnicu) zbog čega nije ispunjen zakonski uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu 26. lipnja 2025. navodi kako je zadužnica, poslovni broj: OV-4619/11, pored drugih sredstava osiguranja, izdana u svrhu osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu broj: 762-53039042 od dana 4. listopada 2011. Kod Ugovora o kreditu kao korisnik kredita je sudjelovao ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: Korisnik), dok je tužiteljica sudjelovala kao jamac platac. S obzirom da se Korisnik nije pridržavao odredbi Ugovora o kreditu, isti je prestao odlukom kreditora HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d, OIB: 14036333877 (sada sa tvrtkom Addiko Bank d.d., u daljnjem tekstu: Banka), te je cjelokupno potraživanje dospjelo na naplatu, slijedom čega je Banka poduzimala radnje u svrhu naplate potraživanja, i to protiv Korisnika i tužiteljice kao jamca platca. Tuženik je na temelju ustupa (cesije) u skladu sa odredbama čl. 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) preuzeo potraživanje glede kojeg se vodi predmetni postupak.

2.1. Nastavno na preuzimanje potraživanja od strane tuženika, isti je također poduzimao radnje u svrhu naplate predmetnog potraživanja, i to kod poslodavca tužiteljice aktivacijom Suglasnosti o zapljeni 25. siječnja 2022., 27. rujna 2022., 29. studenog 2022. i 24. listopada 2023. Tuženik ukazuje da su radnje Banke, kao prednika, i tuženika, kao sljednika, u svrhu naplate predmetnog potraživanja izazvale prekid zastare u skladu sa odredbama ZOO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica u podnesku od 18. prosinca 2025. opetovano ističe kako je iz dostavljene zadužnice vidljivo da ista nije ovjerena kod javnog bilježnika Borisa Godžirova u Našicama 4. listopada 2011., a na temelju koje tuženik kao ovrhovoditelj zahtjeva izravnu naplatu. Ostaje kod istaknutog prigovora zastare te ukazuje da tuženik nije dokazao da je na temelju Ugovora o cesiji od 31. prosinca 2018. sklopljenog između njega kao ovrhovoditelja i Addiko bank d.d. Zagreb ovjerenog pod brojem: OV-53/2019 3. siječnja 2019. postao zakoniti vlasnik dospjelih neplaćenih potraživanja tužiteljice.

4. Tuženik u podnesku od 12. siječnja 2026. navodi kako u odnosu na zadužnicu poslovni broj: OV-4619/11, solemniziranu od strane Javnog bilježnika Davida Crnova iz Đakova dana 4. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: zadužnica), a ne od strane Javnog bilježnika Borisa Godžirova iz [adresa], uopće nije relevantno za provedbu ovrhe s obzirom da je FINA uvrstila Zadužnicu u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, smatrajući zahtjev za izravnu naplatu podnesen od strane tuženika 9. svibnja 2024. adekvatnim za postupanje.

4.1. Ističe da FINA prilikom provedbe izravne naplate postupa u skladu sa odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20. i 133/20. – dalje: ZPONS) te Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 71/18., 46/22. i 155/22. – dalje: Pravilnik) te, ukoliko smatra da određeni zahtjev za izravnu naplatu ima manjkavosti zbog kojih nije moguće postupati po istom, vraća osnovu za plaćanje ovrhovoditelju s obrazloženjem zašto njegova osnova za plaćanje nije uvrštena u očevidnik osnova za plaćanje.

4.2. Obrazlaže da eventualna omaška u navođenju javnog bilježnika koji je solemnizirao Zadužnicu u zahtjevu za izravnu naplatu uopće nije relevatna činjenica za provedbu izravne naplate, s obzirom da FINA uvidom u Zadužnicu (kao osnovu za plaćanje) može utvrditi činjenicu da je tužiteljica supotpisala istu kao jamac-platac, i to u svrhu osiguranja naplate potraživanja, te da je Zadužnica adekvatna za provedbu izravne naplate. Da FINA, kao provedbeno tijelo nadležno za izravnu naplatu sukladno ZPONS-u i Pravilniku, nije smatrala da zahtjev ispunjava formalne pretpostavke za provedbu izravne naplate ne bi Zadužnicu uvrstila u očevidnik redoslijeda osnova za izravnu naplatu, te bi Zadužnicu vratila tuženiku.

