REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-620/2024-25

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja General Logistics Systems Croatia d.o.o., Donji Stupnik, Stupničke, Šipkovine 22, OIB: 88360795357, kojeg zastupa punomoćnica Larisa Silvija Marić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov, Zagreb, Radnička cesta 54, protiv tuženika CZ, vlasnik obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, Trg I. Mažuranića 4, radi isplate iznosa od 10.835,16 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 12. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽZ i punomoćnika tuženika Alana Hranilovića, danom objave 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj Ovrv-1145/2023 od 23. studenog 2023., održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku CZ vl.- obrta " [obrt]" u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, platiti tužitelju General Logistics Systems Croatia d.o.o., Donji Stupnik, Stupničke Šipkovine 22, OIB: 88360795357 iznos od 10.835,16 eura (slovima: deset tisuća osamsto trideset pet eura i šesnaest centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3.219,26 eura tekućima od 11. svibnja 2023.,

- na iznos od 4.997,20 eura tekućima od 10. lipnja 2023. i

- na iznos od 2.618,70 eura tekućima od 12. srpnja 2023.

po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 326,69 eura (slovima: tristo dvadeset šest eura i šezdeset i devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Utvrđuje se nepostojanje tražbine tuženika prema tužitelju istaknutog prigovorom radi prijeboja u iznosu od 10.835,16 eura.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

" Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku iznos od 287,77 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 09.02.2023. godine do dana isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.408,80 eura, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 323,94 eura.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnik Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj Ovrv-1145/2023 od 23. studenog 2023., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 10.835,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka tuženik je podnio pravodobni prigovor.

2. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Povrv-25/24-3 od 11. ožujka 2024. oglasio stvarno nenadležnim i predmet je ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

3. Povodom prigovora ovršenika rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv- 620/2024-2 od 23. srpnja 2024., citirano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i provedene radnje su ukinute, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U prigovoru tuženik osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, u osnovi i visini, navodeći, ukoliko se utvrdi osnovanost tužiteljeve tražbine, da i tuženik prema tužitelju ističe prigovor radi prijeboja u iznosu od 12.766,63 eura, pojašnjavajući da se radi o trošku ponovnog tiskanja i izrade naručenih materijala (jer je ranije cjelokupna tuženikova pošiljka bila uništena uslijed poplave u skladištu tužitelja). Tuženik pojašnjava da je tužitelju 12. srpnja 2023. bio podnio odštetni zahtjev u iznosu od 12.766,63 eura koji je tužitelj uredno zaprimio 18. srpnja 2023..

5. Podneskom od 20. kolovoza 2024. tužitelj u bitnome navodi da su tužitelj i tuženik 20. svibnja 2020. sklopili ugovor o poštanskim uslugama koji obuhvaća dostavu paketa i ekspresnu dostavu i na temelju tog ugovora je tužitelj za tuženika izvršio uslugu dostave te je ispostavio ovdje utužene račune. Tužitelj pojašnjava da tuženikova tražbina naknade štete u iznosu od 12.766,23 eura nije predmetom ovog spora i da je tuženikov odštetni zahtjev podmiren sukladno Zakonu o poštanskim uslugama i tužiteljevim Općim uvjetima.

6. Podneskom od 6. studenog 2024. tuženik ponovno navodi, ukoliko bi se tijekom postupka utvrdila osnovanom tužiteljeva tražbina prema tuženiku, da tuženik ima kompenzabilno, ali još nekompenzirano potraživanje prema tužitelju i u većem iznosu od utužene tražbine pa da stoga ustraje pri prigovoru radi prijeboja te za dio iznosa svoje tražbine koji premašuje tražbinu tužitelja, ističe protutužbeni zahtjev. Tuženik pojašnjava da je dostavna služba tužitelja tijekom siječnja 2023. vršila dostavu materijala/robe klijentu tuženika VALAMAR RIVIERA d.d. po nalogu i za račun tuženika i da je 19. siječnja 2023. klijent obavijestio tuženika da je cjelokupna pošiljka koja mu je dostavljena uništena i neupotrebljiva, a zbog poplave skladišta tužitelja. Tuženik navodi da je uslijed navedenog bio primoran vršiti ponovni tisak i izradu naručenih materijala/robe koju je naručio klijent te smatra da su krivnjom tužitelja materijali bili uništeni i da su bili neupotrebljivi. Tuženik navodi da je o svemu bio obavijestio tužitelja, da je između stranaka o navedenom vršena višestruka komunikacija, ali da potraživanje tuženika tužitelj nije podmirio, kao i da je tuženik tužitelju u svezi navedenog 12. srpnja 2023. podnio odštetni zahtjev u iznosu od 12.766,63 eura (a koji je tužitelj zaprimio dana 18. srpnja 2023.), a da je tužitelj u međuvremenu uplatio tuženiku iznos od 1.643,70 eura. Tuženik smatra da je tužitelj isplatu navedenog iznosa izvršio prema vlastitoj proizvoljnoj i paušalnoj procjeni visine uzrokovane štete. Stoga tuženik navodi da i nadalje preostaje nepodmireno potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.122,93 eura (12.766,73 – 1.643,70 eura). Stoga tuženik predlaže da sud odbije tuženi zahtjev kao neosnovan, da utvrdi postojanje osnovanim potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 11.122,93 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 9. veljače 2023. do isplate, zatim prebijanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 10.835,16 eura te potom (za razliku do 11.122,93 eura) usvajanje protutužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 287,77 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 9. veljače 2023. do isplate.

