Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici
Hrvatska Kostajnica, Vladimira Nazora 10
Poslovni broj: P-225/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužitelja VN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku odvjetniku Denisu Pediću iz Popovače, Zagrebačka 17, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 , radi isplate, 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
l. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 158-50- 4085197 koji su dana 08. svibnja 2007. sklopili tužitelj VN, V, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditor u dijelu kojim se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 3,30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju VN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 282,15 €, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11. svibnja 2007.g. do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do konačne isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da naknadi tužitelju VN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u visini od 316,36 € sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja tj. od dana 10.3.2026., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj VN u tužbi tvrdi da je kao korisnik kredita s tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditorom sklopio u Sisku dana 8. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 158-50-4085197 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Tužitelj tvrdi da mu je Ugovorom odobren kredit u iznosu od 14.467,26 CHF koji se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju u kunama u protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Tužitelj tvrdi da je ugovoren rok otplate kredita od 36 mjeseci. Tužitelj tvrdi da je dana 02. lipnja 2010. u cijelosti podmirio dugovanje po predmetnom kreditu, koji je kredit i zatvoren. Tužitelj tvrdi da je Odredbom čl. 3. Ugovora, tuženik obvezao tužitelja da prilikom prvog korištenja kredita plati Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,30% posto (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, bez da mu je prethodno i naknadno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, zašto je baš određena naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Tužitelj tvrdi da sporna odredba čl. 3. Ugovora u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija i profesionalno trgovačko društvo. Tužitelj tvrdi da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem. Tužitelj tvrdi da je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuo prekomjernu i ekonomski potpuno neopravdanu obvezu, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava. Tužitelj tvrdi da u ugovoru nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. Tužitelj tvrdi da je tuženik tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a isplatio mu drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita dana 10. svibnja 2007.g. za iznos od 2.125,82 kn što iznosi današnjih 282,15 €, kao troškovima za obradu kredita, koja obrada ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. Tužitelj tvrdi da nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditnog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je isplatio drugi, manji iznos kredita. Tužitelj tvrdi da je odredba čl. 3. Ugovora ništetna, što za posljedicu ima povrat svega što se po osnovi istih odredaba primilo.
2. Tužitelj je uz tužbu dostavio sve relevantne dokaze koji potkrepljuju navode tužbe.
3. Sukladno odredbi iz članka 284. stavak 1. i stavak 2. i članka 285. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) sud je dostavio tužbu s prilozima tuženiku na odgovor, uz upozorenje da u slučaju da tuženik u roku koji je određen u pozivu (30 dana) ne da odgovor na tužbu sud će se donijeti presuda zbog ogluhe, ukoliko bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b ZPP-a. Tuženik je zaprimio poziv suda za podnošenje odgovora na tužbu 5.11.2025., uz samu tužbu s prilozima.
4. Tuženik nije u određenom roku od 30 dana podnio pisani odgovor na tužbu, te se ovakvim ponašanjem oglušio na poziv suda.
5. Troškovi postupka riješeni su primjenom odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastav Tužbe po Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) u visini od 200,00 €, a budući je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik na ovaj iznos priznat je i PDV od 25% što iznosi 50,00 €, ukupno 250,00 €. Punomoćniku tužitelja priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u visini od 66,36 €. Sveukupno je punomoćniku tužitelja priznat trošak postupka u visini od 316,36 € za koji sud smatra da je bio neophodan u vođenju ovoga postupka, te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. ZOO-a.
6. Zbog svega naprijed navedenog, a budući su ispunjene sve pretpostavke iz članka 331.b stavak 1. točka 1-4. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci presude.
Hrvatska Kostajnica, 10. ožujka 2026.
Sudac
Renata Žličarić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka ovjerenog primjerka iste. Žalba se podnosi na Županijski sud, a putem ovog suda.
Dna:
- pun. tužitelja odvjetnik Denis Pedić iz Popovače
- tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69