4.3. Opetovano ukazuje da je zadužnica izdana u svrhu osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu broj: 762-53039042 od 4. listopada 2011. Kod Ugovora o kreditu kao korisnik kredita sudjelovao je ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], dok je tužiteljica sudjelovala kao jamac platac. Pored Zadužnice, tužiteljica je u svrhu osiguranja naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu izdala i izjave o suglasnosti za zapljenu, obje ovjerene odnosno solemnizirane na isti dan kao i Zadužnica, 4. listopada 2011., od strane javnog bilježnika Davida Crnova pod poslovnim brojem: OV-4615/11 odnosno OV-4616/11. Dakle, korisnik je izdao iste takve isprave radi osiguranja naplate istog tog potraživanja iz Ugovora o kreditu, koje su također ovjerene odnosno solemnizirane 4. listopada 2011. od strane javnog bilježnika Davida Crnova pod poslovnim brojem:

OV-4617/11 odnosno OV-4618/11, stoga je vidljivo, budući da je i Zadužnica solemnizirana pod poslovnim brojem OV-4619/11 od strane istog javnog bilježnika, da se sve navedene isprave odnose na isto potraživanje iz Ugovora o kreditu.

4.4. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tuženik navodi da obzirom se Korisnik nije pridržavao odredbi Ugovora o kreditu, Banka je isti raskinula svojim dopisom od 7. listopada 2014., upućenog i G i tužiteljici. U odgovoru na tužbu pobrojano je više radnji koje su i Banka i tuženik poduzimali u svrhu naplate potraživanja prema tužiteljici nastavno na prestanak Ugovora o kreditu, i to temeljem već referiranih isprava. Navedene radnje tuženika i Banke izazvale su prekid zastare u skladu sa odredbama članka 241. ZOO-a, stoga je, s obzirom da je predmetno potraživanje osigurano Zadužnicom na koju se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. ZOO-a, vidljivo da nije nastupila zastara potraživanja. Tuženik dodatno ukazuje kako je Banka 2013. godine Zadužnicu dostavila FINA-i u svrhu prisilne naplate potraživanja.

5. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je detaljno pročitao spis te materijalnu dokumentaciju u spisu i to: zahtjev za izravnu naplatu (list 5-6 spisa), dopis tuženika FINI od 7. svibnja 2024. (list 7 spisa), obavijest FINE (list 8 spisa), priloge uz tužbu (list 9-14 spisa), priloge uz podnesak tuženika od 9. listopada 2024. (list 26-36 spisa), zadužnicu poslovni broj: OV-4619/11 (list 49-51 spisa), Ugovor o kreditu broj: 762-53039042 (list 52-55 spisa), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 56-93 spisa), zahtjev za zapljenu primanja/mirovine (list 94 spisa), zahtjev za zapljenu primanja/mirovine (list 95 spisa), Ugovor o cesiji (list 96-99 spisa), dodatak uz Ugovor o cesiji (list 100-103 spisa), Rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 30. prosinca 2016. (list 104-109 spisa), zahtjev za zapljenu primanja/mirovine (list 110-113 spisa), izjavu o suglasnosti o zapljeni primanja (list 124-131 spisa), dodatak uz Ugovor o cesiji (list 132-136 spisa), sentencu VTS-a (list 137 spisa), raskid Ugovora o kreditu (list 138-145 spisa), zahtjev za naplatu zadužnice FINI (list 146 spisa) i rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 23. svibnja 2019., poslovni broj: Gž- 1626/2018-2 (list 147-149 spisa).

5.1. Daljnji dokazi nisu izvedeni, s obzirom da ne mogu biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu članka 10. stavka 1. ZPP-a.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Valja prvotno ukazati kako je tužiteljica zaključkom ovoga suda od 19. lipnja 2024., poslovni broj: Ovr-748/2024-3, upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji se provode na temelju Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borisa Godžirova od 4. listopada 2011., poslovni broj: OV- 4619/11, zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ).

7.1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka isticala činjenicu kako nikada nije potpisala niti ovjerila Zadužnicu kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, a koja čini ovršnu ispravu iz Zahtjeva za izravnu naplatu, te da jedina Zadužnica koju je tužiteljica potpisala je Zadužnica koju je ovjerio javni bilježnik David Crnov iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV-4619/11 od 4. listopada 2011. u korist vjerovnika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Slijedom navedenog, tužiteljica je isticala da tuženik nije dokazao slijed prijenosa tražbine s HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. na tuženika i da je nastupila zastara za naplatu tražbine po Zadužnici poslovni broj: OV-4619/11. Navedene su činjenice sporne te će u nastavku presude biti obrazložene.