7. Podneskom od 20. studenog 2024. tužitelj - protutuženik je u cijelosti osporio protutužbeni zahtjev i prigovor radi prijeboja, u osnovi i visini. Tužitelj u bitnome navodi da tuženik u ovom postupku nema pravo ostvarivati pravo na naknadu štete za uništene pošiljke, pojašnjavajući da naknadu eventualne štete za uništene pošiljke može tražiti isključivo u postupku propisanom odredbama članaka 54. – 58. Zakona o poštanskim uslugama ("Narodne novine" broj 144./2012., 153./2013., 78./2015. i 110./2019., dalje: ZPU), citirajući da je odredbom čl. 54. st. 1. ZPU-a propisano da korisnik poštanskih usluga može podnijeti pisani prigovor davatelju poštanskih usluga u slučaju gubitka poštanske pošiljke, prekoračenja roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke ili u slučaju kada davatelj poštanskih usluga nije obavio uslugu ili je nije obavio u cijelosti, u roku od 3 mjeseca od dana predaje poštanske pošiljke u unutarnjem prometu. Zatim da je sukladno odredbi st. 4. i 5. istog članka, davatelj poštanskih usluga obvezan dostaviti pisani odgovor korisniku poštanskih usluga o utemeljenosti podnesenog prigovora u roku od najviše 30 dana od dana zaprimanja prigovora u unutarnjem prometu. Na pisani odgovor davatelja poštanskih usluga korisnik poštanskih usluga ima pravo podnijeti pritužbu (reklamaciju) povjerenstvu za pritužbe potrošača pri davatelju poštanskih usluga u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora. Povjerenstvo za pritužbe potrošača davatelja poštanskih usluga obvezno je dostaviti pisani odgovor korisniku poštanskih usluga u roku od 30 dana od dana zaprimanja njegove pritužbe. Sukladno odredbi st. 6. istog članka, davatelj poštanskih usluga mora, kao sastavni dio svojih općih uvjeta, objaviti postupak podnošenja i rješavanja prigovora korisnika poštanskih usluga na obavljanje poštanskih usluga. Tužitelj navodi da je tuženik podnio prigovor u smislu odredbe čl. 54. st. 1. ZPU-a, kao i pritužbu (reklamaciju) u smislu čl. 54. st. 5. ZPU-a, da je temeljem predmetnog prigovora tužitelj utvrdio naknadu štete za uništene pošiljke u iznosu od 1.643,70 eura, a koji iznos odgovara procijenjenoj nabavnoj vrijednosti robe izračunatoj na temelju računa koji je tuženik dostavio tužitelju (prodajni iznos umanjen za PDV i za pretpostavljenu maržu: 30%). Navodi da je o navedenom tuženik obaviješten e-mailom od 12. travnja 2023., potom da je na takvu odluku tužitelja tuženik podnio pritužbu iz čl. 54. st. 5. ZPU-a tužiteljevom Povjerenstvu za reklamacije potrošača, a koje je Odlukom od 16. svibnja 2023. u cijelosti potvrdilo odluku tužitelja od 12. travnja 2023.. Tužitelj pojašnjava da je navedeni postupak proveden u skladu s Općim uvjetima tužitelja, a sukladno odredbi čl. 54. st. 6. ZPU-a i da je utvrđeni iznos naknade štete isplaćen tuženiku. Tužitelj, nadalje ističe da, sukladno odredbi čl. 56. st. 3. toč. 2. ZPU-a, a u vezi s odredbom st. 1. i 2. istog članka, davatelj poštanskih usluga nije odgovoran za gubitak ili oštećenje poštanske pošiljke ili umanjenje njezina sadržaja, u slučaju kada pošiljatelj, primatelj ili druga ovlaštena osoba ne podnese prigovor u roku utvrđenom ZPU-om, ili ne podnese zahtjev za naknadu štete u roku utvrđenom ZPU -om. Prema odredbi čl. 57. st. 1. ZPU-a pošiljatelj ili druga ovlaštena osoba može u roku od 30 dana od dana primitka prihvaćenog prigovora iz čl. 54. st. 4., ili prihvaćene pritužbe iz čl. 54. st. 5., ili odluke Agencije iz čl. 55. st. 7. ZPU-a, kojom je spor riješen u korist korisnika poštanskih usluga, davatelju poštanskih usluga podnijeti zahtjev za naknadu štete. Tužitelj navodi da tuženik nikada nije tužitelju podnio zahtjev za naknadu štete iz čl. 57. st. 1. ZPU-a te da stoga tužitelj nije odgovoran za oštećenja predmetnih poštanskih pošiljaka, a sve sukladno odredbi čl. 56. st. 3. toč. 2. ZPU-a, a u vezi s odredbom st. 1. i 2. istog članka. Tužitelj smatra, čak da su tuženikovi navodi osnovani, da isti ima pravo isključivo na naknadu sukladno čl. 57. st. 2. ZPU-a koji propisuje da je davatelj poštanskih usluga obvezan pošiljatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi isplatiti za pošiljke u unutarnjem prometu naknadu štete za gubitak, potpuno oštećenje ili umanjenje sadržaja za preporučene pošiljke – u visini peterostrukog iznosa naplaćene cijene poštanske usluge odnosno za pošiljke s označenom vrijednosti – u visini iznosa označene vrijednosti. Navodi i da sukladno odredbi čl. 56. st. 4. ZPU-a, davatelj poštanskih usluga ne odgovara za izmaklu korist, niti za stvarnu štetu koja može nastati zbog gubitka, oštećenja ili umanjenja sadržaja poštanske pošiljke, te u slučaju kada davatelj poštanskih usluga nije obavio uslugu ili je nije obavio u cijelosti. Upravo sukladno gore navedenim odredbama ZPU-a i Općim uvjetima poslovanja tužitelj je utvrdio iznos naknade štete od 1.643,70 eura koja je isplaćena tuženiku. Stoga tužitelj smatra da je tuženiku u cijelosti nadoknađena predmetna šteta te protutužbeni zahtjev i prigovor radi prijeboja smatra neosnovanim.

8. Na ročištu od 1. rujna 2025. tužitelj - protutuženik je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti i kod osporavanja tuženikovog prigovora radi prijeboja i protutužbenog zahtjeva, dok je tuženik - protutužitelj ostao kod odgovora na tužbu i kod istaknutog prigovora radi prijeboja i protutužbenog zahtjeva. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NZ.

9. Na ročištu od 12. studenog 2025. tužitelj - protutuženik je ostao kod tužbenog zahtjeva u cijelosti i kod osporavanja tuženikovog prigovora radi prijeboja i protutužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare, dok je tuženik – protutužitelj ostao kod odgovora na tužbu i kod istaknutog prigovora radi prijeboja i protutužbenog zahtjeva. Proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika CZ.

10. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom izvod iz otvorenih stavki (list 8 spisa), izvod iz otvorenih stavki (list 27 spisa), zahtjev oštećenika radi naknade štete uz potvrdu o primitku i povratnicu (list 28 -32 spisa), tužiteljevu ponudu za dostavu paketa i ekspresnu dostavu zajedno sa cjenicima (list 54-62 spisa), obrazac za davanje podataka (list 63 spisa), izjavu o davanju naloga (list 64 spisa), tužiteljeve račune (list 65-67 spisa), e-mail prepisku (list 74-75 spisa), fotografije (list 76-85 spisa), email prepisku (list 86-91 spisa), tuženikov prigovor (list 92-93 spisa), zapisnik sa sjednice povjerenstva za reklamacije potrošača (list 94 spisa), tuženikov izvod otvorenih stavki (list 95 spisa), tuženikov račun od 9. veljače 2023. (list 96 spisa), narudžbu VALMAR-a (list 97 spisa), ponudu (list 98 spisa), radne naloge (list 99-104 spisa), raspis adresa za dostavu kataloga (list 105 spisa), e-mail (list 114 spisa), tužiteljeve Opće uvjete poslovanja (list 118-136 spisa), dopis Porezne uprave zajedno s podacima o poreznom obvezniku (list 149-197 spisa), saslušan je svjedok AZ i zakonski zastupnik tuženik CZ te je izvršen i uvid u dostavljenu sudsku praksu (list 202-229 spisa). Odbijen je tuženikov dokazni prijedlog da se službenim putem od nadležne ispostave porezne uprave zatraži podatak o odbitku pretporeza prema po tuženikovom računu od 9. veljače 2023. jer je tuženik bio prekludiran s takvim prijedlogom, a takav prijedlog je prema stajalištu ovog suda usmjeren na odugovlačenje ovog postupka.

11. Člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022. , 155./2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) određeno je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

13. Tuženikov prigovor radi prijeboja i protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja su neosnovani.

O tužbenom zahtjevu:

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.835,16 eura s osnove neplaćenih računa za ugovorenu i izvršenu poštansku uslugu dostave tuženikovih paketa.

15. Uvidom u tužiteljev izvod iz otvorenih stavki (list 8 spisa) utvrđeno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama vodi kao nepodmireno potraživanje prema tuženiku u iznosu od ukupno 10.835,16 eura, i to na temelju računa broj 18963/1/1 u iznosu od 3.219,26 eura (s dospijećem 10. svibnja 2023.), računa broj 24330/1/1 u iznosu od 4.997,20 eura (s dospijećem 9. lipnja 2023.) i računa broj 29215/1/1 u iznosu od 2.618,70 eura (dospijećem 11. srpnja 2023.). Iz predmetnih računa (list 65 do 67 spisa) razvidno je da se odnose na tuzemnu dostavu i da su izdani na ime tuženika. Ovdje se ističe da tijekom postupka tuženik predmetne račune nije osporavao niti je tvrdio da bi ih vratio tužitelju kao neosnovano izdane, već je jedino navodio da i on ima svoju tražbinu prema tužitelju i da iz tog razloga račune nije platio.