8. Čitanjem Zahtjeva za izravnu naplatu (list 5-6 spisa), utvrđeno je kako je tuženik predmetnim Zahtjevom zatražio da se ovršna isprava/Zadužnica poslovni broj: OV-4619/11 od 4. listopada 2011. ponovno vrati u redoslijed naplate, a iz dopisa tuženika upućenog FINI od 7. svibnja 2024. (list 7 spisa), koji je prilog Zahtjevu za izravnu naplatu, utvrđeno je kako se predmetna Zadužnica već nalazi na naplati u FINI.

8.1. Za ukazati je kako je na Zahtjevu za izravnu naplatu te na dopisu tuženika upućenog FINI navedeno da je Zadužnica poslovnog broja: OV-4619/11 od 4. listopada 2011. solemnizirana kod javnog bilježnika Borisa Godžirova.

9. Čitanjem Zadužnice (list 49-51 spisa) utvrđeno je kako su potpisnici Zadužnice ČO i tužiteljica IO (sada GO), a da je predmetna Zadužnica solemnizirana po javnom bilježniku Davidu Crnovu 4. listopada 2011., pod poslovnim brojem: OV-4619/11.

10. U pravu je tužiteljica kada navodi da je u Zahtjevu za izravnu naplatu pogrešno naznačen javni bilježnik koji je solemnizirao Zadužnicu koja je dana radi osiguranja potraživanja po Ugovoru o kreditu broj: 762-53039042. Međutim, takva omaška ne utječe na provedbu ovrhe pred Financijskom agencijom. Štoviše, FINA je dužna na temelju Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima provjeriti osnovu za plaćanje koja joj je dostavljena radi provedbe ovrhe, što u konkretnom slučaju znači da je FINA utvrdila vjerodostojnost Zadužnice, pa je time obavijest FINE (list 8 spisa) u protivnosti s činjenicom da tužiteljica nije potpisala predmetnu Zadužnicu.

10.1. Pravilno tuženik u podnesku od 12. siječnja 2026. navodi da FINA uvidom u Zadužnicu može utvrditi činjenicu je li tužiteljica uistinu istu potpisala u svojstvu jamca platca te je li Zadužnica adekvatna za provedbu izravne naplate, odnosno da FINA nije smatrala da zahtjev ispunjava formalne pretpostavke za provedbu izravne naplate ne bi Zadužnicu poslovni broj: OV-4619/11 uvrstila u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje nego bi istu Zadužnicu vratila tuženiku, a što FINA nije učinila.

11. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice kako tuženik nije dokazao slijed prijenosa tražbine sa HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. na tuženika, sud obrazlaže u nastavku.

11.1. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 762-53039042 (list 52-55 spisa) utvrđeno je kako je isti zaključen 4. listopada 2011. između HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. u svojstvu kreditora i HO u svojstvu korisnika kredita te IO u svojstvu jamca platca. Općepoznata je činjenica da je Addiko banka d.d. pravni sljednik HYPO ALPE ADRIA BANK d.d., a koja činjenica je dodatno utvrđena i čitanjem djelomičnog povijesnog izvatka iz sudskog registra sa lista 56-93 spisa, stoga predmetnu činjenicu nije potrebno dodatno obrazlagati.

11.2. Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio Ugovor o cesiji od 31. prosinca 2018. (list 96-98 spisa) te Dodatak uz Ugovor o cesiji od 31. prosinca 2018. potpisan 12. lipnja 2019. (list 100-102 spisa). Čitanjem navedene dokumentacije utvrđeno je kako su stranke predmetnog Ugovora o cesiji, Addiko bank d.d. i tuženik, u članku 1. ugovorile da je Addiko bank d.d. (cedent) prenio na tuženika (cesionara) svoje dospjela, a nepodmirena potraživanja s osnove raznih bankovnih produkata. Člankom 2. ugovoreno je kako cedent prenosi na cesionara sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice kojima su osigurane tražbine, a koje se odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u bankovnim produktima (sudužnike, jamce), a da se popis dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima nalazi u Prilogu 1. Dodatka Ugovoru o cesiji. Člankom 3. ugovoreno je kako cedent prenosi na cesionara sva prava iz svih i svake pojedine suglasnosti kojima su osigurane tražbine, a koje se odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u bankovnim produktima (sudužnike, jamce), a da se popis dužnika i ostalih sudionika u bankovnim produktima nalazi u Prilogu 2. Dodatka Ugovoru o cesiji.