16. Iz dopisa i podataka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje od 22. svibnja 2025. utvrđeno je tuženik u svojoj knjizi ulaznih računa proknjižio sva tri utužena računa i da je po njima iskoristio pravo na odbitak pretporeza, a što također tuženik ne osporava.

17. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o poštanskim uslugama. Naime, iz tužiteljeve Ponude za dostavu paketa i ekspresnu dostavu sa cjenicima, tužiteljev obrazac za davanje podataka i tuženikov prihvat ponude, svi od od 20. svibnja 2020. (list 54 do 64 spisa) razvidno je da je tuženik s tužiteljem 20. svibnja 2020. sklopio ugovor o poštanskim uslugama, na temelju kalkulacije cijena od 50+ paketa dnevno i po cijeni dostave ovisno o kategoriji mase paketa. Tako je tuženik potpisom Izjave o davanju naloga od 20. svibnja 2020 povjerio tužitelju prijevoz paketa i ekspresnih pošiljki i potpisom je potvrdio da je preuzeo i pročitao tužiteljeve Opće uvjete poslovanja i da je suglasan s njihovim sadržajem. U konkretnom slučaju, tužitelj je za tuženika izvršio poštansku uslugu prijevoza i dostave paketa, radilo se o brošurama za klijenta Valamar rivijera d.d. pa je sud utvrdio da se radilo o obvezno-pravnom odnosu temeljem ugovora o prijevozu stvari iz čl. 666. Zakona o obveznim ("Narodne novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022., 145./2023. i 155./2023., dalje u tekstu: ZOO-a). Između stranaka nije sporna niti sama cijena tužiteljeve usluge.

18. Između stranaka također nije sporno da su paketi bili oštećeni uslijed poplave u tužiteljevom skladištu. Stranke su tu činjenicu učinile nespornom na pripremnom ročištu od 29. travnja 2025..

19. U prigovoru te tijekom postupka tuženik rješenje o ovrsi (sada tužbu) osporava u cijelosti, navodeći u bitnome da i tuženik ima dospjelu novčanu tražbinu prema tužitelju u iznosu od ukupno 12.766,63 eura i koja se odnosi na trošak ponovnog tiskanja i izrade naručenih materijala jer su raniji tiskani materijali bili oštećeni u poplavi u skladištu tužitelja. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja, a tijekom postupka je specificirao taj prigovor, podnoseći ujedno i protutužbeni zahtjev. Naime, tuženik najprije predlaže utvrditi postojanje tuženikovog novčanog potraživanja prema tužitelju u iznosu od 11.122,93 eura, potom prebijanje iznosa tužiteljeve utužene tražbine do visine tuženikovog prigovora radi prijeboja u istom tom iznosu (dakle do iznosa od 10.835,16 eura) i potom protutužbenin zahtjevom predlaže naložiti tužitelju – protutuženiku isplatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 287,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2023. do isplate. Ovdje se pojašnjava da je tuženik prilikom specifikacije visine prigovora radi prijeboja i protutužbenog zahtjeva iznos od 12.766,63 eura umanjio za iznos od 1.643,70 eura (koji mu je tužitelj nesporno platio prije pokretanja ovog postupka) pa tuženikov zahtjev istaknut prigovorom radi prijeboja i protutužbenim zahtjevom čini iznos od ukupno 11.122,93 eura. Dakle, tuženik prigovorom radi prijeboja predlaže utvrditi postojanje svoje novčane tražbine u iznosu od 11.122,93 eura, zatim do visine tužbenog zahtjeva predlaže prebiti iznos 10.835,16 eura i potom za razliku do iznosa od 11.122,93 eura (koja iznosi 287,77 eura) tuženik postavlja svoj protutužbeni zahtjev.

20. Tuženik dakle ne osporava svoj poslovni odnos s tužiteljem već smatra da mu je tužitelj proizvoljno i paušalno utvrdio visinu štete u iznosu od 1.643,70 eura. U ovom postupku tuženik ne osporava izvršenje utužene usluge prijevoza i dostave paketa niti cijenu, već samo ističe da postoji protutražbina tuženika prema tužitelju na ime naknade štete nastale zbog uništenih paketa, a radi se o trošku ponovnog tiskanja brošura pa je temeljem tog zahtjeva tuženik podnio prigovor radi prijeboja i protutužbu.

21. Stoga, obzirom je neprijeporno da je tužitelj izvršio prijevoz tuženikove robe iz utuženih računa, a radilo se o prijevozu stvari, utvrđenje je ovog suda da je tuženik dužan tužitelju sukladno odredbi čl. 671. st. 1. ZOO-a na ime naknade za taj prijevoz stvari platiti iznos od ukupno 10.835,16 eura. Isto tako, budući tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, temeljem odredbe čl. 183. st. 1. i odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate po utuženim računima tekuće od dospijeća utuženih računa pa do isplate.

22. Slijedom navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnik Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj Ovrv-1145/2023 od 23. studenog 2023., i odlučio kao u točki I. izreke presude.

O prigovoru radi prijeboja i protutužbenom zahtjevu:

23. Tuženik - protutužitelj prigovorom radi prijeboja i protutužbom od tužitelja potražuje naknadu štete zbog ponovnog tiskanja materijala zbog ranije oštećene pošiljke (tiskanih materijala) u poplavi u skladištu tužitelja koja se dogodila u siječnju 2023. godine, a na temelju računa broj 203/PP1/91 od 9. veljače 2023.. Tuženik na ime naknade štete predlaže prigovorom radi prijeboja utvrditi osnovanim njegovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 11.122,93 eura, zatim izvršiti prijeboj tužiteljevog utuženog iznosa do visine tuženikove kompenzabilne tražbine od 10.835,16 eura i protutužbom potražuje isplatu iznosa od 287,77 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

24. Tužitelj - protutuženik ne osporava da su tuženikovi paketi oštećeni u poplavi u skladištu tužitelja i da su tako oštećeni dostavljeni tuženikovom klijentu Valamar hotelu u Istri, no ističe da je tuženik tužitelju podnio prigovor u smislu odredbe čl. 54. st. 1. ZPU-a, da je podnio i pritužbu (reklamaciju) u smislu čl. 54. st. 5. ZPU-a. Dakle, tužitelj smatra da postupajući po tuženikovom prigovoru utvrdio i priznao naknadu štete za uništene pošiljke u iznosu od 1.643,70 eura. Tužitelj pojašnjava da taj iznos odgovara procijenjenoj nabavnoj vrijednosti robe izračunatoj na temelju računa koji je tuženik dostavio tužitelju, a da se radilo o prodajnom iznosu umanjenom za PDV i pretpostavljenu maržu od 30%), navodeći da je i Povjerenstvo za reklamacije potrošača, postupajući po pritužbi tuženika, potvrdilo tu tužiteljevu odluku.

25. Prema stavu ovog suda, za razrješenje spornog odnosa između stranaka mjerodavne su odredbe Zakona o poštanskim uslugama ("Narodne novine" broj 144./2012., 153./2013., 78./2015. i 110./2019., dalje: ZPU) koje u odnosu na odredbe ugovora o prijevozu iz ZOO predstavljaju posebne odredbe (lex specialis).

26. Općim uvjetima poslovanja tužitelja koji su na snazi od 1. kolovoza 2022. godine (list 118 do 136 spisa), a koji su sastavni dio neprijeporno između stranaka sklopljenog Ugovora o dostavi paketa i ekspresnoj dostavi, u toč. 19. propisana je tužiteljeva odgovornost za naknadu štete te je propisano da tužitelj odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljke ili umanjenje njezinog sadržaja, za prekoračenje roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke i u slučaju kad usluga nije obavljena ili nije obavljena u cijelosti. Te su odredbe u skladu s odredbama ZPU-a koje u poglavlju

XIII. propisuju tužiteljevu odgovornost za štetu.

27. Iz tuženikovog odštetnog zahtjeva od 12. srpnja 2023. (list 28 i 29 spisa) proizlazi da tuženik od tužitelja na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 12.766,63 eura i to na temelju računa broj 203-PPI-91 od 9. veljače 2023.. U odštetnom zahtjevu tuženik ističe da je zbog uništene pošiljke u poplavi u skladištu tužitelja morao ponovno tiskati naručene materijale te da stoga ima osnovanu tražbinu prema tužitelju.

28. Iz e-mail korespondencije Valamar hotela i tuženika od 18. siječnja 2023. (list 74 do 85 spisa) proizlazi da je tuženik od strane hotela obaviješten da su zaprimili oštećene pakete – brošure. Zatim, iz e-mail korespondencije između stranaka od 19. travnja 2023. (list 86 do 91 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju 19. siječnja 2023. podnio odštetni zahtjev u kojem mu dostavlja podatke o količini paketa za pojedinu lokaciju, potom mu 2. veljače 2023. dostavlja svu traženu dokumentaciju (osim dokumenta koji sadrži nabavnu vrijednost robe), zatim 14. ožujka 2023. obavještava tužitelja da je nakon provjere s klijentom Valamar hoteli utvrđeno da u svakom od oštećenih paketa niti jedna od zapakiranih brošura nije bila iskoristiva te potom 12. travnja 2023. tuženik od tužitelja dobiva odgovor da odobravaju odštetni zahtjev i da će tuženiku isplatiti naknadu u iznosu od 1.643,70 eura, a koji iznos odgovara procijenjenoj nabavnoj vrijednosti robe izračunatoj na temelju dostavljenih računa (prodajni iznos umanjen je za PDV i za pretpostavljenu maržu od 30%) , s time da tužitelj pojašnjava da će preuzeti trošak od 70% obzirom na nemogućnost točnog utvrđivanja količine oštećenog sadržaja od cjelokupne pošiljke (tužitelj navodi da isplaćuje štetu u visini od 71,47 eura po paketu).