11.3. Tuženik je uz podnesak od 12. siječnja 2026. na listu 134 i 135 spisa dostavio Prilog 1. i Prilog 2. iz kojeg je razvidno kako je su tuženika u svojstvu cesionara prenesena sva prava iz svih i svake pojedine zadužnice i suglasnosti kojima su osigurane tražbine, a koje se odnose na glavne dužnike i ostale sudionike u bankovnim produktima (sudužnike, jamce) i to konkretno u odnosu na zadužnicu poslovni broj: OV-4619/11 te suglasnosti o zapljeni poslovnog broja: OV-4615/11, OV- 4616/11, OV-4617/11 i OV-4618/11.

11.4. Sud je shvaćanja kako dostavljena materijalna dokumentacija upućuje na jasan zaključak kako je tuženik na temelju cesije, u skladu s odredbama članka 80. – 89. ZOO-a, preuzeo potraživanje u vezi kojega se vodi ovaj postupak.

12. Konačno, valja se osvrnuti i na istaknuti prigovor zastare.

12.1. Valja prvotno ukazati kako je ovršna isprava u zahtjevu za izravnu naplatu upravo zadužnica, solemnizirana po javnom bilježniku. Prema članku 233. stavak 1. ZOO-a, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12.2. Odlučna je činjenica u ovome predmetu što je tužiteljica obavijest o raskidu Ugovora o kreditu broj: 762-53039042 zaprimila 7. listopada 2014., koja činjenica je utvrđena iz predmetne obavijesti i dostavnice koju je potpisala tužiteljica na listu 142-145 spisa. Imajući na umu navedeno, sud je shvaćanja kako je zastara mogla početi teći tek 2014., raskidom ugovora o kreditu 7. listopada 2024. (dospijećem kredita na naplatu) pa, cijeneći zastarni rok od 10 godina (jer solemnizirana zadužnica predstavlja javnobilježnički akt) prema odredbi članka 233. ZOO-a, zastarni rok ističe 2024., ali 7. listopada 2025., cijeneći datum raskida ugovora o kreditu. Zastarni rok za naplatu po zadužnici ovisi o tome je li zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela ili je izdana prije roka dospijeća, u kojem slučaju zastarni rok počinje teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla. U konkretnom slučaju je zadužnica nesporno izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla, u kojem slučaju zastarni rok, u skladu i s odredbom članka 215. stavak 1. ZOO-a, počinje teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ovdje nakon 7. listopada 2014. Takva je i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako i Rev- 2260/2017-2 od 14. studenoga 2017.). Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, konkretno zahtjeva za izravnu naplatu na listu 5-7 spisa, utvrđeno je kako je zadužnica poslovnog broja: OV-4619/11 reaktivirana 9. svibnja 2024., dakle unutar zastarnog roka, stoga nije osnovan prigovor zastare tužiteljice.

12.3. Uzgredno, tužiteljica nije podnijela odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito glede zastare predmetne tražbine, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

13. Budući da tužiteljica nije dokazala odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, s obzirom na odredbe članka 7., 219. i 221.a ZPP-a, poglavito nije uspjela dokazati postojanje razloga zbog kojih je upućena u parnicu, u smislu članka 52. stavak 3. OZ-a i to razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno u izreci presude.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. i 107/25. - dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

14.1. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT), sastava podneska od 12. siječnja 2026. (Tbr. 8./1. OT), u iznosu od 200,00 eura po radnji, što je ukupno 400,00 eura, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 100,00 eura, troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 65,84 eura, što je sveukupno 565,84 eura.

14.2. Tuženiku nije priznata nagrada za pristup ročištu za objavu presude slijedom činjenice što nije pristupio predmetnom ročištu, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da je tužiteljica u obvezi platiti istu, a ne tuženik. Prema tome, valjalo je odbiti tuženika u tome dijelu, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Đakovo, 10. ožujka 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Opunomoćeniku tužiteljice

2. Opunomoćeniku tuženika