29. Nadalje, iz tuženikovog prigovora (list 92 do 93 spisa) proizlazi da tuženik opisuje kronologiju događaja i prepisku između stranaka te dodatno navodi da je tužitelj tuženiku, postupajući po odštetnom zahtjevu 18. travnja 2023. uplatio iznos od 1.572,34 eura, ali da mu tu uplatu tuženik vraća već slijedeći dan. Ovdje se pojašnjava da se iznos od 1.572,34 eura odnosi na 22 paketa (1.572,34 eura : 71,47 eura/paketu = 22 paketa). Isto tako, iz tuženikovog prigovora proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju brojeve paketa koje je ponovno dostavljao klijentu i da se radilo o istoj količini i težini kao i prvi put.

30. Iz Zapisnika sa sjednice Povjerenstva za reklamacije potrošača društva GLS i predstavnika Hrvatske udruge za zaštitu potrošača od 16. lipnja 2023. (list 94 spisa) proizlazi da je potvrđena ranija odluka tužitelja, odnosno da se prihvaća tuženikov zahtjev za naknadu štete za 23 paketa (označenih sada ovdje i po brojevima paketa) u iznosu od 1.643,70 eura (1.643,70 eura : 71,47 eura/paketu = 23 paketa). Tuženik je upućen da na tu odluku ima pravo podnijeti prigovor u roku od 30 dana na adresu HAKOM-a (Zagreb, Mihanovićeva 9).

31. Uvidom u naprijed navedene prepiske između tužitelja i tuženika i zapisnik sa sjednice Povjerenstva za reklamacije potrošača utvrđeno je da je tuženik postupao po tužiteljevim Općim uvjetima, odnosno da je tužitelju 19. siječnja 2023. podnio odštetni zahtjev, dostavljajući mu količine paketa za pojedinu lokaciju i "tracking number" za pojedini paket, zatim da je 2. veljače 2023., postupajući po uputama tužiteljevog djelatnika, dostavio tužitelju svu traženu dokumentaciju (osim dokumenta koji sadrži nabavnu vrijednost robe i zapisnika o nastanku štete) i potom da je od tužitelja 12. travnja 2023. dobio odgovor da mu je tužitelj odobrio obeštećenje u iznosu od 1.643,70 eura. Isto tako, utvrđeno je da je tuženik podnio pritužbu (reklamaciju) Povjerenstvu za pritužbe potrošača koje je na sjednici od 16. lipnja 2023. potvrdio raniju tužiteljevu odluku kojom je tuženiku na ime obeštećenja priznat iznos od 1.643,70 eura (za 23 paketa po cijeni od 71,47 eura po paketu).

32. Iz naprijed navedene prepiske između stranaka nije u potpunosti jasno je li tužitelj obrađivao tuženikov odštetni zahtjev na temelju podataka iz računa za oštećenu robu ili računa za ponovno tiskanu robu. Međutim, kako iz zapisnika sa sjednice Povjerenstva za pritužbe potrošača nedvojbenim proizlazi da se radilo o 23 paketa i da je na temelju tog broja paketa tužitelj utvrdio i priznao tuženiku odštetni zahtjev po cijeni od 71,47 eura po paketu, a da je taj iznos određen prema nabavnoj vrijednosti robe iz računa, umanjeno za PDV i pretpostavljenu maržu, a priznato je 70% vrijednosti iz razloga jer se nije mogla, od cjelokupne pošiljke, utvrditi točna

1 0

količina oštećenih paketa, to je utvrđenje ovog suda da je tužitelj obrađivao tuženikov odštetni zahtjev na temelju nabavne vrijednosti robe iz računa koji se odnosi na oštećenu robu. Stoga je tuženiku na ime naknade štete za uništenu robu isplaćen iznos od 1.643,70 eura, s time da se ovdje ponovno napominje da tuženik isplatu tog iznosa niti ne osporava.

33. Iz iskaza svjedoka NZ u bitnome proizlazi da je tuženik bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu s tužiteljem, da su se svakodnevno prikupljali tuženikovi paketi/roba koja se fakturirala i plaćala na kraju svakog mjeseca. Cijena dostave utvrđivala se ovisno o količini/težini i destinaciji na koju su paketi trebali biti dostavljani, a u skladu s tužiteljevim cjenikom. Svjedok je iskazao da mu je poznato da je tužitelj na ime obeštećenja tuženiku isplatio iznos od 1.643,70 eura, a da se šteta koju tuženik potražuje u ovom postupku odnosi na iznos ponovnog tiskanja materijala koje je tuženik učinio radi prethodno oštećene robe.

34. Sud iskaz svjedoka NZ prihvaća kao logičan, cjelovit i uvjerljiv jer svjedok ima neposredna saznanja o poslovnom odnosu s tužiteljem te konkretno i o robi iz utuženih računa i o ponovnom tiskanju materijala za klijenta Valamar hoteli. Prema tome, iz iskaza svjedoka neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj na ime naknade štete isplatio tuženiku iznos od 1.643,70 eura, a da tuženik u ovom postupku od tužitelja potražuje naknadu štete za ponovno tiskanje materijala.

35. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika CZ u bitnome proizlazi da je bio u višegodišnjem poslovnom odnosu sa Valamar hotelima, da je u angažirao tužiteljevu dostavnu službu za isporuku paketa - brošura VALAMAR hotelima ukupne vrijednosti preko 18.000,00 eura. Pojasnio je da je tiskani materijal za VALAMAR hotele bio naručen za nekoliko različitih lokacija hotela, da su dijelovi te narudžbe bili uredno isporučeni, no dio narudžbe je bio oštećen u poplavi u skladištu tužitelja. Tužitelj je postupajući po odštetnom zahtjevu isplatio tuženiku iznos od 1.643,70 eura pa je za taj nesporno isplaćen iznos tuženik umanjio svoje ukupno potraživanje prema tužitelju koje iznosi 12.766,63 eura. Prema iskazu CZ vrijednost oštećene robe iznosila je 12.766,63 eura. Isto tako, CZ iskazao je da utužene račune nije platio, iz razloga što je želio riješiti odnos i situaciju i svoje potraživanje prema tužitelju do kojeg je došlo upravo zbog uništene robe.

36. Sud iskaz zakonskog zastupnika tuženika NZ prihvaća kao logičan, cjelovit i uvjerljiv u dijelu gdje on, kao i AZ, navodi da tužitelj tuženiku na ime obeštećenja isplatio iznos od 1.643,70 eura. Međutim, dio iskaza gdje navodi da je vrijednost oštećene robe iznosila 12.766,63 eura nije logičan niti uvjerljiv jer iz tuženikovog odštetnog zahtjeva od 12. srpnja 2023. (list 28 i 29 spisa) proizlazi da vrijednost ponovnog tiskanja materijala iznosi 12.766,63 eura. Stajalište je ovog suda da se ne može raditi u cent identičnom iznosu vrijednosti oštećenih brošura i vrijednosti ponovnog tiskanja brošura, tim više što sam tuženik tijekom postupka navodi da se pri ponovnom tiskanju nije radilo o istim količinama niti je cijena tiska bila identična kao pri prvoj narudžbi.

37. Stoga, kao što je naprijed navedeno, tuženiku je na ime naknade štete za uništenu robu isplaćen iznos od 1.643,70 eura.

1 1

38. Tuženik u ovom postupku prigovorom radi prijeboja i protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja naknadu štete zbog ponovnog tiskanja materijala , a koja šteta prema tuženiku iznosi 12.766,63 eura. Naime, tuženik je taj iznos evidentirao u svojim poslovnim knjigama (izvod iz otvorenih stavki na dan 11. srpnja 2023. na listu 27 spisa), a prema tuženikovom izvodu iz otvorenih stavki od 7. listopada 2024. (list 95 spisa) taj iznos umanjen je za (nesporno isplaćen iznos od 1.643,70 eura) te iznosi 11.122,93 eura. Tuženik je dakle tužitelju kao kupcu ispostavio račun broj 203-PP1-91 od 9. veljače 2023. s dospijećem 24. veljače 2023. na iznos od 12.766,23 eura. Ovdje se pojašnjava da je tuženik za isplaćeni iznos od 1.643,70 eura u pvpm postupku umanjio svoju tražbinu po predmetnom računu pa prigovorom radi prijeboja i protutužbenim zahtjevom od tužitelja potražuje iznos od ukupno 11.122,93 eura.

39. Kao što je naprijed utvrđeno, tuženik dakle prigovorom radi prijeboja i protutužbenim zahtjevom na ime naknade štete potražuje od tužitelja iznos od 11.122,93 eura, a koji iznos se odnosi na trošak ponovnog tiskanja brošura.

40. Tužiteljev-protutuženikov prigovor zastare je osnovan.

41. Naime, odredbom čl. 58. st. 1. i 2. ZPU-a propisano je da potraživanja davatelja poštanskih usluga i korisnika poštanskih usluga zastarijevaju istekom roka od 3 mjeseca u unutarnjem prometu, odnosno 6 mjeseci u međunarodnom prometu i to za potraživanja zbog manje ili više naplaćene cijene poštanske usluge ili drugih troškova od dana plaćanja, za potraživanja zbog djelomičnog oštećenja ili umanjenja sadržaja poštanske pošiljke ili zbog prekoračenja roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke od dana uručenja poštanske pošiljke, za potraživanja zbog gubitka poštanske pošiljke – nakon 30 dana od dana isteka roka za uručenje poštanske pošiljke, a u svim drugim slučajevima potraživanja od dana kad su se stekli uvjeti za potraživanje.

42. Kako se nesporno radi o unutarnjem prometu poštanskih usluga , a oštećenje predmetne poštanske pošiljke, odnosno nastupanje uvjeta za potraživanje na ime utužene naknade štete su nastupili najkasnije dana 9. veljače 2023., kada je izdan račun tuženika za ponovno tiskanje materijala, to je do dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12. srpnja 2023., koji je tužitelj zaprimio 18. srpnja 2023., protekao zastarni rok od 3 mjeseca za tuženikovo potraživanje prema tužitelju, zbog čega je valjalo prihvatiti tužiteljev prigovor zastare protutužbenog potraživanja i odlučiti kao u točki 2. izreke.

43. I tuženikov prigovor radi prijeboja je također u zastari.

44. Naime, odredbom čl. 198. st. 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom protivne strane samo ako ta tražbina nije bila zastarjela u trenutku kada su se stekli uvjeti za prijeboj. Prema ZOO-u uvjeti za prijeboj nastaju kada su obje tražbine dospjele, uzajamne i istovrsne. U konkretnom slučaju, tuženikova tražbina na ime naknade štete, ako što je naprijed obrazloženo, nastala je 9. veljače 2023. i to je primarni trenutak dospijeća naknade štete. Pojašnjava se da čim je šteta nastala oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu, a štetnik je u zakašnjenju ako je ne isplati i da ako oštećenik izda račun (što se u

1 2

poslovnoj praksi često radi radi knjigovodstvene evidencije, iako nije zakonska obveza za samu štetu), datum dospijeća na tom računu služi samo kao dodatni rok (opomena) koji oštećenik daje štetniku za dobrovoljno plaćanje. Isto tako i zatezne kamate počinju teći od dana nastanka štete, a ne od datuma dospijeća navedenog na računu.

45. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženikova tražbina na ime naknade štete dospjela je 9. veljače 2023. (dan nastanka štete), bez obzira na to što je u računu naznačeno da je dospijeće računa 24. veljače 2023. . Kako je uvidom u tužiteljeve utužene račune utvrđeno da je najraniji račun od 3. svibnja 2023. dospio 10. svibnja 2023. to je nedvojbeno utvrđeno da je tuženikova tražbina zastarjela prije nego što je uopće dospjela tužiteljeva tražbina, slijedom čega se uvjeti za prijeboj nikada nisu susreli dok su obje tražbine bile valjane, pa se takva zastarjela tražbina ne može u ovom postupku koristiti za prijeboj. Ovdje se pojašnjava da je i u odnosu na tuženikov prigovor radi prijeboja primjenjivan zastarni rok propisan ZPU-om jer se neprijeporno radi o naknadi štete, a ne o potraživanju za samu uslugu.

46. Obzirom da je utvrđeno da su protutužbeni zahtjev i tuženikov prigovor radi prijeboja u zastari, sud nije posebno analizirao ostale pisane dokaze koji se odnose na visinu protutužbenog zahtjeva i prigovora radi prijeboja.

47. Prema tome, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da postoji dospjelo novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 10.835,16 eura, a tijekom postupka tuženik nije dokazao da je tužitelju taj iznos platio, a što je bila tuženikova obveza u skladu s člankom 219. st. 1. ZPP -a, slijedom čega je tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Darja Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj Ovrv-1145/2023 od 23. studenog 2023. valjalo održati na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 10.835,16 eura, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 58. st. 3. OZ-a. Tužitelju na dosuđeni iznos od 10.835,16 eura pripadaju zakonske zatezne kamate od dospijeća pojedinog iznosa računa pa do dana plaćanja, a sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO -a koja određuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz tužiteljevih računa vidljivi su datumi dospijeća, stoga tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate kao što je to i zatražio. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO -a koja se primjenjuje na trgovačke ugovore, pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

48. Isto tako, zbog osnovanosti prigovora zastare utvrđeno je da su tuženikov prigovor radi prijeboja i prututužbeni zahtjev u zastari stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke presude.

49. Tužitelju pripada odmjereni trošak ovršnog postupka sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine" broj 9./2021.; dalje: Pravilnik) pa tužitelj ima pravo na trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura (s PDV-om od 25%), pravo na ostatak naknade u iznosu od 65,44 eura (s PDV-om od 25%) te prema Tbr. 11. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.) uz pripadajući porez na dodanu

1 3

vrijednost (Tbr. 42) tužitelj ima pravo i na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 248,75 eura (s PDV-om). Dakle, ukupno tužitelju pripada iznos od 326,69 eura na ime troškova ovršnog postupka. Ujedno tužitelj sukladno čl. 30. st. 3. OZ -a ima pravo i na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po istoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. O trošku ovršnog postupka odlučeno je u okviru točke I. izreke ove presude.

50. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom i to za sastav podneska od 20. kolovoza 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.7.1.), sastav podneska od 20. studenog 2024. iznos od 400,00 eura (Tbr.7.1.), trošak zastupanja na ročištima od 29. travnja 2025., 1. rujna 2025. i 12. studenog 2025. iznos od po 400,00 eura po ročištu (Tbr.9.1.), odnosno ukupno 1.800,00 eura, sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od ukupno 450,00 eura (Tbr.42), uvećano za trošak sudske pristojbe prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi u iznosu od 154,80 eura, a što ukupno iznosi 2.408,80 eura. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude. Ovdje se pojašnjava da je o trošku ovršnog postupka odlučeno je u okviru točke I. izreke ove presude kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održan na snazi. Obzirom da je tužitelj troškovnikom zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.732,74 eura, a da je tu postavio i zahtjev za naknadom ovršnih troškova koji su mi priznati u dijelu kojim je platni nalog održan na snazi, to je za neosnovanu razliku od 323,94 eura valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.

U Karlovcu, 10. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Blažić

1 4

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Larisi Silviji Marić, odvjetnici u Marić Stajčić & Perkov odvjetničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 54,

2. Tuženiku po punomoćniku Alenu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, Trg I.

Mažuranića 4